3.       Porijeklo stvorenoga

Iako svrha ove knjige ne dozvoljava temeljito proučavanje Viših svjetova, do kraja ovoga poglavlja imat ćete čvrstu osnovu za nastavak, ako odlučite dublje proučavati kabalu.

Nekoliko riječi o crtežima: knjige kabale su, i oduvijek su bile, pune crteža. Crteži pomažu u opisivanju duhovnih stanja ili struktura. Od samoga početka kabalisti su upotrebljavali te crteže kao alat za objašnjavanje onoga što su iskusili na duhovnom putu. Ipak, vrlo je važno zapamtiti da crteži ne predstavljaju opipljive objekte. To su jednostavno slike koje slu­ že za objašnjavanje duhovnih stanja, koja se tiču najintimnijih odnosa osobe sa Stvoriteljem, s Prirodom.

Duhovni svjetovi

Stvoreno je u potpunosti sačinjeno od želje za primanjem. Ta se želja razvila kroz četiri faze, od kojih onu posljednju nazivamo

»stvorenje« (slika 1). Taj predložak strukture evolucije želja os­

nova je za sve što postoji.

Slika 1 opisuje stvaranje stvorenja. Ako se prema tom stva­ ranju odnosimo kao prema pripovijesti, lakše ćemo zapamtiti da crteži opisuju emocionalna ili duhovna stanja, a ne mjesta ili predmete.

Prije nego je bilo što stvoreno, moralo je biti promišljeno, planirano. U tom slučaju govorimo o stvorenome i misli koja je uzrokovala događanje stvaranja. Mi je nazivamo »Misao stva­ ranja«.

U prvom poglavlju rekli smo da je u prošlosti strah pred Prirodom poticao ljude na potragu za njezinim planom, za njih i za sve nas. Proučavajući je, otkrili su da je Priroda isplanirala da primamo užitak. I to ne bilo kakav užitak, poput onih koje

osjećamo u ovome svijetu. Priroda (koja se može zamijeniti izrazom »Kreator«,

Volja za davanjem (Stvoritelj)

Volja za primanjem (Stvorenje)

Slika 1: Pet evolucijskih faza volje za primanjem. Strelica prema dolje označava ulazeće svjetlo Stvoritelja; strelice prema gore označavaju želju stvorenja za zadovoljenjem Stvoritelja.

»Stvoritelj«), od nas želi da primimo vrlo osobit užitak – užitak postajanja identičnim Njemu, Stvoritelju.

Zato, ako pogledate sliku 1, vidjet ćete kako je Misao stvaranja zapravo želja za davanjem užitka (nazvanim Svjetlost) stvorenjima. To je ujedno i korijen stvaranja, gdje smo svi začeti.

Kabalisti upotrebljavaju termin kli (posuda, primalište), kako bi opisali želju za primanjem užitka, Svjetlosti. Sada je jasnije zašto su svoju mudrost nazvali »mudrošću kabale« (mudro­ šću primanja).

Postoji jednako dobar razlog za­ što su užitak nazvali »Svjetlost«. Kada kli – stvorenje, osoba – osjeti Stvoritelja, to je iskustvo velike mud­ rosti koja se budi nad osobom. Kao da je nešto svanulo nada mnom i sada vidim Svjetlo. Kakva god nam se mudrost u tim trenucima prikaže, razumijemo da je ona  oduvijek  bila tu, iako skrivena od očiju. To je kao da se tama noći pretvorila u svjetlost dana i da je nevidljivo postalo vid­ ljivim. I zato što ta Svjetlost sa sobom donosi  znanje,  kabalisti  ga  nazivaju

»Svjetlom Mudrosti«, a metodu za njezino primanje »mudroš­ ću kabale«.

Četiri osnovne faze

Vratimo se našoj priči. Da bi misao davanja praktično pri­ mijenio, Stvoritelj je stvorio Stvorenje koje želi primiti osobitu vrst zadovoljstva bivanja jednakim Stvoritelju. Ako ste rodi­ telj, znate kakav je to osjećaj. Koje toplije riječi možemo reći ponosnom ocu od: »Tvoj sin je tvoja slika i prilika!«

Kao što smo upravo rekli, Misao stvaranja – dati užitak stvorenjima – jest korijen Stvorenoga. Iz tog razloga, Misao stvaranja naziva se »korijenska faza« ili »nulta faza«, a želja za primanjem užitka naziva se »prva faza«.

