PORTALI KOJI  VODE  U NEOČITOVANO

DUBOKO U TIJELU

U nutrini tijela osjećam energiju, osobito u rukama i nogama, ali čini mi se da ne mogu zaći dublje, kao što ste prije predložili.

Osjećanje tijela pretvorite u meditaciju. Trebalo bi biti dovoljno de- set do petnaest minuta. Pobrinite se da nema nikakvih vanjskih ome- tanja, kao što su telefon ili ljudi koji bi vas mogli prekinuti. Sjednite na stolac, ali se nemojte nasloniti. Neka vam kralježnica bude usprav- na. To će vam pomoći da ostanete budni. Možete odabrati vlastiti najdraži položaj za meditaciju.

Opustite tijelo. Sklopite oči. Nekoliko puta duboko udahnite. Osjetite kako dišete donjim dijelom trbuha. Promatrajte kako se tr- buh lagano širi i steže sa svakim dahom. Tada postanite svjesni cijelo- ga unutarnjeg energetskog polja tijela. Ne razmišljajte o njemu - sa- mo ga osjećajte. Čineći tako, ponovno vraćate svjesnost koja je dosad pripadala umu. Ako vam to pomaže, koristite vizualizaciju »svjetlo- sti« koju sam prije opisao.

Kad  unutarnje tijelo jasno  osjetite kao jedinstveno  energetsko polje, ako je ikako moguće otpustite svaku vizualnu sliku i usredoto- čite se isključivo na osjećaj. Ako možete, odbacite svaku mentalnu sli- ku koju možda još imate o fizičkom tijelu. Nakon toga ostaje samo sveobuhvatan osjećaj prisutnosti ili postojanja, a unutarnje tijelo os- jećate kao da je bezgranično. Tada pažnju povedite još dublje u taj os- jećaj. Postanite jedno s unutarnjim tijelom. Stopite se s energetskim poljem, tako da više ne opažate dvojnost promatrača i promatranog, sebe i tijela. Razlike između unutarnjeg i vanjskog također sada nestaje, tako da više ne postoji unutarnje tijelo. Zaranjajući duboko u tijelo, vi ste se uzdigli iznad njega.

Ostanite u tom carstvu čistoga Bića koliko god vam je ugodno; tada ponovno postanite svjesni fizičkoga tijela, disanja i tjelesnih osjetila te otvorite oči. Promatrajte svoju okolinu nekoliko minuta na meditativan način - odnosno, ne pridajući joj mentalne oznake - te nastavite osjećati unutarnje tijelo.

Pristup tom bezobličnom carstvu uistinu oslobađa. Oslobađa vas spona i poistovjećenja s oblikom. To je život u svom nediferencira- nom stanju prije nego što se razdijelio u višestrukost. Možemo to na- zvati Neočitovanim, nevidljivim Izvorom sviju stvari, Bićem unutar sviju bića. To je carstvo duboke tišine i spokoja, ali također i radosti i intenzivne životnosti. Kad god ste prisutni, vi do stanovita stupnja postajete »providni« svjetlosti, čistoj svijesti koja izvire iz toga Izvora. Također shvaćate kako svjetlost nije odvojena od onoga tko jeste, ne- go tvori vašu vlastitu suštinu.

IZVOR CHIJA

Je li to Neočitovano, ono što na Istoku nazivaju chi, neka vrsta sveobuh- vatne životne energije?

Ne, nije. Neočitovano je izvor chija. Chi je unutarnje energetsko po- lje tijela, most između vanjskoga ja i Izvora. Leži na pola puta između očitovanog svijeta oblika i Neočitovanog. Chi se može usporediti s rijekom ili energetskim tijekom. Usmjerite li svijest duboko u unu- tarnje tijelo, tada slijedite tijek te rijeke unatrag, do njezina Izvora. Chi je pokret; Neočitovano je nepokretnost. Dosegnete li točku apso- lutne nepokretnosti, koja svejedno vibrira životom, tada ste zašli s onu stranu unutarnjega tijela i chija, do samoga Izvora: Neočitova- nog. Chi je poveznica između Neočitovanog i fizičkog svemira.

