Pomirenje s roditeljima

Prvi puta  sam  ljut  na  roditelje.  Moja ljutnja je  u  takvom  sukobu  s mojom ljubavlju prema njima, da me to boli. Možete li mi pomoći?

Svako bi se dijete ljutilo kad bi znalo što mu roditelji i nehotice, nesvjesno rade. Sva njihova nastojanja su za dobro djeteta. Namjere roditelja su dobre, ali njihova svijest je niska. A dobre namjere u rukama takvih ljudi su opasne. One ne mogu dati rezultate kakve žele. Mogu učiniti samo nešto suprotno od toga.

Svaki roditelj pokušava svijetu odgojiti prekrasno dijete, ali kad gledamo svijet, čini nam se da je to neko sirotište. Nema roditelja. Zapravo, kad bi se radilo o sirotištu, bilo bi mnogo bolje jer bi djeca bar bila prepuštena sebi — bez roditelja koji posreduju.

Zato je ljutnja prirodna stvar, ali nije korisna. Ljutnja ne pomaže vašim roditeljima, a vama šteti.

Priča se da je Gautama Buddha rekao čudnu stvar: "Svojom ljutnjom kažnjavate sebe za pogreške nekoga drugog." Izgleda vrlo čudno kad se prvi puta susretnete s tom tvrdnjom

-    da ljutnjom kažnjavate sebe zbog tuđe pogreške.

Vaši su roditelji učinili nešto prije dvadeset, trideset godina, a vi se sada ljutite. Vaša ljutnja neće nikom pomoći, samo će u vama otvoriti nove rane. Pokušavam vam objasniti cijeli mehanizam djetetova  odgajanja.  Trebate  shvatiti  da se moralo  dogoditi  sve  što  se dogodilo.  Vaše roditelje  su

ograničavali njihovi roditelji. I sada ne možete otkriti tko je doista odgovoran

za nešto što se prenosilo s generacije na generaciju.

Vaši roditelji su se ponašali prema vama točno onako, kako su se prema njima ponašali drugi. Oni su bili žrtve. Trebali biste osjećati sućut prema njima, veselite se da nećete ponoviti iste pogreške u svom životu. Ako odlučite da ćete imati djecu, bit ćete radosni što raskidate začarani krug i postajete slijepa ulica, kraj jednog ogranka. Vi to isto nećete raditi svojoj djeci, ni djeci drugih ljudi.

Osjećajte se sretnima što imate učitelja koji vam objašnjava što se događalo između roditelja i djece. Bio je to kompleksni odgoj, namjere su bile dobre, ali rezultati loši. Svatko je pokušavao učiniti najbolje, a svijet je postajao sve lošijim.

Vaši roditelji nisu bili tako sretni da imaju učitelja - a vi se još ljutite na njih. Trebali biste prema njima osjećati nježnost, suosjećanje, ljubaznost. Štogod su radili,  bilo je  nesvjesno. Drukčije nisu umjeli. Sve što su znali, pokušali su učiniti. Bili su jadni, stvorili su još jedno bijedno biće na svijetu.

Nije im bilo jasno zašto su tako jadni. No vama je jasno, vi shvaćate zašto čovjek postaje jadan. Vi najednom shvaćate kako je stvorena bijeda, možete izbjeći da bijedu izazovete u nekomu  drugom.

Ali imajte osjećaja za svoje roditelje. Oni su teško radili i učinili su sve što su mogli, ali nisu imali pojma kako funkcionira  psihologija.  Umjesto  da ih  je  netko  poučio  kako će postati majka i otac, njih su učili kako postati kršćanin ili marksist, kako postati krojač, vodoinstalater ili filozof. Sve su to dobre i potrebne stvari, ali nedostaje osnovna stvar. Ako ćete proizvoditi djecu, tada najznačajnija pouka mora biti kako postati majka ili otac.

Smatralo se razumljivim samo po sebi - kad dobijete dijete znate kako  da  budete  majka  ili  otac.  Da,  znate  to  što se tiče biološkog čina, za to vam ne treba psihološka pouka. Životinje to rade savršeno dobro, ptice to rade savršeno dobro kao i drveće. Ali roditi dijete biološki je jedna stvar, a biti majka ili otac je nešto posve različito. Za to je potrebno veliko znanje jer vi ste stvorili ljudsko biće.