Uočite da je nulta faza prikazana kao strelica prema dolje. Kad god je prisutna strelica koja pokazuje prema dolje, to znači da Svjetlost dolazi od Stvoritelja ka stvorenju. Ali suprotno nije istina: kad god je strelica usmjerena prema gore, to ne znači da stvorenje daje Svjetlost Stvoritelju, nego da je želi dati Stvoritelju. A što se događa kada su prisutne dvije strelice i pokazuju u dva različita smjera? Nastavite čitati; uskoro ćete saznati što to znači.

Kabalisti Stvoritelja označuju i uz pomoć naziva »volja za davanjem«, a stvorenje »volja za primanjem užitka i zado­ voljstva« ili jednostavnije »volja za primanjem«. Poslije ćemo govoriti o našem viđenju Stvoritelja. Ono što je u ovom tre­ nutku važnije jest znati da nam kabalisti uvijek opisuju ono što oni vide i poimaju. Oni nam ne govore da Stvoritelj ima želju za davanjem; oni nam kažu da je ono što oni vide od Stvoritelja ustvari Njegova želja i volja za davanjem i to je ra­ zlog zašto su ga nazvali »volja za davanjem«. S obzirom na to da su u sebi također otkrili želju za primanjem užitka koji On želi dati, sebe su nazvali »volja za primanjem«.

I tako je volja za primanjem prva kreacija, korijen svakog pojedinog bića. Kada stvoreno, volja za primanjem, uoči da uži­ tak dolazi od davatelja, osjeti da pravi užitak leži u davanju, a ne primanju. Kao rezultat, volja za primanjem počinje željeti davati (uočite strelicu prema gore koja se proteže od drugog kli

–  čašice na crtežu). To je u potpunosti nova faza – druga faza.

Proučimo što je to čini novom fazom. Ako pogledamo sam kli, vidimo da se ne mijenja kroz faze. To znači da je volja za primanjem aktivna isto toliko koliko i prije. A zato što je volja za primanjem dizajnirana u Misli stvaranja, ona je vječna i nepromjenjiva.

Ipak, u drugoj fazi volja za primanjem želi primiti zadovolj­ stvo davanjem, ne primanjem i to je temeljna promjena. Velika je razlika u tome što druga faza treba drugo biće kojem može dati. Drugim riječima, druga faza treba nešto ili nekoga, osim sebe same, prema kome se može pozitivno odnositi s tom na­ mjerom.

Druga faza, koja nas prisiljava na davanje unatoč našoj temeljnoj želji za primanjem, jest ono što život čini mogućim. Bez nje roditelji ne bi marili za svoju djecu, a suživot s drugima ne bi bio moguć. Naprimjer, ako sam vlasnik restorana, moja je želja zarada novca, no u konačnici ja hranim strance od kojih nemam dugoročnijeg interesa. Isto je primjenjivo na bankare, vozače taksija (čak i u New Yorku) i sve druge.

Sada  možemo  vidjeti  zašto  je  zakon  Prirode  altruizam i davanje, a ne zakon primanja, iako je volja za primanjem osnova motivacije svakog bića, baš kao u prvoj fazi. Od tre­ nutka kada kreacija dobiva obje želje, i želju za davanjem i želju za primanjem, sve što će joj se dogoditi proisteći će iz

»odnosa« između te dvije faze.

Kao što smo upravo prikazali, želja za davanjem u drugoj fazi prisiljava na komunikaciju, na traženje nekoga kome je potrebno primanje. Stoga, druga faza sada počinje proučavati što može dati Stvoritelju. Napokon, kome drugom može dati?

Ali kada druga faza pokuša dati, otkriva da sve što Stvoritelj želi jest davati. On apsolutno nema nikakve želje primati. Osim toga, što stvorenje može dati Stvoritelju?

