KOJE KORAKE poduzimamo kad se nađemo u naoko »nemogućoj« situaciji?
Mnogi ljudi u nekoj životnoj fazi ili situaciji upoznaju »neuspjeh« ili poraz. Kako nadići takva iskustva? Kako doći do valjanog
odgovora na pitanje: »Što ću sada?« Pomažu li nam izazovi da otvorimo um i naučimo biti snalažljiviji?

U redu. U onome što se smatra neuspjehom čovjek može prepoznati osjećaj krivnje. Sto je zakazalo? On sam? Ako je tako, zašto? Jer mu se učinilo da nije učinio što je »trebao« učiniti ili »mogao« učiniti? A zašto nije? Na takva pitanja možda nemamo spreman odgovor, pa ćemo reći: »Ne znam«. Ili ćemo navesti niz raznoraznih uzroka. Čovjek će možda reći da nije uspio jer nije bio dovoljno pametan ili nije dobro odlučivao ili nije bio djelotvoran.
Da je postupio tako i tako, vjerojatno bi uspio itd. itd. Popravljaju li situaciju takva okrivljavanja ili krivnja usmjerena prema nama samima ili prema drugima, odnosno čuvanje takvih osjećaja koji su se pojavili nakon nekih pogrešaka iz prošlosti? Dakako da ne! Takve reakcije ne pomažu i nisu progresivne. Samima sebi možemo oprostiti na stvarima zbog kojih možda žalimo, prihvatiti naučenu lekciju i krenuti dalje.

Svatko od nas može pronaći prostor za poboljšanja, bez obzira na okolnosti, mjesto u životu i situaciju u kojoj se nalazi.
Međutim, važno je da samima sebi, discipliniranošću misli, osjećaja i djelovanja, dokažemo da smo svi u stanju ostvariti takav napredak kakav zamislimo i za kakav se čvrsto odlučimo. Strah, oklijevanje i osjećaji nedoraslosti mogu paralizirati naše mentalno djelovanje i poticati pomisli o porazu ili neuspjehu.

Život je ili smiona pustolovina ili nije
ništa. — Helen Keller

Neuspjeh je izvor uspjeha. — Japanska izreka

Što je poraz? Tek oblikškolovanja; tek prvi korak prema nečemu boljem. — Wendell Phillips

Thomas Edison znao je osam stotina načina na koje nije moguće izraditi električnu žarulju! Jedan od »neuspjeha« Madam Curie bio je radij. Kristofor Kolumbo mislio je da je otkrio Indiju.
Rodgers i Hammerstein doživjeli su prvim zajedničkim mjuziklom takav debakl da još godinama nisu ni pokušavali surađivati! Ali je li »neuspjeh« zaustavio napredovanje tih odvažnih duša? Cjelokupna povijest misli prepuna je ljudi koji su dolazili na »pogrešan« ili »drukčiji« cilj!

Koliko smo puta dosegnuli samo dno, a one ljubazne misli i riječi koje su nam uputili prijatelji poslužile su nam kao poticaj da počnemo iznova? Koliko smo puta ustrajali u nastojanjima jer je netko vjerovao u nas? Je li stvarna hrabrost potrebna za nadvladavanje nepovoljnih okolnosti zapravo duhovna ideja koja izvire iz Božjeg uma? Hrabrost da nastavimo, koju priželjkujemo svim srcem, u koju vjerujemo, i koju tražimo sve dok ne postane probuđenim dijelom naše prirode, može nam pomoći da riješimo i teške situacije. Razvijamo sposobnost da nastavimo s naporima.

Neki od najvećih izazova nerijetko donose i najveće prilike!
Možemo li razmotriti mogućnost da se prilike ne pojavljuju tek tako, slučajno? Je li moguće da su one posljedica praktičnih vizija?
Kada se nekome u životu dogodi nešto divno, objašnjenje često glasi da se čovjek u pravo vrijeme našao na pravome mjestu kada je naišla prilika. Je li moguće da je taj čovjek uspio iz unutarnje perspektive uočiti priliku, prepoznati je kada se pojavila, te s tim u vezi nešto i poduzeo?

Možemo li priznati da su situacije koje smo smatrali »neuspjesima« zapravo bili »školovanje« za viši oblik razvoja? Ako samima sebi dopustimo da progutamo poraz, nije li naša sposobnost djelotvornog funkcioniranja tada ozbiljno sputana? Gotovo svi veliki vođe, sportaši, istraživači, znanstvenici, mislioci, izumitelji i poslovni ljudi griješili su i na ovaj ili onaj način doživljavali neuspjehe.
I ti ljudi nisu za to krivili ni sebe ni druge. Umjesto toga, u pogreškama su prepoznali utjecajne lekcije u vezi s načinom na koji se mogu popraviti i poboljšati način rada. Spoznali su da je neuspjeh tek prolazna pojava i da nužno ne znači poraz. Odbili su progutati gorčinu neuspjeha i bili voljni ustrajati na slatkoći uspjeha.

Samopouzdanje dovodi do sreće i uspjeha. Čovjek uz njega može postići praktički sve što si postavi kao cilj. A jedna od mogućnosti razvijanja većeg samopouzdanja mogla bi biti i u odgovoru na pitanje: »U što ću uložiti povjerenje? U vanjske perspektive ili u božansko koje je u meni?«

 Školovanje ne znači puniti kantu nego zapaliti plamen. — William Butler Yeats

Sadašnjost je divna uz budućnost. — Gottfried Leibnitz

Tao je blizu, a ljudi ga traže u daljinama.