Životinje ne stvaraju ništa, one jednostavno proizvode indigo kopije. Znanost je došla do točke kad se otkrilo da se indigo kopije mogu doista proizvoditi. To je vrlo opasno. Ako čovjek osnuje bio banke - a prije ili kasnije on će ih stvoriti

—    kad se jednom pojavi ideja o kopijama, ona će se i ostvariti. A znanost je dokazala da je to sto posto moguće - onda nema nikakvih problema.

U bolnicama bismo mogli imati takve banke za muške spermije i ženska jajašca. Mogu se stvoriti točno dva ista spermija i točno dva ista ženska jajašca i tako se rađa dvoje djece koja su potpuno ista. Jedno će dijete biti pušteno u svijet, a drugo će rasti u frižideru, nesvjesno o svemu, ali svi njegovi dijelovi bit će posve isti kao u one druge osobe. Ako prva osoba doživi neku nesreću te izgubi nogu ili bubreg, ili se mora podvrći operaciji, nema problema: njezina kopija čeka

u bolnici. Iz indigo kopije može se izvaditi bubreg - ta druga osoba u frižideru razvija se istom brzinom kao i prva, samo što je nesvjesna — bit će to isti bubreg koji je bio izgubljen pa će se moći nadomjestiti.

Ova ideja o indigo kopijama na jedan način velik je napredak u medicinskoj znanosti, ali opasna je — opasna zbog toga jer čovjek na taj način postaje stroj s dijelovima koji se mogu nadomjestiti kao kod svakoga drugog stroja. Kad nešto nije u redu, zamijeni se jedan dio. Ako se svaki dio može zamijeniti, tada čovjek počne sve više padati i udaljavati se od duhovnoga rasta jer će početi misliti o sebi ako o stroju. To misli i pola svijeta, to misli komunistički svijet — da je čovjek stroj.

Sretni ste da razumijete situaciju u kojoj su vaši roditelji. Oni vam nisu učinili ništa posebno. Isto bi učinili bilo kojem djetetu koje bi im se rodilo. Tako su bili programirani, bili su bespomoćni. A ljutiti se na bespomoćne jednostavno nije u redu. To je nepravedno, nije lijepo, a šteti i vama i njima.

Vi im možete pomoći tako da doista postanete pojedinac o kakvom ja govorim: svjesniji, budniji, ljubazniji. I sam pogled na vas već će ih promijeniti. Vidjevši da ste se tako radikalno promijenili, to ih može navesti da se zamisle nad ispravnosti svojih stavova. Nema drugog načina. Ne možete ih intelektualno uvjeriti. Intelektualno oni mogu dokazivati svoje, ali dokaz nikad nikoga ne mijenja. Jedino što doista može uvjeriti ljude jest karizmatičnost, privlačnost, čarobnost vaše osobnosti. Tada postaje zlato sve što dotaknete.

I zato upotrijebite svoju energiju da postanete privlačna ličnost, bolje nego da gubite vrijeme i energiju na ljutnju i borbu protiv prošlosti koja više ne postoji. Tada, kad vas roditelji vide, morat će ih dirnuti vaše nove osobine koje su se razvile u vama, osobine koje su automatski impresivne te vaša svježina, vaše razumijevanje, vaša bezuvjetna ljubaznost, vaša dobrota koju pokazujete čak i u onim situacijama u kojima bi ljutnja više pristajala.

Samo te stvari mogu biti pravi dokazi. Nije potrebno da kažete ijednu riječ. Vaše oči, vaše lice, vaša djela i ponašanje, vaš odgovor, promijenit će ih. Počet će se pitati što vam se to dogodilo — jer svatko želi takve osobine. One su pravo bogatstvo. Nitko nije tako bogat da može pribaviti stvari o kojima vam pričam.

Zato iskoristite svoju energiju da se transformirate. To će vam pomoći, to će pomoći vašim roditeljima. Možda stvori lančanu reakciju. Vaši roditelji mogu dobiti drugu djecu, mogu imati prijatelje i to će se tako u nedogled nastavljati.

To je kao da sjedite na obali tihog jezera i bacite kamenčić u vodu. Kamenčić je tako malen da najprije stvori maleni krug, ali krug za krugom - i oni se prošire do samog ruba jezera. A bio je to samo kamenčić.

Mi živimo u jednoj vrsti nove sfere, novoga psihološkog jezera u kojem sve  što radite stvara vibracije oko vas. One dodiruju ljude, stižu do nepoznatih izvora.

