Sada pokušajmo vidjeti da li je moguće govoriti o sličnom disajnom procesu kada smjestimo sebe unutar cijele platonove godine sunca. U tom slučaju, mi bi imali 25,920 godina. Sada promotrimo tih 25,920 godina kao JEDNU godinu i istražimo njen odnos prema jednom danu. Ako želimo razmotriti cijelu platonovu godinu kao jednu godinu i ako tada želimo otkriti što će činiti jedan od njenih dana, moramo je podijeliti sa 365V4, i ovo će nam dati jedan dan. Ako cjelina predstavlja jednu godinu i ako je podijelimo sa 365V4, dobivamo JEDAN dan. Pogledajmo koji rezultat imamo kada podijelimo 25,920 godina sa 365V4. Dobijemo 71 godinu, što je trajanje ljudskog života. Drugim riječima: trajanje ljudskog života jednako je jednom danu unutar cijele platonove godine. U usporedbi s dužinom ljudskog života, cijela platonova godina može dakle biti razmatrana na takav način da mi sami, kao fizička bića koja prolaze dužinu našeg ljudskog života, smo izdahnuti od strane onog što je aktivno unutar cijele platonove godine, i u tom slučaju, 71 godina, uzeta u obzir kao JEDAN DAN, odgovara jednom dahu tog bića koje prolazi kroz platonovu godinu.

Unutar 1/18 minute, mi smo dakle životni članovi zraka; unutar jednog dana, mi smo životni članovi zemlje; unutar trajanja našeg života, možemo promatrati sebe na takav način da u trenutku našeg rođenja mi smo izdahnuti vani od strane tako velikog bića za kojeg je platonova godina ekvivalent za jednu godinu; mi smo izdahnuti vani i udahnuti ponovno unutra za vrijeme jednog od njegovih dana. Ako razmatramo naše fizičko tijelo, mi imamo unutar našeg fizičkog tijela koje prolazi kroz svoju patrijarhalnu dob, jedan dah tog velikog bića, čiji život je tako dug, da 25,920 godina odgovara jednoj godini. Naša patrijarhalna dob (71 godina) je u tom slučaju ekvivalent za jedan dan tog bića. Ako dakle mislimo na biće koje živi zajedno sa našom zemljom, smjenjujući dan i noć u trajanju od 24 sata, to će predstavljati jedan dah za naše eteričko tijelo; stvarno disanje našeg astralnog tijela biti će ekvivalent 1/18 minute.

Ovdje imate analogiju za vrlo staru izreku. Razmotrite slijedeću činjenicu: U drevna vremena, ljudi su zamišljali nešto što je označavano kao dani i noći Brahma-e. Ovdje imate analogiju. Sada zamislite duhovno biće, za kog je naših 71 godina ekvivalent za jedan dah zraka; u tom slučaju, mi bismo bili dah tog bića. Preko činjenice da smo smješteni u svijet, kao mala djeca kada smo rođeni, mi smo izdahnuti od tog bića koje prolazi kroz platonovu godinu, kao da je bila jedna godina, bića koje dakle broji svoje godine u platonovim godinama. To biće prema tome izdahne nas vani u svemir i kada umremo ponovno smo udahne. Mi smo dakle izdahnuti vani i udahnuti ponovno unutra.

Sada se vratimo na zemlju. Ona nas udahne unutra i izdahne vani u tijeku jednog dana. I pođimo sada u zrak, koji čini dio zemlje. On nas udahne unutra i vani u 1/18 minute; još uvijek broj 25,920 predstavlja povratak na točku odlaska. Ovo nam pokazuje pravilni ritam; osjećamo da smo unutar univerzuma; učimo se da znamo da ljudski život, i jedan dan u ljudskom životu, je, za veća i obuhvatnija bića, ekvivalentan dahu koji mi sami crpimo u vlastitom životu. I ako podignemo ovo znanje preko naših osjećaja; stara priča, prema kojoj smo postavljeni u njedra univerzuma, dobiva izniman značaj.

Ove stvari nesumnjivo leže na znanstvenom načinu gledanja na stvari, i da bi ispravno koristili ove izračune, koji su svima poznati i mogu se naći u svakoj enciklopediji, trebati ćemo samo duhovno znanstveno stanovište. Ako se ovi proračuni jednom upotrijebe na pravi način i prepozna njihova vrijednost, veza sa duhovnom znanošću, sa antropozofskom duhovnom znanošću, biti će nađena unutar naše uobičajene znanosti.

