POTOMCI ATLANTIDJANA – AMERICKI INDIJANCI  (28)

22.10.2002.

Houston

Prije par sedmica rudnik uglja u Kaknju je obiljezio stogodisnjicu postojanja. Tristo godina prije toga iskopavanjima po Bosni se upravljalo iz Foce, gdje je bilo sjediste rudarskog (turskog) "nazira". Jos prije, u XIV stoljecu, na Balkan su dolazili njemacki rudari iz Saske. To je doba kada su Dobrovcani kupovali srebro i zeljezno rudu, a drzavu zvali "Bosna Argentina". Prije dvije hiljade godina, upravnik rimskog rudarstva za Dalmaciju i Panoniju ("procurator metallorum") je imao svoje sjediste kod Srebrenice. I jos koju stotinu godina ranije, odavde se kopalo zlato i srebro. I, to bi bilo sve sto je dosada poznato. Evropska rudarska tradicija se ne razlikuju umnogome od ove. Zvanicna rudarska historija stara je dvije do tri hiljade godina. Juznije, u Egiptu, zlato se iskopavalo i prije 4.500 godina.

Sve je pocelo, uce u skolama, sa Sumerom, prije 5.500 godina. A prije toga nije bilo organizovanog drustva.

Ostanimo u drustvu oficijelnih brojki. U americkoj drzavi Michigan, na poluotoku Keweenaw, otvoren je nacionalni historijski park kao sjecanje na najstariji americki rudnik. Prema zvanicnim podacima, ovdje se iskopavao bakar prije 7.000 godina!  (Sajt: http://www.nps.gov/kewe/ )

                                                             ********

Internet ima svojih prednosti. Uvijek se moze procitati nesto bez cenzure. Tako, u ovom micigenskom nacionalnom parku, tvrde da je ovdje neko kopao bakar prije 7.000 godina.

To radja mali problem. Prvo, koja je to kultura bila u to vrijeme na americkom kontinentu? Zvanicno, nijedna. Hiljade godina ce proci dok se ne pojave prve "poznate" kulture Indijanaca.

Dalje. Ako je neko kopao bakar, valjda su iza njega i ostali tragovi u vidu alata, orudja...? Hm, arheologija nje pronasla nikakve tragove bakarnih alata hiljadu petsto kilometara uokolo... i trebace proci skoro sest hiljada godina da bi pronasla prve bakarne proizvode.

Ocigledno, ovdje nesto ne stima.

Fokusiramo li se na ovaj rudnik, doci cemo do zanimljivih detalja. Prvo, moglo se uociti da je nepoznata civilizacija iskopala nekoliko hiljada tona bakra u prethistorijsko doba. (Nekoliko hiljada tona, a nema tragova nikakvim proizvodima od bakra?!)

Prvi rudnici su vodili na dubinu od 20 metara sa nekoliko kilometara dugim, perfektno ravnim, podzemnim hodnicima. Vodeni odvodi, kameni cekici, ostaci neizvadjenog komada bakra od 6 tona... su zatekli zacudjene istrazivace XX stoljeca.

Glina, grmlje, zemlja, drvece... su zakopali drevne rudnike, ali su ostaci sofisticiranih tehnika neke daleke civilizacije ostali. Odgovor, o kojoj je civilizaciji rijec, se namece sam.

Otapanjem leda sa sjevernoamerickih prostora prije 12.000 godina, potomci Atlantidjani su dosli u priliku da dodju do jedinog nalazista elementarnog bakra na Planeti: malog micigenskog poluotoka. Godinama su koristili ovo nalaziste i prevozili bakar Ohajom i Misisipijem prema jugu. Lokalne legende kazu da je "crvena zmija dolazila Misisipijem sa nezasitim apetitom za bakrom" (Lucille Hansen, "The Ancient Atlantis").

Ova "crvena zmija" je ocigledno asocijacija na brodove potomaka Atlantidjana koji su na svojim pramcima imali stiliziranu zmiju koje je bila tipican simbol Atlantidjana; a crvena boja je simbolicna boja vulkanskog otoka Atlantide.

Legende plemena O'Chippewas se prisjecaju "brodova koji su dolazili po bakar iz daleke zemlje Pahn".

                                                                 ********

Hiljadama godina Americki Indijanci memoriraju znanje i prenose ga, usmeno, sa generacije na generaciju. "Cuvari znanja" su obicno bile zene, zbog malog rizika da nastradaju u bitkama. Stoga je i njihovo mjesto bilo uvijek postovano u lokalnim indijanskim zajednicama. One bi provodile citav zivot absorbirajuci sva historijska, medicinska, religijska i literalna znanja svojih predaka. I zatim ih prenosili novim generacijama.

