Meditacije
Meditacija nerazumljivog brbljanja
To je jedna tehnika pročišćavanja koja ohrabruje izražajne pokrete tijela.
Sami ili u grupi, zatvorite oči i počnite izgovarati
nerazumljiv e riječi, počnit e besmislen o brbljati. Riječ besmisleno dolazi od sufi mistika Jabbara. Jabbar nikad nije
govorio nijedan jezik, izgovarao je samo gluposti. Ipak je imao tisuće učenika jer evo što je govorio: "Vaš um nije ništa drugo nego besmislica. Maknite ga i osjetit ćete okus vlastita bića."
Da biste koristili besmislice, nemojte govoriti riječi koje nešto znače, ne koristite jezik koji znate. Govorite kineski, ako ne znate kineski. Koristite japanski jezik ako ne znate japanski. Nemojte govoriti njemački ako znate njemački. Uzmite si prvi put slobodu — istu slobodu koju imaju sve ptice. Jednostavno dopustite si sve što vam padne na pamet i ne brinite se da to bude racionalno, razumno, da nešto znači, da je važno
— izražavajte se onako kako ptice to rade. Prvi stupanj traje petnaest minuta:
Krećite se posve bez ikakva smisla. Ponavljajte zvukove koje volite, ali ne govorite ni jednim jezikom. Dopustite sebi da izrazite što god treba biti izraženo u vama. Izbacite to iz sebe. Poludite, ali ostanite apsolutno svjesni tako da postanete središte ciklona.
Um uvijek razmišlja riječima. Besmisleno brbljanje pomaže da se razbije taj uzorak neprestane verbalizacije. Ako ne sprečavate svoje misli, morate ih izbaciti nerazumljivim brbljarijama. Neka i vaše tijelo bude na isti način izražajno.
Drugi stupanj traje ponovno petnaest minuta:
Ležite na trbuh i pokušajte zamisliti da uranjate u majku Zemlju. Sa svakim izdisajem osjetite da uranjate u zemlju pod sobom.
Osho meditacija ponovnog rođenja
Ta meditacija traje dva sata dnevno sedam dana uza stopno, možete je izvoditi sami ili grupno.
Budite nestašni. Bit će vam to teško jer ste tako građeni. Imate oklop oko sebe i tako ga je teško olabaviti, opustiti.
Odbacite svoje znanje, odbacite ozbiljnost. Budite tih dana posve nestašni. Nemate što izgubiti. Ako ništa ne dobijete, nećete ništa ni izgubiti. Sto možete izgubiti ako ste nestašni? Ali kažem vam - nikad više nećete biti isti.
Za vrijeme tih dana želim vas baciti natrag do točke na kojoj ste počeli biti "dobri", što je suprotno od biti prirodan. Budite nestašni kako biste oživjeli svoje djetinjstvo. Bit će vam teško jer ćete morati odbaciti svoje maske, razna svoja lica, morat ćete odbaciti svoju osobnost. Ali zapamtite, svoju srž možete dokazati samo kad vaše osobnosti nema. Jer vaša je osobnost postala zatočeništvo. Odbacite je.
Ponovno stecite svoje djetinjstvo. Svi čeznu za njim, ali nitko ne radi ništa da ga stekne. Svi čeznu za njim! A ljudi i dalje govore kako je djetinjstvo raj, dok pjesnici pišu pjesme o ljepoti djetinjstva. Tko vas sprečava da djetinjstvo ponovno vratite? Dajem vam priliku da ga ponovno steknete.
Prvi stupanj traje jedan sat:
Ponašajte se kao dijete, vratite se u svoje djetinjstvo. Sto god ste ikad željeli učiniti, učinite sada - plešite, pjevajte, skačite, plačite, jecajte - radite sve na bilo koji način. Ništa nije zabranjeno osim dodirivanja i smetnje drugim ljudima.
Drugi stupanj traje jedan sat:
Sjedite šutke i meditirajte. Bit ćete svježiji, jednostavniji, bit će vam lakše meditirati.
Meditacija za djecu do dvanaest godina
Postoji meditacija za djecu i njihove učitelje koju mogu raditi zajedno na početku svakoga školskog dana. Ali ona ne smije biti obvezna.
