Postupak oslobađanja
Preslušavanje skripte koju je ponudila dr. E. Fiore u praksi se pokazalo vrlo jednostavnim i korisnim, jer je već i nakon prvog preslušavanja znalo doći do potpuno neočekivanih reakcija.
Skripta u osnovi sadrži elemente postupaka oslobađanja prizemljenih duša koje se javljaju vrlo često kao nakačenje, na način da se pretpostavljenoj prizemljenoj duši objasni njezina situacija.
To prvenstveno uključuje objašnjenje da ona više nema svoga fizičkog tijela i da joj je mjesto u Svjetlu iz kojega je i došla, a gdje je čeka nastavak postojanja koje zaslužuje. Slušanje ove skripte preporučuje se bez obzira postoji li neki od simptoma, jer je to jedan od mogućih načina za otkrivanje nakačenih entiteta. Slušanje može izazvati i reakciju entiteta, u smislu sviđa li mu se uopće ideja da se njime netko bavi. Točnije, na taj bi se način utvrdilo postoji li pokušaj manipuliranja domaćina, s ciljem da ga se odvrati ili omete u namjeri da provede postupak oslobađanja. Doseg preslušavanja skripte je konačan, no i ako samo izazove neku reakciju to bi moglo olakšati i ubrzati daljnji postupak oslobađanja.
Odluka o tome hoćemo li nešto poduzeti po pitanju mogućih nakačenih entiteta trebala bi biti sastavni dio namjere da se naprave određene promjene na širem planu. Ukoliko postoji razumijevanje kako ovakav postupak nije samo još jedan odlazak u npr. salon za uljepšavanje ili fitness centar (što se često shvaća kao "rad na sebi"), to može biti vrlo dobar početak.
Osobe koje su ovo shvatile možda su osvijestile i slijedeću naizgled pretjeranu tvrdnju, a to je da se u civilizaciji u kojoj odrastamo vremenom pretvaramo u kantu za smeće. Kanta je prepuna najrazličitijih otpadaka koje su uz našu ili mimo naše volje ubacili u nas. To smeće sve više i više zaudara, a smrad bi u jednom trenutku mogao postati nesnosan, što otvara mogućnost da se zaustavimo i pokušamo nešto napraviti s njim. Prionuti radu na sebi korištenjem gore spomenutih ili sličnih aktivnosti koje nam nude predstavnici industrije poželjnosti stvorene za bavljenje simptomima, imat će učinak na smrad koliko i dobar osvježivač zraka: stvoriti će iluziju o tome da je "zrak (ponovo) čist" i unijeti kratkotrajno olakšanje.
Stvar je osobnog izbora hoće li osoba nastaviti s ubijanjem smrada osvježivačem ili će se napokon uhvatiti posla i početi uklanjati smeće koje je uzrok smrada. Jedan od postupaka koji bi mogli pomoći u zadnje spomenutom pristupu je svakako oslobađanje od entiteta.
Treba znati da bi postupak oslobađanja mogao biti samo jedan od važnih koraka, ali nikako i dovoljan za uklanjanje svog smeća.
Dvije stvari bi svakako trebalo uzeti u obzir: nastavak s raščišćavanja kako bi eventualno sve počistili, i vođenje računa o higijeni uz odluku da više ne dozvolimo daljnju kontaminaciju svakovrsnim novim smećem (osim ako se niste poistovijetili s ulogom kante za smeće). Uz ovakav pristup i "osvježivači" mogu biti od neke koristi kako bi atmosferu učinili ugodnijom, dok god ne postoji opasnost da nas ponovno vrate u iluziju kako su oni sve što nam treba.
Ovakav pristup i razumijevanje trebalo bi postojati i kod osoba kojima se želimo obratiti za provedbu postupka oslobađanja i koje žele raditi na osvješćivanju izvora i uzroka problema, a ne samo simptomima.
Prije konačnog izbora između pronađenih i ponuđenih mogućnosti, neke dodatne informacije mogu se pronaći u tekstu ostalim metodama oslobađanja.
