Ljekovita svojstva šungita poznata su više od 3 stoljeća.

Prvi puta se službeno spominje njegova čudotvorna snaga početkom 17 st.

od starih vremena. “Živa voda” pomogla je bojarki da se izlječi i rodi zdravog sina. Inače, sedam sinova koja je ona je rodila prije progonstva su umrli još kao bebe. A novorođenio sin, Mihajlo Federović Romanov, postao je osnivač dinastije careva koji sa vladali Rusijom više od 300 godina. U spomen bojarki Kseniji, čudotvorni izvor nazvali su ”vrelo carevne” , ali uskoro su na njega zaboravili. I dalje su njegovu vodu koristili samo lokalni stanovnici- seljaci.

Na čudotvorno djelovanje “žive” vode su se podsjetili mnogo kasnije, nakon

100 g , kada je 1714.g car Petar 1 pokrenuo u tom kraju proizvodnju bakra.

Legenda kaže da je jedan teško bolesni radnik pronašao izvor na mjestu odakle su vozili rudu, i izliječio se za 3 dana. Kad je za to saznao, car Petar je naredio da se istraži izvor. Voda iz ovog izvora proticala je kroz nalazište šungita.

Provedena istraživanja su pokazala da voda “ ima veliku snagu” protiv malokrvnosti,skorbuta, bolesti jetre, vodene bolesti i mnogih drugih različitih bolesti.Čarobnom vodom se liječilo sve lokalno stanovništvo od najrazličitijih bolesti.

I sam Petar I ispitao je na sebi djelovanje ove vode, i nakon toga naredio da se pored izvora sagradi dvorac i organizira lječilište koje je dobilo naziv ”Marsijalne vode”.

Ove vode iscjeljuju različita teška oboljenja kao što su skorbut, hipohondrija, žuć, bubrežni i žučni kamenci, slabost želuca, povraćanje, proljev, tjera iz bubrega i žući kamenac i pjesak, od vodene bolesti, viška mjesečnih krvarenja žena, od epilepsije, tjera parazite i od drugih bolesti.

Smatra se da je ime ovo lječilište dobilo prema bogu Marsu, jer u njemu su se lječili ranjenici i bolesni vojnici vojske Petra I.

Kad je saznao za jedinstvena antiseptička svojstva koje posjeduje ovaj kamen,koji daje vodi veliku moć, Petar je naredio da svaki vojnik mora nositi komad šungita ( ovaj naziv se pojavio kasnije, a u ono vrijeme on se zvao aspidni kamen) u svom rancu.Vojnici su dobijali zdravu vodu bez bakterija kada su u posudu sa vodom stavljali komad šungita.

U mnogim povjesnim dokumentima više puta se spominje da je car naredio vojnicima da piju samo onu vodu koja je bila dezinficirana šungitom.

U ovim dokumentima se navodi da je za vrijeme Poltavske bitke voda u jezerima “procvala” zbog vrućeg ljeta, i bila je opasna za zdravlje ljudi.

Dokumentarno je potvrđeno da je u to vrijeme u švedskoj vojsci bilo jako mnogo crijevnih oboljenja. Smatra se da je rusku vojsku spasio aspidni kamen koji su koristili vojnici i sam car Petar.

1717-1719 g prema naredbi cara Petra I doktori R.Apeskin I L.Blumentrost proučavali su sustav “marsijalnih voda”. Oni su izjavili da su ove vode korisne za liječenje niza bolesti. Slijedi careva naredba o otvaranju Marcijalnih voda i “Pravila doktorska kako na tim vodama postupati”.

Dvadesetih godina XVIII stoljeća, car Petar I više puta se liječio na “Marcijalnim vodama”.Za cara i njegovu obitelj bili su sagrađeni dvorci koji su ubrzo propali nakon careve smrti. Prestalo je i postojati lječilište “Marcijalne vode”.

Prošla su desetleća, i sredinom XVIII stoljeća carica Elizaveta Petrovna pokušala je obnoviti prvo rusko banjsko lječilište. Ali doktor Bugaev kojega je poslala imperatorica tamo, vratio se sa zaključkom da voda iz lokalnih izvora nema nikakve iscjeliteljske snage. Povjesničari tvrde kako su ga potplatili uvoznici koji su u ono doba uvozili izvana skupu mineralnu vodu, pa su rezultati “istraživanja” bili namješteni. Kao rezultat toga, rad lječilišta bio je zaustavljen na više od stotinu i pedeset godina. Većina zgrada i dvorci bili su devastirani. I tek 1919. godine, u čast 300 godišnice carske dinastije Romanovih, na mjestu “ Caričinog zdenca” bio je postavljen temelj za novu zgradu.

Ali službena devastacija lječilišta nije nikako utjecala na lokalno stanovništvo koje je i dalje nastavilo koristiti vodu ovih izvora. Pa i znanstvenici su se postupno počeli interesirati o izvorima ljekovite vode, blata i morskih kupki u Rusiji i izvan nje. Detaljno se opisuju vode Marcijanih izvora i rečeno je da su njihova iscjeliteljska svojstva znatno iznad svjetski priznatih lječilišta SPA I Marijenbada.

Novi život lječilište dobiva tridesetih godina 20. stoljeća zahvaljujući radovima S.A.Višnevskog.. On je organizirao znanstvenu ekspediciju za proučavanje marcijalnih voda , a njezini rezultati samo su potvrdili njena jedinstvena ljekovita svojstva. Ali počeo je drugi svjetski rat koji je omeo obnavljanje lječilišta, koje je počelo tek 1960 g.