Kuno M., četrdesetogodišnjak, htio je sa mnom razgovarati o magiji, pogotovo o crnoj magiji. Proučavao je godinama rad vračeva u Africi i oko Južnog mora, bio je osobno nekoliko mjeseci gost jednog kongoanskog plemena.

Nakon što je sudjelovao u jednoj radnoj skupini u Njemačkoj, dobio je izne­nada vizije. Svuda je vidio obraze u grimasama koje su ga plašile, divlje zvijeri koje su skakale oko njega. Ponekad bi osjetio lagan dodir nevidljivih bića. U očima klasične psihija­trije tim je ogledima stekao očiglednu shizofreniju.

U krugovima ezoterika i joge učitelji i majstori bili bi skloniji govoriti o neprevladanim i na svjetlo dana lakoumno izazvanim slikovitim simbolima podsvijesti.

Kod nekih vrsta meditacije, pa i kod nekih naprednih disciplina joge takve su pojave sasvim poznate. Tek kada uče­nik dosegne tu duhovnu razinu, stječe sposobnost ispravnoga postupanja s oslobođenim energijama. U slučaju potrebe tu je njegov guru (učitelj) koji će mu pomoći.

U ezoterici razlikujemo bijelu i crnu magiju. Razlika je vidljiva prema tome što nam je cilj.

Jednostavno rečeno, vje­štak crne magije nastojat će - obično uz naplatu - nekome načiniti štetu. Jedna od mnogo mogućnosti je, na primjer, pravljenje lutke koja simbolički predstavlja osobu kojom se magija bavi. Čarobnjak bode lutku iglama, u prenesenom joj smislu nanosi bol i patnju, koje će pomoću mašte prenijeti na živu osobu. Crna se magija ne obazire na patnju i štetu, štoviše to joj je ponekad neposredni cilj.

Bijeli čarobnjaci pak nastoje pomoći. Nastoje magičnim ritualima proizvesti ono što smatraju dobrim, računaju da će im se reći hvala, ali i kod njih većinom dolazi u obzir novčana isplata.

Magija po sebi nije ni zla ni dobra, možemo je vredno­vati jedino po tome što joj je svrha, što i inače obično biva u životu. Ako, na primjer, zamislite kako neka bolesna osoba postaje zdrava, vi primjenjujete »i-magi-naciju«, to odgovara načelu magije, to je magijski postupak. Sjetite se rečenice iz Biblije: »Mnogo može molitva pravednika...« (Jak. 5,16).

Kod meditacije u kojoj se jave slike straha, vrijedi kao prvo pravilo ne obraćati pozornost, pustiti da pojava prođe kao da je nema. Tada ne može škoditi.

Sve ima moć koju mu pripisujete.

Samo strah stvara pretpostavku da stvar dođe na razinu napadaja. Bez straha slike ostaju što jesu, naime iluzije. Tko prekrši ovu uputu, bilo iz straha bilo iz znatiželje prema neobičnim doživljajima, može računati sa strašnim psihičkim potresima.

Demoni koji nastupaju kao simboli, zastupaju njegove vlastite potisnute nagone i osjećaje ili vlastite negativne osobine i misli.

Preko prakticiranja crne magije, na primjer pomoću droga, može se desiti da oslobođene sile koje dolaze s najdublje razine nesvjesnog u čovjeku, nadvladaju neuvježbanoga učenika ili eksperimentatora i iznesu na javu borbu koja se u njemu vodi s božanskim izvorom njegova bitka.

Takvi pokušaji da se brzo postane uspješan vještak u magiji često, premda ne uvijek, završavaju u duševnim bolnicama.  »Većinu čarobnjaka odnese vrag« - to je jamačno is­pravna tvrdnja.

Kuno M. se preko prakticiranja magije, preko magije riječi i vježbi imaginacije, a sve to bez prave zaštite, zaputio u sub-regiju podsvijesti. Ako mu se htjelo pomoći, valjalo je obaviti odgovarajuću dubinsku obradu psihe.

Kuno M. na sreću još nije bio slučaj za duševnu bolnicu. Kod njega se radilo o pretežito nutarnjem procesu, čiji tjeskobni učinak ljudi oko njega nisu poznavali. Mogla mu je pomoći samo prava vjera.

Zaštitu od lutajućih sila svijesti, pa i onih paranormalne vrste, može dati samo najdublji izvor ljudskog bitka, to jest naš svemirski izvor moći. Svejedno je dovodimo li taj izvor moći u svezu s Bogom ili se suzdržavamo od spominjanja Božjega imena.

Kod ljudi koji se rado bave nadosjetilnim stvarima, prava vjera većinom postoji, premda ih njihovo samoljublje kadšto odvede na stranputicu.

Kuno M. bio je vjernik. Stanovao je blizu mene, pa smo obradu njegova slučaja mogli proširiti na dulje razdoblje. Dao sam mu sugestivne natukniceoje su mu trebale pomoći da nađe sredinu - sredinu između tijela, duše i duha.

Trebala je godina dana da se Kruno M. oslobodi pakla koji je sebi sam stvorio. Naučio je kako se ispravno postupa s podsviješću. Danas znade da je bio lakouman kada se odao magiji, oja ga je mogla stajati razuma.

nastavlja se...