Štoviše, druga faza otkriva da u svojoj srži, u prvoj fazi, njezina prava želja jest primanje. Otkriva da je njezin korijen ustvari volja za primanjem užitka i zadovoljstva i nema niti zrna stvarne želje za davanjem u njoj. No u tome je bit stvari. Zato što Stvoritelj želi samo davati, želja stvorenja za primanjem upravo je ono što Mu može dati.

Ovo može zvučati zbunjujuće, no ako razmislite o užitku koji majka dobiva hraneći svoje dijete, shvatit ćete da dijete svojoj majci zapravo daje užitak jednostavno time što želi jesti.

Stoga, u trećoj fazi, volja za primanjem odabire  primati, čime uzvraća korjenskoj fazi, Stvoritelju. Sada imamo potpuni krug gdje su oba sudionika davatelji: nulta faza, Stvoritelj, daje stvorenju, što je prva faza; a stvorenje, prošavši kroz prvu, drugu i treću fazu, uzvraća Stvoritelju primanjem od Njega.

Na slici 1 strelica prema dolje u trećoj fazi označava čin primanja, kao i u prvoj fazi, dok strelica prema gore označava njezinu namjeru za davanjem, kao u drugoj fazi. I ponovno, oba čina upotrebljavaju istu volju za primanjem kao u prvoj i drugoj fazi. To se uopće ne mijenja.

Kao što smo prije vidjeli, naše su egoistične namjere uz­ rok svih problema koje vidimo u svijetu. Ovdje, također, u korijenu Stvorenoga, namjera je puno bitnija nego sam čin. Ustvari, Yehuda Ashlag metaforički govori kako je treća faza deset posto primatelj, a devedeset posto davatelj.

Sada se čini da imamo savršeni ciklus u kojem je Stvoritelj uspio načiniti  stvorenje istovjetno Njemu. Štoviše,  stvorenje uživa u davanju, stoga vraća užitak Stvoritelju. No dovršava li to Misao stvaranja?

Ne baš. Čin primanja (u prvoj fazi) i razumijevanje Stvorite­ ljeve jedine želje za davanjem (u drugoj fazi) biće čini željnim

istoga stanja, što je treća faza. No postajanje  davateljem  ne znači da će stvorenje biti u istom stanju i time dovršiti Misao stvaranja.

Biti u stanju Stvoritelja znači da stvorenje neće samo postati davatelj, nego će imati iste misli kao Davatelj – Misao stvaranja. U takvom stanju, stvorenje će razumjeti zašto je pokrenut ciklus Stvoritelj–stvorenje, kao i zašto je Stvoritelj stvorio stvoreno.

Očito, želja za razumijevanjem Misli stvaranja posve je nova faza. To možemo usporediti jedino s djetetom koje želi biti snažno i mudro poput svojih roditelja. Mi instinktivno znamo da je to moguće tek nakon što dijete zapravo dospije u poziciju svojih roditelja. Zato roditelji svojoj djeci često kažu:

»Čekaj dok budeš imao svoju djecu; tada ćeš razumjeti.«

Jedan od uobičajenih izraza u kabali jest sefirot. Dolazi od hebrejske riječi sapir (sefir), a svaka sefira (jednina za sefirot) ima svoju Svjetlost. Također, svaka od četiri faze nazvana je po jednom ili više sefirot. Nulta faza naziva se Keter, prva faza je Hochma, druga faza je Bina, treća faza je Zeir Anpin, a četvrta je faza Malchut. Zapravo, postoji deset sefirot zato što je Zeir Anpin sačinjen  od  sedam  sefirota:  Hesed,  Gevura,  Tifferet, Netzah, Hod, Yesod i Malchut.

U kabali, razumijevanje Misli stvaranja – najdublje razine razumijevanja – naziva se »postignuće«. To je  ono  za  čime volja za primanjem žudi u posljednjoj, četvrtoj fazi.

Želja za stjecanjem Misli stvaranja najjača je sila u stvorenome. Ona stoji iza cjelokupnog procesa evolucije. Bili  mi  svjesni toga ili ne, najveće znanje koje tražimo jest  razumijevanje zašto Stvoritelj čini to što čini. To je ista potreba koja je potakla kabaliste na otkrivanje tajni kreacije prije nekoliko tisuća godina. Dok to ne budemo razumjeli, nećemo biti mirni.

