O kvaliteti našega života odlučuje isključivo naša svijest. Točnije nije rečeno, odlučuje ono čega smo svjesni ili nismo svjesni.

Znanje je moć, pojednostavljeno veli puk. Pri tome se misli da je znanje izvor svakoga dobra, a neznanje izvor svega što nije dobro.

Ako na bilo kojemu polju hoćete biti uspješni, morate raspolagati sveukupnim znanjem s toga stručnoga područja. Informirajte se dakle, proučite stvar koliko je moguće temeljito da biste shvatili kako se treba pouzdati u stvaralačke snage koje su u vašoj nutrini.

Tko je dugo tražio i skupljao znanje - na profesionalnoj razini ili znanje o sebi - taj će početi stjecati pouzdanje u sebe i u to znanje. To pouzdanje je osnova za »umijeće vjerovanja u sebe«, a to je, kao što stoji u svim biblijama svijeta, najveća moć u svemiru.

Možda vam se ovo čini previše apstraktnim, jer se time samo u maloj mjeri može objasniti ono što označujemo riječju vjerovati. Pokušajte naprosto ubuduće meditirati o pojmu. »vjerovati«. Znate već: meditacija je promatranje s božanskoga stajališta, njome priskrbljujemo jednu drugu, višu perspektivu za ocjenu dotad nejasne postavke.

Da biste učvrstili i proširili svoje znanje, samopouzdanje i vjeru, možete na početku svojega rada na samome sebi postići vrlo dobre rezultate uz primjenu sugestivnih izreka u kojima je pozitivan stav prema životu.

Ja sam u sljedećemu poglavlju prikupio niz takvih »su­gestija«, koje su kratke i vrlo djelotvorne. Pod sugestijom mislim na sve ono što u mislima ili riječima ponajčešće ponavljate.

Uzmite riječ »ponoviti« doslovno. Ponoviti - nešto opet učiniti novim, nešto opet steći kao prinovu.

Ako nešto opet i opet i još više puta stječete, to će u vama biti jače nazočno nešto nego što niste ponavljali.

Ako u mislima ponavljate riječ zdravlje, vi ćete tim višestrukim stjecanjem pojma zdravlje povećati u svojoj svijesti dio koji se odnosi na zdravlje, po­većat ćete u sebi svijest o zdravlju.

A čega ste svjesni, to ćete na kraju i biti. Jer ste izražaj svoje svijesti. Kompjutor može izraziti samo ono što sadrži. Točno tako kao i vi. Vaša izvanj­ska pojava izražava ono što sadržava vaša svijest.

Proces koji zovemo sugestijom je, kao što ta engleska riječ znači, proces utjecaja. Sugestija utječe na vas. Snaga su­gestije ovisi o unutarnjemu miru u kojemu se vi za vrijeme procesa programiranja, sugeriranja nalazite.

Način djelovanja sugestije svatko je od vas doživio na vlastitu tijelu i doživljava svakodnevno. Jedna velika gospo­darska grana, promidžba odnosno publicitet, vrlo dobro zna­du za tu moć i od nje dobro živi.

Za uspješnu terapiju sugestijom važno je povjerenje u terapeuta.

Sljedeći će se primjer za neupućene činiti nevjero­jatnim. U jednoj je klinici ležao pacijent muškarac koji je prema medicinskim mjerilima slovio kao neizlječivo boles­tan. On sam nije o tome ništa znao.

Taj je čovjek imao neogra­ničeno povjerenje u profesora, pročelnika klinike. Vizita toga glavnoga liječnika bila je za njega svaki put vrhunski događaj, za koji se on psihički posebno pripremao.

Jednoga dana dođe profesor sa svojim cijelim stožerom u bolesničku sobu, prouči list nad krevetom, pristupi pacijentu, prijazno se nasmiješi i reče svojim kolegama: »Moribundus«, to jest: neizlječiv, bez nade, smrtno bolestan. Pacijent nije znao latinski, pa je iz prijazne geste i smiješka zaključio da je na putu ozdravljenja. I po toj mu se vjeri i dogodilo. Suprotno svim zakonima medicine, na veliko čuđenje liječnika, ozdravio je nakon neoliko tjedana i pušten je kući. Neograničeno povjerenje u »svoga« profesora bilo je jače od moći koja ga je bila učinila bolesnim. Podsvijest od više poticaja bira uvijek jači, zamaš­niji!

