Poštovanje i nagrada

Venkateshu je, na njegovom prethodnom radnom mjestu, bila dodijeljena nezavisna odgovornost za jedinicu koja stvara gubitak u poslovnoj grupaciji i njegov zadatak je bio da ju oživi. Takođe su mu bile odriješene ruke da izvrši bilo kakvu promjenu osoblja kako bi preokrenuo situaciju i obezbijedio profitabilnost.

Swamijevi studenti se ističu u društvu

Nakon što su istekle dvije i po godine, priča Venkatesh, “Postali smo profitabilni, vratili sve sporne kredite bankama i objavili raspodjelu dividendi prvi put u dvije decenije. Povrh svega, imali smo izuzetno povoljnu kreditnu sposobnost. Tokom ove faze, nisam promijenio niti jednog radnika ili člana osoblja.” Pa kako je on postigao ovaj podvig? Venkatesh daje primjer koji je pravo otkrovenje.

“Jedan od ključnih uposlenika sa kojima sam sarađivao bio je računovođa koji je imao preko 60 godina. On se bio povukao iz službe ali sam ga ja zamolio da se vrati kako bi mi pomogao da riješim krizu. Cijenio sam njegovo iskustvo i tretirao ga sa mnogo poštovanja. Vjerovao sam njegovim sposobnostima usprkos godinama.” Ali u isto vrijeme, sa organizacione tačke gledišta, Venkatesh je osigurao postojanje drugih stručnjaka, tako da prisustvo starijeg čovjeka nije obeshrabrilo mlađe osoblje, te kompanija nije bila zbog toga ni na koji način oštećena. Jedne večeri, nakon nekoliko mjeseci od kad se situacija u kompaniji promijenila, dok je Venkatesh sjedio preko puta računovođinog stola, stariji čovjek je prekinuo tišinu rekavši, “Gospodine, mnogo vam hvala”. Na njegovom licu je titrao osmijeh zadovoljstva i on nastavi, “Ponijeli ste se ovako zato što ste Babin student”. Venkatesh je ostao bez teksta. “Svih tih godina, nikada nikome nisam spomenuo ništa o svom akademskom obrazovanju ili o Swamiju. Bio sam zapanjen. Nisam znao šta da mu odgovorim.”