Premda su potkrijepljeni uvjerljivim svjedočanstvima, avatari i marijanska viđenja su religijske manifestacije ideje o postojanju izvanzemaljske inteligencije, na kojoj se ideji osniva moj koncept ljudske devolucije. Ideji o postojanju izvanzemaljske inteligencije koja je sudjelovala u stvaranju ljudske vrste, može se pristupiti i s druge točke gledišta - one suvremene znanosti.

Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom sastavni je dio suvremene materijalističke znanosti, koja pretpostavlja da su izvanzemaljske inteligencije, ukoliko one postoje, zacijelo povezane s biološkim oblikom sastavljenim od običnih kemijskih elemenata. Ali, kako ćemo vidjeti, slijedimo li takvo razmišljanje do njegova prirodnog zaključka, uočit ćemo da u konačnici postoji stjecaj jedne vrste izvanzemaljske inteligencije, čije postojanje zastupaju neki suvremeni znanstvenici i one vrste koju zastupaju različite religijske predaje, a koje su više izvandimenzionalne, nego jednostavno izvanzemaljske.

Neki su znanstvenici u 19. st. predložili postavljanje golemih ogledala ili znakova u krajolicima diljem Zemlje, koji će se moći vidjetina velikim udaljenostima iz svemira, a koji bi imali svrhu signalizirati našu prisutnost izvanzemaljskim inteligencijama. Nadali su se da će te inteligencije nakon toga početi s nama komunicirati. Swift primjećuje (1990., str. 6): "Matematičar Karl Friedrich Gauss predložio je sadnju širokih šumskih obruča u Sibiru u obliku pravokutnog trokuta. Unutar tog trokuta posadila bi se pšenica, radi snažnog dojma ujednačene boje. Ta osnovna shema uključivala bi još i kvadrate na svakoj stranici trokuta, koji bi oblikovali klasičnu ilustraciju Pitagorina poučka... Bečki astronom, Joseph von Littrow, navodno je predložio da se iskopaju kanali kroz Saharu, koji bi imali oblik geometrijskih likova s jednom stranicom dugom 32 km." To je prilično zanimljivo u kontekstu suvremenih izvješća o krugovima u žitu. Možda su izvanzemaljske inteligencije shvatile da je postavljanje takvih krajobraznih znakova na Zemlji, dobar način uspostavljanja komunikacije s ljudima.

Temelji suvremenih SETI programa postavljeni su 1959., kada su fizičari Giuseppe Cocconi i Phillip Morrison sa Sveučilišta Cornell, počeli zagovarati sustavno traganje za signalima iz svemira. Pretpostavili su da bi ti signali najvjerojatnije bili radijski. Frank Drake, koji je neovisno stigao do istog zaključka, počeo je 1960. tragati za takvim signalima uz pomoć radio-teleskopa u Američkom nacionalnom radio-astronomskom opservatoriju u Green Banku, West Virginia. Njegov 'Projekt Ozma' rezultirao je otkrićem dviju sličnih zvijezda nalik našem Suncu. Nakon toga, 1961., Drake, Coconi, Morrison i drugi znanstvenici, uključujući Carla Sagana, sudjelovali su na konferenciji o SETI, koju je organizirala Američka nacionalna akademija znanosti u Green Banku (Swift, 1990., str. 8).

Činjenica da je ta konferencija održana pod pokroviteljstvom najveće američke nacionalne znanstvene organizacije, izvukla je izvanzemaljsku inteligenciju s područja rubne znanosti i smjestila je u glavnu struju. Međutim, tijekom prvih nekoliko godina istraživanja izvanzemaljske inteligencije, taj program nije ishodio značajnije financijske potpore, i većina radijskoteleskopskih istraživača usredotočila se samo na nekoliko zvijezda i nekoliko radijskih frekvencija. Istraživanja su se 80-ih god. 20. st. intenzivirala, proširivši se na istraživanja više milijuna radijskih frekvencija diljem svemira.

Ta su istraživanja uživala podršku znanstvenih odbora, kao i skromnu financijsku potporu američke vlade u iznosu od 1,5 milijuna dolara godišnje. I sovjetska je vlada financirala istraživanja izvanzemaljske inteligencije, i to u mnogo većoj mjeri od američke. Sovjetska istraživanja organizirao je Odsjek za istraživanja svemirskih signala umjetnog podrijetla u sklopu Sovjetskog vijeća za radio-astronomiju (Swift, 1990., str. 16-17).

Svi ti programi osnivali su se na standardnim materijalističkim kozmologijama suvremene znanosti, koje uključuju svemir i oblike života sastavljene samo od uobičajenih materijalnih elemenata i energija, koje djeluju sukladno poznatim zakonima fizike. Polazeći od tih pretpostavki, znanstvenici su na različite načine izračunali vjerojatnost nastanka inteligentnih oblika života, moguće razine njihova tehnološkog napretka, kao i moguća vremenska razdoblja nakon kojih bi mogli pokušati izvršiti međuzvjezdanu ili intergalaktičku komunikaciju ili kolonizaciju. Neki znanstvenici uvjereni su u veliku vjerojatnost postojanja većeg broja izvanzemaljskih civilizacija, dok drugi ističu veoma malu vjerojatnost postojanja barem još jedne takve civilizacije. Ovdje neću istraživati pojedinosti izračunavanja do kojih su stigli različiti istraživači, jer su temeljne pretpostavke, na kojima se ta izračunavanja osnivaju, manjkave. Univerzum ne tvore samo puka materija i energija (u svim svojim egzotičnim varijantama, uključujući tamnu materiju i tamnu energiju). Život ne tvore samo kemijski elementi. I, osim toga, postoje brojni drugi načini komunikacije osim radijskih signala.