Jedanaesto poglavlje

PONUDA

Jednom kada se vijest o tom bliskom susretu pete vrste proširila Floridom nastala je sveopća pomama za nama. Nekoliko tjedana kasnije bio sam pozvan na konferenciju u Atlanti na kojoj je prisustvovala čitava skupina tajnih agenata obavještajne službe.

 Radilo se o tobože javnoj konferenciji, no ta ju je skupina u stvari organizirala kao paravan za prikupljanje informacija za tajne programe koji se bave NLO-ima. (To je uobičajena praksa.)

Stigao sam na vrijeme za glavni konferencijski banket u subotu navečer. Stavili su me da sjedim između bivšeg čelnika Vojne obavještajne službe, generala T. E. i dr. Smrti, pukovnika M. K., koji je bio na čelu programa za razvoj psihotroničkih i takozvanih neubojitih oružanih sustava. Tamo su bili i ljudi iz NSA-e (engl. National Securitv Agencv - Agencija za nacionalnu sigurnost) te drugi obavještajni operativci.

Znao sam da je nešto sumnjivo: tu je bio i prepredeni psihijatar iz tajnih operacija, generalov pomoćnik. Pomislio sam: »O bože, evo nas u zmijskom leglu«. No, nisam imao što skrivati. Ja ovo ne radim kao tajnu operaciju.

Zasigurno sam bio dovoljno iskusan da znam tko su ti ljudi, zašto su tamo i zašto sam ja tamo. Prisutni su bili i neki ljudi koji su u prijateljskim vezama s britanskom kraljevskom obitelji.

Govornik na banketu bio je general T. E.. Poslije održanog govora upitao me: »Možemo li se nakon ovoga nakratko sastati?«. Odgovorio sam: »Svakako.«. I tako su me poveli do hotelske sobe koja je, kako se ispostavilo, bila prepuna ljudi iz korporativnog, vojnog i obavještajnog miljea, povezanih s tajnim programima i »crnim« operacijama — kao da sam ušao u novu skupinu MJ-12.

Ubrzo me je taj mali skup zasuo pitanjima. Ponavljam, nisam imao što skrivati pa sam otvoreno podijelio ono što znam. Za špijunsku igru potrebno je dvoje, a ja sam smatrao da mi to nije potrebno.

No,počeli su mi postavljati svakojaka pitanja. Sjećam se daje u jednom trenutku netko rekao: »Što si vi, dovraga, umišljate, pa vi ovime što radite u osnovi zaobilazite državno vojno zapovjedništvo?«. Znali su da smo otkrili sveti gral za stupanje u vezu s izvanzemaljcima.

 Evo što sam im odgovorio: »Ja sam žitelj Zemlje i imam svako pravo to raditi. Osim toga, članovi obitelji moje majke bili su jedni od prvotnih utemeljitelja Sjedinjenih Država — borili su se u američkoj revoluciji i bili su ratni zarobljenici u rukama Britanaca. K tomu, otac mi je američki polu-Indijanac. Njegovi su preci vas Europljane dočekali kada ste ovamo došli. I stoga imamo svako pravo da to radimo!«

 Na kraju sam rekao: »Gledajte, ja znam tko ste vi, međutim imao sam sasvim blizak i osoban kontakt s tim izvanzemaljskim bićima, njihovom letjelicom i njihovom tehnologijom. Ne možete me obmanuti glede onoga što se zbiva.

Ne možete me prevariti, to je prva stvar. Kao drugo, nisam bogat, ali kao liječnik imam sasvim dovoljno da mi ne treba vaš prokleti novac, pa me ne možete podmititi. Kao treće, kada sam imao sedamnaest godina po svim medicinskim definicijama bio sam mrtav. Doživio sam iskustvo prosvjetljenja, stoga se ne bojim smrti i ne možete me zastrašiti! Ovako ili onako - ja ću to učiniti. I ne možete ništa napraviti u vezi s tim.«

Sjećam se generalovog pogleda koji je govorio: »Dobro znamo tko je ovaj kučkin sin.«. Dakle, tu su počeli pokušaji te tajne skupine da se infiltrira medu nas. Ono na što su me upozorili 1990. godine ozbiljno je započelo.

Sljedećeg mjeseca, u svibnju 1992, godine, pristao sam zajedno s astronautom Brianom O'Learvjem, Maurvjem Albertsonom (jedan od suosnivača organizacije Peace Corps, »mirovne snage«) i Institutom za novu znanost (Institute for New Science) pomoći organizirati konferenciju u odmorištu St. Malo pokraj Nacionalnog parka Rocky Mountain.

To je bilo privatno odmorište i pozvali smo sve iz građanske NLO scene. Naravno, došlo je i mnogo ljudi za

koje se ispostavilo da su agenti tajnih službi, uključujući generala T. E. i njegovog prijatelja psihijatra.

Želio sarn stvoriti kolegijalnu atmosferu koja će biti poticajna za razmjenu informacija i mišljenja. Međutim, otkrio sam da je čitav građanski NLO svijet toliko prepun plaćenih dezinformatora i zaraćenih frakcija da su za dvije nanosekunde nakon dolaska na to mjesto isukali svoje noževe i sjekire te ih počeli zabadati jedni drugima u leđa - uključujući i meni.

U tom trenutku sam shvatio da je građanski NLO svijet jedno veliko zmijsko leglo. Za trajanja te konferencije general i psihijatar pokušali su me vrbovati da se pridružim njihovoj skupini.

