Odgojna metoda koja se još uvijek najčešće primjenjuje jest prijetnja kaznom. Kazna rađa strahove, a strahovi su kao čičak na odijelu duše.
Mi smo ih nekad negdje pokupili, možemo ih se i riješiti. Tko te čičke straha u sebi osjeća, taj možda ima vjeru koja vrijedi u teologiji, u nekoj konfesiji, ali nema onu vjeru kojom se može svladati svakidašnji život.
On ima intelektualnu vjeru, a u njegovu životu vlada kaos. Biblijsku poruku ljubavi uzima sentimentalno, jer mu nitko nije protumačio njezin duhovni sadržaj.
Tu bi bila zadaća naših teologa. Oni bi ljudima trebali tako govoriti o Božjoj ljubavi da ona bude razumljiva i da uzmogne postati predmet iskustva.
Osjetiti Božju ljubav znači zauzeti zdravo stajalište i osjetiti poštovanje prema božanskome u sebi, prema onoj duhovnoj snazi koja nas je stvorila. Što mislimo o sebi, to mislimo o Bogu, jer Otac i ja jedno smo.
Nemojte stoga ulagati svoje povjerenje u dogme ili institucije, nego se oslonite na jedinu i pravu životnu bazu, na sveprisutnoga Boga u sebi.
Imajte poštovanjem obilježen i zdrav odnos prema božanskome u sebi, kao što imate prema životnome partneru i drugim ljudima, pa ćete se osjećati zaštićenima i sigurnima.
Poteškoća je samo u tome što naš um nema pouzdanja, pa nas opskrbljuje strahom i nesigurnošću. Um sumnja, postavlja pitanja, nema pojma o vjeri. Religija mora biti praktična filozofija, ona mora biti kadra da nam pokaže ostvarljiv put u plodan, ispunjen život.
Religija je praktična filozofija, religiozan je čovjek praktični filozof. Ljubav je najviši oblik religije. Evo prijedloga za danas: ponovno molite; molitva je oblik pasivnoga postojanja u korist Boga, oblik predavanja njegovoj volji! Molitva je čovjekova komunikacija s Beskonačnim!
Niže navedena molitva Franje Asiškoga čini mi se tako lijepom da bih vam je, štovani čitatelju, rado preporučio, da vam tih nekoliko riječi ispuni srce:
O Bože, učini me oruđem svojega mira, da ljubim gdje vlada mržnja,
da opraštam gdje pljušte uvrede,
da pomirujem gdje je svađa,
da budim nadu tamo gdje očaj širi patnju,
da palim svjetlo tamo gdje vlada tama,
da nosim radost tamo gdje stanuje tuga.
O Bože, stvori u meni težnju
da ne tražim utjehu nego da sam tješim,
da ne tražim razumijevanje nego da razumijem druge,
da ne budem ljubljen nego da ljubim.
Jer tko daje, dobiva,
tko sebe zaboravlja, taj nalazi što mu treba,
tko oprašta, bit će mu oprošteno,
a tko umire, taj se budi za vječni život.
Molitva, zapravo, nema potrebu za riječima, a nikako ne smije biti zapomaganje i prosjačenje.
Molitva znači pristati na nešto, a ako je obavljate bez riječi, njen će izraz biti stanovita duhovna slika koja nastaje u vama i koja predstavlja ono što priželjkujete.
Pristati je suprotno od nijekanja. Ako znate reći »da« sebi, životu itd., taj će se vaš stav objaviti kroz vas kao mnogostruki pozitivni fenomen. Na sve čemu ste rekli da, vi vršite odgovarajući utjecaj. Privlačnom snagom toga utjecaja vi ćete ono čega nema dozvati u postojanje.
Dakle, molitva prvo preobražava vas same, a kasnije posredno i vaš svijet.
Poslije ispunjene molbe svijet se čini promijenjenim, ali ste, zapravo, promijenjeni samo vi, svijet je ostao isti.
Ja sam dugo mislio da su samostani oaze neproduktivnosti, a onda mi je postalo jasno da je molitva najviši oblik stvaralačke djelatnosti.
Opisom slučajeva iz svoje prakse pokušao sam vam objasniti kako podsvijest može utjecati na život. Promijenjenim stajalištem prema životu i većim uranjanjem u samoga sebe vrlo je lako ostvariti sve svoje ciljeve u kratkome vremenu. Ali je prva pretpostavka: imati cilj!
Druga je pretpostavka: steći uvjerenje da vam ostvarenje želje zakonito pripada.
Ako neki od primjera koje sam opisao, znači poticaj da tako riješite svoje osobne probleme, pređite bez oklijevanja s teorije na praksu.
Ako trebate pomoć, potražite prikladnog terapeuta-hipnotizera. U dvojbenim slučajevima možete i meni pisati.
nastavlja se...
bglavac
edin.kecanovic
