Povratak suosjećajnosti/osjetljivosti
Važan dio naše zaštite trebala bi činiti ponovna senzibilizacija na ljude, situacije i stvari koje nas svakodnevno okružuju. Naime, ono što nam se događa kontinuirano tijekom cijelog života je dirigirana desenzibilizacija (neosjetljivost), čiji su se stvarni apostoli pokazali ・ psihopate, koji su u svojoj suštini lišeni jedne od najvažnijih odlika ljudskog bića: suosjećanja. Oni nekada mogu čak i bolje nego normalna ljudska bića, imitirati suosjećanje, a nedostatak istoga kod njih, prema mnogima, čini ih upitnima kao stvarnim ljudskim bićima, bez obzira što po vanjštini (svome fizičkom tijelu) ne odstupaju od normalnog čovjeka. Uništavanje suosjećajnosti doslovno vodi k dehumanizaciji.
Desenzibilizacija je dobila pravi zamah u posljednjoj polovici prošlog stoljeća, između ostaloga, blagodatima telekomunikacijske tehnologije i tzv. modernih medija. Na ovaj nas način, vojske agenata svojim nekritičkim papagajskim ponavljanjem unaprijed pripremljenih vijesti, koje su sve više lišene najosnovnijih provjera autentičnosti, pretrpavaju informacijama i čine potpuno imunima na ljudska stradanja. Ovdje nikako ne treba zaboraviti službenog oca recepture koja se zove "odnosi s javnošću" (engl. public release ili PR management), nećaka psihoanalitičara Freuda, E. Barneya.
Ogromnu ulogu u našoj desenzibilizaciji svakako igra kontrola tj.programiranje uma, za što se može ponajviše zahvaliti dostignućima nacističkih "znanstvenika", koji su svoje eksperimente na ljudima iz konc. logora nastavili pod blagoslovom američke administracije, unutar projekata CIA te kasnije FBI i NSA. Jedan od najdramatičnijih primjera, koji su dospjeli u javnost (koliko ih je ostalo u tajnosti teško da ćemo uskoro doznati) je MK-ULTRA. Zašto je ovo sve skupa važno? Zato što znanje štiti i dok god ne budemo znali što, tko i na koji način utječe na nas, nećemo se moći od toga niti adekvatno zaštititi.
Govoreći o desenzibilizaciji, nemoguće je zaobići tzv. teroristički čin arapskih ekstremista danas poznat kao "9/11", koji se dogodio 11.9.2001. i na temelju čega je počeo još jedan "lov na vještice" (tada je to bio Sadam), i izazvao sve ono što lov na vještice karakterizira: a to je osjećaj nemoći, nesigurnosti i straha kad naši "zaštitnici" idu u "rat protiv", koji se započinje ukidanjem osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ovdje ne smijemo zaboraviti koliko je važna bila desenzibilizacija svjetske javnosti, koja je na ovaj ili onaj način dala svoj "mandat" takvim zaštitničkim snagama. Ako razmišljamo o suosjećajnosti, onda je i u ovom slučaju ponovljena ista dinamika od strane mračnih sila: igralo se na suosjećajnost prema žrtvama napada i energije masa usmjerile su se prema planiranoj meti: "zlim Arapima". Meta je već prije pripremljena od istih snaga koje su i zaslužne za tu tragediju. Na osnovu onoga što se do sada dogodilo nakon "9/11", zbog čega današnje SAD nalikuju na predratnu Hitlerovu Njemačku, treba zamisli što će se uskoro još sve dogoditi budu li kočijaši i dalje bili gospodari? Odnosno, postavlja se pitanje je li ovaj udarac na ljudska prava i slobode samo priprema za još dramatičniji događaj za čovječanstvo, koji se tek treba dogoditi? Desenzibilizacija čija bi probitačnost bila nezamisliva bez dobro kontroliranih masovnih medija, čini da sve postane moguće pa tako i npr. potpuna ravnodušnost prema prisustvu hrvatskih vojnih snaga u Afganistanu ili pak održavanje . židovskog filmskog festivala u Zagrebu, koji bi nas trebao upoznati s Holokaustom ・ u isto vrijeme kada se odvijala krvava drama s konvojom za pomoć Gazi pod židovskom okupacijom! Tko će se zamarati podrškom američke ili židovske agresije, dok su oči nacije uperene u Severinu ili slične proizvode industrije zabave?