Prvi stupanj:
Pet minuta govorite besmislice. Djeci dajte potpunu slobodu da viču, vrište, da izražavaju svoje osjećaje.
Drugi stupanj:
Pet minuta smijanja. Djeci dopustite da se slobodno smiju. Njihov um bit će čišći i svježiji.
Treći stupanj:
Nakon izgovaranja besmislica i smijeha, legnite pet minuta
- tiho i bez riječi kao da ste mrtvi, samo dišite.
Meditacija za djecu iznad dvanaest godina
Kasnije je Osho dodao sljedeći korak za tinejdžere, uvodeći razdoblje plakanja u trajanju od pet minuta, nakon smijanja prije tišine za djecu iznad dvanaest godina:
Pet minuta govorite besmislice Pet minuta se smijte
Pet minuta plačite
Pet minuta nepomično ležite
Vratite se natrag u majčinu utrobu
Prije nego što zaspite, sjednite u svom krevetu, sjedite opušteno i zatvorite oči. Osjetit ćete kako se tijelo odmara. Ako se tijelo počne naginjati naprijed, dopustite mu to. Neka to učini. Možda želi zauzeti položaj u kojem je dijete bilo u utrobi. Ako vam se taj položaj sviđa, ostanite u njemu, postanite malo dijete u majčinoj utrobi.
Sada slušajte svoje disanje, ništa drugo. Samo ga slušajte, udisanje i izdisanje. Nemojte to izražavati riječima, samo to osjećajte — samo osjetite da udišete, a kad izdišete, osjetite da izdišete. Dok to osjećate, u vama se javlja silna tišina i jasnoća.
To neka traje deset do dvadeset minuta — najmanje deset, najviše dvadeset, tada pođite spavati.
Osjetite tišinu majčine utrobe
Neka tišina postane vaša meditacija. Kad god imate vremena, samo se primirite u tišini, upravo to mislim: srušite se kao da ste malo dijete u majčinoj utrobi. Sjedite tako i malo po malo počet ćete osjećati da želite položiti glavu na pod. Učinite to. Zauzmite položaj kao u utrobi, kao dijete koje je savijeno u majčinoj utrobi. Iznenada ćete osjetiti kako se javlja tišina koja je vladala u majčinoj utrobi. Sjedeći u krevetu, uđite pod pokrivač, svinite se i ostanite tako mirni, bez pokreta.
Katkad će se pojaviti neke misli, neka prođu — vi budite
ravnodušni, ne bavite se njima. Ako se pojave - dobro, ako se ne pojave, opet dobro. Ne borite se, ne gurajte misli od sebe. Ako se budete borili s njima, uznemirit ćete se. Ako ih budete gurali od sebe, postat ćete tvrdoglavi.
Ako ih ne želite, one će postati vrlo tvrdoglave i pojavljivat će se i dalje. Vi samo ostanite ravnodušni, pustite da misli budu ondje, na periferiji, kao buka prometa. A one zaista i jesu buka prometa, prometa u mozgu, to je promet milijuna stanica koje komuniciraju, energija koja se pokreće jedna s drugom. To sliči zujanju velikoga stroja.
Budite posve ravnodušni, to vas se ne tiče, to nije vaš problem, možda je to problem nekoga drugog, ali nije vaš. Sto vi imate s njim? Iznenadit ćete se — bit će trenutaka kad će buke nestati, a vi ćete biti ostavljeni posve sami.
Od negativnog do pozitivnog
Negativnost je vrlo prirodna stvar. No tako ne bi trebalo biti. Ipak, svako dijete prolazi kroz mnogo negativnih trenutaka.
Kad ga odgajaju, svatko mu govori što da učini, a što ne. Kao da je dijete nitko. Um je malen, sićušni slabić u svijetu divova i svatko pokušava manipulirati s njim. Duboko u sebi on govori:" Ne, ne, ne!" Na površini on mora reći: "Da, da, da!" i tako postaje licemjer.
Pokušajte provoditi tu metodu svaku večer šezdeset minuta. Četrdeset minuta budite negativni - što negativniji.
