Osmo poglavlje

POTPUNA PREOBRAZBA

Ne smijemo samo pasivno stajati po strani i dopuštati da razulareni kleptokrati tiraniziraju i kanibaliziraju čitavu Zemlju, ubijajući milijune ljudi.

 U razgovoru s osobom iz Specijalnih postrojbi u Fort Huachuci, stožeru vojne obavještajne službe u Arizoni, upitao sam:

 »U kojem trenutku je bilo primjereno svim potrebnim sredstvima obuzdati Hitlera i njegov uži krug?« Moje mišljenje: »Što prije to bolje.«

Među nama ima fanatika sličnih bijesnim psima. Neki od njih možda nikad neće biti otvoreni za razum ili duhovno prosvjetljenje. Da li da u tom slučaju kažemo: »Pa, tu se ništa ne da učiniti.«? Pravo na samoobranu univerzalno je pravo.

Očito, to je situacija u kojoj nisam pacifist. Vjerujem u mir i vjerujem u korištenje viših duhovnih vrlina, međutim u konačnici postoji trenutak kada treba intervenirati i nevine ljude zaštititi od nekoga tko je zaista lud i van kontrole. U jednu ruku, živimo u društvu sa zamjetnom komponentom kolektivnog ludila. To je društvo koje je poludjelo. Postoje također neke stvari koje se trebaju dogoditi, koje zahtijevaju disciplinu i odlučno djelovanje.

AH ne treba se prepustiti osveti ili ljutnji. To je potrebno učiniti iz pravih razloga, jednako kao kada disciplinirate dijete. Tada to ne radite iz osvete i ljutnje nego zato da biste ga duhovno izgradili i poučili za budućnost.

U odgoju svoje djece imali smo visoka očekivanja i čvrstu disciplinu. Nismo bili popustljivi. Djeca su ponekad smatrala da smo prestrogi, međutim kako su odrastali bili su jako zahvalni što smo ih odgojili u duhu ljudskih vrijednosti te im usadili disciplinu i ljubav.

Govorim vam o vlastitoj obiteljskoj filozofiji kako bih pokazao da isto vrijedi i u društvu. Čovjek može biti pun ljubavi, ali treba uočiti situaciju gdje je potrebno intervenirati i biti discipliniran, a ne upuštati se u pogrešno ponašanje ili okretati glavu na drugu stranu dok pobješnjeli psi napadaju miroljubivo stado ovaca.

To zahtijeva mudrost. Živimo u svijetu u kojem se ljudi polariziraju bilo oko nepraktične new age duhovnosti i pacifizma ili oko tradicionalnog mentalnog sklopa 'mi protiv njih, pobijmo sve koje ne razumijemo'. Ništa od navedenog neće nas povesti pravim putem.

Moramo biti svjesni vremena u kojem živimo. A vrijeme u kojem živimo nije vrijeme savršenog svijeta — ne još.

Postojao je ciklus od četiristo tisuća godina koji je doslovno počeo s »Adamom«, avatarom toga ciklusa. Taj je ciklus završio negdje između sredine i kraja devetnaestog stoljeća.

Tada je započeo ciklus od petsto tisuća godina čije značajke su univerzalni mir, jedinstvo ljudskog i univerzalnog života i, naposljetku, uspostavljanje istinski prosvijetljene civilizacije na Zemlji.

To će biti vrijeme neprekinutog razdoblja mira koji će isprva biti politički mir, vrijeme u kojem neće više biti velikih ratova i sukoba na Zemlji. Međutim, iz toga će kasnije nastati razdoblje velikog mira, mira prosvjetljenja u kojem će cijela Zemlja i svatko na njoj rasti u duhovnom jedinstvu.

Zemlja će postati jedan od izvanrednih centara prosvjetljenja i kao takva poznata širom svemira.

Dakle, ma koliko se stvari sada čine loše, neće na tome ostati! I neće još dugo biti ovako. Taj prijelaz u novo vrijeme, novu eru, odvija se već oko sto i pedeset godina. Međutim, unutar čitavog ciklusa od petsto tisuća godina, nalazimo se tek na početku početka.