Dobar primjer alarmantnog stanja kada je riječ o osnovnoj ljudskoj vrlini, suosjećajnosti, je stanje među američkom omladinom.
Na Institutu za društveno istraživanje University of Michigan, analizirajući 72 studije o suosjećajnosti na gotovo 14.000 studenata, između 1979. i 2009. godine, došli su do poraznog podatka da je suosjećajnost među današnjim studentima 40% manja nego što je to bilo prije dva ili tri desetljeća.
Vratimo se na prijašnju listu stvari i ponašanja, koja bi trebala otpasti "po putu" u svrhu daljnje zaštite od novih nakačenja i pogledajmo koliko su neke od spomenutih stvari prisutne zahvaljujući upravo ostvarenoj desenzibilizaciji. Što danas stvarno znači kloniti se alkohola ili pornografije? Gdje je granica kad gdje god se okrenete možete vidjeti otvorene ili suptilne reklame alkohola. Ili, što napraviti s pornografijom, kad danas početne stranice tzv. uvaženih medijskih portala imaju više golotinje nego cijela jednogodišnja kolekcija "zečica" Playboya u predinternetsko vrijeme? Žensko tijelo je svedeno na objekt, a seks na mehanički čin. Isto tako, oglašivači nas preko jumbo plakata pitaju "jesmo li dovoljno muško",
K. Anderson: Nonprofit Helps Educators Teach Empathy to Youth, sott.net, 15.11.2010, viđeno: 24.01.2011. prikazujući polugolog mladića koji je također sveden na predmet konzumacije. Ovo će svatko od nas samostalno trebati uvidjeti, pa odlučiti, ali mislim da bi trebali u svakom slučaju obratiti pažnju na ono što nam gospodar ima reći, a pogotovo na njegovo vodstvo, umjesto priprostog sluge i kočijaša. Jer je kočijaš danas isprogramiran da na sve ovo odgovara poput govornog automata: "To je meni super!", "To je baš seksi!", "To je cool!" (uz imperativ zabave, zabave radi, a ne kreativnog izraza naše suštine).
Što god odlučili, trebamo biti svjesni da svaka naša odluka rezultira sasvim određenim posljedicama. Na primjer, u vezi gore navedenog često možemo čuti argument: "Da ljudi to ne traže, ne bismo to ni nudili". A ono što "ljudi traže" posljedica je neosjetljivosti na koju su nas isprogramirali sami ponuđači, uz naš prividno svojevoljni pristanak koji nas samo gura dublje u ponor neznanja i iluzije.
Mislim da ne treba posebno naglašavati kako će otpadanje nekih od stvari navedenih u prijašnjoj listi zasigurno biti posljedica stvarnih promjena u našem životu. Dobra i ohrabrujuća vijest je da bi postupak oslobađanja, kao i drugi postupci na duhovnoj razini, rezultirao/li novom snagom koja može biti posljedica skidanja energetskih pijavica, što su u suštini svi nakačeni entiteti. Sličan učinak imati će i integracija naših dijelova duše koje smo pogubili u raznim traumatskim događanjima (defragmentacija ili rad s "unutarnjim djetetom" ili integracija pod-identiteta).
Još jedan učinak novih promjena u našem životu, za koje ćemo sada imati nešto više snage i energije, nedvosmisleno vodi prema ponovnoj senzibilizaciji, a micanje pažnje s onoga na što smo do malo prije trošili gotovo svu našu energiju sad otvara mogućnost da nam u vidno polje dođe niz stvari koje su zapravo cijelo vrijeme bile tu, ali ih jednostavno nismo vidjeli. A nismo vidjeli jer smo (prividno) svojevoljno i nekritički svoju pažnju poklanjali stvarima koje nam preko svojih svjesnih i nesvjesnih agenata serviraju kontrolori "moderne civilizacije", s namjerom da izazovu "svojevoljno držanje na mjestu". Tako ljudi danas često, ne znajući što im se stvarno događa, tumače događanja u svom životu onim izrazom ・ "vrtim se u krug", što podsjeća na zatvorsku šetnju, bez obzira što ne vidimo rešetke i bodljikavu žicu. Iz kruga je moguće izaći i na
nama je da probudimo gospodara i pobrinemo se o kočijašu, kočiji i konjima.
bglavac
edin.kecanovic