Stoga, usmjerite li pažnju dublje u unutarnje tijelo, mogli biste dosegnuti tu točku, tu jedninu, u kojoj se svijet rastvara u Neočitova- nom, a Neočitovano uzima oblik energetskoga tijeka chija, koji tada postaje svijet. To je točka rađanja i smrti. Kad vam je svijest usmjere- na prema van, uzdižu se um i svijet. Kad je usmjerena unutra, spo- znaje vlastiti Izvor i vraća se svome domu, u Neočitovano. Kad se na- kon toga vrati očitovanu svijetu, vi ponovno uzimate identitet oblika što ste ga se privremeno odrekli. Imate ime, prošlost, životnu situaci- ju, budućnost. Ali u jednom suštinskom smislu više niste ista osoba kakva ste bili prije: načas ste u sebi spazili stvarnost koja nije »od ovoga svijeta«, iako od njega nije odvojena, kao što nije odvojena ni od vas.

Neka sada ovo bude vaša duhovna praksa: dok se krećete živo- tom, nemojte sveukupnu pažnju posvećivati vanjskom svijetu i umu. Zadržite dio pažnje unutra. O tome sam već govorio. Čak i dok ste zabavljeni svakodnevnim poslovima, osobito kad ste u odnosima ili u odnosu s prirodom, osjećajte unutarnje tijelo. Duboko unutra osje- ćajte nepokretnost. Neka dveri ostanu otvorene. Sasvim je moguće ti- jekom cijeloga života biti svjestan Neočitovanog. Osjećate ga kao du- boko spokojstvo negdje u pozadini, nepokretnost koja vas nikada ne napušta, što god se događalo izvana. Postali ste most između Neoči- tovanog i očitovanog, između Boga i svijeta. To je stanje povezanosti s Izvorom, koje nazivamo prosvjetljenjem.

Ne trebate dobiti utisak kako je Neočitovano odvojeno od očito- vanog. Kako bi i moglo biti? Neočitovano je život u okviru svakoga oblika, unutarnja suština svega što postoji. Neočitovano prožima svi- jet. Dopustite mi da objasnim.

SAN BEZ SNOVA

Svake noći kad uronite u fazu dubokog spavanja bez snova vi krećete na putovanje u Neočitovano. Stapate se s Izvorom. Iz njega crpite ži- votnu energiju koja vas održava kad se vratite očitovanom, svijetu od- vojenih oblika. Ta je energija važnija od hrane: »Čovjek ne živi samo od kruha«. Ali u spavanju bez snova u Neočitovano ne ulazite svje- sno. Iako tjelesne funkcije i dalje djeluju, »vi« u tome stanju više ne postojite. Možete li zamisliti kako bi to izgledalo ući u san bez snova s punom sviješću? To je nemoguće zamisliti, jer to stanje nema sadr- žaja.

Neočitovano vas ne može osloboditi dok u njega ne zadete svje- sno. Zato Isus nije rekao da će nas istina osloboditi, nego: »Spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi«. Nije riječ o pojmovnoj istini, ne- go o istini vječnoga života s onu stranu oblika, koju spoznajete izrav- no ili uopće nikako. Ali ne pokušavajte ostati svjesni u snu bez snova. Vrlo je vjerojatno da nećete uspjeti. Najviše što možete uspjeti jest da ostanete svjesni tijekom faze sanjanja, ali ne i nakon toga. To se nazi- va lucidnim sanjanjem, koje može biti zanimljivo i čarobno, ali ne os- lobađa.

Stoga se svojim unutarnjim tijelom koristite kao dverima kroz koja ulazite u Neočitovano i držite ih otvorenima tako da uvijek mo- žete ostati povezani s Izvorom. Sa stajališta unutarnjega tijela uopće nije važno je li vam vanjsko tijelo staro ili mlado, krhko ili snažno. Unutarnje je tijelo bezvremeno. Niste li još u stanju osjetiti ga, kori- stite se jednima od drugih portala, iako su u konačnici svi ona jedno. O nekima sam već potanje govorio, ali ću ih ponovno ukratko spo- menuti ovdje.