Samo stvorite maleni val ispravne individualnosti, on će stići do mnogih ljudi - a sigurno će stići do onih koji su vam

najbliži. Oni će ga najprije vidjeti i tada će ga shvatiti uz veliko strahopoštovanje. Zato, osjećajte se sretnima. Imate priliku da budete potpuno transformirani. I pomozite svojim roditeljima jer oni nisu imali takvu priliku. Žalite ih.

Moji su roditelji tako razočarani sa mnom, cijelo  se  vrijeme  brinu  za mene.  Sto  dugujem svojim  roditeljima?

Nevolja s obitelji je u tome da djeca prerastu djetinjstvo, ali roditelji nikad ne prerastu svoje roditeljstvo! Čovjek još nije naučio da roditeljstvo nije nešto uz što se možete zauvijek vezati. Kad dijete odraste, vaše roditeljstvo je završeno. Dijete vas je trebalo - ono je bilo bespomoćno. Trebalo je majku, oca i njihovu zaštitu. Ali kad dijete  stane na vlastite noge, roditelji moraju naučiti kako da se povuku iz njegova života. A budući da roditelji to nikad ne učine, oni ostaju stalna nevolja i sebi i djeci. Oni uništavaju, stvaraju krivicu, pomažu samo do određene granice.

Biti roditelj veliko je umijeće. Malo je ljudi doista sposobno da budu roditelji.

Nemojte se brinuti — svi su roditelji razočarani sa svojom djecom. Kažem svi, bez izuzetka. Čak su se i roditelji Gautame Buddhe razočarali u njemu. Očito su se i roditelji Isusa Krista razočarali u svom sinu. Oni su živjeli na jedan određeni način

-    bili su ortodoksni Židovi, a ovaj njihov sin, ovaj Isus bio je protiv mnogih tradicionalnih ideja i konvencija. Isusov otac Josip  mora da se nadao  da  će  mu  sin  pomoći  u njegovim

stolarskim poslovima, u trgovini kad on ostari. A ludi sin počeo je pričati o kraljevstvu Božjem! Mislite li da je Josip bio sretan  u svojoj starosti?

Otac Gautama Buddhe bio je vrlo star, a imao je samo

jednog sina, a i taj mu se rodio kad je on već bio star. Cijeli svoj život on je čekao, molio se i obavljao službu Božju, obavljao je sve vrste religioznih obreda samo da dobije sina jer tko će se poslije njega brinuti za njegovo veliko kraljevstvo? I tada je jednog dana sin nestao iz palače. Mislite li da je njegov otac bio sretan? Bio je tako ljut, strašno ljut, ubio bi sina samo da ga je mogao naći! Njegova policija, njegovi detektivi pretraživali su cijelo kraljevstvo. "Gdje li se on krije? Dovedite mi ga!"

A Buddha je znao da će ga proganjati očevi agenti, zato je najprije prešao granice očeva kraljevstva. Pobjegao je u drugo kraljevstvo i dvanaest godina  ništa se nije čulo o njemu.

Kad se prosvijetlio, vratio se kući  da  podijeli s ocem svoju radost pa je  rekao: "Stigao sam kući", "spoznao sam", "saznao  sam istinu - to je put."

Ali otac je bio tako ljut, drhtao je i tresao se - bio je već vrlo star. Vikao je na Buddhu: "Osramotio si me!" Vidio ga je kako stoji u prosjačkoj odjeći s prosjačkom zdjelicom. "Kako se usuđuješ stajati preda mnom kao prosjak?" vikao je. "Ti si sin vladar, a u našoj obitelji nikad nije bilo prosjaka. Moj otac je bio vladar, njegov otac također, stoljećima smo bili vladari! Ti si osramotio naše pretke!"

Buddha ga je slušao pola sata, nije rekao ni riječi. Kad se otac umorio, kad se malo smirio.. .suze su mu tekle iz očiju,

suze bijesa, razočaranja. Tada je Buddha progovorio: "Molim te, učini mi samo jednu uslugu. Molim te, obrisi suze i pogledaj me - ja nisam ista osoba koja je napustila dom, ja sam se posve

promijenio. Ali tvoje su oči pune suza pa me ne vidiš. Ti još uvijek govoriš nekomu koga više nema. Taj netko je umro!"

