Kolega mi je pričao prije nekoliko mjeseci: »Neki novinar dolazi već godinama u moju ordinaciju. Uredništvo mu je dalo zadaću da piše o meni i mojemu radu.

Da bih mu pružio bolju mogućnost uvida u način djelovanja podsvijesti, pre­dložio sam mu da sam prođe kod mene tečaj terapije hipno­zom od trideset sati. Pristao je, a kao cilj terapije naznačio je želju da mu se ostvari davni san, to jest da napiše mnogo knjiga.

U hipnozi mu je bilo sugerirano da se na njegovu noćnom ormariću nalazi gomila knjiga kojima je on pisac. Za vrijeme terapije došlo je do svih pojava koje je obično prate. Postao je mirniji, samosvjesniji, ljubazniji. Sugerirao sam mu da je kadar pisati dobre članke o duhovnim zakonima, hipno­zi, podsvijesti itd.

U skladu s tom sugestijom te su reportaže, kad ih je objavio, bile doista čitke, poticajne i vrijedne.

Da udovolji svojoj žarkoj želji da postane pisac mnogih knjiga, počeo se zatim koncentrirati na pisanje. Nakon jedva godinu dana pre­dao je doista svoj prvi rukopis jednoj izdavačkoj kući.

Od toga autorskoga početka prošlo je osam godina, a on je gotovo svake godine dovršio novu knjigu u ponudio je tržištu.

Želja mu je postala stvarnost.

Ali čitava je stvar imala jednu kvaku: sugestija se odno­sila na proizvodnju knjiga i one su se i pojavile. Ali smo mu svojedobno zaboravili sugerirati da će te knjige imati uspjeha na tržištu. Tu je bio problem. On je ispunio svoju želju, ali nije mislio na čitatelje koji bi trebali pokazati zanimanje za ono što je napisao.«

Mislilo se na kvantitetu, a zaboravilo se kvalitetu. Kole­ga mi je rekao da je ovaj slučaj bio izvanredno važan u njego­voj terapeutskoj karijeri, jer je na tom primjeru mogao sjajno proučavati način rada podsvijesti.

nastavlja se...