Upoznati sebe znači upoznati Boga, a to je neopisiv, riječima neizraziv doživljaj. Ako ste dovoljno istraživali svoje poznate putove i onda duboko u sebe uronili, naći ćete sebe. Bog i vi ste jedno.

Svi su ljudi beziznimno na tome putu, svjesno ili nesvjesno. Samo ako upoznate pravoga sebe, moći ćete preras­ti svoje stare šablone.

Riječ Bog je za nas ljude oznaka velikog poretka, koji nikada neće biti za nas dohvatljiv po našim ćutilima.

On je počelo koje stvaranju daje smisao. S onu stranu našega ljud­skog poimanja leži područje spoznaje gdje pod nekim mis­tičkim aspektom biva moguće ono što religija opisuje kao iskustveni doživljaj Boga.

Voltaire je kazao: »Kad Boga ne bi bilo, čovjek bi ga morao izmisliti.«

Biti uspješan znači za mene ponovno uspostaviti nepo­sredni doticaj s Bogom i svakodnevno ga njegovati. Znači: ponovno postati harmoničan dio sveobuhvatnoga sklada cje­line i biti uspješan izražaj života.

Bogu su dana mnoga imena, premda je rečeno: »Ako mu damo ime, ne možemo ga naći, ako ga nađemo, ne možemo mu dati ime.«

Bog je stvaralačka energija, on je stvoritelj i stvoreno u isto vrijeme. U stvorenome je ono što riječju Bog opisujemo postalo vidljivo. Vidljivo, po tome, jest nevidljivo koje je izašlo iz stanja tajne.

Bog učinjen vidljivim je materija. Olakšan smisao je u izjavi da je Bog u čovjeku postao čovjekom, da stoga Bog i čovjek predstavljaju sobom upotpunjeno i sobom uvjetovano jedinstvo.

Bog je uzvišeno upotpunjenje čovjeka. Posljedica te spoznaje za nas bi moglo biti da se osjećamo povezanim sa svime, da sve shvatimo kao neki drugi, prošireniji izražaj nas samih.

Životinja, biljka, mineral - sve je jedan drugi odraz ili jedan drugi pojavni oblik mene. Ubiti životinju znači, dakle, ubiti dio sebe. Drugu osobu raniti, djelima ili riječima, znači raniti samoga sebe.

To je stajalište koje je itekako ispravno i koje nas može prosvijetliti. Ali ima i drugih perspektiva, koje kažu da sve što je niže služi višemu.

Ubiti na primjer antilopu, zbog užitka ubijanja, znači raniti sebe. Ali ubiti životinju da bismo preživjeli, nešto je drugo i kao takvo opravdano. Ali ako mogu birati između raznih živežnih namirnica, treba razmisliti koji mi je način ishrane probavljiv.

Odluka da ne ubijamo ne smije ići tako  daleko da prestanemo jesti rotkvice. Također bi bilo pretjerano da odustanemo od šetnje po livadi, jer bismo tako mogli zgaziti nekoga kukca.

A uz mnoštvo raznih motrišta sve postaje jamačno još zamršenije. Ne trebamo i ne smijemo ubijati, ali i moramo koliko je nužno da preživimo.

Stoga uspješno življenje znači i posjedovanje sposobnosti raspoređivanj kompromisa jedan do drugoga. Što činite, neka bude činjeno svjesno, jedite s radošću steak ili jednako uživajte u vegetarijanskome obroku, već prema osobnome izboru.

Nekakav oblik pretvorbe povezan je s time i ne može se zaobići.

Sve što je niže, ugrađeno je u više. To što zovemo prehrambenim lancem nije nesretan slučaj nego planirana stvarnost, koja je za nas, ovako ili onako, neizbježna.

Povrće nema ništa protiv da bude pojedeno. Naprotiv,ono tako ulazi u ljude i postiže viši stupanj života. Osim toga, u procesu hranjenja ubojstvo u stvari ne postoji. Kad nešto jedemo život se ne uništava nego samo prelazi u drugi oblik.

Sve je u svemiru pretvorba bez kraja, bez početka. Ništa što je stvoreno, ne može neko drugo stvorenje doista ubiti.

Riječ »ubiti« krivi je izraz za pretvorbu. Ništa nije izgubljeno, sve teče - prema moru beskrajnosti.

Kad šišamo kosu, to je također ubijanje živih stanica, ali se ne može izbjeći, stoga ne predstavlja povredu duhovnih zakona.

Mi smo dio jedne silne cjeline i ta spoznaja vodi napo­kon u unutrašnji mir i sklad: nema ničega osim nas samih.

Naći Boga u svojoj sredini znači ući u mir i blaženstvo. Ništa nije lakše nego naći Boga. »Ja sam došao da imate život i da ga imate u izobilju.«