Na sličan način, naći ćemo da je sve, zaista sve, određeno zakonima brojeva i mjere. Biblijske riječi, da je sve u svemiru određeno prema zakonu brojeva i mjere, bi u tom slučaju dobile duboki značaj kroz ljudsku znanost.

Nastavimo dalje. Što je povezano s našim disanjem, gotovo zavisno od disanja? To je naš GOVOR. Zaista, sa organskog stajališta, govor je povezan sa našim disajnim procesom. Govor ne samo da dolazi kroz isti organ, već je također povezan s našim disanjem; takoreći, sa onim što je sadržano u ritmu od 1/18 minute. To je kako mi govorimo, i naši prijatelji pokraj nas govore na isti način. Što se tiče respiratornog ritma, ljudska bića u našem okruženju govore u skladu sa zrakom koji je na zemlji i koji nas okružuje.

Sada bi iz ovoga mogli zaključiti da je također ritam disanja koji je povezan sa danom i noći, povezan na određeni način s govorom, općenjem govorom, ali u ovom slučaju sa bićima koja pripadaju organizmu zemlje; ona pripadaju organizmu zemlje na isti način na koji ljudska bića pripadaju zraku - općenje govorom sa bićima određene vrste. Mudrost koja je bila prenesena ljudskim bićima daleke prošlosti od strane viših bića, nije im bila prenesena na način koji je povezan sa ritmom disanja od 1/18 minute, već je bila povezana sa ritmom disanja koji ima dan kao svoje sjedinjenje. U ta drevna vremena, ljudska bića nisu mogla učiti tako brzo; bila su primorana čekati, dok riječi određene dužine ne budu izgovorene, što odgovara dahu koji uzima 24 sata. Ovo je kako je drevna mudrost nastajala, i čak danas ova činjenica leži u osnovi stvari i može se prepoznati u raznim tradicijama. Drevna mudrost došla je od viših bića, koja su povezana sa zemljom na isti način na koji smo mi povezani sa zrakom, i ta viša bića su pristupili ljudskim bićima. Oni koji sada rade na njihov način sve do inicijacija, još mogu osjetiti nešto od ovoga. Jer stvari koje su nam prenošene tako da je duhovni svijet pristupio nama, su daleko sporije nego stvari koje su nam prenešene na krilima našeg uobičajenog procesiranja zraka.

Iz ovog razloga, važno je da oni koji imaju stremljenja poslije inicijacije moraju naučiti osjetiti u sebi veliki značaj prijelaznih stanja padanja u san i buđenja. Kada padamo u san i kada se budimo, u ovim prijelazima, možemo osjetiti više nego bilo gdje ono što duhovna bića misteriozno dijele sa nama; samo na kasnijem nivou ovo prelazi, do određene točke, pod našu kontrolu. Ako želimo dobiti pristup u svijet koji je boravište mrtvih, raditi ćemo ispravno ako širimo svijest na činjenici da nam mrtvi najlakše govore za vrijeme trenutaka kada padamo u san i kada se budimo. Njima je teže da dopru do nas kada zaspemo, jer tada po pravilu prelazimo u nesvjesno stanje, tako da ne čujemo što nam mrtvi žele reći. Ali kada se budimo, i kada smo dosegli točku da imamo jasnu svijest da se budimo, ovaj trenutak biti će najbolji za stupanje u komunikaciju s mrtvima - posebno trenutak buđenja. Moramo pokušati, međutim, imati punu kontrolu trenutka buđenja. Imati punu kontrolu trenutka buđenja znači, drugim riječima, da se trebamo nastojati probuditi bez da odmah pređemo u dnevno svijetlo. Možda ćete se upoznati s posebnim pravilom, - možete to zvati praznovjerjem ako želite - prema kojem ne bismo smjeli pogledati kroz prozor i prema svjetlu ako san želimo donijeti u sjećanje, jer ako pogledamo svijetlo san ćemo lako zaboraviti. Ovo posebno vrijedi za fina zapažanja koja nam dolaze iz duhovnog svijeta. Moramo nastojati, takoreći, da se budimo u mraku, ali u mraku koji je svjesno napravljen, tako da izbjegnemo slušanje zvukova i otvaranje očiju. Moramo nastojati, svjesno, i bez da odmah uđemo u život dana, da se probudimo, i ovo će nam najbolje od svega omogućiti da zapazimo komunikaciju koja nam dolazi iz duhovnog svijeta.