To je izazvalo drugi val ljutnje: "Ti me pokušavaš učiti? Zar misliš da sam glup? Zar ne mogu prepoznati vlastita sina? Moja krv teče u tvojim venama, a ja te ne mogu prepoznati!" Buddha je  odgovorio;  "Molim  te,  nemoj  me  krivo shvatiti. Moje tijelo svakako pripada tebi, ali ne i moja svijest. A moja svijest je moja stvarnost, a ne moje tijelo. Ti imaš pravo, tvoj otac je bio vladar i njegov otac također, ali koliko ja znam 0 sebi, ja sam bio prosjak u prošlom životu, a bio sam prosjak 1 u životu prije toga prošlog života jer sam tražio istinu. Moje tijelo je nastalo iz tvoga, ali ti si bio samo prolaz kroz koji sam ja prošao. Ti me nisi stvorio, ti si bio samo posrednik i moja svijest nema nikakve veze s tvojom sviješću. A sada ti kažem da sam došao kući s novom sviješću, ponovno sam se rodio.

Samo me pogledaj, pogledaj moju radost!"

Otac je pogledao sina, ne vjerujući što govori. Ali jedno je bilo sigurno: bio je tako silno ljut, a sin na to uopće nije reagirao. To je bilo nešto posve novo — on je poznao svoga sina. Da je bio onaj nekadašnji, ljutio bi se kao i otac, ili čak još više jer je bio mlad i njegova je krv bila mnogo vruća od krvi njegova oca. Ali on se uopće ne ljuti, lice mu je posve mirno, on šuti. Nije ga uznemirila ni rastrzala niti ljutnja njegova oca. Otac ga je prevario, ali čini se da to nije djelovalo na njega.

Obrisao je suze iz svojih starih očiju, pogledao je opet sina i ugledao neki novi sklad koji se širio oko njega.

Vaši će se roditelji razočarati u vama jer su očekivali da se kroz vas ispune neka njihova očekivanja. Ali nemojte se osjećati krivima zbog toga, inače će vam oni uništiti vašu radost, vaš mir, vaš napredak. Ostanite neuznemireni, ne brinite se. Ne osjećajte se krivima. Vaš život je vaš, vi morate živjeti slijedeći vlastito svjetlo.

A kad stignete do izvora radosti, do unutarnjega blaženstva, idite k njima i podijelite to blaženstvo s njima. Oni će se ljutiti - ali vi čekajte, ljutnja ne traje vječno. Ona je poput prolaznog oblaka. Čekajte! Idite k njima, ostanite kod njih, ali samo ako ste sigurni da možete ostati mirni, samo ako znate da ništa neće izazvati reakciju u vama, samo ako znate da ćete im moći odgovoriti s ljubavlju čak i onda ako su oni ljuti. To će biti jedini način da im pomognete.

Kažete da se oni brinu cijelo vrijeme.

To je njihov posao! Nemojte misliti da se oni ne bi brinuli da vi slijedite njihove ideje. Ipak bi se brinuli. To je njihova ograničenost. I njihovi roditelji su se brinuli, a vjerojatno su se i roditelji njihovih roditelja brinuli. Oni su to naskjedili. A vi ste ih razočarali jer niste zabrinuti. Vi ste zalutali. Oni su jadni, njihovi roditelji su bili jadni i tako dalje, i tako dalje...sve do Adama i Eve! A vi ste zalutali, zato su oni vrlo zabrinuti.

Ali ako se vi brinete,  propuštate  priliku  i tada  vas oni ponovno povlače u istu močvaru. Oni će se osjećati dobro, veselit će se  da  ste  se vratili istom tradicionalnom,

konvencionalnom putu, ali to neće pomoći ni vama ni njima.

Postanite neovisni, zadržite miomiris slobode, više razmišljajte — a zato ste ovdje — da više razmišljate, da više šutite, više volite, da ste sretniji nego onoga dana kad ste podijelili s drugima svoju sreću. No da biste podijelili nešto, morate to najprije imati.

Sada se i vi možete brinuti, ali kad se dvije osobe brinu, to samo udvostručuje brigu, oni ne pomažu jedan drugome. To je postala njihova ograničenost. To je ograničenost svih na ovom svijetu.

