Pacijenti u mojemu institutu, među njima i oni koje sam već upoznao s duhovnim zakonima, često kažu: »Što se može? Ja si ne mogu ništa predočiti. Bolestan sam. Nesretan sam.«

Njihovo je mišljenje da su oni sami osjećaji i misli, te da će se njihova individualnost pretvoriti u ništa, ako oni makar za trenutak budu bez tih osjećaja.

Nedavno sam u jednoj knjizi serije »Seth« autorice Jane Roberts naišao na odlomak u kojemu se ta zabluda na humo­ristični način točno prikazuje.

Duhoviti Seth tu kaže: »Vi niste ono što osjećate. Vi imate osjećaje, imate misli - kao što imate jaja za doručak, ali vi niste jaja. Vi ste od svojih misli i osjećaja jednako odvojeni kao od slanine s jajima.

Vi se služite jajima i slaninom u svojemu fizičkome životu, a mislima i osjećajima služite se u svojemu duhovnom životu. Ali vi se ne poistovjećujete s komadom slanine - ili možda da?«

Zar to nije vrlo jasno?

Sada ćete moći bolje shvatiti kako se to može naprosto odbaciti sve misli i osjećaje.

Napustite, dakle, svoje negativne misli i osjećaje, uzmite pozitivne, stva­ralačke misli »za doručak«.

Misli o skladu, ljubavi, obilju najbolja su hrana. Jedite tu »hranu bogova« svakoga dana pa ćete biti zdravi.

Tu bi vrstu recepata liječnici trebali svojim pacijentima češće davati. Budite svoj vlastiti liječnik, prepišite si »triput na dan ljubav«.

nastavlja se...