DRUGI PORTALI

Sadašnji trenutak možemo smatrati glavnim portalom. To je suštin- ski vid svakog drugog portala, uključujući i unutarnje tijelo. Ne mo- žete biti u tijelu ako niste intenzivno prisutni u sadašnjem trenutku.

Vrijeme i ono očitovano nerazdvojivo su povezani, kao i bezvre- meno sada te Neočitovano. Kad kroz jaku svjesnost Sadašnjeg trenu- tka razriješite psihološko vrijeme, postat ćete i izravno i neizravno svjesni Neočitovanog. Izravno ćete ga osjetiti kao zračenje i moć svoje svjesne prisutnosti - ne sadržaj, nego samo prisutnost. Neizravno ste svjesni Neočitovanog u osjetilnom carstvu i kroz njega. Drugim rije- čima, u svakom stvorenju, cvijetu i kamenu osjećate Božju suštinu:

»Sve što postoji je sveto.« Zato je Isus, govoreći potpuno iz svoje su- štine ili iz Kristova identiteta, rekao u Tominu evanđelju: »Rascijepi komad drveta; ja sam ondje. Podigni kamen i naći ćeš me ispod nje- ga.«

Druge dveri u Neočitovano otvaraju se kroz prekid razmišljanja. To može početi s nečim vrlo jednostavnim, kao što je svjestan udisaj ili promatranje cvijeta u stanju jake budnosti, tako da u tom trenut- ku nema nikakvih mentalnih primjedbi. Mnogo je načina na koje možete izazvati prekid u neprestanoj struji misli. O tome je riječ u meditaciji. Misao je dio carstva očitovanog. Trajna aktivnost uma dr- ži vas u zatvoru svijeta oblika i postaje neproziran zastor koji vam onemogućuje da postanete svjesni Neočitovanog, da postanete svje- sni bezoblične i bezvremene Božje suštine u sebi, u svim stvarima i svim stvorenjima. Kad ste snažno prisutni, ne trebate se, naravno bri- nuti o prestanku razmišljanja, jer um se tada automatski isključuje. Zato sam rekao kako je Sadašnji trenutak suštinski vid svakog drugog portala.

Predaja - otpuštanje mentalno-emocionalnog otpora onom što jest— također postaje portal koji vodi u Neočitovano. Razlog je tome jednostavan: unutarnji otpor odvaja vas od drugih ljudi, od vas samih i svijeta koji vas okružuje. Otpor jača osjećaj odvojenosti o kojemu ovisi opstanak ega. Što je jači osjećaj odvojenosti, to ste više vezani za očitovano, za svijet odvojenih oblika. Što ste više vezani za svijet obli- ka, to jači i nepopustljiviji postaje vaš identitet oblika. Portal je zatvo- ren, a vi ste odvojeni od unutarnje dimenzije, dimenzije dubine. U stanju predaje vaš se identitet oblika ublažava i postaje donekle »pro- vidan«, tako da kroz vas blista Neočitovano.

O vama ovisi hoćete li u svom životu otvoriti portal koji vam omogućuje svjestan pristup Neočitovanom. Stupite u dodir s ener- getskim poljem unutarnjega tijela, budite snažno prisutni, raskinite poistovjećenost s umom, predajte se onome što jest, sve su to portali kojima se možete koristiti - ali potreban vam je samo jedan.

Svakako je i ljubav jedan od tih portala, zar ne?

Ne, nije tako. Čim se otvori jedan portal, ljubav je u vama prisutna kao »osjećajna spoznaja« jednote. Ljubav nije portal, nego ono što dolazi kroz portal u ovaj svijet. Sve dok ste potpuno ulovljeni u zam- ku identiteta oblika, ne može biti nikakve ljubavi. Zadatak vam nije tragati za ljubavlju, nego pronaći portal kroz koji ljubav može ući.

TIŠINA

Postoje li još neki portali osim ovih koje ste spominjali?