Jedna obitelj ugostila je rabina i kućedomaćin, impresioniran tom čašću, opomenuo je svoju djecu da se za stolom moraju ponašati ozbiljno jer dolazi veliki rabin. Ali tijekom obroka djeca su se nečem nasmijala i otac ih je otjerao od stola.

I rabin je ustao te se spremao otići.  "Nešto nije u redu?", upita zabrinuto otac. "I ja sam se smijao", odgovorio je rabin.

Nemojte se brinuti o ozbiljnosti svojih roditelja, niti zašto se oni brinu za vas. Oni vas nesvjesno pokušavaju prisiliti da se osjećate krivima. Ne dopustite im da uspiju u tome jer ako se to dogodi, oni će vas uništiti, a uništit će i svoju priliku koju biste im vi omogućili.

Pitate što dugujete roditeljima?

Dugujete im ovo: da morate biti ono što jeste. Dugujete im ovo: da morate biti sretni, da morate osjećati zanos, da morate naučiti veseliti se sebi. Oni su vam pomogli fizički, vi njima morate pomoći duhovno. To je jedini način da im se odužite.

Osjećam se kriva zbog svoje majke. Ja joj ne mogu uzvraćati ljubav i pažnju, a budući da živimo u istoj kući, to postaje sve teže i ja ne znam Što učiniti s njom.

Imajte na umu nekoliko stvari: Prvo - majke i očevi traže previše, više nego što im djeca mogu pružiti. Evo što je prirodno: oni vas vole jer ste njihova djeca, ali vi ih ne možete voljeti na isti način jer oni nisu vaša djeca. Vi ćete voljeti svoju djecu, i to će se uvijek tako događati: vaša vas djeca neće moći voljeti na isti način jer rijeka teče naprijed, a ne natrag. Prirodan smjer je ovaj: roditelji će voljeti djecu, a djeca će voljeti svoju djecu. Ne može biti obratno. Ali zahtjev roditelja se čini prirodnim. Jer majka vas je voljela, ona misli da biste je vi morali voljeti na isti način. I što ona više zahtijeva, vi ćete biti manje sposobni da joj uzvratite ljubav, a ona će izazivati sve dublji osjećaj krivnje u vama. Zato napustite tu ideju - posve je odbacite, to je prirodno. Vi je ne možete voljeti na isti način na koji je ona voljela vas — u tome niste vi ništa krivi, uopće ništa. To se tako događa svakom djetetu. Priroda želi da se tako događa.

Kad bi djeca previše voljela svoje roditelje, ne bi mogla voljeti svoju djecu. To bi bilo mnogo opasnije. Tada bi došlo u opasnost preživljavanje vrsta. Ni vaša majka nije voljela svoju majku.  U  najboljem  slučaju  možete  biti  uljudni,  formalni,  ali ljubav ne teče natrag. Čovjek može biti poštovan, to je istina

—   čovjek  treba  biti poštovan,  ali  ljubav  nije  moguća.  Kad shvatite da je ljubav nemoguća, nestat će osjećaja krivnje.

Mali je broj ljudi koji postaju vezani za svoje roditelje, koji su opsjednuti njima. To je psihološka bolest. Ako žena voli svoju majku previše, neće moći voljeti nekog čovjeka jer će uvijek misliti da njezina majka pati, da se radi o jednoj vrsti sukoba. Ako voli nekog čovjeka, njezina će ljubav teći prema tom čovjeku pa će se osjećati krivom. Ona neće nikad uživati u životu i bit će također ljuta na svoje roditelje. Duboko u sebi će se nadati: "Jednog dana, ako umre majka ili otac, ja ću biti slobodna." Premda to nikad neće nikom reći, neće to priznati ni sama sebi. Ta će misao samo biti ondje, vrebajući u svijesti jer čini se da je to jedina mogućnost da budete slobodni. To nije dobro - da mislite na svoje roditelje kao da su već mrtvi

—   ali tako se to događa ako ste previše vezani.

To nije potrebno, budite samo uljudni prema njima, to je sve. Pazite, štogod možete učiniti, učinite. Ali nemojte se osjećati krivima. Ako su vaši roditelji razumni, razumjet će to. To se ne događa kod životinja - kod njih nema takvih pitanja: onog časa kad mladunac može stajati na svojim nogama, on napušta roditelje. Roditelji ne trče za mladuncem i ne pitaju ga: "Slušaj, kamo ideš? Mi smo tako mnogo učinili za tebe...." To se pitanje ne postavlja u prirodi.