Potraga za Misli stvaranja

Iako Stvoritelj želi da primimo zadovoljstvo bivanja sličnim Njemu, On nam nije dao takvu želju. Sve što nam je On dao

–   stvorenju, ujedinjenoj duši Adam ha Rishon – bila je žudnja za najvećim užitkom. No, kako možemo vidjeti u slijedu faza, Stvoritelj u stvorenje nije usadio želju za bivanjem poput Njega. To se u stvorenju razvilo kroz faze.

U trećoj fazi, stvorenje je  već sve primilo i namjerilo uzvratiti Stvoritelju. Slijed se mogao pre­ kinuti upravo tu i tada jer stvorenje je tada činilo upravo ono što je činio i Stvoritelj – davalo. U tom smislu, bili su identični.

Ali stvorenje se nije zadovoljilo davanjem. Željelo je razumjeti što čini davanje užitkom, zašto je sila davanja potrebna za stvaranje stvarnosti i koju mudrost davatelj stječe davanjem. Ukratko, stvore­ nje je željelo razumjeti Misao stva­ ranja. To je bila nova žudnja, ona koju Stvoritelj nije »planirao« u stvorenju.

U toj točki svoje potrage za Misli stvaranja, stvorenje je po­ stalo udaljeno, odvojeno biće od Stvoritelja.  Možemo  to  gledati na ovaj način: ako želim biti kao netko drugi, nužno znači da sam svjestan postojanja nekog drugog

Slika  2:  Strelica  od  Malchut

do Stvoritelja ukazuje na us- mjerenu želju Malchut da po- stane poput Stvoritelja.

uz mene i taj netko ima nešto što ja želim ili je nešto što ja želim biti.

Drugim riječima, ne samo da shvaćam da je tu još netko osim mene, nego razumijem i da je taj netko drukčiji od mene. I ne samo drukčiji, nego i bolji. Inače, zašto bih želio biti poput Njega?

Stoga se Malchut, četvrta faza, značajno razlikuje od prve tri faze jer želi primiti vrlo specifičnu vrstu zadovoljstva (otuda deblja strelica) – ono koje dobiva jednakošću sa Stvoriteljem. Iz Stvoriteljeve perspektive, želja Malchuta dovršava Misao stvaranja, ciklus koji je On od početka i imao na umu (slika 2).

Nažalost, na stvari ne gledamo iz perspektive Stvoritelja. Gledano odavde, odozdola, preko naših izlomljenih duhovnih naočala, slika nije idealna. Kli (osoba), u potpunosti suprotna Svjetlu, mora uporabiti svoju volju za primanjem s namjerom za davanje da bi postala poput Svjetla. Na taj način prestaje biti usredotočena na svoj osobni užitak i usmjerava se na užitak koji Stvoritelj dobiva davanjem. Tako kli također postaje davatelj.

Zapravo, primanje s namjerom davanja Stvoritelju dogodilo se već u trećoj fazi. Što se tiče Stvoriteljevih djelovanja, treća je faza već dovršila posao kada je riječ o postajanju jednakim Njemu. Stvoritelj daje s namjerom davanja a treća faza prima s namjerom dati. U tome su jednaki.

No najveće zadovoljstvo ne leži u znanju što Stvoritelj čini i u kopiranju Njegovih postupaka. Najveći je užitak u znanju zašto On čini ono što čini i u stjecanju istih misli kao On. A to, najviši dio stvaranja – Stvoriteljeva misao – nije data stvorenju. To je ono što stvorenje (četvrta faza) mora postići samo.

Ovdje postoji prekrasna  povezanost.  U  jednu  ruku,  čini se kao da smo Stvoritelj i mi na suprotnim stranama terena, zato što On daje, a mi primamo. No, ustvari, Njegovo je naj­ veće zadovoljstvo da budemo poput Njega, a naše najveće za­ dovoljstvo bilo bi postati kao On. Slično tomu, svako dijete želi postati poput roditelja, a svaki roditelj za svoju djecu prirodno želi postignuće čak i onih stvari u kojima on sam nije uspio.

