U jednoj drugoj izreci Isus kaže i jednu vrlo cudnu stvar: “Dati ce se onima koji imaju, a bice oduzeto

sve - i to od onih koji nemaju ništa”. Izgleda krajnje apsurdno! Isus kaže: “Oni koji imaju, oni ce i dobiti.

Onima bez icega bice oduzeto sve”.

Na ovom mjestu Isus govori o svjesnosti, jer svjesnost privlaci još vecu svjesnost - slicnosti se

privlace, to je staro pravilo. Što više svjesnosti stvarate, to vam je lakše da napredujete u izabranom smjeru.

Ako ste nesvjesni, onda napredujete, ali unazad.

Cuo sam: jednom je Mula Nasrudin, mrtav pijan, zakucao na necija vrata - inace, bilo je negdje oko tri

izjutra. Covjek se probudio, otvorio prozor, i kada je vidio tko kuca u to doba, povikao je: “Nasrudine moj, ti

stvarno nisi normalan. Pa, jesam li ti vec pet puta rekao da kucaš na pogrešna vrata. Evo, i sada ti

ponavljam: ovo nisu tvoja, nego moja vrata - kucaš, lijepo ti kažem, na pogrešan ulaz”.

Nasrudin mu rece: “A otkud si ti tako siguran? Kako ti nije palo na pamet da se možda javljaš s

pogrešnog prozora? Zašto si tako ubijeden da si baš ti u pravu?”

Pijanstvo ljudi je takvo da nitko ne može pomisliti: “Stvarno, možda sam ja taj koji griješi”. Zbog toga,

za sve su vam krivi drugi. Kažem vam, ako patite u životu, to je samo zbog toga što vam nedostaje

svjesnost: vi griješite, ali i dalje mislite da ne kucate na pogrešna vrata, nego da se drugi javljaju s

pogrešnog prozora. A da mi je samo znati zbog cega ste baš toliko sigurni da ste našli pravi ulaz...

Vi ste oduvijek kucali na pogrešna vrata, jer pogrešna su sva vrata ovoga svijeta – griješiti cete sve

dok ne zakucate malo i na ona unutrašnja vrata. Ona su sa vama, ali ona nisu ulaz ovoga svijeta. Vi, premda

živite ovdje, nosite u sebi i nešto što prevazilazi ove poznate dimenzije. To je vaše jedino blago, i kroz ta

vrata dolazite do kraljevstva nebeskog. Isus kaže: “Rastite u onom i kroz ono što se u vama samima nalazi”.

Imate neku maglovitu svijest, i samo taj zrak probija gustinu unutrašnje tame. Još uvijek ne možete vidjeti

gdje se nalazite, ali barem se po necem razlikujete od životinja, jer cak ni takvog sicušnog plamicka - u

životinjama nema.

Prvi zrak svjesnosti ušao je u vas, ali on je samo gorušicno sjeme na vama je sada da ga posadite u

plodno tlo. A kakvo je to plodno tlo? O cemu se tu zapravo radi? Hindusi su govorili da je jedino satsang

plodonosan - približite se onom koji je uzrastao, koji vas je pretekao u rastu, i on ce svojim prisustvom

pojacati svjetlost koja se u vama nalazi. Vašem zraku potreban je izazov. Medutim, problem je u tome što

um ima naviku da se stalno okružuje onima što su manje vrijedni od njega. Zašto je to tako? Zbog toga što

se tada osjecate kao netko i nešto, i doživljavate sebe kao nadmocno bice.

Svako se slabi time što traži društvo slabijih. Kada god ste u Isusovom prisustvu, vi ste uznemireni, jer

u njegovoj blizini ne možete nametati svoju nadmocnost. Ma koju nadmocnost? Vi jeste slabi, i to nema veze

s kompleksom manje vrijednosti. Pred njim ste jednostavno ništavni, jer, u poredenju s njegovom, vaša

svijest je jednostavno beznacajna, nevidljiva i smiješna. On je takvo jedno svijetlo da vi pred njim izgledate

kao esencija mraka - cak i onaj vaš ubogi plamicak svjesnosti ne djeluje kao nešto hvale vrijedno. Ali, tako

zaista mora biti. Kada svoju lampicu iznesete na Sunce, kako vam djeluje snaga te baterijske lampe? Je li

194

mocna? Zbog toga, svi ti gmizavci trce u mracne sobe i pocinju izigravati Sunce onima koji imaju samo

upaljene svijece.