A kada se jedan ciklus zatvara a drugi otvara, nastupa vrijeme najvećeg kaosa. Stoga se trenutno nalazimo u najkaotičnijem razdoblju u poznatoj pisanoj povijesti. Ali ono će uskoro ustupiti mjesto drugačijoj stvarnosti na Zemlji.

Znanje i duhovna snaga potrebni za svjetski mir bili su dostupni već kroz ljude koji su živjeli na Zemlji prije sto godina. Postojala su sredstva komunikacije, postojali su »Božja volja« i »Božji plan«. Ljudi su odabrali ne djelovati. Mir nije ostvaren jer smo ga propustili stvoriti.

Dakle, to je naša odluka. A sada proživljavamo posljedice te odluke. To je naša odluka upravo sada, u ovom trenutku. Svi mi donosimo odluke, kolektivno i individualno. I agregat djelovanja te slobodne volje dao nam je svijet kakav danas vidimo.

Između sredine i kraja devetnaestog stoljeća, po mom mišljenju, dogodilo se to da se pojavio kozmički avatar i potom otišao. Odnosno, pojavio se »over-soul« avatar' za sljedećih pola milijuna godina, duhovno stvorio novi svijet i zatim nestao.

Stvorene su informacije, znanje, a unutar najfinije domene kreacije sredstva koja će omogućiti to novo vrijeme. Sve je to sada ovdje: pogledajte i vidjet ćete! Mi kao ljudi moramo to vidjeti, spoznati i izraziti.

Sada smo mi ti koji trebaju ponijeti ostatak vode. Oceani su tu, ali vodu još uvijek treba dopremiti tamo gdje je potrebna, a mi smo ti koji je trebamo nositi.

U stvari, ovo je predivno vrijeme. Prilično sam uvjeren da ljudi ne shvaćaju u kakvom vremenu živimo. Čekaju da se dogodi ono što se već dogodilo. U Bibliji se spominje »lopov u noći« — duhovno stvaranje novoga svijeta i pojava toga znanja - poput lopova, nitko neće znati da je tu sve dok ne nestane. To je doista istina.

Dakle, želim reći da je velik dio tih događaja oko sto do sto pedeset godina iza nas. A većina vjerskih, političkih i drugih vođa gledaju prema natrag. Očekuju da se dogodi nešto što se već dogodilo.

Znači, Zemlja i svi na njoj na neki su način u stanju zaostalosti, i to uglavnom iz neznanja. I stoga je jedini način da popravimo zaostalost dijeliti znanje.

Kao što sam ranije rekao, jedan od problema je da dobri ljudi imaju ozbiljan nedostatak - dobri su. A budući da su dobri ljudi dobri, razjareni vukovi i bijesni psi mogu ih rastrgati. Živimo, dakle, u vremenu kada se određena količina trezvene duhovnosti i pravog znanja moraju udružiti s istinskom hrabrošću.

Na žalost, živimo u vremenu u kojem je duhovnost izjednačena s pasivnošću. To je vrlo opasna pojava jer se radi o propagandi,  odnosno indoktrinaciji osmišljenoj da stvori ljude koji su duhovno orijentirani i vrlo dobri, ali vrlo pasivni i nedjelotvorni. A u toj pasivnosti fanatici mogu doći do punog zamaha.

1 Avatar koji je nadduša {eng. over=nad i sou/=duŠa), u smislu nadduše kao kolektivne nedjeljive duše u koju su uključene sve pojedinačne duše ili identiteti; potječe od sanskrtske riječi Paramatman (vrhovna duša); op. prev. 7,

Ljudi poput Gandhija i Martina Luthera Kinga bili su ljudi s manama kao i svi mi, ali su bili duhovno usmjereni, imali su hrabrost uvjerenja — i djelovali su. Prijetilo im se, izvrgavali su se opasnosti i na kraju su ubijeni.

