Uzmite ciklus u kojemu uvijek nanovo dolazi do ratova na svijetu. Ti intervali podliježu jednoj zakonitosti, koja, ako se ne prekida, može postati prirodnim zakonom. Samo dostatna količina ljudi,(milijuni i milijarde) može obustaviti taj ritam.

Maharishi kaže: ako u nekom gradu dovoljno ljudi meditira, obvezatno će morati pasti postotak kriminala. Ne zato što meditanti dok meditiraju nemaju vremena za prova­lu, nego zato što njihove misli imaju utjecaj na nemeditante i poništavaju njihovo planiranje krađe.

U ašramu neće nijednom lašcu biti moguće lagati. Ta­mo prevladava čežnja prema istini. Laž ne može uspjeti.

Za­koni nastaju u ljudskome društvu, a i uopće. Oni podliježu, kao sve u svemiru, pretvorbi i promjeni.

Vi ste tvorac i u stanju ste, u određenim okvirima (ovisnima o vašoj vjeri) stvoriti zakonitosti koje su nužne za vaš pothvat.

Austrijski tekstopisac popularnih melodija Ludwig Hirsch kaže u jed­noj pjesmi: »Sve ide, samo se mora više pokušati.«

Pokušajte sad odmah uzeti u ruke veslo svojega života i upraviti svoj životni brod na kurs uspjeha. Vjera u uspjeh najbolje je pogonsko sredstvo.

Dajte si truda, razmišljajte dosta dugo o svome ja, o sebi samome. Tako ćete se s racionalnoga područja približiti svojoj suštinskoj jezgri. Prikupit ćete znanje o prirodi svoga bitka, postat ćete onaj koji zna.

Ali znati o samome sebi drugi je izražaj za svijesti o samome sebi. Sviješću o sebi stvorili ste osnovicu i temelj za novi život.

Osim toga, razmišljanje, promatranje, meditiranje o bitku svoje naravi jedna je od najljepših djelatnosti na svijetu. Razmišljati o samome sebi razmišljanje je o Bogu. Jer otac i ja jedno smo!

Otkrijte preko razmišljanja i meditiranja svoje duhovne sposobnosti, jer s duhom je kao s padobranom: koristi samo ako se otvori.

Proročištu u Delfima dolazili su ljudi da pitaju tko je najmudriji od svih ljudi. Proročište je reklo: »Sokrat je naj­mudriji.«

Ljudi otputovaše k Sokratu: »Proročište u Delfima tvrdi, ti si najmudriji od svih ljudi.« Sokrat odgovori: »Znam samo da ništa ne znam.«

Ljudi su bili začuđeni i zbunjeni. Otputovali su ponov­no k proročištu. »Kazalo si nam da je Sokrat najmudriji od svih ljudi. Ali on kaže da samo zna da ništa ne zna!«

»To je«, odgovori proročište, »uzrok zašto je najmudriji od svih ljudi.«

Racionalno, intelektualno područje, naš razum, u za­padnom su svijetu preko svake mjere traženi i poštovani tako da su gotovo počeli stjecati vlastiti život.

U prenesenom smislu zapadna je uljudba podigla razumu prijestolje i časti ga kao boga. Intelektualcu je tako reći najviši cilj da stekne dokaze o svojim intelektualnim sposobnostima i da uživa dovoljno ugleda na toj razini.

Intelektualca koji je ponosan na svoj razum, uspoređujem s robijašem koji je presretan što ima veliku ćeliju.

U životu ovoga planeta nije bilo tako davno kad se razvio život obdaren razumom. U čovječanstvu se tek sada u smislu evolucije potpuno ostvaruje proces očovječenja.

Sve do našeg vremena ona se ostvarivala na tjelesnoj razini. To je služilo kao neka priprema za sljedeći korak, za početak svjesne duhovne evolucije. Čovjek je posljednji član u lancu nesvjesne evolucije i početak svjesne evolucije.

Sada dovršava korak od instinktivnoga, životinjskog života prema čovjeku kao zastupniku najviše moći u svemiru - Boga.

Upravo u toj točki bila je zadaća naših crkava i vjerskih zajednica, kako je ja vidim, da djeluju prosvjetiteljski.

Ali, nažalost, velike kršćanske crkve prihvaćaju tezu da je čovjek stvoren od Boga u jednome danu ili u jednome satu.

Pritom je napokon svejedno je li čudo zvano čovjek nastalo u jednome satu ili kroz milijun godina.

Za mene se postanak čovjeka može slikovito predočiti kao kad bi iz ljudskoga tijela izišao prozirni, duhovni lik istoga oblika ostavljajući ono čisto tjelesno iza sebe, a stupajući u duhovni život.

nastavlja se....