Ljekarnik P bolovao je od čira na dvanaestercu kad je došao na terapiju, a došao je da više ne mora - tako je rekao - gutati vlastite pilule.

Naveo je da je kao dijete bio osamljen, bez prijatelja, a u školi je slovio kao laktaš. Kao odrasla osoba bio je u trajnom sporu sa svojim šefom.

Gospodin P kod prve je konzultacije ostavio vrlo nervozan i agresivan dojam. Imao je depresivne tendencije s jakim osjećajem krivnje. Bio je u stalnoj borbi sa svojim častoljubljem, ali i s nečim što je častoljublju suprotno: s osjećajima manje vrijednosti.

Dodatna je poteškoća bila što se nije mogao odlučiti između dvaju spolova, što je naravno značilo daljnji razlog za nemoć nalaženja samoga sebe.

U terapiji je već nakon nekoliko sati led počeo s toplje­njem i pacijentovo se držanje mijenjalo. Nesigurnost je ustu­pila mjesto sve većem miru i sve jačoj sigurnosti u razgovoru.

Slika o sebi postajala je sve jasnijom, što mu je dalo distancu u odnosu na problem. Shvatio je svoje častoljublje i uzroke svojih kompleksa manje vrijednosti.

Istodobno - gotovo us­poredno s početkom tih spoznaja - promijenilo se njegovo ponašanje prema šefu, kojega je dotad mrzio. Na vlastito je iznenađenje ustanovio da je u nedavnome raspravljanju s njim, koje je u prošlosti uvijek loše išlo, mogao reagirati u potpunom miru i sigurnosti, te promatrati šefovo sve veće čuđenje.

Osjećaj snage stavio ga je već u sljedećem razgovoru u položaj da stvari posve raščisti. Mogao je mirno i opušteno, tako reći bez imalo žučljivosti, iskazati šefu sve što je u prošlo­sti stajalo između njih.

Također mu je znao objasniti što ga je u prošlosti sprečavalo da dade pun radni ulog, te je izjavio da pod tim uvjetima ne pristaje dalje raditi. Na njegovo izne­nađenje, šef je reagirao pozitivno, te je otad njihova suradnja stavljena na vrlo zdravu osnovicu, slobodnu od napetosti.

Gotovo je uvijek pozadina cijele problematike ista, nai­me, ljudi se ne žele konfrontirati s problemima, ne žele se sa situa­cijom uhvatiti u koštac.

Svi moramo steći naviku da o onome što nas pokreće ili što nam se ne sviđa, po mogućnosti odmah govorimo. Inače se dimenzije problema povećavaju, što može dovesti do psihoso­matskih reakcija.

Baš tu je, gledano s moga iskustva, glavni uzrok za pro­bleme života u partnerstvu. Svi moramo međusobno razgova­rati.

Za sva životna područja vrijedi ovo: Ako jedan s drugim premalo razgovaramo, nastaje ono što zovemo konfliktom, ratom. Tko u partnerstvu ne iznosi svoje mišljenje miroljubivim sred­stvima, bit će uskoro opkoljen nemiroljubivošću.

nastavlja se...