Otuda tendencija uma da uporno traži slabije od sebe. I baš kao što voda uvijek otice naniže, tako i

um prirodno, baulja ka slabicima. Ni jedan muškarac ne usuduje se oženiti sa ženom koja je mudrija od

njega. Ne! Za muškarca, to je nešto ravno samoubistvu. Takoder, muškarcu ne pada na pamet da oženi

djevojku koja je viša od njega. Takoder, on nece oženiti cak ni onu koja je starija. Zašto? Stvarno, zbog cega

je to tako?

Biološki bi bilo pametnije da muškarac stupi u brak sa ženom koja je barem pet godina starija od

njega, jer u tom slucaju, oni mogu umrijeti u isto vrijeme - zato što u prosjeku, žene žive pola decenije duže

od muškaraca. I. tada na svijetu ne bi bilo ovoliko udovica koliko ili imamo danas. Zaista, biološki je ispravno

da decko od dvadeset godina stupi u brak s djevojkom od dvadeset i pet godina. Medutim, vi to ne cinite ni u

snu, jer to vrijeda vaš ponos. Ego je time jednostavno obezglavljen. Takoder, on ne želi da se oženi sa

ženom koja je starija, viša ili mudrija od njega. Sve su to tako smiješne stvari...

Um uvijek traži one slabije od sebe. Pogledajte svoje prijatelje; zašto ste ih izabrali? Duboko u sebi,

pronaci cete razlog: oni su na neki nacin slabiji od vas, i sa njima, vaša sicušna svjetlost dolazi do izražaja.

Da bi sebi dokazao da je jak, jedan prosjecni ljudski um uporno traži one koji su slabiji. Ljudi vole cak i

životinje, ali kako mogu voljeti životinje kada nisu u stanju voljeti bica sebi slicna? Ali pas vam se umiljava

kao nijedan covjek. Bez obzira da li ga udarate ili mazite, on maše svojim repom, uvijek spreman da vas

doceka kao cara. Pas vas svuda prati u stopu - od psa necete pronaci boljeg i vjernijeg sljedbenika. Zašto

ljudi vole životinje? Pa, zbog toga što se samo u prisustvu slabijeg osjecate kao netko tko je jak, utjecajan,

svemocan.

Jednom prilikom, Mula Nasrudin je igrao karte sa svojim psom. Covjek koji je tuda prolazio, bio je

iskreno zapanjen - pas je zaista igrao!

“Nasrudine”, rece mu prijatelj, “pa ti imaš stvarno neobicnog, maltene mudrog psa - pa on može igrati

poker s tobom kao od šale?”

“Cini ti se”, odgovori mu Mula Nasrudin, “samo ti se cini da je mudar. Jer, kada god dobije dobre karte,

on odmah pocne mahati repom. Kažem ti, nije tako mudar kao što bi se moglo zakljuciti na prvi pogled.

Um uvijek traži slabijeg... A ima trenutaka kada cak i jedan pas djeluje mocnije od vas. I to se ne

dogada tako rijetko. Pas je mnogo jaci od covjeka - ako vas pojuri, dati cete petama vjetra. Ako izbije sukob

izmedu covjeka i životinje; onda on, covjek, svoju “ljubav” prebacuje na stvari, na automobile - jer, ma što

ucinio, automobil nece pokazivati mržnju ili otpor. Sa stvarima se osjecate kao osoba koja ima moc.

Satsang znaci: uvijek biraj društvo koje je superiornije od tebe. Zbog toga, ne slušaj savjete uma, jer

um ce uvijek stremiti onima koji su slabiji u ovom ili onom smislu. Budi pažljiv i pazi da ne nasjedneš - zbog

toga što ceš pored slabih i ti sam izgubiti postojecu snagu. Tvoj tanki zrak svjesnosti još više ce se istanjiti.