Zatvorite sva vrata, stavite jastuke oko sebe, isključite telefon i recite svakome da ne želite biti uznemirivani jedan sat. Stavite obavijest na vrata da želite biti posve sami. Neka atmosfera bude što mračnija. Nađite neku beznadnu glazbu, osjećajte da ste mrtvi. Sjedite i osjećajte se negativno. Kao mantru ponavljajte riječ ne.
Zamišljajte prizore iz prošlosti - kad vam je bilo vrlo dosadno i kad ste se željeli ubiti, kad niste imali volje za životom
- naglašavajte to pretjerujući. Stvorite mračnu situaciju oko sebe. Vaš um će vas pokušati rastresti. On će vam govoriti: "Sto radiš? Noć je tako prekrasna, a Mjesec je pun!" Nemojte slušati um! Recite mu da se javi poslije, ali da se vi sada posve posvećujete negativnostima. Budite religiozno negativni. Plačite, jecajte, vičite, vrištite, kunite - radite sve što osjećate, ali zapamtite jedno, nemojte postati sretni, nemojte se smijati. Ne dopustite sebi da ste sretni. Ako se uhvatite da ste sretni, odmah se pljusnite po licu. Vratite se u negativnost i počnite udarati po jastucima, borite se s njima, skačite. Budite zločesti! Otkrit ćete da je vrlo teško biti negativan tih četrdesetak minuta.
To je jedan od temeljnih zakona uma — što god radite svjesno, teško to činite. Ali ipak, radite to! Tada ćete osjećati odvojenost. Vi sve to radite, a ipak ste samo svjedok, niste izgubljeni u tome što radite. Javlja se osjećaj udaljenosti od onoga što radite, i ta udaljenost je neobično predivna. Ali ja vam nisam rekao da stvorite udaljenost. To je uzgredni proizvod - ne borite se protiv njega. Nakon četrdeset minuta iznenada iskočite iz negativnosti.
Bacite jastuke, upalite svjetlo, nađite neku prekrasnu glazbu i plešite dvadesetak minuta. Govorite: "Da, da, da!" Neka to bude sada vaša mantra. A nakon toga se dobro istuširajte. To će iskorijeniti sve vaše negativnosti, dat će vam novi dojam pozitivnoga.
Dakle, to će vas posve pročistiti. Kad tu zapreku negativnosti odmaknete, moći ćete se nesmetano razvijati.
Meditacija smijeha
Navečer prije spavanja i ujutro pokušajte provoditi tu meditaciju deset do četrdeset minuta. Sjedite mirno i počnite se u sebi cerekati, neka se cijelo vaše biće cereka, neka se smije. Počnite se ljuljati u smijehu, neka se smijeh proširi na vaše ruke i noge. Ako se smijeh javi bučno, smijte se bučno, ako se javi mirno, smijte se mirno. Neka cijelo vaše tijelo sudjeluje - ne samo nosnice i grlo, neka se smijeh diže iz tabana vaših stopala, neka se kreće prema trbuhu.
Zamislite sebe kao malo dijete. Ako se tako osjećate, počnite se valjati po podu. Buka nije toliko važna kao upletenost u tu situaciju. Nemojte ostati kruti, opustite se, sudjelujte. Cak ako na početku malo pretjerate, to će vam pomoći.
Poslije legnite na do ili na pod, licem se okrenite podu. Dodirujte zemlju, osjećat ćete kao da je zemlja vaša majka, a vi ste dijete - izgubite se u tom osjećaju. Dišite sa zemljom, osjećajte se jedno sa zemljom. Mi dolazimo iz zemlje, a jednog dana ćemo joj se vratiti.
Nakon takva kontakta sa zemljom, vaš ples će imati posve drukčiju kvalitetu.
To učinite noću prije spavanja. Bit će dovoljno deset minuta, a tada zaspite. Ponovno to radite ujutro, neka to bude prva stvar koju učinite — možete to raditi u krevetu. Dakle, neka to bude zadnja stvar koju radite navečer i prvo što učinite ujutro. Noćni smijeh usmjerit će vaše spavanje. Vaši će snovi postati veseliji, bučniji i pomoći će vašem jutarnjem smijehu, stvorit će pozitivnu pozadinu. Jutarnji smijeh će usmjeriti cijeli vaš dan. Ne propustite se smijati tijekom cijelog dana.
