Bernd Ritter iz Kolmbacha u Odenwaldu bio je kod mene prvi put prije nekoliko godina. Čovjek kao svaki drugi. Puno je radio da zaradi dovoljno novca za svoju četveročlanu obitelj. Sigurno je od rada imao nešto više nego drugi, jer je radio deset do dvanaest sati na dan, a pojam 'rad' u njegovu životu bio čvrsto ukorijenjen.

Zanimanje za duhovni svijet javilo se u njemu, kako mi je rekao, odavno.

Imao je kod kuće nekoliko knjiga o ezoterici, ali je manj­kao pravi poticaj da konačno postane aktivan. Poticaj je došao u vidu moje knjige Energetska centrala »Podsvijest«, a zatim preko jednog mog seminara, koji je za njega, kako je rekao, bio otkriće.

Pričao je drugim sudionicima seminara da ima osje­ćaj kako mu se život potpuno promijenio. Bernd Ritter je u svezi s time došao na četrdesetosatnu terapiju, a bio je i na kasnijim seminarima.

Pročitajte, molim, sami kako opisuje svoj razvoj:

Dragi moj Erharde,

Vrijeme je da ti iz svega srca kažem hvala za sve što se u mojemu životu dogodilo na privatnom i poslovnom planu. Kad sam prije otprilike dvije godine čitao tvoju prvu knjigu, bilo mi je sa zastrašujućom jasnoćom obznanjeno koliko sam još privezan za vanjski svijet i za ono na što sam bio programiran u svojoj prošlosti.

Postupak kojim sam se htio od svega toga otkvačiti, bio je poput jednog jedinog velikog oslobodilačkoga rata u najpozitivnijem smislu. Od Savla je postao Pavao ili, rečeno današnjim riječima, od posve zaguljena teoretičara postao je (pitom) praktičar!

Nakon toga sam dolazio na više tvojih seminara »za opći uvid u život« i na trotjednu terapiju. Najbolje će biti da opišem kako se zbivalo moje »novo rođenje«.

Otkako sam uvidio jednostavnost i jasnoću duhovnih zakona, zaista sam postao kapetan svojega životnoga broda. Razvijam sam sebe. Dotad sam o sebi mislio manje-više s prezirom (ne možeš ti to itd. ).

Nakon svjesnog ulaganja duhovnih zakona, moja je elektro­nička tvrtka silno uznapredovala. Kako ti uvijek kažeš: »Tko krene prema uspjehu duhovnim putem, uskoro će pri prepolovljenom radnom vremenu postići dvostruk promet ili zaradu.« Učinak tvrtke se. dakle, učetverostručio.

Budući da me ipak ponešto smetalo što imam puno slobodno­ga vremena, ostvario sam jednu svoju davnu ideju, naime, dao sam se na izučavanje metode superlearninga, čiji je tvorac veliki učenjak iz Bugarske, dr. Lozanov, kako bih tu metodu i sam mogao primijeniti u nastavi.

Otad je prošlo dvadeset mjeseci. Moj je institut, koji se bavi lakim i brzim učenjem raznih jezika (superlearning), već postigao izvanredan uspjeh, dakako u granicama moje vjere u sebe.

Meni je otada posve jasno da uspjeh bez daljnjega počinje u duhu. Što god čovjek započne u skladu s harmonijom svemira, to mora biti uspješno.

Poput tebe, koji si mi u tome pogledu uzor, imam puno odušev­ljenih učenika, pa mogu s pravom biti ponosan na sve što se trenu­tačno oko mene zbiva. Moj je brak, na primjer, otkako sam stekao sklad u svojoj nutrini, sinuo novim sjajem. Moja žena Sula reče mi nedavno: »Ja sam najsretnija žena na svijetu.«

Djeca su mi na putu da postanu punovrijedni članovi druš­tva. Moj je sin Frank položio maturu s odlikom, a i kći Katja priređuje nam puno radosti svojom Ijupkošću.

Pri svemu tome što se sa mnom zbilo otkako sam tebe sreo, silno je puno dobroga nastalo u meni i oko mene, pa se zapravo čudim kako prije nisam došao na sve ovo.

Od toga se vremena stalno pitam: »Zašto se našoj djeci nije omogućilo, zašto se nama svima nije omogućilo da se već u najra­nijoj mladosti sprijateljimo s duhovnim zakonima?« Kako bi tada bio divan naš svijet!

Ali, kao što ti kažeš, nikad nije kasno, a rijetko kad je prera­no. Dao sam se na to da mijenjam barem sada svijet (svoj svijet) i mislim da mi je to i zadaća. Drugačije i ne može biti!

Ti si za mene, dragi Erharde, sol u juhi. Dosad sam je samo srkao, sada mi ide u tek. Zahvaljujem ti kao čovjek i prijatelj zato što postojiš i što smo se sreli.

