Najveći je grijeh ignorirati Božje zakone. Rezultat je jednako mnogolik kao i strah. Ima tisuću lica. Osjećaji krivnje, koji znaju zaokupljati posebno mlade ljude pod utjecajem svećenika -vjerskih fanatika, vode ponekad do gadnih zastranjenja, naročito u spolnome životu.

Jedan tridesetšestogodišnji trgovac, koji u životu još ni­je imao spolni odnos, ali je od desete godine onanirao, doživio je na kraju školovanja s devetnaest godina duševni šok zbog jednog svećenika, koji je prizivao Božju kaznu na sve koji spolno griješe.

Samo se radi začeća djece čovjek smije spustiti na stupanj životinje i odati se spolnosti. To, na žalost, nije bilo osobno mišljenje spolno frustriranog svećenika nego sastavni dio crkvenog nauka sve do pedesetih i šezdesetih godina.

Ja sam o toj temi razgovarao s mnogim svećenicima i stekao sam dojam da se spolni odgoj sa strane Katoličke crkve danas promatra liberalnije i s više obzira prema općim naziranjima u svijetu.

Ako se, govoreći dakako sasvim pojednostavljeno, temeljne ljudske potrebe mogu svesti na hranu, piće, spavanje i seksualnost, onda je lako shvatiti do kakvih snažnih poteš­koća mora doći kad se čovjeku zabranjuje da zadovolji jednu od tri (ili četiri) temeljne potrebe.

Za razliku od životinje, čovjek pri seksualnome dodiru može osjetiti sreću i radost, to je mudri tvorac čovjeku dao kao dar kada ga je stvorio. "Nešto što priroda traži, dakle nešto prirodno ne smije nitko smatrati grijehom. Seks predstavlja vrata kroz koja nam dolazi radost. Uzmimo ga tako.

Spomenuti trgovac stekao je kao posljedicu svoga šoka ekstremnu potrebu za pranjem. Htio je sprati sa sebe krivnju oko onanije. U neke bi dane potrošio sedam sapuna, tuširao se osam do dvanaest sati na dan!

Manija, izazvana kletvom nad spolnošću, postala je opasnom po život. Bilo je puno dana kad nije mogao ništa raditi osim tuširanja. Ujutro u sedam pod tuš, uvečer u devetnaest s tuša u krevet.

Školska medicina ne može kod ovakva teškoga stupnja prisilne neuroze ni­šta ponuditi osim smještaja u bolnicu i »smirivanja« medikamentima.

Pa i psihologija ima tek malo sredstava da doista pomogne pacijentu i da on u dogledno vrijeme osjeti olak­šanje. I za terapiju hipnozom prisila pranja je izuzetno teška zadaća. Samo pacijentova nepokolebljiva spremnost da svakoga dana dođe na terapiju i najviše zalaganje terapeuta nude ovdje stanovitu šansu.

Moj je pacijent došao samo jednom i opisao svoje tego­be. Nije imao energije da se prisili tuširanja koji dan odupre.

Osam dana nakon prvoga razgovora s pacijentom majka je telefonirala i rekla gušeći se u suzama da je njen sin oduzeo sebi život.

Terapija je došla prekasno. Predugo je čekao prije nego se obratio za pomoć.

Do svega toga došlo je zbog ignoriranja, zbog zanemari­vanja duhovnih zakona koji jasno kažu: Sve je dobro, tobožnje se zlo nalazi samo u očima promatrača.

Svi smo mi od svojega tvorca pri stvaranju kao miraz dobili moć mišljenja kao izvor svake moći. Prihvatimo taj dar!

Poslužimo se tom jedinstvenom sposobnošću! Zanemarivanjem svoje sposobnosti, koja se svodi na to da se u činu mišljenja stavimo na Božje stajalište, mi padamo natrag na stupanj na kojemu smo bili prije nego smo postali ljudima.

Većina današnjih ljudi ima problema s mišljenjem. Kao da je mišljenje povezano s nekom opasnošću. Ako ne ide drugačije, prihvaćaju, pod pritiskom događaja, naknadno mišljenje.

Ali tu nema govora o mišljenju u kreativnom smislu. Naknadno mišljenje, to je kao da sjedimo pokraj gomile krhotina i premišljamo kako bi se taj rasap mogao sljedeći put spriječiti.

Ispravno, kreativno, konstruktivno mišljenje najbolje je bilježiti kao prethodno mišljenje. Prethodno mišljenje, odno­sno, mišljenje unaprijed, sa sigurnošću će do željenoga cilja dovesti brže nego naknadno mišljenje.

Tko o svome takozvanom grijehu s područja spolnosti naknadno misli, taj je obično već stekao loša iskustva u tome pogledu.

Naknadno je mišljenje gotovo uvijek rezultat nezado­voljstva nečim što se dogodilo. Pokušajte unaprijed steći ja­snoću o nečemu, pokušajte nešto prozreti u duhovnom smi­slu.

Vaša je spolnost vama dana, ona je »dar« Božji. Dar koji je u načelu prirodan i po tome u načelu »dobar«.

Samo potisnuta seksualnost vodi u perverzije i zablude, a tu je Crkva na sebe sigurno natovarila veliku odgovornost.