Oslobađanje napetosti lica
Svake večeri, prije nego što pođete na spavanje, sjednite u krevet i počnite se kreveljiti — onako kako to mala djeca vole raditi. Napravite sve vrste lica: dobro, loše, ružno, lijepo. Cijela se muskulatura lica počne pokretati. Proizvodite zvukove koji mogu biti posve besmisleni, radite to deset do dvadeset minuta, a tada pođite spavati. Ujutro, prije nego što se okupate, stanite pred zrcalo i deset minuta se kreveljite. Ako stojite pred zrcalom, to će vam mnogo pomoći. Moći ćete vidjeti kako se kreveljite, moći ćete odgovoriti.
U svom djetinjstvu ste previše kontrolirali svoje lice. Potiskivali ste razne emocije. Svoje ste lice učinili posve neizražajnim. Po vašem licu nitko ne može suditi kakvi su vam osjećaji.
Kreveljite se i navečer deset minuta, pravite buku,
262
uživajte u tom kao malo dijete, a ujutro pred zrcalom činite to isto, postat ćete pravi stručnjak. Nakon dva, tri mjeseca toga će posve nestati.
Od glave do srca
Pokrenite se od razmišljanja do osjećaja. A najbolji put će biti da počnete disati iz srca.
Tijekom dana, kolikogod puta se sjetite, duboko udahnite. Osjetit ćete da vas to disanje udara usred grudi. Osjetite kao da cijelo postojanje teče u vas, u vaše srce, točno u sredinu — niti na desno niti na lijevo, već samo u sredinu. Tamo je središte vašeg srca,
To mjesto nema nikakve veze s fizičkim srcem. To je posve različita stvar, ona pripada suptilnom tijelu. Zato dišite duboko i kadgod to učinite, neka to bude barem pet puta dnevno — duboko dišite, ispunite srce, osjećajte da je u sredini
— da postojanje protječe kroz srce: vitalnost, život, božanskost, priroda.. .sve se to slijeva u srce.
Tada izdahnite duboko, ponovno iz srca, osjetite da izdišete ono što ste dobili od postojanja. Učinite to mnogo puta na dan.
Postat ćete sve osjetljiviji, svjesniji mnogih stvari. Razvit će vam se osjećaj za mirise, okus, dodir, vidjet ćete više stvari i čut ćete više. Sve će biti intenzivnije. Osjetit ćete da život doista kuca u vama.
Opuštanje
Promatrajte dijete - ono je opušteno, u položaju prepuštanja. Djetetu ne treba mnogo mudrosti da se opusti. To je jednostavno umijeće koje ste vi već znali kad ste se rodili. Ono je već u vama, treba ga samo aktivirati iz njegove usnulosti. Treba ga izazvati.
Sve metode meditacije su samo metode koje će vam pomoći da se sjetite umijeća prepuštanja.
Treba shvatiti jednostavne principe. Tijelo mora biti početak. Dok ležite na svom krevetu, prije nego san dođe, počnite sklopljenih očiju promatrati energiju koja izlazi iz vaših stopala. Odmaknite se, promatrajte što se događa unutra. Osjećate li neku napetost u nogama, bedrima ili u želucu? Ima li negdje nekog zadržavanja, neke napetosti? Ako je igdje osjetite, jednostavno se pokušajte opustiti. I ne mičite se iz tog položaja dok ne osjetite da ste se opustili.
Opuštajte najprije ruke - jer vaše ruke su vaš um, one su povezane s vašim umom. Ako je vaša desna ruka napeta, lijeva strana vašeg mozga bit će napeta. Ako je vaša lijeva ruka napeta, bit će napeta desna strana vašeg mozga. Najprije opustite ruke — one su gotovo grane vašega uma - i tada ćete stići konačno do uma.