Da, ima ih još. Neočitovano nije odvojeno od očitovanog. Ono pro- žima ovaj svijet, ali je tako dobro prikriveno da ga gotovo svi potpuno previde. Znate li gdje trebate tražiti, pronaći ćete ga posvuda. Portal se otvara u svakom trenutku.

Čujete li lavež psa u daljini? Ili automobil koji prolazi? Dobro slušajte. Možete li u tome osjetiti prisutnost Neočitovanog? Ne mo- žete? Potražite ga u tišini iz koje zvuči izviru i u koju se vraćaju. Više pažnje obratite tišini nego zvucima. Obraćanje pažnje na vanjsku ti- šinu stvara unutarnju tišinu: um se smiruje. Portal se otvara.

Svaki se zvuk rada iz tišine, umire natrag u tišinu, a tijekom svo- ga postojanja okružen je tišinom. Tišina omogućuje zvuku postoja- nje. Ona je sastavni, ali neočitovani dio svakoga zvuka, svake glazbe- ne note, pjesme i riječi. Neočitovano je u ovome svijetu prisutno kao tišina. Zato je rečeno da ništa na ovom svijetu nije Bogu tako slično kao tišina. Samo morate obratiti pažnju na nju. Čak i tijekom razgo- vora postanite svjesni prekida između riječi, kratkih medurazdoblja tišine između rečenica. Čineći tako, u vama će rasti dimenzija dubo- ke tišine. Ne možete obraćati pažnju na tišinu, a da istodobno ne po- stanete tihi iznutra. Tišina izvana, tišina unutra. Zakoračili ste u Ne- očitovano.

PROSTOR

Upravo kao što zvuči ne mogu postojati bez tišine, ništa ne može po- stojati bez ništavila, bez praznoga prostora koji omogućuje postoja- nje. Svaki fizički predmet ili tijelo proizašlo je iz ništavila, okruženo je ništavilom i na kraju će se vratiti u ništavilo. Ne samo to, nego čak i unutar svakog fizičkog tijela postoji mnogo više »ništavila«  nego

»nečega«. Fizičari nam kažu kako je čvrstoća materije privid. Čak i naizgled čvrsta tvar, uključujući fizičko tijelo, sastoji se od gotovo sto posto prazna prostora - tako su goleme udaljenosti između atoma u usporedbi s njihovom veličinom. Štoviše, čak i unutar svakoga atoma postoji velik prazan prostor. Ono preostalo više  nalikuje  na vibracij- sku frekvenciju, nego na čestice čvrste tvari, više nalikuje na glazbene note. Budisti  to znaju već više od dvije  tisuće petsto  godina.  »Oblik je praznina, praznina je oblik«, tvrdi se u Sutri srca, jednom od naj- poznatijih drevnih budističkih tekstova.  Suština sviju stvari je praznina.

Neočitovano nije u ovom svijetu prisutno samo kao tišina; tako- đer prožima sveukupni fizički svemir kao prostor - izvana i iznutra.

Jednako ga je lako previdjeti kao i tišinu. Svatko  obraća pažnju  na stvari u prostoru,  ali tko obraća pažnju na sam prostor?

Čini mi se da nagovještavate kako »praznina« ili »ništavilo« nisu samo nešto neispunjeno, nego da se u njima krije neka tajanstvena kvaliteta. Što je to ništavilo?

Ne možete postavljati takvo pitanje. Vaš um pokušava ništavilo pre- tvoriti u nešto. Onoga trenutka kad ga pretvorite u nešto, previdjeli ste ga. Ništavilo - prostor - pojava je Neočitovanog kao vanjske poja- ve u svijetu zamijećenom osjetilima. To je gotovo sve što se o tome može reći, a čak je i to neka vrsta proturječja. Ništavilo ne može po- stati predmet znanja. Ne možete dobiti diplomu iz »ništavila«. Kad znanstvenici proučavaju prostor, najčešće ga pretvaraju u nešto i tako potpuno previđaju njegovu suštinu.  Ne iznenađuje to što najnovija teorija tvrdi da prostor uopće nije prazan, da je ispunjen nekom tvari. Jednom kad postavite teoriju, nije pretežak posao pronaći dokaze ko- ji će je podržati, barem dok se ne pojavi neka druga teorija.