Uvijek biraj mocnije. Medutim, tvog ego nece tu odluku docekati s pjesmom dobrodošlice. Upravo

zbog toga, covjek se mora makar malo distancirati od vlastitog ega. Pod satsangom se podrazumijeva život

suprotan prohtjevima ega, život zasnovan na prevazilaženju slabosti, upornost traganja za onim nadmocnim

ljudima. Ti kažeš da tražiš Boga - a nisi sretan kada si pored Bude ili Isusa? Kako je to moguce? Bog je ono

najuzvišenije svijetlo, vrhunac egzistencije, ono konacno cvjetanje života samog po sebi. Ako uvijek biraš

slabije od sebe, kako ti onda može pasti na pamet da tražiš “kraljevstvo nebesko”? Izabrao si zaista

pogrešan smjer.

Zapamti ovo: kada god se kreceš - medu ljudima, knjigama, idejama, uvijek traži ono što je jace od

tebe, jer to ce ti pomoci posredno, neposredno, svejedno - odbaciti ego. Dakle, uvijek idi za onim što je jace

od tebe u bilo kom smislu. Tada, malo pomalo, jednoga dana... biti ceš u stanju da se suociš s Isusom. Kada

budeš bio toliko jak da izdržiš njegovo prisustvo, onda ceš zasigurno biti sposoban za susret i sa samim

Bogom.

U tome i jeste smisao Isusovih rijeci: “Boga možeš dostici samo kroz mene”. Suština je u sljedecem:

“Ako se ne možeš suociti sa mnom, kako onda misliš da ceš se naci oci u oci sa Vrhovnom Svjetlošcu? Ako

se sretneš sa sinom, onda postoji mogucnost da ceš podnijeti prisustvo oca, jer sin je samo predstavnik.

Avatari, Bude, Tirtankare, svi su oni samo predstavnici, odrazi one najunutrašnjije svjetlosti. Ako se ne

usuduješ prici im, ako ne možeš živjeti u njihovoj blizini, ako tvoj ego ne može dopustiti predstavnicima da

prodru u tebe, to je onda samo dokaz da još uvijek nisi zreo za onu konacnu, vrhovnu, apsolutnu istinu.

Isus je rekao: “Neka onaj koji traži ne prestane s traženjem sve dok ne nade ono što traži”.

Um je nekako uspavan, i kada god krenete naviše, on se još više ulijeni. Ako podete naniže, tad se

um preporodi, jer za silaženje, nadljudski napori uopce nisu neophodni. Kada voda otice, ona se ne umara,

jer stalno silazi - a padanjem ne gubi energiju. Necete se umoriti ako krenete prema paklu - tamo se stiže

gotovo automatski. Vi ionako ne cinite ništa drugo osim što tecete nadolje, a najniži stupanj vašeg uma je

pakao sam po sebi. Pakao nije nešto što se izvana nalazi; rijec je o najnižem stupnju, najnižoj precki vaših

ljestvica, jer kada god svjesnost išcezne, vi pocinjete vegetirati. Ali, ako pocnete napredovati, penjati se

naviše, tada ce vam za to trebati mnogo energije i truda. Zbog toga Isus kaže:

“Neka onaj koji traži ne prestane s traženjem sve dok ne nade ono što traži”.

195

Mnogo puta cuti cete um kako govori: “Što to radiš? Zbog cega se toliko muciš? Opusti se, uživaj, radi

nešto drugo”. Ako ga poslušate, sunovratiti cete se. Zbog toga, ne obracajte pažnju na sve njegove

žalopojke. Tragalac mora biti uporan i ne odustajati.

Ali, to lici na nešto što se ne slaže sa Zenom - premda vam ja kažem da se tu ne radi ni o kakvom

potiranju - jer Zen Majstori govore: “Odbaci napor, jer ako se trudiš, zalutati ceš. Opusti se, neka jesi kao da

te nema, i ostvariti ceš - u to nema sumnje”.

Zen Majstori kažu: “Traži i neceš naci. Naci ceš samo ako se ne izgubiš u tom svom traženju”. Isusova

izreka na prvi pogled proturjeci ucenju Zena. Medutim, to nije tako, jer vi se ne možete potpuno opustiti. Cak

i ako pokušate, vidjeti cete da ce se aktivnost nastaviti.