Priprema
Postupak oslobađanja zahtjeva pristup sadržajima iz podsvijesti do kojih se dolazi u promijenjenom stanju svijesti kojeg mogu ometati određene supstance. Stoga se najmanje dan prije samog postupka ne preporuča konzumiranje kave, alkohola ili bilo kakve psihoaktivne supstance. Isto tako, preporuča se suzdržavanje od onih aktivnosti za koje se sumnja da bi mogle biti povezane sa simptomima karakterstičnim za postojanje nakačenja, a koji su navedeni pod simptomima nakačenosti.
Osobe koje imaju propisane određene medikamente u sklopu medicinskih terapija (antidepresivi, regulatori seratonina/ raspoloženja i slično) trebaju razmisliti mogu li na kratko prekinuti s njihovim uzimanjem (prema vlastitom nahođenju ili u dogovoru sa svojim liječnikom). Dijabetičari bi trebali prethodno prekontrolirati razinu šećera u krvi. Ako postoje pokazatelji da bi postupak mogao uključivati emotivne trenutke (zbog povratka u neko traumatsko iskustvo), trudnicama se isti ne preporučuje, jer bi fetus mogao registrirati emocionalna iskustva majke i tumačiti ih na svoj način koji nije nužno najpovoljniji za njega. Osobe sa stanjima teške depresije, anoreksije, bipolarnog poremećaja ili shizofrenije bit će nesposobne za jasno i racionalno razmišljanje i sklone umišljanju, što bi moglo onemogućiti ulazak i rad u promijenjenom stanju svijesti.
U tim slučajevima kao alternativa se nudi mogućnost rada na daljinu opisana u nastavku.
Prije samog postupka se osobama koje nose naočale ili leće preporučuje da ih pospreme, kako ih ne bi iritirale u slučaju pojave suza, što se često događa. Isto tako, svakako se preporuča prethodni odlazak u WC, kako se postupak ne bi nepotrebno prijevremeno prekidao zbog fizioloških potreba.
Odjeća i obuća trebali bi biti dovoljno udobni i jednostavni, bez ikakvih oštrih detalja i nakita, kako ne bi izazivali neželjene tjelesne senzacije (zatezanje, žuljanje, blokiranje cirkulacije, otpuštanje remena na hlačama, itd.).
Mobilni i slični uređaji trebali bi biti isključeni kako ne bi ometali postupak.
Postupak oslobađanja
U nastavku teksta koriste se sljedeći pojmovi, koje ću obrazložiti u svrhu otklanjanja mogućih nesporazuma:
• Domaćin –
osoba koja želi preuzeti odgovornost za svoje djelovanje i zainteresirana je za svoj suštinski (nematerijalni) rast i razvoj, ali razumije i da bi mogli postojati vanjski utjecaji koji je žele na tom putu omesti. Takvi vanjski utjecaji mogli bi se odraziti na njezine namjere, djelovanja, emocije, psihička i fizička stanja. Osoba je iz tog razloga i prepoznate simptomatike potražila pomoć, i ukoliko se potvrdi postojanje neke vanjske "instalacije", entiteta, ista se smatra domaćinom.
Zbog jednostavnosti, u nastavku će se koristiti pojam domaćin za svaku osobu koja je iskazala zanimanje za postupak oslobađanja i zatražila pomoć, iako takva osoba ne treba nužno i imati neki nakačeni entitet.
• Nakačeni entitet –
samosvjesno biće ili instalacija koja se nalazi na ili unutar drugog samosvjesnog bića kojeg nazivamo domaćinom, i na kojem egzistira zahvaljujući energiji domaćina.
Neki od dosada identificiranih entiteta mogu se pronaći u tekstu o klasifikaciji entiteta.
• Savjetnik – poznaje postupak oslobađanja, simptome, dinamiku nakačenja i osjeća se spreman voditi i savjetovati domaćina u postupku oslobađanja.
Važno je razumjeti da savjetnik
ne oslobađa domaćina od nakačenja, već snage (duhovni pomoćnici) iz Svjetla. Sve bi se trebalo događati uz zaštitu iz Svjetla i, osim u iznimnim slučajevima, nakačenje treba i završiti u Svjetlu.
Savjetnici koji bi tvrdili da je oslobađanje njihovo djelo, zasigurno imaju ozbiljnih problema s egom (lažnim ja), a budu li imali nesreću da se suoče s jakim mračnim entitetom, takav stav bi ih mogao doslovno doći glave, jer su dobre šanse da će im se ego uloviti na podvale, što zaštitu može učiniti nedovoljnom.
