Pacijentica iz Hamburga s teškim traumama iz djetinjstva i velikim psihosomatskim smetnjama pričala mi je kako su je u samostanskoj školi grdili kao grešnu i nevrijednu kad je prvi put dobila mjesečnicu.

To je psihički pritisak kojemu su posebno izložene katolikinje. Osobno sam protiv svakoga oblika kazne, ali bih za ovakve slučajeve najradije ponovno uveo kaznu šibanjem za ovakve »odgajatelje«.

Molim, imajte razumijevanja za moju tvrdu reakciju, ali kao psihoterapeut doživljavam gotovo svakoga dana da mi dolaze ljudi iz svih društvenih slojeva, da nađu izlaz iz svojih dvojbi i sputanosti, koje su nastale krivim spolnim odgojem.

Uvijek se ponovno dijagnosticiraju najteže psihosomatske te­gobe, koje se mogu svesti isključivo na krivo shvaćenu spol­nost.

Pojednostavljeno rečeno, temeljne se ljudske potrebe svode na jelo, piće, spavanje i spolnost.

Trećina ljudske egzis­tencije, energije čovjekove, može se naći u području seksa i veoma je jasno da će doći do intenzivne blokade kad je spolni faktor sputan.

Spolna energija je životna energija. Svako ometanje i ograničavanje seksualnosti isto je kao da ometamo i ograničava­mo život.

Svećenik kojemu je vlastita spolnost zabranjena, mora nijekati samoga sebe, a to nijekanje u njegovoj nutrini nužno dolazi do izraza u njegovoj vanjštini, u izrazu njegove osobe.

U dodiru s mladeži to mora doći do izražaja. Zabrana mu je nametnuta, on o seksu ne može govoriti ni afirmativno ni slobodno. Tek kada crkveno ograničenje bude ukinuto, široka će rijeka života ponovno teći kroz crkve.

Ali neznalaštvo može odumrijeti tek kad postanemo pametniji. Duhovno zamračivanje ljudskoga bića bit će do­kinuto tek njegovim prosvjetljenjem.

Stoga se molimo da i ovdje srednjemu vijeku bude kraj i da dođe vrijeme novih konstruktivnih misli, koje povlađuju životu.

nastavlja se...