Dr. Murphy kaže u jednom svom predavanju:

"Strah je reakcija na krivu predodžbu cilja.

Strah je obrnuta strana, suprotna strana u odnosu na Boga.

Strah je ishod neznanja.

Strah je pouzdanje u nešto krivo.

Strah je pouzdanje u zlo umjesto pouzdanje u Boga.

Strah je sjena u vašoj najdubljoj nutrini.

Strah je nagomilavanje mračnih sjena.

Strah je samo jedna misao u vašoj nutrini, ne postoji počelo straha."

Strah čovjekov svjedoči da je čovjek izgubio vjeru u Boga. Strah osakaćuje svijest. Strah je izvor nesvijesti. S toga razloga nitko ne može doći do pune svijesti ako ne savlada strah.

Posjetila me dvadesetjednogodišnja žena da nađe rje­šenje za svoj problem. Od trinaeste godine događa se dva do tri puta na mjesec da joj lijevu nogu i lijevu ruku iznenada zahvati grč, pa one izvode nekontrolirane pokrete. Sve dosa­dašnje obrade sa strane školske medicine, a i dugotrajne psihoterapeutske seanse nisu dale nikakva rezultata.

U prva dva ili tri sata terapije cilj nam je bio navesti je da izvore neobičnog grčenja potraži u svojoj prošlosti.

Slje­deći se doživljaj iskristalizirao nakon izvjesnog traženja kao vjerojatni uzrok. Kad joj je bilo trinaest godina, pohodila je Petra B. u Berlinu s roditeljima neku obitelj s kojom su bili u srodstvu. Sin te obitelji, četrnaestogodišnjak, zaljubio se u Petru i pokušao ju je noću milovati i zavesti.

Petra je bila strogo odgojena, majka joj nije dala nikakve upute o spolnos­ti, pa je približavanje doživjela kao nešto strašno i prijeteće. Toliko se bojala seksualne blizine da se posve ukočila. Iz stra­ha da tko ne sazna, nije se usudila vikati, pa su sva nevolja i sav strah prodrli duboko u njenu mladu dušu.

Strah je bio toliko velik da je Petra kratko vrijeme bila u nesvijesti. U tijeku obrade Petra je u više navrata ponovno proživjela taj za nju traumatičan događaj - nekoliko puta iz perspektive mla­dića, nekoliko puta iz perspektivne neutralnoga promatrača.

U modernoj terapiji hipnozom nije teško navesti paci­jenta da određeni slučaj proživi sa stajališta nekoga sa strane. Prednost toga postupka u tome je što određeni sadržaj mo­žemo pokazati ne samo iz jedne nego i iz više perspektiva. Tako nije bilo teško učiniti da Petra čitav događaj promotri sa stajališta raznih drugih osoba te da zbivanja dovede u neki novi poredak.

Tako joj je uspjelo da na doživljaj gleda s pozicija svoje današnje dobi života i da konačno dođe do objektivne slike onoga što se dogodilo.

Petra je vrlo brzo shvatila da susret s drugim spolom načelno nema u sebi ničeg zastrašujućeg i ničeg lošeg nego, štoviše, može otvoriti divni ulaz u najdublja duševna područja.

Jednom je čak izjavila: »Šteta, Peter je bio posve zgodne naravi, a dobro je i izgledao.«

Led je bio probijen. Na kraju terapije događaj od prije osam godina bio je za nju nešto što je sasvim krivo procijenila.

Nešto »nepoznato« - spolnost tada za Petru još nije postojala - imalo je nad njom moć, jer mu je tu moć ona sama dala preko svoga straha.

Ta moć daje strahu snagu da proizvodi povremene grče­ve, pa i stanje uzetosti.

nastavlja se...