Sada možete reći: U tom slučaju, primiti ćemo vrlo malo kroz takav način komunikacije u tijeku našeg života. Samo zamislite koliko bi to bilo teško, kada bi tijekom našeg života imali mogućnost primanja samo toliko komunikacije koliko normalno primimo za jedan dan! To bi bilo dovoljno, ali ne bi mogli to iskoristiti, jer tu je naše djetinjstvo, itd. Ali zemlja sudjeluje i (molim imajte to na umu) uzima ovu komunikaciju unutar svog eteričkog tijela, i jer te stvari ostaju zapisane u ETERU ZEMLJE one se tu mogu i proučavati. Druga zaokružena komunikacija koja nam je prenesena od strane bića čiji životni element je platonova godina, može se proučavati u ETERU SUNCA koji ispunjava cijeli svijet; oni mogu biti proučavani na način opisan na različitim mjestima u "KNOWLEDGE OF THE HIGHER WORLDS" i u ostalim knjigama.

Prema tome možete vidjeli da ograda može biti spuštena, koja spaja standardnu znanost i duhovnu znanost. Ali naravno, onaj tko nije upoznat sa duhovnom znanošću, teško će moći pravilno upotrijebiti znanje koje standardna znanost može pribaviti. Međutim, oni, koji imaju duhovno znanstveni mentalitet, nemaju ni trunku sumnje kada prilaze ovim stvarima, da će doći vrijeme kada će standardna vanjska znanost i duhovna znanost biti združeni.

Rekao sam vam da sam objasnio samo jedan aspekt ovih stvari, naime, njihov ritmički tijek, koji je sadržan u disanju. Nadalje postoje mnoge stvari koje mogu biti prikazane izračunima, tako prikazujući harmoniju i povezanost između mikrokozmosa i makrokozmosa. Zaista, moguće je steći dubok osjećaj za ovu harmoničnu povezanost.

Ovaj tip osjećaja je još bio prenošen starim posvećenicima u Misterijima, sve do petnaestog stoljeća. Prije tog vremena, mogli su samo primiti nešto u obliku znanosti, kada su im njihovi učitelji željeli prenijeti osjećaj da stoje u središtu univerzuma. Ovo, ponovno, karakterizira materijalističko doba, da danas mi možemo primiti znanje bez da smo na ijedan način pripremljeni za to znanje što se tiče naših osjećaja. U uvodu u prvo poglavlje od "CHRISTIANITY AS A MYSTICAL FACT," već je pridavana pažnja ovoj činjenici sa naznačavanjem da su u Misterijima, prvo kultivirani određeni osjećaji, prije nego se razmatralo prikupljanje znanja.

Posebno važan osjećaj je onaj u vezi harmonije između mikrokozmosa i makrokozmosa [Pogledajte poveznicu "MACROCOSM AND MICROCOSM" Rudolf Steiner.], i ako želimo još jednom pribaviti pravi koncept u odnosu na stvari koje su danas čista apstrakcija, bilo bi važno da kultiviramo taj osjećaj.

Što bi trebala biti nacija, u sadašnjem apstraktnom, materijalističkom dobu? Određeni broj ljudi koji govori isti jezik. Materijalističko doba je, naravno, nesposobno prosuditi pravu esenciju i biće nacije, gledanu kao individualitet - činjenicu koju smo često razmatrali.

Kada mi govorimo o esenciji i biću nacije, govorimo o nedvosmislenom individualitetu, o stvarnom individualnom biću. To je kako MI govorimo o karakteru nacije. Ali, materijalizam u naciji samo vidi broj ljudi koji govore istim jezikom. To je apstraktan koncept, koji nema ništa sa stvarnim i konkretnim bićem nacije.

Što proizlazi iz činjenice da mi ne polazimo od apstraktnog koncepta već od stvarnog bića, kada govorimo o naciji ili o karakteru nacije? Što proizlazi iz ovog? - Vi ćete reći: Teozofija nam omogućava da studiramo ljudsko biće: njegovo fizičko tijelo, njegovo eteričko tijelo, njegovo astralno tijelo, njegov ego - ovo je kako mi kontempliramo ljudsko biće; Ako je i nacija također stvarno biće, onda i biće nacije možemo promatrati na ovaj način, i čak i za biće nacije mi možemo pretpostaviti postojanje određenih dijelova i članova. Ovo je argument koji možete podastrijeti.

