Glas tišine

Predgovor

Slijedeći tekst potjeće iz “Knjige Zlatnih pravila”, jednog od onih djela datih onima koji na  Istoku1 izučavaju okultizam. Poznavanje tih djela obvezno je u toj školi, čije su učenje prihvatili mnogi teozofi. Obzirom da mnoga od ovih pravila znam napamet, prevođenje mi je bilo relativno lagano. Dobro je poznato da se u Indiji metode duhovnog razvoja razlikuju od gurua do gurua2, ne samo zato što oni pripadaju jednoj od različitih filozofskih škola, kojih je 6, već i stoga što svaki guru ima svoj vlastiti sistem koji, uglavnom, drži u tajnosti. S druge strane Himalaja, metode se u ezoterijskim školama ne razlikuju, osim ako guru nije običan Lama koji zna tek nešto više od onoga kojega podučava.

Djelo koje sam prevela je istog niza iz kojeg su uzeti “stihovi” iz knjige Dzyan, a na kojima se temelji Tajna doktrina. “Knjiga Zlatnih pravila”, kao i veliko mistično djelo Paramartha, predale su po legendi o Nagarjuni velikom Arhatu Nage ili “Zmije” (naziv za drevne inicirane). Njene se ideje i izreke ipak, usprkos svojoj plemenitosti i izvornosti, često u najraznolikijim oblicima mogu naći u  djelima nastalim na sanskrtu, na primjer Dnyaneswari, veličanstvenom mističnom djelu u kojem Krishna jasno opisuje Arjuni stanje savršeno prosvijetljenog jogina. Slično je i sa pojedinim Upanišadama, što je prirodno, jer su gotovo svi najveći

1 Istok je ovdje oznaka za školu, a ne zemljopisna odrednica

2 Učitelj ili majstor

Arhati, prvi učenici Gautame Buddhe, bili Indijci i Arijevci, a ne Mongoli, naročito oni koji su emigrirali na Tibet. Brojna su, ipak, samo ona djela koja za sobom ostavio Aryasanga. Izvorna pravila urezana su na tankim pravokutnim pločama, a kopije na diskovima. Takvi se diskovi ili ploče čuvaju uglavnom na oltarima hramova pridruženih središtima u kojima su bile utemeljene škole nazvane “kontemplativne” ili Mahazanas (Yogacharya). Ispisane su na različite načine: ponekad na tibetanskom, ali poglavito ideogramima.

Svečenički jezik (Senzar), osim što se može pisati svojom abecedom, može se pisati tajnim pismom, te na još nekoliko načina. To je sličnije ideogramima nego slogovima. Druga metoda (lug, na tibetanskom) sadrži uporabu brojeva i boja, od kojih svaki odgovara jednom slovu tibetanske abecede (30 jednostavnih i 74 složena slova), čineći tako potpunu kriptografsku abecedu. Pri korištenju ideograma tekst se čita na točno određeni način. Slično je i sa simbolima i znakovima koji se koriste u astrologiji, a to je 12 životinja zodijaka i 7 osnovnih boja, od kojih svaka ima 3 nijanse: svjetlu, temeljnu i tamnu. Oni predstavljaju 33 slova jednostavne abecede , riječi i rečenice. Ta metoda 12 životinja ponovljenih  5 puta kojima se pridružuje 5 elemenata i 7 boja, čini abecedu sastavljenu od 60 svetih slova i 12 znakova. Znak na početku teksta određuje da li treba čitati po indijskom obrascu, gdje je svaka riječ samo prerada sanskrta, ili po kineskom načelu čitanja ideograma. Najlakši je način onaj koji omogućava čitatelju da koristi jezik koji želi, jer su znakovi i simboli, poput arapskih brojeva i slova, zajedničko vlasništvo iniciranih mistika i njihovih sljedbenika. To je odlika i jednog od kineskih načina pisanja: takav tekst može istom lakoćom pročitati svatko tko poznaje slova; npr. Japanac ga može pročitati na svom jeziku, baš kao i Kinez na svom.

“Knjiga   Zlatnih   pravila”   sadrži   oko   10   zasebnih

rasprava. Neke od njih su predbudističke, a druge potječu iz kasnijih razdoblja. Prije više godina napamet sam ih naučila 39. Za prijevod drugih morala bih se poslužiti bilješkama zametnutim unutar gomile papira i podsjetnika koja se nakupljala tijekom 20 godina, a nikada nije bila sređivana. Svi ne bi mogli biti prevedeni i dati svijetu, koji je odviše sebičan i vezan za čulne predmete da bi tu uzvišenu etiku mogao prihvatiti na ispravan način. Ukoliko čovjek doista ozbiljno ne traga za samospoznavanjem, nikada neće poslušati ovakav savjet. Ipak ta je etika sadržana u knjigama i knjigama Istoka, posebno u Upanišadama. “Ubij želju za životom”, kaže Krishna Arjuni. “Ona boravi samo u tijelu, provodniku utjelovljene duše, ali ne i u duši samoj, jer ona je vječna, neuništiva, ona ne ubija niti biva ubijena”.3 “Ubij čulnost”, kaže se u Sutta Nipata; “jednako poimaj dobro i zlo, dobitak i gubitak, pobjedu i poraz”. I kaže: “Sam potraži utočište u vječno”. “Uništi osjećaj odvojenosti”, kazuje na više načina Krishna. “Um (Manas) koji slijedi čula što lutaju besciljno, čini dušu (Buddhi) bespomoćnom poput barke koja je vjetrovima nošena čas u jednom, čas u drugom smjeru”.4

To je razlog da je učinjen izbor samo iz onih djela koja će najbolje odgovarati nekolicini stvarnih mistika u Teozofskom društvu i koja će zasigurno poslužiti njihovim potrebama. Oni će znati cijeniti riječ Krishne- Krista, Višeg “JA”. “Mudraci ne tuguju ni za živima, ni za mrtvima. Nije bilo vremena u kojem nisam postojao, a niti češ ti, niti ovi vladari i ljudi, niti itko od nas, prestati postojati.”5

POSVEĆENO MALOBROJNIMA

3 Katha Upanišada

4 Bhagavad Gita, II, 70

5 Bhagavad Gita, II, 27