PONIZNOST je vrlo djelotvoran put do viših razina spoznaje. Kao što izražavanje zahvalnosti otvara vrata duhovnome razvoju, tako i poniznost otvara vrata napredovanju na području znanja i otvorenosti. Čovjek će teško naučiti nešto više ako je uvjeren da već sve zna. Zatvoreni i uski stavovi onih koji misle da sve znaju onemogućuju daljnji
napredak. Međutim, kada počnemo spoznavati koliko zapravo malo znamo, postajemo spremni tražiti, istraživati i učiti.

U prethodnome članku razmatrali smo ubrzan razvoj i napredak znanosti, sve veću količinu znanja; pa ipak, u stoljeću koje je pred nama moguće je da ćemo doći i do stotinu pa i više puta većih spoznaja.
Ubrzanje učenja posredstvom znanosti poprima zadivljujuće razmjere.
Je li moguće da su pred nama veće mogućnosti upravo zahvaljujući
poniznome pristupu međusobnome učenju? Bi li partnerska povezanost znanosti i religije mogla poslužiti kao prilika za stvaranje duhovnog bogatstva? Novi oblik poniznosti počinje se izražavati kada
spoznamo veličinu Božjeg stvaranja i svoju tako malenu ulogu u kozmičkome rasporedu. Množenje duhovnoga bogatstva ispravan je pristup za sve nas koji nismo zadovoljni time da stvari puštamo da plutaju, za nas koji svoj kreativni nemir želimo usmjeriti prema pomaganju izgradnje raja na zemlji.

Mudrost donosi poniznost.- Abraham ibn Ezra

Poniznost uvijek mora obavljati svoj posao
poput pčele kojaradi med u košnici:
bez poniznosti sve je izgubljeno.— Tereza Avilska

Potencijalne prednosti i koristi, sa stajališta boljeg razumijevanja Boga i njegova nepreglednog područja stvaranja, nekima su od nas upravo neodoljivi. Zahvaljujući poniznosti možemo Božju beskonačnost
početi postavljati u točnije okvire. To je taj ponizni pristup.
Jesmo li pripravni započeti formulaciju ponizne teologije koja nikada neće zastarjeti? Bila bi to teologija koja je istinski usredotočena na Boga, a ne na obrede koje je izmislio čovjek.

Teologija poniznosti označuje gorljivu želju za novim duhovnim informacijama. Radi potpomaganja pronalaženja stotinu puta većih i brojnijih duhovnih otkrića, zaklada Templeton proširila se otvaranjem
istraživačkog instituta Informacijski centar Teologije poniznosti. Među glavnim su ciljevima novčano pomaganje raznoraznih istraživačkih projekata i pružanje pomoći u osnivanju društava uglednih znanstvenika
i teologa koje zanima napredak.

Teologija poniznosti uviđa postojanje sve brojnijih misterija.

Možda nikada nećemo spoznati više od vrlo malenog dijela stvarnosti; možda nismo jedina duhovna bića u vidljivome i nevidljivome kozmosu!
Naposljetku, je li vidljivo tek malen i privremen pojavni oblik stvarnosti? Smatramo li da su ljudi završni proizvod stvaranja?

Teologija poniznosti slavi prilike za stjecanje novih duhovnih
informacija zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i fizičke i duhovne sfere. Dio pitanja o kojima valja razmisliti:

Mogu li i ja biti posrednik ili sredstvo izražavanja Boga u ljubavi
i kreativnosti?
Postoje li u velikim religijama zakoni koji pomažu sretnom i plodonosnom životu, a moguće ih je ispitati znanstvenim metodama?
Kako naučiti pomagati u ostvarivanju Božjih ciljeva?

Znanost i religija imaju poveće zajedničke temelje. Dio tog zajedničkog područja sastoji se od zajedničkog naglaska na poniznosti.— David C. Myers

Je li moguće da istraživanja na području genetike i drugih znanosti ubrzavaju napredovanje čovjekove inteligencije?

Svaki novi dan donosi nova znanstvena otkrića na području čuda u svijetu i svemiru — kako u mikrokozmu, tako i u makrokozmu.
Mnogi ljudi zadivljeno promatraju silnu kompleksnost, raznolikost i profinjenu organizaciju svijeta, te doživljavaju osjećaj poniznosti kod svakog novog otkrića takve veličanstvene raskoši. Nasreću, i mnogi su znanstvenici svjesni činjenice da njihova poniznost prema otkrićima također otvara vrata novome napretku, čak i na područjima koja naoko nemaju veze s njihovim usko specijaliziranim okvirima.