U JEDNOM PRIZORU u divnome filmu Izgubljeni obzori skupina putnika zapela je na Himalaji. Pravim čudom do njih je došao vodič koji im je dao toplu odjeću. Zatim ih je poveo na putovanje za koje je rekao da ih »neće odvesti osobito daleko, ali je iznimno teško«. Dok su se uspinjali strmim, zaleđenim stazama, svi su se pridržavali za dugačak konopac s čvorovima. Ako netko počne kliziti prema ponoru, ostali će ga zajedničkim snagama tako moći izvući.

Zastanemo li i osvrnemo li se na vlastiti život, možda ćemo se sjetiti i prilika kada smo imali osjećaj da smo »zapeli«, usamljeni ili izolirani — da stojimo daleko od drugih. Možda žudimo za društvom prijatelja, ili nekoga s kime bismo mogli razmijeniti misli. A cijelo to vrijeme, uslužne su nam ruke možda pružale ljubav, pozitivnu energiju, možda i na neočekivane načine, kako bi nam pomogle i ponudile društvo. Riječi »Pomažeš li usamljenima, ne možeš biti usamljen« izražavaju veliku istinu. Želimo ii služiti drugima i na koristan način pridonositi čovječanstvu, ne činimo li prvi korak kada odbacujemo sve oblike samosažaljenja, straha, sumnje i usamljenosti?

Služenje s ljubavlju može proistjeći iz preusmjeravanja pozornosti sa sebe na druge. Jer kako inače pomoći drugima ako ne odbacimo vlastite osjećaje usamljenosti?

Nismo stvoreni kako bismo stajali sami, kao izolirano i neovisno stvorenje, nego kako bismo se stapali i ostvarivali interakcije sa svim pojavnim oblicima života. U nama struji prava rijeka dinamične energije, odgovorna za ključne procese, porive, impulse, misli, emocije, snove i vizije. Želimo li s tom energijom činiti dobro, nije li važno koristiti univerzalne zakone ili načela na najviši mogući način koji nam je trenutačno jasan? Kako to postići?
Jedan od načina jest i primjena »plodova Duha« (Matej 7:16) u životu, djelovanjem na temelju ljubavi, radosti, mira, strpljivosti,
ljubaznosti, dobrote, vjernosti, blagosti i samonadzora.

Život je individualno iskustvo i iziskuje naš trud. Uviđate li kako nam stavovi mogu pomoći ili pak smetati našem sudjelovanju u životnim događajima? Naše pozitivne ili negativne karakteristike mogu odrediti hoćemo li biti simpatični ili antipatični i kome.

Kada ljudi služe, život više nije besmislen. — John Gardner

Prava je radost živjeti za druge.— Paramahansa Yogananda 

Pozitivan mentalni stav može nas osloboditi negativnih misli koje nam onemogućavaju dostizanje najvišeg stupnja dobra. Nisu li razlike u karakteru plod čovjekova vlastitog djelovanja?

Vojvoda od Norfolka, jedan od najvećih Engleza u povijesti, živio je u velikome zamku. Bio je to jednostavan, skroman, dobar čovjek iznimno razvijenog osjećaja za suosjećanje. Jednog dana našao se na željezničkoj postaji kada je iz vlaka izišla malena Irkinja s teškom torbom. Doputovala je kako bi kao služavka počela raditi u zamku. Zamak se nalazio na oko kilometar i pol od postaje. Malena je Irkinja imala samo šiling, te ga je ponudila nosaču, moleći ga da tešku torbu odnese u zamak. Kada je nosač s prijezirom odbio posao, jednostavno odjeveni vojvoda prišao je djevojci i ponudio da će odnijeti torbu.

Uloga je čovječanstva ispuniti bogomdani smisao posredstvom iskrenog srca koje je u skladu sa svime što postoji i voli sve. — Morihei Ueshiba

Po dolasku u zamak, vojvoda je zahvalno primio šiling. Ničim nije pokazivao tko je. Tek sutradan, kada se susrela s poslodavcem, djevojka je uvidjela da je čovjek kojeg je smatrala nosačem zapravo sam vojvoda od Norfolka. Život se ispunjava služenjem. Nisu li najveći upravo oni koji najviše služe?

Prilika ima bezbroj kada nastojimo zadovoljiti neku potrebu čovječanstva. Što god birali za sebe, možemo ponuditi i drugima.
Želimo li biti uspješniji, kako da i drugima pomognemo da budu uspješniji? Želimo li iskusiti sreću i gorljivost, kako te emocije
izraziti drugima na način koji će ih poticati? Želimo li povećati ljubav, kako davati, davati i davati neograničenu ljubav u takvim količinama da nam se vraća uvećana? Možemo li to činiti ne stoga što tražimo osobni probitak, nego jer iskreno želimo drugima pomoći da u životu iskuse radosti duha? Možemo li uvidjeti kako je obzirnost prema drugima čudesna odlika? Kako smjerno služenje drugima jamči da nikada nećemo ostati sami?

Razmislite o načelu zrcala: »U svijetu vidiš svoj odraz«. S obzirom na to da su univerzalni zakoni temelj poretka u svemiru, taj red možemo početi uočavati kada ta načela postanu dijelom našeg svakodnevnog života. Zatražimo li da nam se pokaže i postanemo li voljni prihvatiti više gledišta, možemo početi uviđati načela na djelu, i to u svemu što se događa u našem životu.

Ako istinski cijenite prijateljstvo, u odnos ulažite više nego što iz njega izvlačite. — George W. Cummings, Sr.

U svakom je odnosu najvažnije ne ono što dobivate, nego ono što dajete. — Eleanor Roosevelt

Razvoj svijesti dostupan je svakome od nas. Postanimo nalik stablu koje je posadila rijeka, koje svoje plodove donosi s puno energije, zdravo i radosno!