Važan čimbenik vlastite zaštite čini svijest i čistoća u namjeri i želji da se pomogne drugome, utemeljena na Ljubavi i suosjećanju.
• Postupak
se u osnovi dijeli u nekoliko faza i temelji se na preporukama dr. W. Baldwina, koje mogu biti provedene unutar jednog susreta ili više uzastopnih, ako je riječ o većem broju entiteta na kojima se radi1.
Ukupno vrijeme trajanja jednog susreta u pravilu ne bi trebalo biti dulje od 2 sata.
Uvodni razgovor
Omogućuje upoznavanje domaćina i savjetnika, unutar kojeg se u osobnom kontaktu razjašnjavaju određene informacije i podaci.
Isti su najčešće već prethodno razmijenjeni po osnovi npr. nekog obrasca za kontakt, email-a ili telefonske korespondencije. Uvodni razgovor bi trebao sadržavati što kvalitetniji uvid za obje strane. U potpunosti trebaju biti jasni razlozi javljanja domaćina savjetniku, simptomatika i konačno način rada koji će uslijediti. Postupak treba proteći u ozračju međusobnog razumijevanja, prihvaćanja i povjerenja, što su nezaobilazni preduvjeti za uspješan nastavak i završetak rada.
Ulazak u promijenjeno stanje svijesti
Postizanje promijenjenog stanja svijesti (engl. Altered State of Consciousness, ASC), nužno je potrebno kako bi se omogućilo uspješno izvršavanje sljedećih faza u postupku. Sadržaji s kojima će se raditi mogu se samo iznimno pojaviti u uobičajenom (normalnom) stanju svijesti obzirom da su potisnuti ili sakriveni u podsvijesti.
U uobičajenom stanju svijesti mogu se manifestirati određene emocionalne ili fizičke reakcije, odnosno reakcije na neke izgovorene riječi ili fraze. Takve reakcije se mogu namjerno pojačati i kao takve mogu poslužiti za ulazak u promijenjeno stanje svijesti (tzv. jezični ili verbalni premosnik).
Suprotno mnogim vjerovanjima, tj. vrlo često dezinformiranja u svrhu zastrašivanja i manipulacije, ovakvo stanje svijesti uključuje povećanu budnost i potpunu svjesnost o prostoru i svim fizičkim osjetilima. Možda bi točniji pojam promijenjenog stanja svijesti bio "prošireno stanje svijesti", zato što osoba postaje svjesna i onih sadržaja koji joj do tog trenutka nisu bili pristupačni (najčešće iz razloga samoodržanja, a u slučaju teških trauma pukog preživljavanja). Ako pričamo o promjeni, tj. širenju svijesti zbog emocionalne pobude, pričamo o emocionalnom (ili afektivnom) premosniku, a u slučaju neke fizičke reakcije ili pobude riječ je o somatskom premosniku.
Svi spomenuti premosnici spadaju u skupinu tzv. nehipnotičkih indukcija (pobuda) promijenjenog stanja svijesti. Osim prije spomenutih postoje i vizualni i premosnik energetske pretrage (engl. energy scan
Domaćin može prilikom opisivanja određenih situacija i stanja "slučajno" koristiti množinu, iako je sam. Priznanje da je počeo govoriti u množini, nakon što mu se na to obrati pažnja može se iskoristiti za daljnje uvođenje u promijenjeno stanje svijesti.
Većina nehipnotičkih pobuda spada u kategoriju tzv. trenutnih i/ili spontanih pobuda. Vremenski to znači da do iste može doći u nekoliko sekundi. Spontane pobude mogu biti i tzv. flashbackovi i deja vu pojave.
Predvidljiva promjena stanja svijesti postiže se tzv. hipnotičkim pobudama (ili kraće hipnozom). Kada je riječ o dezinformiranju, ovdje dolazimo do prvorazredne poslastice za kontrolne strukture. U svom održavanju dominantnog položaja manipulativnim i grabežljivim djelovanjem, naveliko koriste i programiranje suptilnim uvođenjem u promijenjeno stanje svijesti, ali to se onda ne naziva hipnoza, već npr. obraćanje javnosti, ili u slučaju "nacionalnih pitanja" to je obraćanje naciji, itd. To se radi uz sve potrebne audio-vizuelne pobude kako bi učinci bili što masovniji (zato je sveopća high definition digitalizacija i informatizacija visoko na listi njihovih prioriteta, a jasno ・E isključivo za našu dobrobit).