Na gotovo svakom predavanju koje održim pitaju me: »Zar se ne bojite?« Odgovaram im: »Pa, gledajte. Morate shvatiti da mi je kao liječniku hitne službe kroz ruke prošlo ne znam ni sam koliko ljudi ubijenih zbog piva od pedeset centi.«

Došla su dva srednjoškolca u stanju koje nazivamo »šifra plavo«2, mrtvi po dolasku, koje smo pokušali spasiti. To se dogodilo jer je jedan od njih djevojku onog drugoga potapšao po stražnjici pa su izvukli noževe i jedan drugoga iskasapili. Vidio sam ljude kako umiru zbog tako trivijalnih stvari da biste u stvari bili kukavica da razumijete važnost ovoga, a niste spremni prihvatiti izazov i nositi se sa svime što on nosi.

Pojedincima uključenim u te projekte to sam rekao bez zadrške: »Želite me ubiti? Samo izvolite.«

Svakako sam svoje vrijeme ovdje dobio na dar. Kako ja na to gledam, sve nakon sedamnaeste godine, kada sam bio klinički mrtav, poklonjeno mi je.

Svijet treba ljude koji razumiju što je zadatak i spremni su raditi dok ga ne ostvare. Vrijeme u kojem sada živimo u stvari je kušnja za ljude da steknu tu ravnotežu — to je neka vrsta yina i yanga, muško-ženskog atributa.

 Moramo spojiti duhovno i puno ljubavi s aktivnim, prodornim i discipliniranim. Promjena zahtijeva da ujedinimo te kvalitete. One su poput dva krila ptice. Dok god je jedno oštećeno, ptica nikad neće letjeti ravno i nikad neće ostati u zraku.

Pritom se ne misli samo na muškarce i žene i temeljnu jednakost, već i na atribute koje moramo izraziti u svom životu da bismo pokazali tu vrstu harmonije.

Živimo u svijetu u kojem se žene generalno uči da ne budu prodorne i aktivne, dok se muškarce ne uči da budu duhovni i puni ljubavi.

To je iskrivljavanje ljudske prirode. Nema nikakve veze s muškim ili ženskim. Jedan odnosno drugi spol može doduše biti dominantniji na nekom od tih polja, međutim cilj je da ih dovedemo u sklad. Mo-2eng. code blue, označava stanje pacijenta koji je prestao disati i čije srce je prestalo kucati;op. prev.

Moramo transcendirati dualnost »ovoga ili onoga«. U životu moramo primijeniti obje kvalitete, obje vrste atributa. Ne učinimo U to, nećemo biti uspješni u uspostavljanju takve civilizacije koja će biti trajna. Da smo to činili sto godina, nemam nikakvih dvojbi da bismo već sada imali miroljubivu svjetsku civilizaciju.

Siguran sam da bismo do sredine dvadesetog stoljeća imali elektrogravitacijski prijevoz između gradova; imali bismo slobodnu energiju i čiste oblike energije na Zemlji; imali bismo sve te stvari.

 Ljudi se smiju i kažu: »Ma daj, to je poput Jetsona3.« Pa, u stvari, neki od tih crtanih filmova i znanstveno-fantastičnih priča zasnovane su na vrlo dobro poznatim činjenicama i prototipovima tehnologija koji su letjeli uokolo pedesetih i šezdesetih godina.

Stvar je u tome da nismo ni kolektivno ni individualno putem djelovanja slobodne volje upotrijebili svoju moć i znanje koje ide s njom da bismo stvorili taj novi svijet. Čim to učinimo, imat ćemo ga. A sve dok to ne učinimo, on se neće dogoditi.

Zato potičem ljude da ne promatraju to kao neki vizionarski, futuristički pothvat nego kao nadoknađivanje propuštenog. Možemo govoriti o pravoj budućnosti jer uspostavljanje miroljubive civilizacije koju će pokretati neškodljive tehnologije nešto je što se u stvari moglo postići prije više desetljeća. Radi se o totalnoj preobrazbi načina na koji ljudi žive na Zemlji i promatraju svemir.

3 Američki crtani film sličan Kremenku iKamenku ('The Flintstones'), samo što se radnja odvijau budućnosti, u futurističkoj utopiji s raznim čudesnim izumima; op. prev.