Na narednim ću se stranicama opširnije pozabaviti pojedinim bolestima i dati prijedloge kako ćete uz upotrebu sugestije usmjerene na ono što je bolestima suprotno, naime na zdrav­lje, ponovno uspostaviti suglasje tijela i duše.

Govor organa odnosno tijela u takvoj će interpretaciji s bitno većom vjerojatnošću moći otkriti »pozadinu« onoga što se događa u bolesti, nego što to može službena medicina.

Vaša vas bolest razotkriva: na temelju vaše bolesti struč­njak može lako zaključiti kakvo je vaše stajalište prema sebi i prema životu.

Službena medicina općenito vidi uzrok nastanka bolesti u vanjskome, u fizičkome, jer njezino je naziranje materijali­stičko.

Metafizika, znanost o onome što se nalazi s onu stranu materije, za današnju je etabliranu znanost knjiga sa sedam pečata. Rijedak je slučaj da se danas psihičke okolnosti uzima­ju u obzir pri dijagnozi.

Čitajući ovo poglavlje imajte na umu da reakcija na neku situaciju, uzmimo na primjer stres, ne mora obvezatno biti kod svih ljudi jednaka.

Jedan na stres reagira čirom na želucu, drugi možda izostankom stolice, a ima i ljudi kojima je stanovit stres potreban da bi se dobro osjećali.

Simbolične interpretacije pojedinih bolesti ne daju se strogo razgraničiti i stoga ih ne treba preusko gledati. Hoćemo li reagirati migre­nom, bolovima u želucu ili paletom drugih simptoma ovisi ponešto i o tome koliko smo se u doba kad se dojmovi lako urezuju u podsvijest, navikli na poistovjećivanje s roditeljima (identifikacijskim osobama) i stekli sklonost da na ovaj ili onaj simptom reagiramo poput njih.

Nazor o tome što se može a što ne može, što je norma a što nije norma, stječemo preko takozvane identifikacije. Život kakvim žive naši roditelji u općim se crtama oponaša (uči se). Identificiramo se s osobama s kojima smo životno povezani.

Usporedit ćemo to, primjera radi, s bračnim parom koji dugo godina živi u lijepome zajedništvu. Tijekom vremena bračni se drugovi međusobno poistovjećuju. To znači, svatko sebe prepoznaje u drugome i na taj način postaje taj drugi. Vrlo se često može ustanoviti i sličnost fizionomije.

Upozoravamo da ne postoji nikakva srodnost osim »du­hovne«, koja se razvija tijekom godina. Ta srodnost duša do­vodi do odgovarajuće prilagodbe u izvanjskoj, tjelesnoj poja­vi.

Ako neko dijete ima često priliku vidjeti kako njegova majka migrenom reagira na stres, to će dijete kod sličnih situacija veoma vjerojatno reagirati jednako. Da bi ovdje doš­lo do drugačije reakcije na stres, vjerojatnost je veoma mala. Ali ipak, govoreći općenito, postoji široka lepeza mogućnosti reagiranja pojedinih ljudi.

Individualnost pojedinca igra veliku ulogu koju ne valja zanemarivati.

U nastavku navodim nekoliko bolesti, njihovu vjero­jatnu psihičku pozadinu i sugestije koje želim preporučiti.

Prednost dajem sidi, kako bih pozadinu te nove bolesti u podsvijesti čovječanstva mogao opširnije obraditi.

nastavlja se...