»Ništavilo« može za vas postati portal koji vodi u  Neočitovano samo ako ga ne pokušavate shvatiti li razumjeti.

Ne radimo li ovdje upravo to?

Ni u kom slučaju. Ja vam dajem smjerokaze kako bih vam pokazao kako u svoj život možete unijeti dimenziju Neočitovanog. Mi ga ne pokušavamo razumjeti. Nema ničega što bi se moglo razumjeti.

Prostor nema »egzistencije«. »Egzistirati« doslovce znači »iskora- čiti« (protiviti se, pružati otpor). Prostor ne možete razumjeti jer on ne pruža otpor. Iako sam po sebi nema nikakva postojanja, omogu- ćuje postojanje svega ostalog. Tišina također nema postojanja, kao ni Neočitovano.

Što se, dakle, događa povučete li pažnju s predmeta u prostoru i postanete svjesni samoga prostora? Koja je suština ove prostorije? Namještaj, slike i ostale stvari nalaze se u prostoriji, ali one nisu pro- storija. Pod, zidovi i strop određuju granice prostorije, ali ni oni nisu sama prostorija. Što je, dakle, suština prostorije? Naravno prostor, prazan prostor. Bez prostora ne bi bilo prostorije. Budući da je pro- stor  »ništavilo«,  možemo  reći  kako  je  ono  što  nije ovdje  važnije  od onoga što jest. Stoga postanite svjesni  prostora koji je  posvuda  oko vas. Ne razmišljajte o njemu. Osjetite ga takvim kakav jest. Obratite pažnju  na  »ništavilo«.

Dok to činite, u vama će doći do pomaka u svijesti. Evo zašto. Unutarnji ekvivalent predmetima u prostoru, kao što su namještaj, zidovi i tako dalje, predstavljaju predmeti vašega razmišljanja: misli, emocije te predmeti osjetila. A unutarnji ekvivalent prostora jest svi- jest koja omogućuje postojanje predmetima uma, upravo kao što prostor svim stvarima omogućuje postojanje. Stoga, povučete li pa- žnju od stvari — predmeta u prostoru - automatski povlačite pažnju i od predmeta uma. Drugim riječima: ne možete razmišljati / biti svje- sni prostora - ili, uostalom, tišine. Postajući svjesni praznoga prosto- ra koji vas okružuje, istodobno postajete svjesni prostora u kojemu nema uma, nego samo čista svijest: Neočitovano. Na taj način kon- templacija prostora može za vas postati portal.

Prostor i tišina dva su vida iste stvari, istoga ništavila. One su ek- sternalizacija unutarnjeg prostora i unutarnje tišine, koja je nepokre- tnost: beskrajno stvaralačka maternica sveukupna postojanja.  Većina ljudi nije nimalo svjesna te dimenzije. Nema  unutarnjeg  prostora  i nema nepokretnosti. One su izbačene iz ravnoteže. Drugim riječima, ljudi poznaju svijet, ili barem misle da ga poznaju, ali ne poznaju Bo- ga. Poistovjećuju se isključivo s vlastitim fizičkim i psihološkim obli- kom, nesvjesni suštine. A budući da je svaki oblik iznimno neposto- jan, žive u strahu. Taj strah dovodi do jako pogrešnog shvaćanja sebe i  drugih  ljudi,  do  iskrivljenja  njihove  vizije  svijeta.

Kad bi neko kozmičko stezanje izazvalo kraj svijeta, to uopće ne bi djelovalo na Neočitovano.  Tečaj o ćudima sažeto izriče tu istinu:

»Ničemu stvarnom ne možete zaprijetiti. Ništa nestvarno ne postoji. U tom se krije božansko spokojstvo.«

Ostanete li svjesno povezani s Neočitovanim, cijenit ćete, voljeti i duboko poštovati očitovano i svaki životni oblik u očitovanom kao izraz Života koji leži s onu stranu oblika. Također ćete znati kako je svakom obliku suđeno da se ponovno rastvori te da u Neočitovanom to, na kraju krajeva, ne znači mnogo. Vi ste »prevladali svijet«, kako kaže Isus ili ste, prema Buddhinim riječima, »prešli na drugu obalu rijeke«.