To ne znači da majka i otac nisu ništa učinili za svoje potomke. Naprotiv, učinili su mnogo - naročito je majka mnogo učinila, ali to je činila rado. Nositi vas u svojoj utrobi bila je njezina velika radost. Hraniti vas, odgajati vas, ona je to voljela. Već je nagrađena. Nije joj potrebno dati ništa više. Nije u pitanju davanje. Ona je uživala u svojim trenucima - kad je bila trudna, ona je uživala - kad je davala život, bila je sretna jer je postala majka - bila je ispunjena. Tada vas je odgajala i bila je također sretna. Odgajati dijete - to je prirodna sreća. Već je dakle nagrađena. Priroda uvijek odmah nagrađuje. Ona nikad ne ostavlja stvari u neriješenim situacijama.

Zato se nemojte osjećati krivima - to morate promijeniti u svom umu. Odbacite osjećaj krivnje i tada ćete vidjeti da se nešto mijenja.

Nema potrebe da odete k njoj, ako se ne osjećate dobro. Idite samo onda kad se osjećate dobro. Ne idite zbog toga jer vam je to dužnost. Nikad ne idite  jer morate  ići.  Idite  samo onda ako ste sretni i ako biste željeli biti sa svojom majkom nekoliko trenutaka. Bolje je biti sretan nekoliko trenutaka nego osjećati se strašno i biti ondje satima, izazivati nevolju i sebi i njoj.  Budite malo  svjesniji.

Osjećam tegobu u želucu kad moram posjetiti roditelje. S njima postajem ili vrlo dalek ili razgovaram mehanički, ili sam vrlo svadljiv i defenzivan. Nemam osjećaja za njih.  Trebam li ići k terapeutu ?

Nema potrebe. Radi se samo o strahu koji dolazi iz prošlosti. Vaša energija je posve u redu. Ne postoje nevolje s energijom. Nevolja je samo u vašoj uspomeni. A to su dvije  različite stvari.

Kad bi postojale neke nevolje s energijom, to bi bilo teško. Ali kad postoje problemi samo s uspomenama, sve je vrlo jednostavno, vi ih možete lako odstraniti. Savjetujem vam da budete sretni dva ili tri mjeseca, prije nego što se u bilo što upustite. Samo uživajte u životu bez ikakvih ograničenja, bez osjećaja krivice, bez ikakvih zapreka. Ako možete tako uživati u životu,  u vama će  se  uskoro pojaviti suosjećanje za vaše roditelje.

Zapravo, ni jedno dijete ne može oprostiti svojim roditeljima dok ne postane posve neovisno jer roditelj uvijek misli da je dijete krivo. No roditelji su stvorili osnovnu krivicu: učini ovo, nemoj učiniti ono. Budi ovakav, nemoj biti onakav. Oni su bili djetetovi prvi kreativni, ali i destruktivni elementi. Pomogli su mu da raste, voljeli su ga, ali imali su svoj um i ograničenja te su ih pokušavali nametnuti djetetu. Zato svako dijete mrzi svoje roditelje.

Vi osjećate nešto protiv  svojih roditelja, bojite ih se jer vam oni ne dopuštaju da budete ono što jeste.  I  zato,  kadgod ste kod njih, počnete osjećati grčeve, osjećate tegobe u želucu jer vam oni ne dopuštaju da budete svoji. U njihovoj prisutnosti vi opet postajete dijete, prošlost ponovno oživljava. Opet ste bespomoćni, a sada niste više dijete i zato je prirodno što postajete svadljivi, osvećujete se, ljutite se, postajete defenzivni, ili ih počnete izbjegavati...a sve te  stvari  vas  udaljavaju  od njih.

A u vama postoji duboki poticaj da volite svoje roditelje. Tako je to sa svima. Vi ste nastali iz njih, dugujete im svoj život.

Svatko voli svoje porijeklo, ali to porijeklo je učinilo nešto što ne dopušta blizinu ni komunikaciju s roditeljima i zato nastaje problem kad im se približite. Ako im se ne približite, postoji duboki poticaj za zajedništvom, za opuštanjem, za novim mostovima.

