Mnogi ljudi rade sve dok tako reći ne padnu. Toliko se na­prežu da se to »padanje« često javi kao bolest. Pokušavaju, na primjer, uz golemi pritisak ostvariti neku kupoprodaju, da steknu uspjeh. Kakvi se sve trikovi ne smišljaju da bi se postigao cilj!

Svatko tko se bavi duhovnim zakonima, brzo će naučiti da sve ide lakše bez pritiska i prisile. Ako vam se ponekad prisila čini nužnom, na dulju će stazu pritisak dovesti do obratnog pritiska, što prividni probitak osjetljivo smanjuje i ometa.

Tko nešto hoće postići velikom žestinom, dokazuje da nema povjerenja u sebe.

Umjesto da idemo prema cilju pritiskom, bolje je i jednostavnije poduzeti mjere koje stvaraju povjerenje.

Sve što hoćete postići, ostvarljivo je povjerenjem. Tu je oslonac uspjeha. Prisila je uvijek izražaj slabosti. Imajte na umu svoju snagu, pa ćete uvijek biti uspješni. Presudan je uvijek, jedino i samo unutrašnji stav prema sebi i prema željenome cilju.

Odlučite se što prije za neki naum, za neku svrhu u svome životu, da uspjeh mogne doći.

Kako bi se pojasnila važnost stava za naš rad i naš uspjeh, evo zapisa jednoga oca:

»Moj sin ima petnaest godina, a elektroničar je i kom­pjutorski stručnjak prve klase. Naravno, i kod nas kod kuće ima takav uređaj. A taj kompjutor mi uvijek nano­vo dokazuje kako je značajno unutrašnje stajalište pre­ma našem činjenju i djelovanju.

Satima visi moj sin pred tim strojem i programira, provjerava, iskušava. Ne može se primijetiti ni najmanji tračak umora.

S oduševljenjem u očima, gotovo grozničavo aktivan, odvaja se on od svoga ekrana samo pod prisilom roditeljskoga autoriteta.

Isti dječak, nakon dvadeset minuta rada na mučnom francuskom prijevodu slomljen odustaje... Njegovo unutarnje stajalište određuje njegov interes ili nedostatak interesa i djeluje čak u tjelesnom smislu ko­čenjem ili aktiviranjem.«

Pokušajte u tijeku čitanja ove knjige otkriti zašto se više toga dešava dopuštanjem nego htijenjem.

Htijenje je oblik energije, koji je podređen dimenziji ili razini materije. Po­moću htijenja (volje) možete lako gomilu pijeska prenijeti s jednog mjesta na drugo. Ali snagom volje ne možete dozvati nijednu misao, ne možete proizvesti osjećaje ni kod sebe ni kod drugoga. Volja je energija što na metafizičkom polju znači prepreku, koja je razmjerna njezinoj snazi. Tako energija dje­luje kao kočnica.

Bolje je, želimo li postati uspješni, da naučimo uložiti snagu koja je svagda prikladna: moć svoje podsvijesti.

Vjera i povjerenje imaju puno viši stupanj djelotvornosti nego volja, što novajliji na metafizičkome području u prvi mah izgleda nevjerojatnim.

Svi smo naučili da se žarulja ne priključuje na vodovod. Znamo da je tu jedini pravi oblik snage električna struja, koja čini da svjetiljka svijetli. Auto se ne pokreće vjerom, nužan je benzin, jer oslobađa prikladnu snagu koja ovdje služi svrsi. Stroj za pranje rublja treba vodu i struju za pranje, a ne lju­bazne riječi. Tu ulažemo, dakle, pravu energiju.

To vrijedi i za duhovno područje. Ljubav, povjerenje, zdravlje, sklad, mir, sloboda i zadovoljstvo ne kupuju se novnovcem niti se stječu mišićnom snagom.

Te vrijednosti se ne mogu dobiti prisilom, jer ne podliježu našoj volji. Jedini su pravi oblici energije u ovom slučaju vjera, povjerenje i jasna duhovna, to jest, zorna predodžba, da se dođe do uspjeha.

Korist od svega ovoga što ovdje piše, u prvi je mah za samo od teoretske vrijednosti: do vas stoji hoćete li je pretvoriti u praksu. Najbolji kuhar na svijetu može za vas skuhati najfiniji ručak, koji vam se može na najotmjeniji način poslužiti, ali jesti morate sami.

Moja molba na ovom mjestu: pročitajte cijelo poglavlje još jednom i razmišljajte o njemu!

Više vjerujem u snagu misli nego u snagu izgovorene ili napisane riječi!

nastavlja se...