Ispada da smo i mi i Stvoritelj zapravo u potrazi za istim ciljem. Kad bismo shvatili ovaj koncept, naši bi životi bili vrlo, vrlo drugačiji. Umjesto zbunjenosti i izgubljenosti koje mnogi od nas danas proživljavaju, zajedno sa Stvoriteljem bili bismo u stanju zajedno kretati se prema cilju zacrtanom još od zore stvaranja.

Kabalisti upotrebljavaju mnoge izraze za opisivanje volje za davanjem: Stvoritelj, Svjetlost, Davatelj, Misao stvaranja, Nulta faza, Korijen, Izvorišna faza, Keter, Bina... Slično tomu, mnogim nazivima opisuju volju primanjem: stvorenje, kli, primatelj, prva faza, Hochma i Malchut samo su neki od njih. Ti se nazivi odnose na fine razlike u dvjema karakteristikama – davanju i primanju. Ako to upamtimo, nećemo biti zbunjeni svim tim imenima.

Da bi postao poput Stvoritelja, davatelj, kli, čini dvije stvari. Prvo, prestaje primati – radnja koja se naziva tzimtzum (ogra­ ničenje). Ona u potpunosti zaustavlja Svjetlost i ne dopušta joj ulazak u kli. Slično tomu, lakše je izbjeći pojesti nešto ukusno, ali nezdravo, nego pojesti samo malo i ostatak ostaviti na ta­ njuru. Stoga, činiti tzimtzum jest prvi i najlakši korak u posta­ janju poput Stvoritelja.

Zatim, Malchut postavlja mehanizam koji ispituje Svjetlost (užitak) i odlučuje hoće li ga primiti i, ako hoće, koliko. Taj mehanizam naziva se masach (zaslon). Uvjet pod kojim masach određuje koliko primiti naziva se »ciljanje prema davanju« (slika 3). Pojednostavljeno rečeno, kli uzima samo ono što može primiti s namjerom zadovoljavanja Stvoritelja. Svjetlost primljena u kli naziva se »Unutarnja Svjetlost«, a Svjetlost koja ostaje izvan naziva se »Okružujuća Svjetlost«.

Slika 3: Masach je linija razdjelnica između Svjetlosti koju stvorenje može primiti ako ima namjeru za davanje Stvoritelju – Unutarnja Svjetlost- i Svjetlosti koju ne može primiti bez te namjere – Okružujuća Svjetlost.

Na kraju procesa korekcije, kli će primiti svu Stvoriteljevu Svjetlost i ujediniti se s Njim. To je svrha stvaranja. Kada dosegnemo to stanje, osjećat ćemo ga i kao po­ jedinci i kao jedno ujedinjeno društvo. U biti, cjeloviti kli nije sa­ činjen od želja jedne osobe, nego od želja čitavoga čovječanstva. Po dovršetku te posljednje korekcije, postat  ćemo  jednaki  Stvoritelju.

Četvrta faza bit će ispunjena i stvaranje će biti dovršeno iz naše perspektive, baš kao što je dovršeno iz Njegove.

Put

Kako bi izvršili zadatak postajanja nalik Stvoritelju, prva stvar koju si stvorenje treba osigurati jest prava okolina u kojoj će se  razvijati  i  postati  poput  Stvoritelja.  Taj  okoliš  nazivamo

»svjetovima«.

U četvrtoj fazi, stvorenje je bilo razdvojeno na dva dijela: gornji i donji. Gornji dio gradi svjetove, a donji dio gradi stvo­ renja. Sve se to nalazi unutar tih svjetova. Grubo govoreći, svjetovi su građeni od želja gdje je masach dopustio Svjetlosti ulaz u četvrtu fazu, a stvorenje će biti građeno od želja u koje masach nije dopustio ulaz Svjetlosti.

Već znamo da je stvoreno sačinjeno samo od jedne tvari: volje za primanjem užitka i zadovoljstva. Stoga, gore i dolje se ne odnosi na mjesto, nego na želje prema kojima se mi od­ nosimo kao višima i nižima. Drugim riječima, više su želje one koje vrednujemo više od onih nižih. U slučaju četvrte faze, svaka želja koja se može upotrijebiti za davanje Stvoritelju u gornjem je dijelu, a želje koje se ne mogu upotrijebiti na taj način nalaze se u donjem dijelu.