Zen nije za vas ovakve kakvi trenutno jeste, ali vam zato Isus odgovara. Ako slijedite Isusa, doci cete

do trenutka kada cete biti u stanju ispuniti Zen-uvjete. Doci cete, ali kada? Kada budete iscrpljeni, kada se

zasitite svih mogucih napora, kada ucinite sve što ste mogli uciniti. Tek tada! Sad se više ništa ne može

izvesti, jer svu ste svoju energiju uložili u napor. To ne znaci da se vi sada zaustavljate - ne! Nakon toga

dolazi do spontanog zaustavljanja, jer ne radi se o odluci nego o dešavanju. To sve lici na covjeka koji trci i

trci i trci, te na kraju dode do trenutka kada nije u stanju da nacini ni jedan jedini korak. Cak i ako mu stavite

vrli bajunete na grudi, i ako mu naredite da nastavi, on to nece moci uciniti.

Prelazeci put, jedna žaba je upala u brazdu, i koliko god da se trudila da iz nje izade, jednostavno nije

mogla. Cak su joj i prijatelji pomogli, ali ništa nije vrijedilo. Žaba je vec upala u istinski ocaj, i gotovo da se

pomirila sa svojom užasnom sudbinom. Sljedeceg jutra, prijatelji su krenuli vidjeti što se dešava, iako su

znali da je s njom svršeno.

Kada su došli do one brazde, vidjeli su da se žaba uspjela iskobeljati iz nje. “Što se dogodilo? Kako si

uspela iskociti? Izgledalo je nemoguce, ali ti si ipak uspela; daj reci nam, kako ti je to pošlo za rukom?”

“Vrlo lako”, rece žaba vedrim glasom. “Kada ste vi otišli, naišao je jedan kamion, i tada sam se zaista

morala potruditi iz sve snage”.

Nitko se ne trudi iz sve snage, sve dok ne dode do stani-pani. Ako možete vidjeti smrt koja se

približava... ako vam kamion ide u susret, uciniti cete sve da se izvucete iz blatnjave brazde. Valjate se u

blatu sve dok ne shvatite da situacija postaje ozbiljna. Sve što ste do sada radili bilo je polovicno, tek onako,

šale radi. Kroz taj mlaki napor ne dolazite do stanja kada isparavate, jer za sve to važe posebni zakoni: prije

no što ne dodete do stupnja kljucanja, necete promijeniti agregatno stanje vlastite svijesti. Radite ovo, radite

ono, pokušavate sve i svašta, ali nekako znate da se ništa nece promijeniti. Kada god ste polovicni - u bilo

cemu! - ništa se ne dešava. Nalazite se u blatnjavoj brazdi, ali kamion još uvijek niste primijetili; polovicno

želite izaci - onoj drugoj polovini je nekako svejedno, Imate namjeru osloboditi se, ali vas brazda ipak štiti na

neki nacin. Ta brazda, vremenom, pocinje vam liciti na kulu od slonovace - izaci iz nje, to znaci izložiti se,

možda, nepotrebnom riziku.

Isus je rekao: “Neka onaj koji traži ne prestane s traženjem sve dok ne nade ono što traži”.

Trudite se, neka se sve u vama pokrene, i tada cete doci do trenutka kada ce vam ucenje Zena postati

blisko. Ako pocnete sa Zenom, krenuli ste u pogrešnom smjeru. I to je ono što se danas dešava na Zapadu,

zbog toga što zapadnjaci nemaju pojma što sve Zenovac mora proci prije no što se opusti u potpunosti.

Stvar je u tome što ljenjivcima Zen zaista djeluje kao magnet, ali iz krajnje glupih razloga. Njima se cini da im

Zen savjetuje da se okanu svih napora, i to stvarno privlaci, ali ne pomaže. Bez napora, bez istinskog truda,

necete ništa ostvariti.

Mnogo toga se mora raditi prije no što se covjek može jednostavno opustiti i odmoriti. Nakon

samopregora, to opuštanje ne dolazi od vas ono se dešava, jer cjelokupnost energije je pokrenuta, i nakon

one krajnje nesmirenosti dolazi spokoj. I Zen je u pravu, to nemojte zaboraviti, jer vrhovno vam se dešava

tek nakon ostvarenja potpuno opuštenog stanja. Takoder, i Isus je u pravu, jer opuštenost dolazi tek nakon

to a što ste svu svoju energiju aktivirali i uložili u potragu, napor i trud. Proces je sljedeci: prvo Isus, zatim

Zen. Zen je dovršetak puta. Isus je njegovo zacinjanje.