Iz prije navedenoga jasno se nameće da će hipnotičke pobude biti omalovažavane i marginalizirane kako ne bi bile shvaćena ozbiljnije od cirkuskog spektakla (tzv. scenska/binska hipnoza). Na taj način svojim dezinformativnim djelovanjem, bez obzira što iste uvelike svakodnevno koriste, hipnotičku pobudu predstavljaju kao nešto smiješno, zabavno ili opasno, niječući indirektno njenu svrhovitost i u ovakvim postupcima.
Otkrivanje/lociranje
Ovo predstavlja najzahtjevniju fazu cijelog postupka. Znanje, intuicija i iskustvo savjetnika može odigrati značajnu ulogu u ovoj fazi, jer ponekad će biti dovoljno zamijetiti jednu riječ, pokret tijela ili pojavu određene emocionalne reakcije koja se u nastavku može pokazati ključnom za pronalazak nakačenja. Domaćin treba sam "vidjeti", osjetiti i na neki drugi način pronaći entitet, i bilo kakva sugestija od strane savjetnika je besmislena i krajnje neetična.
Korištenjem nekog od simptoma nakačenosti moguće je otkriti postojanje entiteta. Tako npr. ako domaćin ima snove koji se ponavljaju, noćne more ili određene fobije, može se direktno raditi na otkrivanju njihovih uzroka, pri čemu se može pokazati da su isti povezani s traumatskim iskustvom nakačenog entiteta, a ne domaćina.
U ovakvim slučajevima u promijenjenom stanju svijesti kreće se tragom primijećenog simptoma, snova, itd.
U slučaju da izostanu pokazatelji nakačenosti, dalje se može nastaviti pretragom (skeniranjem) tijela pomoću raznih tehnika vođenih vizualizacija, što može rezultirati otkrivanjem više entiteta na različitim mjestima na i u tijelu. Postoji mogućnost da se neki entiteti prikriju, tako da će postupak trebati više puta ponoviti ili će biti potrebno koristiti različite metode pretraživanja. Isto tako, mogući scenarij je da jedan otkriveni entitet bude iskorišten u lociranju drugih koji su ostali prikriveni.
Treba razumjeti da je ovo prilično neistraženo područje te da postoji i te kako mnogo prostora za nova otkrića i usavršavanja u svrhu postizanja što boljih rezultata.
Prema nekim izvorima, pojavljivanje nekih nakačenja moglo bi biti i dio lekcije koju trebamo naučiti. Pretpostavljam da bi ovo moglo biti na neki način povezano s karmičkim dugovanjem. No isto tako je moguće da je riječ o manipulaciji tamne strane kako bi nam nakačenje postalo PRIHVATLJIVO. Ako je tako, tu je u igri fina manipulacija na dubljem nivou, jer čovjek je po prirodi sklon biti blagonaklon, odnosno emocionalno se vezati uz ono što mu je prihvatljivo, čak i kad toga nije svjestan. Detekcija ovakvih nakačenja mogla bi biti upitna, a ako bi se i pronašli postavlja se pitanje bili njihovo uklanjanje imalo daljnji karmički učinak ili će oslobađanje od njih biti neučinkovito, odnosno otvoriti prostor za novo slično (ili moguće i problematičnije) nakačenje. U ovakvim slučajevima trebalo bi se pokušati posavjetovati s Višim Ja domaćina.
Diferencijalna dijagnoza
Na osnovi diferencijalne dijagnoze savjetnik će odlučiti koja će se tehnika oslobađanja koristiti. Diferencijalna dijagnoza je u osnovi metoda eliminacije, koja može imati dva krajnja rezultata: prepoznavanje jedne ili više vrsta nakačenih entiteta ili neprepoznavanje niti jedne vrste, što bi značilo da se negdje u postupku pogriješilo i da bi trebalo pokušati ponoviti čitavu proceduru.
Postavljanjem prvog i osnovnog pitanja trebao bi se dobiti odgovor na to kojoj skupini entitet pripada, prema postojećoj klasifikaciji entiteta. Prema većini autora, u najvećem broju slučajeva može se očekivati nakačenje prizemljene duše.