Pretpostavimo da ste na autogenome treningu naučili kako se postiže unutrašnji i izvanjski mir. Time bi najvažnija pretpostavka za uspjeh bila ispunjena. Sada će (vrlo) čestim ponavljanjem iste izreke, na primjer »Potpuno sam zdrav«, nastati u vama stanovit kapacitet, energija koja odgovara ono­me što za vas znači pojam »posve zdrav«.

Sljedeći je korak to da ćete sami postati ono čime ste ispunjeni. Ispunjeni ste predodžbom potpunoga zdravlja, te se to odražava stvarnim zdravljem na području duše, tijela i duha. Izvanjsko je uvijek izraz unutarnjeg.

Počelo je sugestijom, željom, čežnjom. Dakle, uvijek tražite uporno, pa će ono za čim čeznete, što ljubite, doći u vas!

Uzmite u dužemu razdoblju dvaput dnevno po dvadeset minuta za programiranje kvalitete života. Sugerirajte sebi, ispunite sebe predodžbama svega onoga što želite da se obisti­ni.

Pri izboru sugestivnih izreka nije nužno da birate samo jednu ili dvije, smije slobodno biti pet do deset različitih želja koje se dopunjuju.

Podsvijest je u svojim mogućnostima neograničena. Ograničavate je samo vi svojom ograničenom svi­ješću.

Vi ste, prema Shakespeareu, remek-djelo, oplemenjeni ste razumom, neograničeni po sposobnostima, slični Bogu. Mo­lim, mislite često na tu divnu usporedbu. Nemojte je zaboraviti.

Sugerirajte sebi: »Blagostanje, obilje u svim područjima teče k meni. Bogat sam duhovno, tjelesno, duševno.« Ta je sugestija bez ikakvih ograničenja.

Ako imate predodžbu o takvu cilju, provjerite ne priječi li sumnja u vama postignuće toga cilja. Najbolja sugestija za blagostanje i uspjeh ne može dovesti do cilja ako u svojoj nutrini imate kompleks siromaštva. Meditirajte jednom o »dvojbi« i koliko dvojbe ima u vama. Sumnja u Boga i u svijet sumnja je u samog sebe!

Sugestije u načelu trebaju sadržavati samo pozitivne riječi i izreke. Ali ne smijete nikad pokušavati ukloniti, sugestijom otjerati riječi kao »ne više, ne, loše, bolesno«, dakle  sve ono što ne želite.

Riječ »ne« primjerice ne može biti slikovito predstavljena. U odjelu za nepušače u vlaku cigareta je pre­križena, to jest pokazano je ono što se ne želi, prikazano je naime slikom.

Kao što sam već rekao, sve na što mislite, postaje veće. Ne postoji, dakle - govorim u prenesenom smi­slu - mogućnost da se sugestijom nešto iz svijesti ukloni.

Ako ste tjelesno, duhovno i duševno na najnižoj točki, jedini je pravi oblik autosugestije sljedeći: Potpuni sklad i potpuno zdravlje prožimlju cijelo moje biće.

Važno je da shvatite princip. Nadomjestite ono što ne­ćete onim što hoćete!

Zamijenite:

bolest         zdravljem

siromaštvo   bogatstvom

depresije      samosviješću i unutarnjom ljubavlju

bolove        stanjem bez ikakvih bolova

oskudicu      obiljem itd.

Nijedna sugestija ne smije sadržavati neko nijekanje. Pogo­dan izražaj za sugestiju jesna je rečenica (afirmacija). Što god kažete, ostvarit će vam se. Što god zaniječete, također.

Ne radi se o prihvaćanju ili odbijanju neke stvari nego samo o sa­držaju misli, jer, kao što sam već često rekao, mišljenje je stvaralački čin, a stvaratelj (mislitelj) prije stvaranja svoga svijeta treba znati što hoće.

Dakle, ne možete bolest otjerati mišljenjem na bolest, mišljenjem na bolest samo je povećavate.

Mislite na zdravlje da biste stvorili zdravlje, a zdravlje nužno mora poništiti bolest u vama.

Sve što je dobro, nužno razara sve što nije dobro. Presudno je uz koju stranu pristaje­te!

U onome trenutku vašega života u kojem ste se odlučili za dobro, za sreću, već su tri četvrtine rada koji vodi tome cilju obavljene.

Ostatak bi se najbolje mogao obilježiti izrazom »strogost ispunjenja ljubavlju«. Strogo i s ljubavlju skrbite se da odsad vaše misli budu konstruktivne i usmjerene na želje­ni cilj.