A ja vam kažem da je Isus mnogo bolji za sve vas, jer svi ste vi pocetnici. Zen vas može zaluditi ako

krenete s njim, zbog toga što vas on može privuci iz sasvim pogrešnih razloga. Možete poceti umišljati: “Pa,

ionako nema što da se radi, jer ja sam savršen vec sada - zašto bih se naprezao?” Nije istina da ste savršeni

vec sada - da ste zaista savršeni, onda ne biste imali nikakvih problema. Zašto biste onda bili ovdje? Zbog

cega biste se onda uopce zainteresirali za Zen? Zašto biste citali knjige o Isusu? Ako ste zbilja savršeni,

onda problema nema. Zašto onda tražite? Onda je glupo da trošite svoje vrijeme na tako nevažne stvari -

kao što je na primjer, traganje za istinom. Ako ste savršeni, Yoga je besmislena, Tantra je besmislena, sve je

besmisleno. Medutim, vi ste daleko od svakog savršenstva. Nešto nije u redu: niste sretni, vaše lice ne sija

od blaženstva, nema ekstaze u vašem životu. Nalazite se u stanju duboke bijede, tjeskoba vas pritiska -

vaše je bice još uvijek bolesno. Zbog toga vam kažem da se zaludujete onim što vam nije jasno do kraja.

Slušajte što Isus kaže:

“Neka onaj koji traži ne prestane s traženjem sve dok ne nade ono što traži”.

Tek kada nadete, vi cete znati da su Zen ljudi u pravu, jer kada dodete do ivice napora, nenapornost

vam se dešava sama od sebe. U tom spokoju, u toj tišini, gdje nema nijednog pokreta, dolazi do samadhija -

kucate na božanska vrata. Do toga dolazi samo u jednom apsolutno nenapornom stanju, ali da biste došli do

tog stanja, morate krvariti od napora.

196

“Neka onaj koji traži ne prestane s traženjem sve dok ne nade ono što traži”.

A zatim Isus kaže još nešto, što je zaista teško shvatiti:

“A kada nade, biti ce u nevolji...”

Zašto? Isus kaže:

“A kada nade, biti ce u nevolji, biti ce u cudu, i vladati ce nad svima”.

Zašto ce biti u nevolji kada bude našao ono što traži? Jednostavno, zbog toga što je stvar koju tražite

ogromna, nepregledna, i kada po prvi put nabasate na nju, biti cete izgubljeni. Sve to lici na šok covjeka koji

je citavog života živio u zamracenoj celiji, i sada je odjednom izveden pod beskrajno nebo. Biti ce u silnoj

nevolji, i nece se moci na brzinu prilagoditi novonastaloj promjeni. Cak i ako taj covjek pokuša otvoriti oci,

nece moci vidjeti svjetlost koja ga okružuje.

Prvo iskustvo s Božanskim je trenutak nevjerojatnog cuda, velike krize, jer živjeli ste tisucama godina

na jedan vrlo plitak i krajnje pogrešan nacin. Bili ste u bijedi nebrojeno mnogo života, i kada vam se

blaženstvo po prvi put dogodi, vi jednostavno ne možete povjerovati - zbog toga Isus kaže: “... biti ce u

nevolji...” Takvu milost nikada niste ocekivali. Vi pricate o Bogu - ali, znate li ga? Što podrazumijevate pod

tim - “Bog”? Rijec “bog” nije Bog, niti su Bog teorije o njemu. Možda ste upamtili sve definicije iz rjecnika,

svetih spisa i ostale literature, ali na što vi u stvari mislite kada kažete: “Ja tragam za Bogom i ni za cim

drugim”?

Cuo sam: jedan deckic je nešto žvrljao na papiru, i bio je toliko zanijet onim što radi, da gaje majka

morala upitati: “A što to crtaš?”

Pošto je decko stvarno bio zanijet onim što je crtao, majka je morala postaviti isto pitanje nekoliko

puta. Kada je na kraju izgubila strpljenje, prišla mu je i rekla: “Pa dobro, hoceš li mi napokon reci, koga to

crtaš?”

“Boga”, rece mali, ne odvajajuci se ni jednog trenutka od crteža. “Crtam Boga”.