Kad je cijelo tijelo opušteno, um je gotovo devedeset posto opušten jer tijelo nije ništa drugo nego produžetak uma. Tada će deset posto napetosti u vašem umu nestati poput prolaznih oblaka, samo to promatrajte. Trebat će vam nekoliko dana. To je vještina, oživjet će vaše iskustvo iz djetinjstva dok ste tako opušteni.
Za nekoliko dana moći ćete steći to umijeće. A kad jednom saznate tu tajnu — nitko vas ne može tome naučiti - morat ćete je potražiti u svom tijelu, tada ćete se moći opustiti usred dana, bilo kada. A biti majstor u opuštanju jedno je od najljepših iskustava na svijetu. To je početak velikog putovanja prema duhovnosti, jer kad ste posve u stanju prepuštanja, više niste tijelo.
Ako je cijelo vaše tijelo opušteno, vi jednostavno zaboravljate da ste tijelo. A u tom zaboravljanju tijela je sjećanje na novi fenomen koji je skriven u tijelu, a to je vaše duhovno biće.
Prepuštanje je način da se sazna da vi niste tijelo, već nešto vječno, besmrtno.
Pogledajte svoj život. Gdje možete otkriti prirodno iskustvo prepuštanja? Ima trenutaka kad plivate. Ako ste doista plivač, možete srediti da samo plutate, da ne plivate. Tu ćete pronaći silno prepuštanje — samo tecite s rijekom, nemojte praviti nikakve pokrete protiv struje, nemojte željeti da postanete dio struje.
Iskustvo prepuštanja možete skupiti iz različitih izvora, uskoro ćete imati cijelu tajnu u rukama.
Ponovno stečeni raj
Mnogo puta dok sjedim u vašoj prisutnosti, svlada me neki vrlo djetinjasti osjećaj. Čini mi se tako poznat, a ipak kao da potječe iz davnih vremena. Znači li to nešto?
Ovaj veliki eksperiment kroz koji ovdje prolazite zapravo je zato tu da biste vi ponovno našli svoje izgubljeno djetinjstvo.
Kad kažem "izgubljeno djetinjstvo" mislim na vašu nedužnost, na vaše oči pune zadivljenosti, kad još ništa niste znali, ništa niste imali a ipak ste osjećali da ste na vrhu svijeta. Ti zlatni trenuci zadivljenosti, radosti, u kojima nema napetosti, brige ni zabrinutosti, moraju se ponovno steći, ponovno otkriti.
Naravno, to drugo djetinjstvo mnogo je vrednije i važnije od prvoga. U prvom djetinjstvu nedužnost se javlja zbog neznanja, zato nije čista ni jasna, ne pripada vama. Bila je samo prirodna stvar koja se događa u svakom djetinjstvu. Drugo djetinjstvo je vaše veliko dostignuće — ono se ne događa svima. Drugo djetinjstvo čini vas nedužnim, a ta nedužnost nema nikakve veze s neznanjem, ono se javlja kroz sve vrste iskustava. Ono je zrelo, usredotočeno, dozrelo.
Budite blagoslovljeni što osjećate sve to. Drug o djetinjstvo je upravo egzistencijalno značenje meditacije i od tada ste na velikom putovanju kad se vraćate kući — koju niste zapravo nikad ni napustili, koju je nemoguće napustiti, jer to ste vi. Kamo god ćete poći, naići ćete na sebe.
U vama postoji samo jedna bitna stvar koja će svakako biti svuda s vama. Čak ako ste u paklu, nije važno, ona će biti s vama. Ako ste na nebu, ni to nije važno — ona je s vama. Pronaći tu bitnu jezgru vašeg bića s jedne je strane krajnje jednostavno, a s druge strane to zahtijeva najveću mudrost koja je ikad postojala na Zemlji.
Dakle, vaše tijelo može ostarjeli, ali ako ste naučili kako šutjeti i biti miran, sklon meditaciji i pun ljubavi, vi zapravo niste ostarjeli. Ostat ćete mladi i svježi kao kap rose u rano jutro, kao kapi koje blistaju na prekrasnim zrakama izlazećeg sunca i izgledaju mnogo dragocjenije od bisera.
