Ako ste pročitali dovde ovu knjigu, znate da sve na ovom svijetu ima svoj izvor u duhu: »Na početku stvori Bog nebo i zemlju.«

Kako je to uradio? Tako što je smislio nebo i zemlju. Sve što postoji, postojalo je prije u duhu nego što je zadobilo materijalno obličje.

To vrijedi za čovjeka (»Načinimo čovje­ka«) baš kao i za šalicu za kavu na vašemu stolu. I ona je prvo postojala u predodžbenoj moći svoga dizajnera, a tek onda je napravljena od porculana.

Bolest nastaje prvo u duhu, tek onda »silazi« u tijelo. Ta je spoznaja tako važna da je namjerno ponavljam nekoliko puta. Ako je, dakle, svaka bolest duhovna bolest, onda je i svako ozdravljenje duhovno ozdravljenje. Ozdravljenje po­činje tamo gdje je počela bolest: u vašem duhu.

Ozdraviti znači biti zdrav, potpun, savršen. I u engles­kom jeziku može se dokazati povijesno jezična veza između »holy« (=svet) i »whole« ( = sav).

Ozdravljenje se naprosto ne može svesti na zarastanje neke rane ili na ublažavanje nekoga simptoma bolesti. Čovjek je ozdravio kad je njegova prvobitna cjelina ponovno uspostavljena.

Ime bolesti nije važno za proces ozdravljenja, ono može dati samo naznaku vrste vašega duhovnoga poremećaja. Ako želite ozdraviti, morate ponovno uspostaviti sveto trojstvo duha, duše i tijela.

Preko negativnih misli i osjećaja omeli ste razmjenu energije između duha, duše i tijela. Preko misli ljubavi i osjećaja ljubavi vi u sebe ponovno uvodite sklad, ponovno uspostavljate svoju cijelost.

Emmet Fox preporučuje vrlo jednostavnu metodu za ozdrav­ljenje: »Sve što treba činiti je ovo: prestati misliti na tegobu, bez obzira na to u čemu se ona sastoji, i umjesto na nju misliti na Boga.«

U nama stanoviti prijelazni stadiji između duše i tijela (psiha i soma, odatle izraz psihosomatski). Jedan od tih prije­laza leži u području hormona. Hormoni su tvari koje nešto raznose, ali sami ne podliježu nikakvim promjenama.

Za­mislite listonošu kako vam prolazi mimo kuće i viče da vam je ostavio poštu u sandučiću, tako se nekako ponašaju hormoni u vašem tijelu. Oni su nazočni u nezamislivo malim količina­ma, to jest, jedva se smije reći da su, u odnosu prema drugim procesima u vašemu tijelu, uopće materijalni. Stoga je svaka hormonalna terapija kao da topovima pucate na vrapce!

Drugi je prijelaz s tijela na dušu na području disanja. Ima više razina na kojima se taj prijelaz zbiva. Najgrublja je ona koja regulira dotok kisika. Tijelo treba puno kisika, jer on odstranjuje nečisti ugljični dioksid što čini da se osjećate svje­žije.

Na drugoj, profinjenijoj razini vaš dah stoji u svezi s vašim osjećajima. Dišemo površno i stegnuto, ili na mahove, ili duboko i smireno, ili čak zadržavamo zrak - sve to ovisi o osjećajima koji u danom trenutku imaju nad nama vlast.

Ve­ćinom toga nismo svjesni. Ako pak hoćemo dobiti dublji uvid u svoje osjećaje, možemo to svjesno uraditi preko svoga disa­nja. Kontakt s disanjem, svjesno udisanje i izdisanje mogu nam pomoći da u sebi ponovno uspostavimo izgubljenu cje­lovitost.

Na trećoj, još perifernijoj razini nalazi se dah svemirske energije, koji se u raznim vjerskim učenjima naziva prana, orgon ili od.

Učinite jednom sljedeću vježbu! Dišite tri minute svjesno u smjeru mozga. Poslije nekoga vremena sve se osvijetli u vašoj glavi! Možete tu božansku životnu energiju »udisanjem« dovesti u svaki dio tijela. To je znatna potpora vašemu ozdravljenju.

Možda ste se već zapitali što, zapravo, na kraju krajeva dovodi do ozdravljenja tako raznovrsne ljude opterećene tako raznovrsnim bolestima? Odgovor se nalazi već u Bibliji: »Sve je moguće onome koji vjeruje.« (Evanđelje po Marku). I dr. Joseph Murphy često je govorio: »Ne postoje neizlječive bole­sti, postoje samo neizlječivi ljudi, to znači, oni koji vjeruju da se ne mogu izliječiti; a što vjeruju, to im se i događa.«

Molim vas da zaboravite sve što ste u djetinjstvu čuli o »vjeri«. »To se ne može dokazati, to se mora baš vjerovati« -tako su nam često govorili izgubivši s nama strpljenje. Tako nam je vjera postala krajnje dvojbenom i slabašnom pa kad čujemo tu riječ, u sebi odmahujemo rukom.

Oslobodite se tih sjećanja iz djetinjstva, pustite da riječ vjera na vas tako djeluje kao da je nikad prije niste čuli. »Vje­ra«, naime, ne znači ništa drugo nego punu sigurnost da nešto jest.

Dakle, upravo obratno od dvojbe i onoga »točno ne zna­mo ništa«. Ako na nešto uporno obraćate pozornost, vi u to vjerujete. A to o čemu mislite, postići ćete. Ako, dakle, vje­rujete u zdravlje, ako ste uvjereni da ste zdravi, tom ćete vjerom proizvesti zdravlje.

Mislite stalno na to da ste vi sami čuvar svoga zdravlja, da sami sebe možete izliječiti.

A sada odložite na stranu ovu knjigu, dišite duboko nekoliko puta i dajte da ta izvjesnost o zdravlju struji u svaku stanicu vašega tijela. Siguran sam da se to može vrlo dobro osjetiti.

 

nastavlja se...