Seks je muškarčev di­jalog s prirodom preko žene, ili ženin dijalog s prirodom preko muškarca. Seks bi trebalo shvatiti kao interakciju duhovnoga načela »jin i jang«.

Preko svjesnoga sjedinjenja dvoje duhovno probuđenih ljudi spolnost može predstavljati vrata u meditaciju. Po seksu može nastati ljubav, a ljubav je procvat božanskoga u nama.

Nesvjesna je seksualnost samo susret dvaju tijela.

Seksualnost pak koja je postala meditacijom susret je dviju duša i od dvojnosti vodi u jedinstvo. Smiruje našu čež­nju za pretapanjem s Bogom i za sjedinjenjem s Bogom.

Bog čezne za čovjekom kao što čovjek čezne za Bogom, jer bez nas ljudi Bog ne postoji, a mi ne postojimo bez njega. Preko stvaranja čovjeka postaje on živ po čovjeku, kroz njega živi.

Naš pogled na svijet, spoznaje čovječanstva, rezultat su naše odvojenosti od Boga. Sva naša filozofija, sve naše znanje, naša spoznaja, pokušaji su da se naša dvojnost - odvojenost od Boga - objasni i prevlada.

Ono što nas, dakle, odvaja od Boga i po čemu se od njega razlikujemo jest naše filozofiranje i objašnjavanje, naša neprestana želja za znanjem.

Mistik ili prosvijetljeni je onaj tko je iznad svega toga, tko u znanju vidi neznanje. Mistik zna da je sve njegovo znanje nastalo iz čežnje za prevladavanjem proloma između njega i Boga. Ali shvaća i to da ga taj put, po kome bi trebalo znanjem pronaći Boga, zapravo od Boga udaljava.

Jer ako čovjek živi od znanja, on - u prenesenome smislu - samome sebi laže. Znanje može biti samo most ka spoznaji što vi doista jeste.

Mudrac može činiti ili propuštati što hoće, jer ga se više ne tiče što čini. Dokle ste god u svezi s onim što činite, vaši vas čini pogađaju neovisno o njihovu rezultatu!

Bog nije individualni Bog, dakle je svakome tko je zaro­bljen individualnošću, prava spoznaja Boga daleko. Bog mra­va bit će tako uvijek mrav. Bog čovjeka kao individualnoga bića bit će po njegovu viđenju i sam individualno biće. Bog nekoga tko je zarobljen u svome »ja« nužno će biti »ti«.

Uzrok svega toga je »istočni grijeh«, pad koji je doveo do prekida jedinstva s Bogom. Samo je tako mogao nastati od mene odi­jeljeni Bog.

Tjelesna je stanica ljudska supstanca, ali nije čovjek. Pa ipak je duboko u nutrini jedne stanice nazočna potpuna slika toga čovjeka. U kaplji je već ocean, samo ona to ne zna.

To neznanje je ono što nas, stanicu, kaplju razdvaja od cjeline.

Tek kada mikrokozmos i makrokozmos za nas postanu jedno, prestat će naša odvojenost od Boga.

Mikrokozmos i makrokozmos nisu dvije različite egzi­stencije, oni su odraz jednog te istoga. Kaplja postaje oceanom u onom trenutku kada se odrekne svojega polariteta. Kada prestane vjerovati u svoju odvojenost od cjeline. Kaplja se ne mora promijeniti, ne mora nikamo ići da bi postala oceanom. Priroda onoga za čim čezne u njoj je. Kada prestane sebe promatrati kao kaplju, ona je ocean.

Naše polaritetno mišljenje je ono što nas od Boga dijeli. Nije potrebna nikakva preobrazba, ne moramo postati nešto drugo. Bog nije ni dobar ni loš, ni brz ni polagan, ni visoko ni duboko, nije ni živ ni mrtav.

U suprotnosti s njim sve što je stvoreno polarno je, ima dvije strane, dva kraja, proizvodi - ovisno o promjeni - subjektivno dobro ili subjektivno zlo. Bog ne - on je zato izvan diskusije. U Boga nema za i protiv. On je jedino nenazočno u procesu stvaranja.

Jedan je veliki čovjek kazao: »Mogu činiti što hoću, ali ne mogu htjeti što hoću.«

Dokle god je pojedinačni čovjek na kotaču htijenja i volje, nije slobodan, jer sloboda volje počinje s onu stranu htijenja.

Tek kada se odreknemo svojega pojedinačnog strem­ljenja i htijenja, nastaje sloboda. Sloboda je funkcija spoznaje, a u toj je spoznaji put od pojedinačnog htijenja do načelnoga dopuštanja svemu da se zbiva.

Tim bi dopuštanjem bio učinjen velik duhovni korak, koji se svodi na nakanu: »Neka se ne dogodi po mojoj, nego po tvojoj volji!«

Kad se mi ljudi oslobo­dimo misli o tričarijama, težnje prema moći i prema sebičnim dobicima, nastat će vječno Božje kraljevstvo na zemlji. Ako shvatimo tu tvrdnju, ta će nas spoznaja povesti u beskraj.

 

natavlja se...