To se zaista može učiniti! Također i druga bića, koja postoje iznad ljudskih bića i koja su realna baš kao i čovjek, proučavana su u originalnom okultizmu. Ali različiti članovi ovih bića mogu biti viđeni drugdje nego u slučaju čovjeka. Jer kada bi duša naroda imala iste članove kao i ljudsko biće, bila bi ljudsko biće; ali duša naroda nije ljudsko biće, to je potpuno drugačija vrsta bića.

U slučaju duša naroda, moramo zbilja promatrati pojedinačne duše naroda i tada možemo imati ideju kakve su one stvarno. Ne možemo generalizirati, jer bi nas to vodilo u apstrakciju. Ne možemo generalizirati, i iz tog razloga, možemo samo govoriti, takoreći, u obliku primjera.

Hajdemo, dakle, razmotriti jednu posebnu dušu naroda, onu koja sada određuje, na primjer, talijansku naciju, ukoliko je nacija određena u svim svojim detaljima sa dušom naroda. Hajdemo razmotriti jednu posebnu dušu naroda i upitati: Kako možemo govoriti o ovoj posebnoj duši naroda? [Usporedba: "THE MISSION OF THE INDIVIDUAL FOLK-SOULS IN CONNECTION WITH THE GERMANIC NORTHERN MYTHOLOGY"] Ako bismo govorili o njoj na isti način na koji govorimo o ljudskom biću, da ima, na primjer, fizičko tijelo, mi stvarno mislimo, kada govorimo o čovjekovom fizičkom tijelu, da ono sadrži određene alkalne supstance, određene mineralne supstance, i da je 5% njega čvrsto, dok je ostalo tekuće i plinovito. Sve ovo čini čovjekovo fizičko tijelo. Kada govorimo o duši naroda, na primjer, o talijanskoj duši naroda, ne možemo kazati da ima ljudsko tijelo, pa ipak ima nešto što, može biti uspoređeno s fizičkim tijelom. Ali njeno fizičko tijelo ne sadrži alkalne supstance, niti ima čvrstih dijelova; fizičko tijelo talijanske duše naroda ne sastoji se niti od tekućih dijelova (što ne isključuje da neka druga duša naroda može sadržavati tekuće dijelove); talijanska duša naroda nema tekućih dijelova, ali ona počinje sa plinovitim dijelovima. Ona nema tekućih dijelova, ili drugih čvršćih dijelova, ali tijelo talijanske duše naroda je istkano od zraka, koji je njena NAJČVRŠĆA materijalna supstanca; sve ostalo u njoj je manje kompaktno.

Dakle, kada kažemo da ljudsko biće sadrži ZEMALJSKU supstancu, moramo reći, u slučaju talijanske duše naroda, da ona sadrži, kao početnu, ZRAČNU supstancu. A ondje gdje ljudska bića imaju VODENE supstance, tamo talijanska duša naroda ima VRUĆINU, TOPLINU. Ljudsko biće diše ZRAČNE supstance unutra i vani - talijanska duša naroda SVJETLO. U slučaju talijanske duše naroda, svjetlo odgovara zraku ljudskih bića. Gdje čovjek ima vrućinu ili toplinu, talijanska duša naroda ima TONOVE, naime, ima GLAZBU SFERA.

Sada imate više ili manje to što odgovara fizičkom tijelu, osim što ulazimo drugačije. Umjesto da kažemo, kao što to radimo u slučaju čovjeka: čvrsta supstanca, tekuća supstanca, zračna supstanca, toplina, moramo reći, u slučaju talijanske duše naroda, ako uzmemo nešto čemu dajemo analogiju fizičkog tijela (jer tada, nije isto značenje riječi, fizičko tijelo): zrak, toplina, svjetlo i zvuk. - Ovo vam pokazuje da kada talijanska duša naroda stvarno animira ljudsko biće kojem pripada, ona bira disanje kao kanal, jer njen najniži i najgušći sastojak je zrak. U stvari kod talijanske nacije, korespondencija pojedinog ljudskog bića i duše naroda odvija se kroz disanje. Talijanska duša naroda komunicira s čovjekom kroz dah. Ovo je aktualan i stvaran proces. Naravno, netko diše iz potpuno drugačijih razloga, ali utjecaj duše naroda prikriven je respiratornim procesom.