S posebno srdačnim pozdravima

Tvoj Bernd Ritter

Želim vam, štovani čitatelju, da i vi u bliskoj budućnosti uzmognete poslati nekome prijatelju takvo pismo.

Ako imate u sebi jasan pojam o duhovnome, onda vam se ništa drugo i ne može desiti.

Moj prijatelj Bernd Ritter naveo je u svome pismu da je u međuvremenu ostvario svoju želju da nauči i predaje »superlearning«. O tome evo još nešto:

Superlearning posljednjih godina postaje sve više tema o kojoj se puno govori.

Prof. dr. Lozanov u Sofiji, Bugarska, otkrio je da memorija podsvijesti pod stanovitim uvjetima podatke prima znatno brže i trajnije.

Dr. Lozanov ustanovio je da se građa koja je primljena u stanju duboke opuštenosti (alfa-stanje), pamti još nakon tri mjeseca do 88 posto. Normal­no pak učenje ima u istom razdoblju kvotu uspješnosti od otprilike 30 posto.

Kod superlearninga u funkciji su, po miš­ljenju stručnjaka, obje polovice mozga, dok je kod takozvanog normalnog učenja u funkciji samo lijeva, racionalna, anali­tička strana.

Mnogim je nastavnicima i odgojiteljima dobro poznato da djeca koja jednako lako pišu lijevom i desnom rukom često raspolažu znatno većom sposobnošću učenja.

Zajedničko djelovanje obiju hemisfera mozga - a kako se ono potiče, stvar je učenja - umnožava silno čovjekov duhovni potencijal.

Sugestopedija je stvar o kojoj će se u godinama koje dolaze sigurno puno govoriti. Po mojemu je mišljenju to didaktika budućnosti.

Kao općenito u životu, i ovdje se u opuštenome stanju sve događa lakše i jednostavnije. Učenik se mora okaniti napora svjesnog učenja, treba biti, kao u dje­tinjstvu, opušten, miran, tako reći »prisutan« i ništa više, kad mu se prenosi znanje. Kao u svemu u životu, i ovdje je puštanje (da se nešto po meni dogodi) jedini ispravni stav, koji kudikamo više vrijedi od svakoga »htijenja«.

Vratimo se profesoru Lozanovu. Da bi dobio potrebne novce za svoje istra­živanje, pozvao je više visokih dužnosnika k sebi u institut i demonstrirao im sam novu metodu superlearninga.

Do toga trenutka bilo mu je kao većini znanstvenika u svijetu: za rad mu je uvijek manjkao potreban novac. A sad je tu gospodu pridobio za provjeru svoje metode i već nakon osam dana gospoda su razgovarala na raznim jezicima, kojim dotad nijedan od njih nije govorio. Demonstracija je bila tako uspješna i uvjerljiva da su sada sve profesorove financijske poteškoće postale prošlost!

Unazad nekoliko godina i u Njemačkoj su neke škole krenule novim putem, težeći da kapacitet podsvijesti ulože na učinkovitiji način i s točnije određenim ciljem.

Škola Bernda Rittera spada, koliko znam, u najuspješnije takve zavode. Povratna provjera znanja (feedback) u slučaju je njegovih »učenika« bila tako uvjerljiva da sam pozvao Bernda Rittera na jedan svoj seminar da na njemu prikaže svoju metodu.

Htio sam i osobno doživjeti fascinantni učinak te revo­lucionarne metode učenja u ozračju opuštenosti i pozitivnoga mišljenja koje u njoj vlada.

Dolores, profesorica španjolskoga jezika, došla je posebno, kako bi sve bilo u skladu sa strukom. Poslije nekoliko minuta posebne, opuštajuće glazbe - bili su to ulomci iz skladbe »Concerto grosso« baroknog skladatelja Arcangela Corellija - počela je Dolores u posebnom ritmu izgovarati španjolske izraze dodajući odmah zatim odgovara­juću njemačku riječ.

Prije toga smo sve te riječi, španjolske i njemačke, glasno pročitali s lista papira. Sve je trajalo otpri­like dvaput po deset minuta. Onda smo sjeli u veliki krug, gdje je svatko trebao glasno izgovoriti netom odslušane riječi.

Čim bi netko točno kazao španjolsku riječ i tako dokazao da ju je naučio, ostali bi stali oduševljeno klicati. Bilo nas je sedamdesetak i jedva si možete zamisliti zaglušnu buku koja je sada nastala. Svi su naučili mnoštvo riječi i vikali su ih ukrug.

Ta pozitivna potvrda naučenog za svakog je pojedinca, kao i inače u životu, izvanredno važan čimbenik da osjeti učenje kao nešto ugodno i lijepo. Danas sam sretan da su Bernd i Dolores bili kod mene i mogu ovaj jedinstveni novi pristup učenju svakome preporučiti.

 

nastavlja se...