Majka se nasmija: “Ali, sine moj, pa nitko ne zna kako Bog izgleda, nitko ne zna što je, gdje je, kakav

je. Kako ceš mu onda napraviti portret?” “Ne brini, mama, kada prodem kroz sve ovo, saznati cu kako

izgleda”. I svaki je tragalac u slicnoj situaciji: ne znate što je to što tražite, nemate pojma kakav je taj cilj

ispred vas - cak vam nije jasno zbog cega se uopce trudite. U vama je samo dubok nagon, strahovito

duboka potreba da se dopre do neceg. Medutim, vi još niste iskusili: zbog cega ta žed postoj i u vama?

Tragate, tumarate - kada se iznenada dogodi ono što niste ni ocekivali, biti cete u nevolji.

Ova recenica dokazuje da je Isus spoznao. Covjek koji nije došao do samoostvarenja, nije u stanju

kazati: “A kada nade, biti ce u nevolji”. Lažni ucitelj ce vas, umjesto toga, uporno ubjedivati: “Kada

ostvarite, biti cete blaženi, ispunjeni ekstazom i srecom”.

U stvari, do svega toga ce doci, ali tek nakon silne krize, jer vi prvo prolazite kroz istinsku katastrofu.

Kada se suocite s Bogom, biti cete sasjeceni, pretvoriti cete se u ništavilo, nebice, nulu od covjeka. Nakon

toga, unutrašnje nebo ce se razvedriti - i Sunce istine pojaviti ce se u svoj svojoj velicanstvenosti. Vi ste

oduvijek živjeli u lažima, zabludama: život vam nije ništa drugo do fabrika za proizvodnju iluzija. Biti cete

sasjeceni, ponavljam, uzdrmani od glave do pete. Kada se Bog pojavi, umrijeti cete. Kada se istina uzdigne,

nestati cete istog casa. I Isus je zaista u pravu: “... biti ce u cudu...

Mnogi su pobjegli kada su osjetili što ce im se dogoditi ako nastave da napreduju. Meni se cini da su

najtvrdi ateisti u prošlom životu došli do spoznaje: “Ako nastavim dalje...” Zbog toga su pobjegli nazad, u

ovaj svijet nauka, jer nisu mogli da pred tom silnom svjetlošcu držati otvorene oci. Ateisti više ne žele još

jednom proci kroz sav taj pakao, te zbog toga moraju osporavati ono što je jednom davno bilo u njihovoj

neposrednoj blizini.

Za njih slobodno možemo reci da podsjecaju na djecu. Ako djeci kažete: “Nemojte jesti slatkiše”, i ako

ih prisiljavate da se toga uplaše - ako im ispricate da ce se zbog slatkiša ozbiljno razboljeti, onda ce djeca

kada god produ pored slasticarnice ili samoposluge, jednostavno sklopiti oci. Ona više ne žele još jednom

biti u situaciji koja im ne odgovara, te zbog straha, nece gledati i stvarati iskušenje. Djeca mrmljaju sebi u

bradu: “Slasticarnica ne postoji, nema samoposluge”, jer ako priznaju kako stvari stoje, onda ce im biti teško

da ne svrate u obližnju prodavaonicu i kupe ono cega se plaše.

Ateisti su oni ljudi koji su jednom u prošlosti bili u slicnoj situaciji, i toliko su se prestravili da su poslije

morali poricati postojanje onoga što ih je uplašilo do smrti. Njihovo osporavanje vodi porijeklo iz jednog

nevjerojatno dubokog straha. Drugim rijecima, stvar je u suštini psihološka, a ne filozofska.

Sreo sam se sa mnogim ateistima, i kada god sam duboko ušao u njihovu licnost, otkrio sam da se

boje: ako je Bog stvaran, oni ce opet biti privuceni tom cinjenicom. Zbog toga, oni su primorani vikati: “Ne!

Nema Boga, Istina ne postoji, ništa ne postoji. Sve je to jedna velika laž, a postojanje je samo posljedica

slucaja”. Kada sve to izdeklamiraju, nekako im je lakše, jer na taj nacin izbjegavaju mogucnost one dobro

poznate katastrofe.

Isus je potpuno u pravu: “A kada nade, bice u nevolji...”