Promatrajte svakodnevno sebe kao mislitelja. Osluš­kujte to što po cijeli dan mislite, jer podsvijest radi svoje, ona će ostvariti vaše misli.

Jedna vrlo draga pacijentica, gospođa R., došla je na prvi razgovor nemirna, smušena i prestrašena. Opisala je svoje djetinjstvo, u kojemu je bila strogo religiozno odgojana, naprosto bila je prošla dril za neuspjehe i osjećaj manje vrijednosti.

Gospođa R. imala je trideset jedan kilogram previše, čime je kompenzirala unutarnje frustracije. Imala je smetnje koncen­tracije, bila je uplašena i troma.

Već u prvim satima obrade gđa R. se sasvim dobro opus­tila. Poslije nekoliko seansi počele su joj »juriti« kroz svijest slike. Slike pune živosti, pune boja i simbolike kakve se ri­jetko nađu. Usporedo s protokom slika gđa R. je mogla ustanoviti trenutačnu nutarnju oslobođenost. Između raznovr­snih, veoma izražajnih nizova slika posebno su mi pale u oči sljedeće:

Iz njezina je tijela izašlo tamnosivo klupko koje je pri točnijem promatranju prepoznala kao grubu vunu. To se klup­ko počelo samo od sebe odmotavati. Vuna je postala ravna., bila je sve mekša, a niti koje su odlazile, postajale su u daljini svjetlije. Napokon se cijela vuna dovela u red, postala je svjetlosiva, bjelkasta, na kraju narančastocrvena i združila se sa slikom sunca. Pacijentica se na toj seansi osjećala vrlo sretno i slobodno.

Sljedeća se slika odigravala u kući njezina djeda. Vidjela je sebe kako stoji u vrtu djedovske kuće. Promatrala je stara stabla jabuke. Odjednom je shvatila da iz svoje duše može uzeti sve tegobe i strahove.

Stavljala ih je u bijele lanene vreće. Kad bi koja vreća bila puna, vješala ju je visoko na jedno od stabala pomoću jedne motke s kvakom. Bila je time zaposlena neko vrijeme, pa je stablo bilo s raznih strana ukrašeno vre­ćama. Kad je sva sretna i radosna sjela u travu da pogleda svoje djelo, vrijeme se pokvarilo, nevrijeme je donijelo olujni vjetar koji je otkinuo vreće i ponio ih sa sobom.

Dugo je mogla promatrati vreće na olujnome nebu, dok nisu postale male bijele točke i nestale u daljini. I taj je put imala u sebi osjećaj sreće koji je sve više rastao.

Treća slika, koja je vrlo znakovita, posebno s obzirom na njenu prekomjernu težinu, odvijala se ovako:

Našla se na mjestu okruženome stupovima, tako reći, u nekom grčkom ambijentu. Stajala je uz prvi stup u dubokoj sjeni i gledala posljednji stup kolonade koji je bio obasjan trakom svjetlosti.

Dok je taj osvijetljeni stup promatrala, doš­la joj je želja da mu priđe. Put je prevalila u etapama. Rastala se od crnoga stupa uz koji je stajala i primijetila da je taj stup bio, zapravo, debela stara žena.

Brzo je krenula prema slje­dećem i primijetila da je stara žena postala vitkijom i da izgle­da bolje. I tako je išla od stupa do stupa i vidjela je na svakome novom stupu mlađu ženu s boljom i vitkijom figurom, pa se i sama osjećala lakšom, dok nije napokon došla do posljednjeg stupa, u onu svjetlost.

Tamo je doživjela ono za čim je čeznula puno godina: osjetila se i vidjela vitkom i mladom kao što je nekoć bila. Od toga je trenutka bila u stanju ponovno o sebi misliti kao o mladoj, vitkoj, zgodnoj ženi. To joj je bilo godi­nama uskraćeno.

Kad god je pokušavala predočiti samoj sebi da je vitka, istodobno je imala osjećaj da je sve deblja. Osjećaj da se »na­puhava« mučio ju je kao mora.

Nakon opisanoga niza slika na jednoj od seansa taj je problem riješen. Gđi R. sigurno je ostalo još dosta što treba uraditi, ali - a to je važno - može to uraditi sama. Iz moje je prve knjige uzela niz za nju pozitivnih sugestija, koje dnevno pušta da teku kroz njezinu podsvijest u trenucima opuštenosti.

 

nastavlja se...