Ako treba paziti na to što se misli, to znači da treba paziti što će se reći.

Razmotrite malo sljedeće izreke: »Na to uho slabo čujem«, »Na to sam alergičan«, »Od toga će mi pući glava«, »Zlo mi je od toga«, »Od toga mi ponestaje zraka«.

I vi, i ja, mogli bismo taj popis nastaviti koliko nas volja. Naš je jezik vrlo slikovit kad treba duševna stanja prenijeti na tijelo.

Jeste li već kada pomislili da te rečenice, ako ih često govorite, djeluju na vašu podsvijest kao sugestije?

Ja sam vam u drugom poglavlju ove knjige govorio o sklonosti vaše pod­svijesti da vas uzme za riječ.

Ako, dakle, stalno ponavljate na primjer: »Od toga mi ponestaje daha« to vaša podsvijest shva­ća doslovno kao sugestiju. Ona će poslušno učiniti nešto što će odgovarati vašoj »želji«. I jednoga ćete dana možda imati astmu.

Pripazite na to kakve izreke lakomisleno i često upotre­bljavate. Ako ne znate kako ćete, zamolite nekog drugoga da vas na to upozori.

Često, naime, sami ne primijetimo što smo automatski izrekli.

Ali ta stvar ima i dobru stranu. Upotrebom konstruk­tivnih riječi možete na vlastito zdravlje i na zdravlje svoje okoline blagotvorno utjecati.

Nipošto i nikako ne valja ako nekome bolesniku stalno dobacujete: »Loše izgledaš.« Čak i ako to samo pomislite, bolesnik će tu izreku primiti na tele­patski način ili će njen smisao pročitati na izrazu vašega lica.

Teško je oteti se stalno opetovanim sugestijama druge osobe. Svi to dobro znamo iz djetinjstva.

Ako, dakle, bolesnik od vas često dobije negativnu sugestiju o svojemu stanju, on će se nesvjesno po njoj ravnati - i doista će loše i bolesno izgledati.

Ako sami budete bolesni, ljubazno otklonite izjave prividne sućuti rodbine i prijatelja. Objasnite im da optimističkim riječima i mislima mogu za vas učiniti mnogo više. Na usmje­rene sugestije kojima se sami možete izliječiti, još ću se vratiti.

nastavlja se...