I mnogi ce doci do tog trenutka... Neki su došli vrlo blizu svega toga, i neki od vas mi govore: “Sada mi

je sve teško - ne mogu ni meditirati, cak ni ne želim to raditi”. Nije ni cudo: covjeka je strah da nestane; svi se

toga plaše. Stotinjak ljudi koji su ovdje reklo mi je slicnu stvar - da kada god sklope oci - nakon tog potresnog

iskustva - osjecaju da ce umrijeti, i da je to pitanje minuta ili sata. To je jako dobar znak, jer on pokazuje da

197

ste otišli zaista duboko: meditativno stanje zasigurno vam se dogodilo. Sada nemojte bježati od toga, jer ako

nastavite, proci ce i taj strah.

Još samo malo, i doci cete do trenutka kada cete biti u istinskoj nevolji - tada ce citavo vaše bice biti

zapanjeno. Tada se svašta može desiti: možda cete pobjeci, možda cete nastaviti. Ako pobjegnete, trebati

ce vam poslije još nekoliko života da opet povratite hrabrost. Kada dode do one najdublje panike, budite

pažljivi. Ne pokušavajte bježati. Krenite naprijed, jer svi moraju proci kroz sav taj užas.

Eseni, ljudi koji su obucavali Isusa, imali su za doticno stanje i posebnu rijec: “Tamna Noc Duše”.

Svako mora proci kroz tu noc, jer što je mracnije stanje, to cete biti blaženiji kada pocne svitati. Uskoro ce

Sunce da se iznjedri iz vjecnog mraka. Uskoro, kažem, jer to nije toliko daleko. Nemojte razmišljati o

povlacenju, jer noc je samo priprema za dolazak jutra. To stanje je maternica kroz koje se rada potpuno

novo bice.

Isus je u pravu - slušajte što kaže, pamtite njegove rijeci. “Tamna Noc Duše” jednom ce se i vama

dogoditi, i - što prije to bolje. Budite zahvalni cak i kada upadnete u tu vrsta nevolje - budite zahvalni zbog

tjeskobe koja se rada u casu kada se suocite s istinom. Slicna tjeskoba se osjeca kada ste u prisustvu nekog

prosvijetljenog covjeka. Kada god ste u njegovoj blizini, jedna vrsta straha pocne da vas preplavljuje: iznutra

se kolebate, spopada vas želja da pobjegnete, i premda vas privlaci, vi nekako pronadete opravdanje za

vlastitu bojažljivost. Ne osjecate lagodnost - toga zaista nema u Isusovoj ili Budinoj blizini. Kroz sve to

morate proci, jer sve je to dio prirodnog rasta.

“A kada nade, bice u nevolji...”

I ako ne pobjegne, ako ne potrci nazad u svijet, “... biti ce u cudu...” Tada ce osjetiti mysterium, ono

tajanstveno. Tada ce se poceti smijati, jer rodilo se tako predivno jutro iz jedne zastrašujuce noci! Iz jednog

pakla i užasa, rodila se takva jedna milost! Tamo gdje je jednom stajao trn, nalazi se najljepša ruža.

I tada, kažem, “... biti ce u nevolji, biti ce u cudu, i vladati ce nad svima”.

Prosjak, slabic, bijednik je nestao. Kada želje išceznu - a one išcezavaju tek kada ostvarite sebe -

završeno je s prosjacenjem. Postali ste kraljevi, i “... vladati ce nad svima”. Nakon ostvarenja, vaše carstvo

je postojanje samo po sebi!

“I još je rekao: “Tko pronade smisao ovih rijeci nece iskusiti smrt” .

“Tko pronade smisao ovih rijeci...” ne objašnjenje, jer objašnjenje nece pomoci. Do besmrtnosti nece

doci preko tumacenja i slicnih stvari - to stanje ne nalazi se u rjecniku. Smisao se ne nalazi u rijecima nego u

živom, neposrednom iskustvu postojanja. Rijeci ne samo da ne objašnjavaju nego i zbunjuju, jer smisao je u

iskustvu, nikada u rijecima. Isus kaže da smrt nece iskusiti samo onaj tko pronade smisao. Drugim rijecima,

to stanje doživjeti ce samo onaj koji je imao dovoljno hrabrosti da se izloži “Tamnoj Noci Duše”.

Imamo dvije rijeci... Rudolf Oto, jedan od najdubljih mislioca dvadesetog vijeka, napisao je knjigu

“Ideja o Svetom”. U toj knjizi koristio je dvije rijeci: tremendum i mysterium. Kada dodete do one nevolje, to je

tremendum: izgubljeni ste, ne shvacate što vam se to dešava, um ne zna u cemu je, što može da ocekuje...

to je posljednji trenutak u životu ljudskog uma. Zemljotres tremenduma je prošao, i um je iza vas, jer citava je

prošlost jednostavno odbacena.