Savjetujem vam da tri mjeseca živite onako kako želite i to će djelovati kao pročišćenje ovih uspomena. Samo živite onako kako biste željeli. Vaši vas roditelji više ne sprečavaju u tome. Oni će govoriti iz vas mnogo puta. Nešto želite učiniti, a roditeljski glas u vama se javlja: "Nemoj to učiniti!" Nasmijte se tom glasu i sjetite se da ste sada slobodni, da su vas roditelji učinili dovoljno zrelim da možete živjeti svoj život, da možete biti odgovorni za njega. Dakle, nema potrebe za tim glasom

—     sada imate vlastitu svijest, ne treba vam nikakva zamjena za njega. Sada roditelji ne trebaju govoriti za vas, vi možete govoriti za sebe.

Tri mjeseca pokušajte tako živjeti. Za tri  mjeseca ta će tegoba nestati. Ona se vrlo lako može izbrisati, isprati. A vi to možete učiniti na svoj način i ne treba vam terapija. Ako to ne možete učiniti i osjećate da je to teško, tada će vam terapija pomoći. Ona će učiniti istu stvar - pokušat će izbrisati sjećanje. Ako to ne možete učiniti sami, uvijek je dobro potražiti pomoć nekog stručnjaka koji zna kako to učiniti, ali najprije pokušajte to sami.

Inače, katkad se dogodi da vam vaš terapeut možda pomogne da se oslobodite svojih roditelja, ali sam postane vaš roditelj. Um je tako nespretan, zbunjen, da ako počne gubiti

stisak nečije ruke, on odmah počne hvatati nešto drugo, iz drugog pravca, kao zamjenu za ono prvo. Mnogi ljudi koji odlaze terapeutu postupno se riješe mnogih svojih problema, ali tada terapeut postaje problem. Tada si ne mogu dopustiti da izgube terapeuta, ne mogu ga se osloboditi. Oni mogu promijeniti terapeuta, mogu promijeniti terapiju, ali idu od jednog terapeuta do drugog, postaju ovisni o terapiji.

Katkad je vrlo dobro da se sami latite svojih problema, steći ćete više pouzdanja.

I to je napredak - učinite štogod želite. Dobro ili loše, nije važno.  Štogod želite  učiniti u ova tri mjeseca je dobro, a štogod ne želite učiniti je loše i zato nemojte to ni učiniti. Budite posve mirni i slobodni, uživajte život kao da ste tek sada rođeni. A to je upravo ono što se događa asketi. Vi ste novo dijete, imate novi život. Možete rasti u novom smjeru i tada vam više neće stati na put oni roditeljski glasovi i roditeljska ograničenja jer vi nanovo rastete.

Moj otac je iznenada umro i ja osjećam kako moram nekako biti  s majkom da nešto završim. Čini mi se da postoji nešto nedovršeno s njom, a čini mi se da je sada za to vrijeme.

Tako je to uvijek s roditeljima. Odnos s njima je takav da je potrebna visoka svijest da bi se on dovršio — samo tada može se to dogoditi. Čak ni sama ideja da se odnos dovrši, možda neće to dopustiti. Zato ne gajite tu ideju. Samo budite ondje.. .prirodno, s mnogo ljubavi.

Učinite sve što možete - jer roditelji su učinili mnogo za vas, a na Zapadu djeca im nisu čak ni zahvalna. Nitko ovdje ne osjeća nikakvu zahvalnost.

Na Istoku je to posve drukčije. Na Istoku taj odnos nikad nije nedovršena situacija, već je uvijek nešto potpuno. Jer roditelji su dali tako mnogo i djeca ih uvijek poštuju koliko god je to moguće. Takav odnos je na Istoku postao prirodan i tako to mora biti zbog vrio dubokog razloga.

Ako nemate nikakav odnos sa svojim roditeljima, nećete ga imati niti sa sobom jer roditelji nisu samo slučajni fenomen

- oni su duboko ukorijenjeni u vama - vi ste potekli iz njih. Pola vašeg bića dolazi od vaše majke, a pola od vašeg oca. Oni se oba nastavljaju u vama. Za svoje dobro, uspostavite odnos s njima. Najlakši način da se to učini jest da se ništa ne učini.

Nastojanje neće nikad pomoći. Ono je vrlo umjetno. Zato napustite tu ideju, inače ćete se vratiti na osjećaj da je nešto ostalo nedovršeno.