Na isti način, mogli bi otići do toga što odgovara eteričkom tijelu. U tom slučaju, morali bi početi sa životnim eterom i umjesto svjetlosnog etera ono bi imalo element koji je opisan u mojoj "THEOSOPHY" kao "goruće strasti", a za zvučni eter odgovarao bi element koji je opisan kao "pokretna osjetljivost", itd. Prema tome možete naći sastojke u mojoj"THEOSOPHY"ali morate znati kako ih primijeniti. A ako budete nastavili studiranje prirode korespondencije koja vrijedi između duše naroda i pojedinog ljudskog bića, ako ovo nastavite studirati na osnovu stvari koje sam naznačio, doći ćete do toga da je ovo povezano sa svim kvalitetama koje postoje u karakteru nacije; Ove stvari moramo studirati temeljito i čvrsto.

Ove stvari mogu jedino biti dane kroz primjere. Hajdemo sada, na primjer, kazati da želimo studirati rusku dušu naroda. Kao najniži član ruske duše naroda nećemo naći ništa materijalno, kao što su čvrste , tekuće, plinovite supstance, ili toplina, ali naći ćemo da je najniži član ruske duše naroda, koji ima na isti način kao što ljudsko biće ima alkalne, čvrste supstance, je SVJETLOSNI ETER, eter svijetla. I naći ćemo također da ruska duša naroda ima ZVUČNI ETER na isti način na koji ljudska bića imaju unutar sebe tekuće supstance, i da ima ŽIVOTNI ETER na isti način na koji ljudsko biće ima zrak; povrh toga, naći ćemo i dio koji odgovara fizičkom tijelu ruske duše naroda kao goruće strasti, koje ono ima na isti način na koje ljudsko biće ima vrelinu, ili toplinu.

Možemo onda pitati: Kako ruska duša naroda komunicira? Sa pojedinim rusom? - To se odvija na takav način, da svjetlost odjekuje na određeni način od onog što sačinjava zemlju. Svjetlost upotrebljava određeni utjecaj na zemlju; ona ne samo da odjekuje, mogu reći, fizički, već i odjekuje posebno od vegetacije, koju tlo nosi na sebi. Svjetlost ne utječe na pojedinog rusa na direktan način, već utjecaj svjetla prvo penetrira u zemlju; naravno, naravno ne u grubu, fizičku zemlju, već u biljke, u sve što raste i cvijeta na zemlji. I sve ovo odjekuje. Ono što ovako odjekuje, sadrži medij kroz koji ruska duša naroda može komunicirati s pojedinim rusom. Ovo objašnjava vezu rusa sa svojom zemljom, koja je u njemu jača nego kod drugih, jaku vezu rusa sa svojim tlom, sa svime što zemlja donosi naprijed. Ovo je sadržano u naročitom držanju ruske duše naroda. "Pokretna osjetljivost " - i ovo je naročito važno - je prvi eterički sastojak ruske duše naroda; ona odgovara, u određenom opsegu, svjetlu, ono što svjetlo jest za nas ljudska bića.

Ovako možete dosegnuti stvarno biće, pravu prirodu nacije, i možete dosegnuti točku razmatranja pitanja: "Kako duh komunicira s drugim duhom " ... kada je jedan duh duša naroda a drugi je čovjek. Ova komunikacija odvija se podsvjesno. Kada talijan diše i održava svoj život kroz disanje - u svojoj svijesti dakle ima na umu nešto potpuno različito, to će reći, on diše unutra i vani da održava svoj život - kada talijan diše, tada duša naroda šapuće i govori njegovoj podsvijesti. On je ne čuje, ali njegovo astralno tijelo je osjeća i živi u ovoj komunikaciji koja e odvija ispod praga njegove svijesti između duše naroda i individualnog ljudskog bića.