ISTINSKA PRIRODA PROSTORA I VREMENA

Razmislite sada o ovome: kad ne bi postojalo ništa osim tišine, za vas ne bi postojala tišina, vi ne biste znali što je to. Tek kad postoje zvuči tišina može postati stvarno. Nalik tome, kad bi postojao samo pro- stor, bez ikakvih predmeta, za vas prostor ne bi postojao. Zamislite sebe kao točku svijesti što pluta u beskraju prostora - nema zvijezda ni galaksija, samo praznina. Iznenada, prostor više ne bi bio prostran; uopće ga ne bi bilo. Ne bi bilo brzine, ni kretanja od jedne točke do druge. Potrebne su barem dvije uporišne točke kako bi mogli posto- jati udaljenost i prostor. Prostor se pojavljuje onoga trenutka kad se Jedno razdijeli na dvoje, a »dvoje« postane »deset tisuća tvari«, kako Lao Tse tumači očitovani svijet, te prostor postaje sve prostraniji. Ta- ko se svijet i prostor istodobno pojavljuju.

Ništa ne može postojati bez prostora, pa ipak, prostor ne posto- ji. Prije nego što je nastao svemir, prije »Velikog praska«, ako hoćete, nije postojao golem prazan prostor koji bi čekao da ga nešto ispuni. Nije bilo nikakva prostora i ničega drugoga. Postojalo je samo Neo- čitovano - Jedno. Kad je Jedno postalo »deset tisuća stvari«, činilo se kako prostor postoji i kako mnogima omogućuje postojanje. Otkuda se stvorio? Je li ga stvorio Bog kako bi nekamo smjestio svemir? Na- ravno da nije. Prostor ne postoji, stoga nikada nije bio ni stvoren.

Za vedre noći iziđite van i pogledajte nebo. Tisuće zvijezda koje vidite golim okom ne predstavljaju ništa više nego samo beskonačno mali djelić onih zvijezda koje postoje. Više od stotinu milijardi galak- sija može se sada otkriti najsnažnijim teleskopima, a svaka je galaksi- ja »svemirski otok« s milijardama zvijezda. Ono, pak, što izaziva još veće strahopoštovanje jest beskonačnost samoga prostora, dubina i ti- šina koje omogućuju postojanje toj veličanstvenosti. Ništa ne može izazvati više strahopoštovanja i ništa ne može biti veličanstvenije od nezamislive prostranosti i tišine prostora. A ipak, što je taj prostor? Praznina, golema praznina.

Ono što se nama pojavljuje kao prostor u svemiru, sagledan umom i osjetilima samo je Neočitovano u svijetu. To je »tijelo« Bo- žje. A najveće je čudo ovo: ta tišina i prostranost koje omogućuju po- stojanje svemira, nisu samo negdje ondje, u prostoru - nego također i u vama. Kad ste dokraja i apsolutno prisutni, s tom se tišinom i pro- stranošću susrećete kao s mirnim unutarnjim prostorom u kojemu nema uma. U vama se taj prostor proteže u dubinu, a ne u širinu.

-Protezanje prostora u širinu u krajnjem je slučaju pogrešno opažanje beskonačne dubine - obilježje transcendentalne stvarnosti.

Prema Einsteinu, prostor i vrijeme nisu razdvojeni. To, zapravo, ne ra- zumijem, ali mislim kako pokušava reći daje vrijeme četvrta dimenzija prostora. On to naziva »prostorno-vremenskim kontinuuom«.