"Ako se ponovno ne rodite..." Ni kršćani nisu shvatili značenje ove objave. Oni to shvaćaju doslovno — "ako se ponovno ne rodite", znači da ćete najprije morati umrijeti, a tada se ponovno roditi, a na Sudnji dan Isus će vas povesti u raj. To nije svrha života.
Evo što Isus kaže: "Ako ne umrete sada kao osobnost i ne uronite u Boga kao nedužni pojedinac, neokrznut ničim, nezagađen od društva i ljudi - to će biti vaše novo rođenje, to je uskrsnuće."
"Ne želim da vaš sin Ernie i dalje pliva u bazenu", kaže gospođa Meyer svojoj susjedi gospođi Jones.
"Ali što je učinio moj jadni mali Ernie?", pita gospođa Jones. "On stalno piški u bazen", kaže gospođa Meyer ljutito. "Nemojte biti tako strogi prema njemu! Sva djeca njegovih godina to rade!"
"Možda to rade, ali ne stojeći na daski za skakanje!"
Djetinjstvo ima svojih ljepota jer ono ne zna za etiketu, manire i sve vrste onih besmislica. Ono je tako jednostavno i nedužno, tako spontano.
Neki je čovjek ušao u bar i začudio se kad je vidio kako pas sjedi na stolu za kojim troje ljudi igra poker. Čovjek obiđe oko stola i upita:
"Zna li taj pas doista pročitati svoju kartu?"
"Naravno", odgovori jedan od igrača pokera. ""Ali on nije naročit igrač. Kadgod izvuče dobru kartu, počne mahati repom!"
To je posve nedužno...jadni pas ne može obuzdati svoju radost.
Dva žohara mljackaju poslastice na vrhu gomile otpadaka, kad jedan od njih počne pričati o novim stanarima susjednih stanova.
"Čuo sam da je njihov frižider tako čist, da se njihovi podovi sjaje, a u njihovim stanovima nema ni trunke prašine!" "Molim te, molim te!", odgovori drugi žohar. "Nemoj mi to pričati dok jedem!"
Loših li vijesti!
Buknut će strašna revolucija kad jednog dana počnemo učiti jezik ptica, pčela, žohara. Svi oni imaju svoj način komuniciranja. Ali tada se ražalostimo jer još nismo uspjeli naučiti komunicirati s ljudskim bićima, a ovdje smo već milijunima godina. Kakva je to glupost ne znati da cijelo čovječanstvo pripada nama, a mi čovječanstvu! Sve što čovjek radi je jednostavno klanje, ubijanje, ratovanje. Kad bi se ujedinila energija, nastojanje, ovaj bi svijet učinio najveće čudo u cijelom univerzumu.
Ali ljudi ne razumiju jedni druge. Možda i govorimo istim jezikom, ali nema razumijevanja. Postoji samo nerazumijevanje. Zato se ljudi skrivaju, skrivaju svoje djetinjstvo, svoju nedužnost, štite se od svakoga obrambenim zidom. Inače biste vidjeli malu i veliku djecu kako se igraju u ovom zemaljskom vrtu, kako se vesele, smiju, kako hihoću! Zašto ta ozbiljnost? Čovjek nije ništa dobio od te svoje ozbiljnosti, samo je sve izgubio. Ali je i dalje ozbiljan.
Ja sam apsolutno protiv ozbiljnosti! Ja je zovem psihološkom bolešću!
Samo razigrano, dječje, nedužno ponašanje je ispravno ponašanje, samo njega bih volio nazvati kreposnim ponašanjem, reHgioznim, duhovnim...i ne samo ljudskim, već božanskim ponašanjem.
Onog časa kad budete opet nedužni poput djeteta, vi transcendirate čovječanstvo, ulazite u svijet božanskosti.
Nisam bio pravo dijete u svom djetinjstvu, ali ovih zadnjih nekoliko dana često se osjećam kao malo dijete.
To je doista čudno, to je pravo čudo. Osjećati se kao dijete zaista je preobrazba. Dopustite si to.. .nemojte se sramiti toga! Ostavite po strani svoju životnu dob i um. Ako to možete učiniti, iznenada ćete osjetiti da se u vašem tijelu budi jedna nova energija. Postat ćete najmanje za dvadeset godina mlađi. Možete odmah postati mlađi i živjeti duže. Zato si to dopustite, to je prekrasno.
