Kolega terapeut Rainer Michel iz Penzberga predao mi je jednog pacijenta smatrajući da će u mojim rukama biti bolje liječen.

Preda mnom je sjedio mlad čovjek koji sa svoje trideset tri godine još nije stekao nikakvo pravo obrazovanje. Poslije mature malo je studirao, ali se zajedno sa sestrom dao na uređenje jednog bara, zatim je neko vrijeme učio svirati gita­ru, onda je bio pomoćni skladištar kod rođaka, potom je po­hađao daktilografski tečaj. Svršio nije nigdje ništa.

Dragocje­ne su godine prohujale. Čim bi se primio nečega što mu se svidjelo, odmah je bio programiran na neuspjeh.

Svaka mu je treća rečenica glasila nekako ovako: »Znam da ništa ne umijem dovesti do kraja, da mi neće nikad uspjeti da položim neki ispit ili da uredno obavljam neki posao."

Poslije pola sata negativnoga razgovora o njegovim poteško­ćama i nesposobnosti prekinuo sam ga pitanjem kako je došao do mature.

Roditelji su napravili pogrešku time što su ga odveć razmazili. Izvan roditeljskog doma klonuo bi pri najmanjem naporu.

Objasnio sam Peteru, koji se s trideset tri go­dine zbog svojih praznina u obrazovanju i poslu veoma ne­sretno osjećao i već patio od depresija, da on uz pomoć pozi­tivnog, konstruktivnog mišljenja može svoj život iz dana na dan promijeniti.

Promijenjenim životnim stajalištem, životnom radošću i učinkovitom autosugestijom, koja je odgovarala njegovim životnim potrebama i njegovoj dubokoj čežnji, uspio je svaki crni oblak iz svoga života prognati. Jer je postao što je zamišljao.

Naučio je vjerovati u sebe i imati o sebi dobro mišljenje. Naučio je da stvar treba pustiti da se dogodi po sebi. Uspio sam ga uvjeriti da je bezrazložno strahovati od neuspjeha jer su neuspjesi samo prolazni događaji.

Odsad je htio ponavljati svoje uspjehe, a ne svoje neuspjehe.

Naučio je prihvatiti sebe, svoju posebnost. Peter je otada radio svjesno i konstruktivno. Znao je: kapi koje stalno kaplju buše kamen. Stalno ponavljanje misli imale su kao posljedicu postupni, ali nužni preokret svijesti.

To je tako jednostavna istina da je može shvatiti svako dijete i na svoju korist upotrijebiti.

U završnom sam razgovoru zamolio Petera da opet pođe  Raineru Michelu i da mu se, ako mu je to važno, zahvali.

Redovito šaljem pacijente čiji simptomi ukazuju na znatan stupanj patnje tome talentiranom kolegi, kako bi oni što brže stekli olakšanje svojih muka. Rainer Michel je nastavnik na jednoj uglednoj stručnoj školi prirodne medicine i mogu ga mirne savjesti preporučiti svakome kome treba pomoć zbog tjelesnih patnji.

On se među drugim prirodnim liječnicima odlikuje time što je pored golema medicinskog znanja izvanredno nadaren intuicijom.

Prečesto u takozvanoj modernoj medicini manjka prostora za intuiciju. Budući će liječnik manje-više biti upućen na to da se osloni samo na dijagnozu, koja se pak prečesto temelji samo na tehničkim aparatima.

Nasuprot tome, Rainer Michel je mirna, uravnotežena osoba, koja umije slušati i za sve pacijente ima dovoljno vre­mena. Od srca se radujem što ima takvih kolega.

»Jer on je onakav kako u sebi misli.« (Izreke 23,7)

nastavla se...