 General je rekao: »Znate, imamo organizaciju koja se bavi ovim temama i koja je vrlo ekskluzivna... «, pri čemu je riječ »ekskluzivna« bila ispunjena značenjem »supertajna«. Znao sam o čemu govori. Zatim je dodao: »Kada biste pridružili vaše aktivnosti našima osigurali bismo vam mnogo novca i jednako toliko utjecaja te pristupa tehnologijama o kojima možete samo sanjati.«

A ja sam uzvratio: »Hvala vam, ali ne hvala. Nemam potrebe za tim. Mislio sam da sam bio dovoljno jasan u vezi s tim kada smo se sreli u Atlanti prošlog mjeseca.«

No, on je ustrajao u pokušajima da me uvjeri jer su znali kakvu prijetnju možemo predstavljati za njihov tajni monopol nad tim pitanjem. Time su mnogo rekli.

Dobar prijatelj jednog čovjeka iz obavještajne agencije NSA (eng. National Securitv Agencv) koji je bio tamo i jedan čovjek iz CIA-e (eng. Central intelligence agencv - Centralna obavještajna agencija) došli su do mene i rekli: »Znaš, oni su vrlo ljubomorni na to što radite jer su vrlo ograničeni i mogu raditi samo određene stvari za određene svrhe. Vi ste nezavisni i možete učiniti više od njih!«

Bio sam svjestan toga. Objasnio sam im da »mi možda nemamo svjetovnu moć, međutim slobodni smo — i imamo druge moći koje su od Boga dane.«

Naposljetku je general u mojoj odsutnosti otišao do moje žene Emily. Ispričao joj je o toj njihovoj skupini, međutim nije ju nazvao »MJ-12«.

Rekao joj je da postoji odbor za tu skupinu, te da taj odbor

prima određeni broj članova. Zanimljivo, rekao joj je da je taj broj devet. Naravno, bio nas je temeljito istražio i znao je da smo bahaisti te daje devet sveti broj naše religije. I tako, rekao je da postoji devet odbornika, svaki s vlastitim štitom — nekom vrstom grba — koji će biti dan i meni ako jednostavno pridružim svoju organizaciju njegovoj.

I tako mi je Emilv, dobrohotna kao uvijek, rekla: »O, tako je srdačan i rekao je sve te divne, pohvalne stvari o tebi!«

Ja sam joj odgovorio: »Da draga, ali zar ne vidiš što pokušavaju izvesti?«

Naposljetku sam otišao do njih i rekao im: »Gledajte, želim biti potpuno jasan. Ja sam gorljivo nezavisan i želim da moje aktivnosti ostanu privatan, čist projekt sa svojom ranije određenom svrhom. Nikakvo laskanje i nikakav novac ili nuđenje položaja to neće nikad promijeniti!«

Uzgred, general T. E. u te se projekte bio uključio još kao vrlo mlad čovjek. To sam doznao iz nekoliko nezavisnih izvora. Prije nego što je otišao u »mirovinu« bio je na čelu američke Vojne obavještajne službe. Međutim, on je ljudima samo govorio da je umirovljen.

Oni se nikada ne umirovljuju — dok god ne završe u lijesu. Upoznao sam vojnog pilota koji je u 1960-ima sudjelovao u posebnom zadatku praćenja i snimanja NLO-a. On mije rekao daje njegova posada jednom imala takav susret, te da su zatim razdvojeni i poslani na različite nove dužnosti, međutim da su

svi podaci išli ravno čovjeku za kojega je bio uvjeren da nikad za njega nisam čuo - generalu T. E.!

Kada mi je ispričao tu priču, nasmijao sam se i odgovorio: »Vrlo ga dobro poznajem!«.

Nakon što sam otklonio generalove pokušaje zbližavanja u roku od trideset dana po čitavom su se internetu pojavila web-mjesta preko kojih me se napadalo, a u javnost su preko svih kanala slane poruke kojima se nastojalo uništiti moju vjerodostojnost.

 Pustili su s lanca sve pse unutar građanske NLO zajednice, u tisku, svugdje. Nazivali su me svakojako, od pripadnika kulta, demonskog zazivača vanzemaljskih zlih sila pa do prevaranta. Zatim su plasirali laž da nisam doktor medicine. Ja u bolnici, a oni razglase da čak nisam ni ovlašten baviti se medicinom!

Tada sam morao dati u javnost svoju liječničku dozvolu i diplomu s medicinskog fakulteta da bih dokazao da sam doista liječnik! Psihološki rat i uznemiravanje bili su intenzivni, a traju i dandanas.

Već četrnaest godina meta sam neumornog niza napada, ocrnjivanja i klevetanja moje osobe te svakojakih drugih prljavih trikova.

General T. E. ispričao mi je mnogo toga: primjerice, postoje izvanzemaljske letjelice i postrojenja pod površinom Marsa i taj tajni projekt ih je snimio. Neslužbeno mi je također ispričao o različitim vrstama naprednih tehnologija s kojima ti tajni programi raspolažu, a od kojih su neke na istoj razini kao tehnologija izvanzemaljaca.

Uspio sam saznati mnogo vrijednih informacija dok su mi se pokušavali dodvoriti.

Saznao sam da ta konkretna »ćelija« s građanskim NLO svijetom komunicira preko tajnog svijeta. U stvari, radi se o skupini koja djeluje kao sučelje između ta dva svijeta i koja je prodrla u mnoge civilne NLO projekte.

Tada mi je postalo jasno zašto mi je 1990. godine odvjetnik preporučio da budemo vrlo nezavisni, oprezni i vrlo javni.

Morat ću se lavovski boriti da zaštitim naš projekt od infiltracije i pokušaja da ga se uništi. Bit će ponuda ogromnih količina novca i moći, prijetnji i napada. Morat ću biti spreman biti ratnik za kakvog su me, na neki način, osposobila iskustva iz djetinjstva i mladenaštva.