Zato što postoji pet razina želja – nepokretna, vegetativna, pokretna (animalna), govorna i duhovna – svaka se razina analizira. Svjetove stvaraju želje s kojima se može raditi, a one s kojima se (još uvijek) ne može raditi, stvaraju stvorenje.

Prethodno u ovom poglavlju rekli smo da je predložak če­ tiri faze osnova za sve što postoji. Stoga se svjetovi razvijaju po istom modelu po kojem su stvorene faze. Lijeva strana slike 4 daje uvid u sadržaj četvrte faze i ukazuje na podjelu na gornje i donje dijelove te na to da gornji dijelovi sadrže svjetove, a donji sadrže stvorenje.

Zato, pričajmo još o četvrtoj fazi i kako funkcionira s ma­ sachom. Ipak, četvrta faza smo mi pa, ako razumijemo kako radi, mogli bismo nešto naučiti o nama samima.  Četvrta faza, Malchut, nije samo iskočila ni iz čega. Razvila se iz treće faze, koja se razvila iz druge faze itd. Slično tome, Abracham Lincoln nije se samo  stvorio  kao  predsjednik.  On  je  rastao od bebe Abea do djeteta pa mladića i tada do odrasle osobe koja je u konačnici postala predsjednik. No prethodne faze ne nestaju. Bez njih, predsjednik Lincoln ne bi postao predsjednik Lincoln. Razlog zbog kojeg ne vidimo prethodne faze je to što najrazvijenije razine uvijek dominiraju i zasjenjuju one manje razvijene. No zadnja, najviša razina, ne samo da osjeća sve razine u sebi nego i radi s tim razinama.

Iz tog se razloga ponekad osjećamo kao djeca,  osobito kada su nam dotaknuta mjesta koja još nisu sazrijela. To je jednostavno zato što ta mjesta nisu prekrivena slojem odraslosti i ta mekana mjesta čine da se osjećamo nezaštićenima poput djece.

Ta višeslojna struktura omogućava nam da naposlijetku postanemo roditelji. U procesu odgoja djece, kombiniramo svoje sadašnje i prijašnje faze: razumijemo situacije koje naša djeca prolaze jer smo i sami imali slična iskustva. Prema tim se situacijama odnosimo sa znanjem i iskustvom koje smo prikupili tijekom godina.

 

Slika 4: Lijeva strana crteža usredotočava se na unutrašnju strukturu Malchuta, pokazujući  je kao izvor svih duhov- nih svjetova, kao i materijalnog svijeta.

Razlog zašto smo tako građeni jest zato što je i Malchut (na­ zvan svojim uobičajenim imenom) građen na isti način. Sve prijašnje faze Malchut postoje u njoj samoj i pomažu u održa­ vanju njezine strukture.

Kako bi postala što više nalik Stvoritelju, Malchut analizira svaku razinu želje unutar sebe te ih dijeli na želje s kojima se može i one s kojima se ne može raditi unutar svake razine. No djelatne želje neće biti upotrijebljene samo za primanje u svrhu davanja Stvoritelju. One će isto tako »pomoći« i u dovršavanju Njegova zadatka, odnosno učiniti Malchut nalik Njemu.

Nekoliko stranica prije rekli smo da zadatak postajanja po­ put Stvoritelja za stvorenje znači da ono mora stvoriti pravu okolinu za razvoj i postanak nalik Stvoritelju. To je točno ono što svjetovi – djelatne želje – čine. Željama s kojima se ne može raditi svjetovi »pokazuju« kako primiti u namjeri za davanjem Stvoritelju, i čineći to, pomažu ne­djelatnim željama ispraviti se.