Tko god prode kroz tremendum, dolazi i do mysteriuma. Što je to “tajanstveno”? Sve ono što se ne

može objasniti. Tajanstveno je sve ono što je blaženo, ekstaticno i prelijepo, a se ne može razriješiti. To je

izvor postojanja. Možete ga spoznati, ali to nikada ne postaje dio vašeg “znanja”. Možete ga osjetiti, ali ne

možete stvoriti teorije oko tog iskustva. Zbog toga je to mysterium, ona vrhovna tajna.

“I još je rekao: “Tko pronade smisao ovih rijeci nece iskusiti smrt”.

Onaj koji je okusio onu konacnu tajanstvenost života mimoišao je smrt; za njega, smrt više ne postoji.

U stvari, svaka smrt postoji samo zbog uma, zbog ega, zbog toga što ste se poistovjetili sa tijelom. Ako

poistovjecenja nema, ako ste usredišteni u sebi, smrt išcezava. Smrt vas prati sve dok ste laž, a ne istina.

Smrt nestaje cim dode do promjene. Za istinu nema smrti. To je, dakle, zacarani krug: zbog toga što

ste laž, izloženi ste smrti, a zbog toga što se bojite umiranja, stvarate još vece i deblje zidove oko sebe -

naravno, od novih laži, novih zabluda, novih iluzija. Izbjegavajuci smrt, covjek postaje sve smrtniji. Covjek se

mora dozvati pameti kako bi jednom za svagda sišao sa te vrteške.

Smrt je problem samo zbog ega, a ego je najneistinitija stvar koja postoji. Vi je nekako održavate u

životu, ali ja vam kažem: ego nije, ego ne može biti istinita pojava. Ako prestanete održavati ego u životu, on

ce jednostavno ispariti. Nije ga potrebno odbaciti na dvadeset i cetiri sata - dovoljno je da ga ne primjecujete

dvadeset i cetiri sekunde. Morate ga danonocno hraniti, podržavati ga i snabdijevati. Citavog života ste se

trudili da taj vaš san ne prekinete, a san je samo jedan: da ste netko. Sve to smrt poništava kao od šale.

Zbog toga ste prestravljeni - padate u nesvijest, umirete, i onda se opet radate kao nesvjesna bica. Zaista je

teško prekinuti taj zacarani krug.

Odbacite tu laž! Budite istiniti, i skinite te smiješne maske. Ne pretvarajte se, jer predstava vas ne

može spasiti. Laž je ono što vas vuce na dno. Istina je ono što spašava.

Na jednom mjestu Isus je rekao: “Istina oslobada, istina je ono što vam daje život vjecni”.

Istu stvar ja vam sada ponavljam: ako se ujedinite sa svojim istinskim bicem necete iskusiti smrt. Tko

spozna sebe, nece upoznati smrt. Ono što vas može spasiti oduvijek se u vama nalazi, ali to je gorušicno

sjeme. Pomozite mu da raste. Prva pomoc je da mu pomognete da umre. Nemojte se vezivati za sjeme, jer,

ponavljam, sjeme je most, a ne cilj sam po sebi. Pomozite mu da umre, da nestane, tako da se skriveni život

198

može razgrnuti u potpunosti. Sjeme je malo, gotovo nevidljivo, ali drvo ce biti izuzetno veliko. Sjeme se ne

može vidjeti ni golim okom - ali drvo? Ono ce postati utocište za sve “ptice nebeske”.

Istina ne spašava samo vas, nego, kroz vas, i sve druge. Ako ste postali svjetlost, nece samo vaš

život biti osvijetljen tim preobražajem – biti cete svijetlo i za ljude oko vas. Kroz vaše ostvarenje, mnogi ce biti

podstaknuti da krenu ka vlastitoj suštini. Ako ste se pretvorili u Duhovno Sunce, postali ste jedno sa Ocem,

postali ste Krist.

Ja ne želim da postanete Kršcani, nego Krist sam po sebi. Kršcanstvo je bezvrijedno. Krist je jednom

davno bio gorušicno sjeme. Ono se i u vama nalazi. Pomozite mu da postane drvo