Tako je. Ono što u vanjskom svijetu uočavate kao prostor i vrijeme u krajnjem je nešto prividno, ali u sebi sadrži zrnce istine. Prostor i vri- jeme dva su suštinska obilježja Boga, beskonačnost i vječnost, shva- ćena kao da imaju vanjski izvor izvan vas. U vama i prostor i vrijeme imaju unutarnji ekvivalent koji razotkriva njihovu istinsku prirodu, kao i vašu vlastitu. Dok je prostor tiho, beskonačno duboko carstvo neumnoga, unutarnji ekvivalent vremena je prisutnost, svjesnost vje- čnog sadašnjeg trenutka. Zapamtite da medu njima nema razlike. Kad prostor i vrijeme u sebi shvatite kao Neočitovano - neumno i prisutnost - vanjski prostor i vrijeme za vas i nadalje postoje, ali po- staju mnogo manje važni. I svijet za vas i nadalje postoji, ali više vas neće vezati uz sebe.

Stoga krajnja svrha svijeta ne prebiva u svijetu, nego u transcen- denciji svijeta. Upravo kao što ne bi bilo svjesnosti o prostoru da u prostoru nema predmeta, tako je i svijet potreban kako bismo  mogli spoznati Neočitovano. Možda ste čuli Buddhinu izreku: »Kad ne bi bilo privida, ne bi bilo ni prosvjetljenja«. Neočitovano sebe spoznaje kroz svijet i kroz vas. Ovdje ste kako biste božanskoj svrsi svemira omogućili da se razotkrije. Eto koliko ste važni!

SVJESNA SMRT

Osim spavanja bez snova, što sam ranije spominjao, postoji još jedan portal koji ne ovisi o našoj volji. Nakratko se otvara u trenutku tjele- sne smrti. Čak i ako ste tijekom života propustili sve druge mogućno- sti za duhovno ostvarenje, posljednji će vam se portal otvoriti nepo- sredno nakon smrti tijela.

Bezbrojna su izvješća ljudi  koji  su  taj  portal vizualno  doživje- li kao svjetlost što zrači, a zatim su se vratili iz onoga što se najčešće naziva iskustvom tik do smrti. Mnogi od tih ljudi također govore o blaženoj vedrini i dubokom spokojstvu. U Tibetanskoj knjizi mrtvih (Tibetan Book of the Dead) opisuje se »blistavi sjaj bezbojne svjetlo- sti Praznine«, koja zapravo predstavlja »vaše istinsko jastvo«. Taj se portal tek nakratko otvara, a ako se tijekom životna vijeka već niste susretali s dimenzijom Neočitovanog, mogli biste ga lako propustiti. Većina ljudi nosi u sebi preveliku količinu otpora, previše straha, pre- veliku vezanost uz osjetilno iskustvo, prejako poistovjećivanje s očito- vanim svijetom. Takvi ugledaju portal, u strahu se okrenu na drugu stranu i izgube svjesnost. Ono što se nakon toga događa uglavnom je nesvjesno i automatizirano. Kasnije dolazi još jedan krug rađanja i umiranja. Njihova prisutnost još nije bila dovoljno snažna za svjesnu besmrtnost.

To znači da prolazak kroz taj portal ne predstavlja utrnuće svijesti?

Kao i kod svih drugih portala, na životu ostaje vaša istinska, blistava priroda, ali ne i osobnost. U svakom slučaju, sve ono što je u vašoj osobnosti stvarna ili istinska vrijednost zapravo je vaša prava priroda koja se probija na površinu. To nikada ne možete izgubiti. Nikada ne možete izgubiti ono što je vrijedno i stvarno.

Približavanje smrti i sama smrt, rastvaranje tjelesna oblika, uvi- jek predstavlja veliku priliku za duhovno ostvarenje. Ljudi tu priliku uglavnom propuste, što je tragično, budući da živimo u kulturi koja nema gotovo nikakva znanja o smrti, a također gotovo da nema ni- kakvih spoznaja ni o čemu što je uistinu važno.

Svaki portal je portal smrti, smrti lažnoga ja. Prođete li kroz por- tal, svoj identitet više nećete temeljiti na svom psihološkom, umom stvorenom obliku. Tada ćete spoznati da je smrt privid, upravo kao što je privid i poistovjećenost s oblikom. Smrt je tek okončanje privi- da. Bolna je samo ako se čvrsto držite privida.