Odnos između svjetova i stvorenja možemo zamisliti kao grupu graditelja gdje jedan od njih ne zna što mu je činiti. Svjetovi uče stvorenje demonstrirajući mu kako učiniti svaki zadatak: kako bušiti, kako upotrijebiti čekić, položaj itd. U slu­ čaju duhovnosti, svjetovi pokazuju stvorenju što im je Stvo­ ritelj dao i kako s tim rade na pravilan način. Malo po malo, i stvorenje može početi upotrebljavati svoje želje na isti taj način, zbog čega naše želje u ovom svijetu postupno izlaze na površinu, od najblaže do najintezivnije.

Želje su podijeljene na sljedeći način: svijet Adam Kadmon djelatni je dio nepokretne razine, a niži dio nepokretne razine, stvorenje, nedjelatni je dio. Zapravo, na nepokretnoj razini nema se što ispraviti zato što je nepokretna i ne upotrebljava svoje želje. Nepokretna razina (u oba dijela) samo je korijen svega što će slijediti.

Pored  svega  što  smo  do  sada  naučili,  još  uvijek  ne znamo koji je od  pet svjetova o  kojima smo govorili naš svijet. Zapravo, nijedan od njih nije naš. Imajte na umu da nema »mjesta« u duhovnosti, samo stanja. Što je svijet viši, time predstavlja više altruistično stanje. Razlog zašto se naš svijet nigdje ne spominje je to što su duhovni svjetovi altruistični, a naš je svijet, kao i mi, egoističan. I zato što je egoizam suprotan altruizmu, naš je svijet isključen iz sustava duhovnih svjetova. Zato ga kabalisti ne spominju u strukturi koju su opisali. Štoviše, svjetovi zapravo i ne postoje dok ih mi ne stvo­ rimo na način da postajemo poput Stvoritelja. Razlog iz kojeg se o njima govori u prošlom vremenu je to što kabalisti, koji su se popeli iz našeg svijeta u duhovne svjetove, opisuju što su pronašli. Ako mi isto tako želimo pronaći duhovne svjetove, morat ćemo iznova stvoriti te svjetove unutar nas tako što ćemo postati altruistični.

Sljedeći svijet, Atzilut, djelatni je dio vegetativne razine čiji je niži dio, stvorenje, nedjelatni dio. Svijet Beria aktivni je dio pokretne razine, a njezin je niži dio, stvorenje, neaktivni dio. Svijet Yetzira djelatni je dio govorne razine, a niži dio govorne razine, stvorenje, neaktivni je dio. I na kraju, svijet Assiya aktivan je  dio  duhovne,  najintezivnije  razine  želja;  niži  dio duhovne razine, stvorenje, neaktivni je dio.

Sada znate zašto će se, ako ispravimo čovječanstvo, sve drugo isto tako ispraviti. Zato pričajmo o nama i o onome što nam se dogodilo.

Adam ha Rishon – zajednička duša

Adam ha Rishon – zajednička duša (stvorenje), stvarni je korijen svega što se ovdje događa. To je struktura želja koje izviru čim

je stvaranje duhovnih svjetova završeno. Kao što smo naveli, pet svjetova, Adam Kadmon, Atzilut, Beria, Yetzira i Assiya završa­ vaju razvoj gornjeg djela četvrte faze. No niži se dijelovi još uvijek trebaju razviti. Drugim riječima, duša je sačinjena od neaktivnih želja koje nisu mogle primiti Svjetlost s namjerom davanja Stvoritelju u trenutku u kojem su bile stvorene. Sada one, jedna po jedna, trebaju izaći na površinu i biti ispravljene

–  djelatne – uz pomoć svjetova, djelatnih želja.

No baš kao i gornji dio četvrte faze, njezin je donji dio sa­ stavljen od nepokretnih, vegetativnih, animativnih  i  govor­ nih razina želja. Adam ha Rishon razvija se prema istim stup­ njevima kao svjetovi i četiri osnovne faze. Ali Adamove su želje egoistične, egocentrične; zato i nije mogao  primiti  Svjetlost. Kao rezultat, mi, dijelovi Adamove duše, izgubli smo osjećaj cjelovitosti i jedinstva u kojima smo stvoreni.

