U čitateljskoj rubrici nekih novina, gdje se vodila rasprava o Bogu, pisalo je nedavno: »Odgovor na pitanje postoji li Bog mora glasiti: Ako ima Boga, onda je to sigurno Bog bogatih, jer je samo takvima od koristi.«

Autor pisma previdio je, zapravo, jednu sitnicu i došao sasvim do krivoga rezultata.

Bogataš je bogat na temelju ono­ga o čemu pretežito misli, na temelju misli o bogatstvu.

Siromah je siromašan na temelju onoga o čemu pretežito misli, na temelju misli o siromaštvu.

Postoji samo jedan zakon u svemiru, a on glasi: Što god misliš, to stvaraš!

Mišljenje je stvaralački, kreativni proces. Tko misli, mora naučiti kako se preuzima odgovornost na sebe, za svoje misli i za ono što iz toga proizađe.

Bog dolazi kod čovjeka do izražaja preko misli, a jedino vi odlučujete kakvu ćete vrstu misli imati. Bog ili duhovno počelo jedina je stvaralačka moć koja uopće postoji.

Rezultat te teorije bio bi, na primjer, za »treći svijet« ovaj: »Nemoj dati gladnome ribu da se nasiti, nego ga nauči kako se lovi riba, pa će uvijek biti sit.«

Nekoga naučiti loviti ribu znači pomoći mu da ispravno misli, da mu mišljenje bude pozitivno, konstruk­tivno, dosljedno.

Moj učitelj dr. Joseph Murphy o ovoj je temi uvijek ponavljao sljedeću misao: »Nije stvar u tome da se iz gradova uklone slamovi (prljave ozloglašene zabitne ulice), umjesto toga treba od slamova očistiti srca ljudi koji u tim gradskim četvrtima stanuju.«

Mnogi su pokusi dokazali da ni najskuplje saniranje nekog stambenog naselja ništa, ama baš ništa ne koristi. Na­kon par godina izgledaju kuće jednako opustošeno kao prije, jer su ljudi koji u njima stanuju, ostali isti.

Jedan temeljni duhovni zakon glasi: Na što god mislite, vi to povećavate. Stoga bogataši postaju bogatiji, siromasi siro­mašniji, a bolesnici bolesniji.

Spomenuti pisac čitateljskoga pisma vrlo je vjerojatno siromah, stoga govori o Bogu bogatih. O Bogu koji je, dakle, protiv njega. Nadajmo se da će mu sljedeća spoznaja biti da protiv njega nije Bog nego on sam.

Govoriti o Bogu bogatih oskudno je mišljenje, a oskud­no mišljenje vodi u oskudicu. Mišljenje je jedini stvaralački čin u svemiru.

Moć i imutak nekoga čovjeka rezultat su onoga što on može. Siromah je nemoćan jer ništa ne može. Pri tome mislim da ne može u sebi omogućiti djelovanje konstruktivnih misli. Moć ili nemoć dolazi od toga koliko možemo ili ne možemo.

Moćan je i imućan onaj koji voli misliti na moć ili imutak. Siromah je onaj koji voli misliti na nemoć, jer da ne voli, ne bi o tome mislio: nitko ga ne prisiljava misliti na nešto odre­đeno.

Ove bi riječi prije nekoliko stoljeća autora dovele na lomaču, a danas će, Bogu hvala, gotovo svaki čitatelj ove retke razumjeti i stvari gledati isto tako ili barem slično.

nastavlja se...