Sve do nedavno, Americki Indijanci su bili veoma uzdrzani da podijele svoje znanje sa bijelcima. Danas imamo rijetku priliku da ih saslusamo iz prve ruke (Izvodi iz knjiga: Dhyani Ywahoo, "Voices of Our Ancestors"; Frank Waters, "Book of the Hopi"; Shirley Andrews, "Atlantis").

                                                              ********

Sigurnim glasom, Ciroki Indijanka Dhyani Ywahoo zapocinje razgovor: "... Nasi davni ocevi Cirokija su dosli sa Plejada na Atlantidu... gdje su zivjeli do njenog kraja. Kada je njihov dom potonuo u okean, uspjeli su da pobjegnu na ovaj kontinent. Prije nego sto su Evropljani dosli, Ciroki su zivjeli sretan zivot, uvijek u harmoniji sa prirodnom okolinom. Napredna matematicka znanja, detaljno poznavanje astronomije i prirodnih izvora snage i energije, su odlikovale mudre i napredne predake Ciroki Indianaca... Medicina nasih predaka je koristila kristale da uhvati energiju Zemlje koja ih je stitila. Drevni sveti rituali su pomagali mom narodu da ostvari harmonican balans moci izmedju Sunca, Mjeseca i Kosmosa. Ciroki su imali plodne zetve i zivjeli sretno nebrojeno godina na jugoistoku americkog kontinenta... Kada je Zapadna civilizacija dosla, broj nasih vraceva i ljekara je desetkovan, samani su izgubili svoju moc, a veza sa kosmickom energijom je nestala."

Apaci Indijanac, Asa Delugio, nastavlja: "...Nase legende govore o velikom vatrenom otoku u istocnom okeanu cija je glavna luka imala otvor kao labirint... Sveta planina je izbacivala vatru kao gigantska fontana... Bog vatre je puzao iz svojih podzemnih pecina prema vrhu planine, urlajuci i tresuci zemlju kao sto vuk trese uhvacenog zeca... Kada su nasi daleki preci napustili svoju pradomovinu, prvo su isli u Juznu Ameriku dok nisu dosli do planina. Tamo su nasli privremeni smjestaj u ogromnim tunelima. Nakon sto su napustili tunele, lutali su sa svojim sjemenjem mnogo godina dok nisu dosli na sjevernoamericki kontinent..."

(Naravno, "veliki vatreni otok" je Atlantida; "bog vatre u svetoj planini" je Atlas; planine u Juznoj Americi su Andi gdje su se sklonili prezivjeli sa Atlantide tokom potopa.)

(Za Hopi Indijance, Atlantida je predstavljala trecu po redu civilizaciju ili "Treci svijet" kako je zovu. Ovaj sadasnji je "cetvrti".)

"Treci svijet se zvao Kuskurza; njegov smjer je bio istok", (istocno od Amerike je bila Atlantida), " ...boja je crvena", (vulkan Atlas), "...mineral je bakar" (ops, evo ga slicica koja se fino uklapa u mozaik), "...biljka je bila duvan, a zivotinja antilopa...

...U Prvom svijetu, ljudi su jednostavno zivjeli sa zivotinjama. U Drugom svijetu su razvili rukotvorine, kuce i naselja. Sada, u Trecem svijetu, pocinju se mnoziti u tolikom broju i napredovati tako rapidno da su kreirali velike gradove, drzave, citavu civilizaciju. Sve vise njih je postajalo preokupirano samo zemaljskim, materijalnim drazima...

...Svoje kreativne moci su poceli koristiti u zle i destruktivne svrhe. Noseci sljemove, vozili su "patuvotas" i letjeli zrakom... napadali ljude u drugim gradovima, te se vracali tako brzo da niko nije znao odakle dolaze. Ubrzo su, pak, i ljudi iz drugih gradova i drzava pravili "patuvotas", letjeli zrakom te napadali jedni druge. Tako su korupcija i rat ovladali Trecim svijetom kao i prethodnim..."

I zatim se, prica ide dalje, pojavljuje bog Sotuknang koji je odlucio da "vodom unisti Treci svijet".

Atlantidu.

I ljudima je dao jos jednu sansu da u Cetvrtom svijetu pokazu da nece praviti greske svojih predaka. I da ce postovati darove prirode zivjeci u harmoniji sa okolinom.

                                                                 ********

Sa sjetom u ocima se Indijansko drustvo razilazi. Kao da zeli reci da smo prokockali jos jednu sansu.

Kopaci bakra u americkom rudniku Keweenaw snimljeni 1905. godine. Rijec je o najstarijem rudniku

na sjevernoamerickom kontinentu gdje se bakar iskopavao, prema zvanicnim podacima, najmanje prije 7.000 godina.

Lokalne legende govore o brodovima potomaka Atlantidjana koji su dolazili Misisipijem "sa nezasitim apetitom za bakrom”.