Moramo razumjeti kako duhovni sustav radi. Stvoriteljeva je želja dati; On nas je zbog toga stvorio i zato nas održava. Kao što smo rekli, želja za primanjem egocentrična je po svojoj prirodi. Ona upija, dok je želja za davanjem nužno usmjerena van prema primatelju. Zato želja za primanjem ne može stva­ rati. Također je to razlog zašto Stvoritelj mora imati želju za davanjem, inače ne bi bio u stanju stvarati.

No zato što On želi dati, ono što On stvori nužno će htjeti primati, inače On ne bi bio u stanju dati. Stoga nas je On stvorio sa željom za primanjem i ni s čim više. To je važno razumjeti; ničega nema drugoga u nama osim želje za primanjem i nema ničega drugog što bi trebalo biti u nama osim želje za primanjem. Stoga, ako primimo od Njega, ciklus je dovršen. On je sretan i mi smo sretni. Točno?

Zapravo, i ne baš. Ako mi želimo samo primiti, onda se ne možemo dovesti u vezu s davateljem jer nema ništa u nama što se okreće prema van da vidi odakle dolazi primanje. Ispada da moramo imati želju za primanjem, no isto tako moramo

poznavati davatelja, a za to trebamo želju za davanjem. Zato imamo prvu i drugu fazu.

Stvaranje nove želje koju Stvoritelj nije ugradio u nas nije način za stjecanje obje želje, one za primanjem i one za da­ vanjem. Koji je pravi put? Trebamo gledati isključivo na užitak koji dajemo davatelju, bez obzira na užitak koji možemo i ne moramo iskusiti. To se naziva »namjera za davanjem«. To je srž ispravljanja i ono što ljudska bića pretvara iz egoista u altruiste. I napokon, nakon što steknemo tu kvalitetu, možemo se povezati sa Stvoriteljem. To je ono što nas duhovni svjetovi trebaju naučiti.

Dok ne osjetimo povezanost sa Stvoriteljem, smatramo se razbijenim dijelovima duše Adam ha Rishon, neispravljenim željama. U trenu kada budemo imali želju za davanjem, po­ stajemo ispravljeni i povezani, s Kreatorom i čitavim čovje­ čanstvom. Kada svi budemo ispravljeni, uzdići ćemo se po­ novno do korijenske faze, čak iznad svijeta Adam Kadmon, do same Misli stvaranja, nazvane Ein Sof (bez kraja), zato što će naše ispunjenje biti beskonačno i vječno.

Ukratko

Misao stvaranja je dati zadovoljstvo i užitak stvaranjem stvo­ renja koje je slično svom stvoritelju. Ta Misao (Svjetlost) stvara volju za primanjem zadovoljstva i užitka.

Posljedično, volja za primanjem počinje željeti davati jer je davanje sličnije Stvoritelju, a to je očito i poželjnije. Volja za primanjem tada  odlučuje primiti jer je to način za davanje užitka Stvoritelju. Nakon toga, volja za primanjem želi znati Misao koja ju je stvorila jer koji je veći užitak od znanja svega što se može znati? U konačnici, volja za primanjem (stvorenje) počinje primati s namjerom za davanjem jer je davanje čini sličnom Stvoritelju pa može proučavati Stvoriteljeve misli.

Želje koje mogu primiti u namjeri za davanjem stvaraju svjetove, koji se smatraju višim djelom kreacije, a želje koje

ne mogu biti upotrebljene u svrhu davanja, sačinjavanju za­ jedničku dušu Adam ha Rishon. Te se želje smatraju nižim dje­ lom kreacije.

Svjetovi i duša slične su građe, no oboje posjeduju različit intezitet želja. Zbog toga svjetovi mogu pokazati duši kako raditi u namjeri za davanjem i time pomoći Adam ha Rishonu da se ispravi.

Grubo govoreći, svaka se želja ispravlja u određenome svi­ jetu: nepokretna razina ispravlja se u svijetu Adam Kadmon; vegetativna razina ispravlja se u svijetu Atzilut; životinjska ra­ zina ispravlja se u svijetu Beria; govorna razina ispravlja se u svijetu Yetzira; a želja za duhovnošću može se ispraviti samo u svijetu Assiya, najnižem dijelu koji je naš fizički svijet. To nas dovodi do naslova našeg sljedećeg poglavlja.