Samo idite k njoj i budite ondje. Ona će vas sada trebati. Kad je vaš otac otišao, ona će biti tužna, trebat će vas. Zato nemojte učiniti ništa na brzinu. Samo budite s njom, mazite je, brinite se za nju.. .katkad meditirajte s njom, pomozite joj da ona meditira ako može. Ili joj recite da ćete meditirati u njezinoj sobi. Ona se može jednostavno odmarati na svom krevetu dok vi meditirate. I sama ta vibracija će joj pomoći.

Budite sretni. Bit će to teško u toj situaciji, ali ipak, pokušajte biti sretni. Budite veseli za nju.. .olakšajte joj teret. Pomozite joj da prihvati situaciju.

I nemojte se brinuti o vašem odnosu, najednom ćete otkriti da se odnos popravio. To se dogodilo indirektno - vi to ne biste mogli učiniti direktno. I ako možete dva, tri tjedna biti vrlo ljubazni i pomoći joj, ona će biti sretna što ste došli - osjećat će se sretnom jer vi imate posve drukčiju vrstu energije koju ona treba — sretna je da ste je njegovali, to je dovoljno.

Ako možete biti ljubazni, nijedan odnos neće biti nedovršen. No svaki trenutak ipak ima svoj završetak.

Sumnjam u svoga oca. Mislim da mi nije pravi otac. Možte li mi pomoći da se oslobodim s u m n j e ?

To je doista teško pitanje! Na prvom mjestu, to uopće nije važno. Posve je nevažno je li vaš otac A. ili B. Zašto bi to bilo važno? Vi ste vi, vi ste ono što jeste. Sada nije važno gdje je nastala vaša prva stanica, iz kakvog izvora.

Zašto se toliko brinite zbog toga? Ali te stvari katkad postanu opsesija. Čak i ako saznate, čak ako vam kažem da je ovaj čovjek vaš otac, ako kažem da je Paul vaš otac, što onda? Hoćete li mi vjerovati? Počet ćete sumnjati u mene, zato je bolje da sumnjate u svoga oca! Ali vi ćete možda početi sumnjati u jadnoga Paula koji nema nikakve veze s tim!

Samo vaša majka zna odgovor. Čak ni vaš otac to ne zna. Pitajte svoju majku!

Neki je mladić pošao svom ocu i rekao: "Tata, volio bih se oženiti sa Susy."

"Nemoj se oženiti s njom, sine! Dok sam bio mlad, ludovao sam i znaš kako je to... "

Tjedan dana kasnije, mladić je ponovno došao svom ocu i rekao: "Tata, zaljubljen sam u Mildred i želim se oženiti s njom." Stari trgovac je rekao: "Sine, ona je tvoja polusestra. Ne smiješ je oženiti."

"A što se s Mabel?" pitao je mladić nekoliko tjedana kasnije. "I  ona je tvoja polusestra",  odgovorio je otac.

Mladić koji se svakako želio oženiti požalio se svojoj majci: "Tata je rekao da ne smijem oženiti Susy, Mildred ni Mabel jer su one moje polusestre. Sto da radim?"

Mama je zagrlila svoga sina i utješila ga:  "Možeš  se oženiti s bilo  kojom od tih djevojaka.  On nije  tvoj  otac!"

Zato je vrlo  teško  ako vaša majka nije iskrena.  Nitko vam ne može  dati garanciju za oca.

Čuo sam za jedan stroj koji je proizveo IBM. Ne znam je li priča istinita ili ne, ali možete se raspitati.

Neka žena koja je čula kako je fantastičan taj IBM stroj, dođe u prodavaonicu IBM i počne se ogledavati tražeći stroj. Trgovac joj objasni: "Možete pitati stroj što god želite, on će vam točno odgovoriti."

Žena napiše pitanje: "Gdje je moj otac?" i stavi ga u stroj. "Vaš otac lovi ribu na zapadnoj obali Floride."

"Smiješno",  uzvikne  žena.  "Moj  otac  je  mrtav  već  dvadeset godina."

No trgovac je tvrdio: "Stroj nikad ne griješi. Sigurno se radi o nekom nesporazumu. Postavite pitanje drukčije i pitajte ponovno."

Žena napiše ovakvo pitanje: "Gdje je muž moje majke?"

IBM stroj odgovori: "On je mrtav već dvadeset godina, ali vaš otac  živi na  zapadnoj  obali  Floride."

Ali, molim vas, nemojte postavljati takva pitanja meni. Ja nisam IBM stroj — a nisam ni vaša majka!