Čovjek mora ponovno postati dijete i tada je život potpun. Djetinjstvom počinjemo, djetinjstvom završavamo. Ako čovjek umre, a ne postane ponovno dijete, njegov životni ciklus nije potpun.
U tome leži cijela istočnjačka ideja o ponovnom rođenju. Ako se možete ponovno roditi — roditi se u ovom životu, nema potrebe da se ponovno rodite. Ako zaista možete postati dijete dok ste još u ovom tijelu, nema potrebe da se ponovno rodite. Naučili ste lekciju i završili ciklus.
Ja vam nastojim pomoći da budete opet dijete. To je teško, vrlo teško jer cijelo vaše iskustvo, svi vaši doživljaji, cijeli vaš karakter opire se tomu i kaže: "Sto radiš? To izgleda glupo!" Ali budite glupi, neka se to potvrdi. Osjećat čete se tako rasterećeni, tako novi. To je nešto vrlo značajno, ali možete to izgubiti, možete to lako izgubiti jer sva će vaša osobnost biti protiv toga. Morat ćete to izboriti svjesno i dopustiti to. Sva vaša prošlost ispriječit će se kao stijena, a taj novi fenomen bit će kao kapanje vode, kao rječica koja može postati rijeka ako joj pomognete. Inače će stijena biti previsoka. Ali na kraju, ako čovjek pomaže, što je mekši, što više sliči vodi, to je jači, događaju se stvari koje izgledaju kao stijene.
Na duge staze, stijenu uvijek pobijedi voda. Starog čovjeka uvijek pobijedi dijete. Život uvijek pobijedi smrt. Zapamtite — uvijek pomažite nježnijim, mlađim i svježijim stvarima.
Sprijateljite se s djecom, slijedite ih. Radite sve što rade i ona. Djeca će se radovati tomu, ona su vrlo prijemljiva, uvijek sve razumiju, uvijek će shvatiti da vi samo izgledate stari, ali niste stari. Družite se s djecom i zaboravite odrasle ljude.
Uvijek je dobro šetati s trogodišnjim ili dvogodišnjim djetetom, ili razgovarati s njim, da saznate što radi, da gledate kako hoda i zanima se za sve. Leptir, cvijet ili pas koji laje i dijete se potpuno zainteresira.. .Samo dijete zna kako živjeti, a kad čovjek ponovno postane dijete, tada i on to sazna. Između toga je samo bijeda i pakao.
Zato se držite te ideje o trogodišnjem djetetu. Neka to postane vaša stvarnost, a kronologija vašeg života samo društveni fenomen, samo fasada. Izvana budite odrastao, a iznutra ostanite dijete. A kad ste sami, odbacite svu tu svoju odraslost koja vam nije potrebna i ponašajte se kao dijete. Bit će sve dobro, igrajte se s malom djecom.
Katkad ih povedite u šetnju na morski žal, ili na neko drugo mjesto - u vrt i ponašajte se kao ona. Nemojte prisiljavati djecu da se ponašaju kao vi. Samo ih slijedite, otkrit ćete kako se u vama javljaju novi vidici.
Katkad ćete se vrlo prestrašiti kad se budete osjećali kao dijete jer onda postajete tako ranjivi, tako otvoreni i svatko
vas može povrijediti. Postajete opet tako bespomoćni, ali ta bespomoćnost je prekrasna. Lijepo je biti ranjiv, bespomoćnost je katkad prekrasna! Samo da izbjegnemo te ozljede, mi postajemo kruti, bešćutni, tvrdi poput olova, podižemo oklop oko sebe. Na sigurnom smo, ali mrtvi smo!
Vi ste doista u prekrasnom prostoru, ostanite u njemu, prizivajte ga uvijek iznova.
Kad god imate priliku, postanite dijete. U svojoj kupaonici, u svojoj kadi za kupanje - budite samo dijete. Stavite sve svoje igračke oko sebe!