Ono što rusko tlo zrači vani, preko činjenice da ga oplođuje svjetlost sunca, sadrži mistične rune, šaputajuće rune, preko kojih ruska duša naroda govori sa pojedinim rusom, dok on prelazi preko svoje zemlje, ili osjeća život koji zrači iz svjetla. Ali ponovno, nemojte misliti da ove stvari treba gledati materijalistički. Rus možda živi u Švicarskoj, ali svjetlo što ga zemlja vraća natrag može se naći i u Švicarskoj. Ako ste talijan, možete čuti svoju dušu naroda kako šapuće kroz disanje; ako ste rus, naći ćete da čak i iz švicarskog tla dolazi ono što možete čuti kao rus. Ove stvari ne smiju se gledati materijalistički. One nisu povezane s pojedinim mjestom, premda materijalistički, i gledajući ono što ljudsko biće jest, na određeni način, u materijalističkom okviru uma, više će se dobiti od svoje duše naroda kada se živi u svojoj vlastitoj državi. Talijanski zrak, sa cijelim podnebljem, prirodno olakšava i unapređuje ovu vrstu govora koju sam upravo karakterizirao. Rusko tlo olakšava i unaprijeđuje drugu vrstu - ali ove stvari ne bi smjeli razmatrati materijalistički, jer rus može dobro biti rus izvan Rusije, iako rusko tlo posebno favorizira sve što odgovara ruskoj prirodi. Vidjeti ćete dakle da je u jednu ruku, materijalizam nošen u umu, ali, u drugu ruku, materijalizam je nešto relativno i ništa apsolutno. Jer svjetlo koje se prostire preko ruskog tla nije samo sadržano u tijelu ruske duše naroda, već ga ima svugdje. Ruska duša naroda ima rang arhanđela. (Znate da sam ovo često opisivao). Arhanđel nije vezan za određeno mjesto; on je iznad ograničenja prostora.

Ovakva vrsta misli, ovakva vrsta konkretnih ideja, mora se temeljiti na našim razmatranjima, ako želimo govoriti objektivno o vezama između pojedinačnog ljudskog bića i njegove nacije. Razmotrite činjenicu da je moderno čovječanstvo veoma udaljeno od toga da ima čak i nagovještaj konkretne stvarnosti koja je sadržana u nazivu koji dajemo naciji! Usprkos tome svjetski programi su danas izbačeni vani, u kojima se netko igra s imenima nacija! Do koje mjere je sve to što danas niče u svijetu prazni govor, može se jasno vidjeti i procijeniti kroz činjenicu da je nacija stvarno biće, a biće svake nacije je, naposljetku, različito. Ono što je zrak za talijansku dušu naroda, to je svjetlo za rusku dušu naroda, i ovo, na svoj način, traži potpuno drugačiji način komunikacije između duše naroda i pojedinačnog ljudskog bića. Antropologija je materijalistička, izvanjski način kontempliranja stvari; to će biti zadatak antropozofije da objelodani istinu, stvarne veze i istinske aspekte. Pošto su ljudska bića sada toliko daleko od istine u svom materijalizmu, nije iznenađujuće da ljudi moraju tako proizvoljno i prema tome netočno govoriti o tim stvarima, što je danas toliko naraslo i do nivoa svjetskih programa!

U utorak ćemo stoga govoriti o karakteru naše antropozofske duhovne znanosti. (Pogledaj "THE SIGNIFICANCE OF SPIRITUAL SCIENCE FOR THE PRESENT TIME," objavljeno u Vol. 7, 1939, News Sheet.) U ovoj vezi ja ću se također baviti izvjesnim stvarima koje se tiču sadašnjeg vremena, koje se jedino mogu dohvatiti sa duhovno znanstvenog stajališta. Jer patnja koju čovječanstvo mora sada nositi, povezana je u velikoj mjeri s činjenicom da ljudi ne žele imati jasan uvid u stvari koje govore, da šalju u svijet furiozne riječi koje su daleko od svakog znanja o stvarnim vezama. Ovo može postati jasno vidljivo ako uzmemo, na primjer, knjigu, kao što je pamflet koji je nedavno izdan u Švicarskoj, naslovljen "Conditions de la Paix de l'Allemagne," od autora koji je izabrao ime "Hungaricus." Uz pomoć duhovno znanstvenog pristupa, biti će dovoljno pogledati kroz ovaj pamflet, da bi detektirali sve nedostatke sadašnjeg, izobličenog načina materijalističkog razmišljanja. Iz tog razloga, također želim reći sljedećeg utorka par riječi o ovom pamfletu, ali samo iz metodičkog aspekta, samo u odnosu na način razmišljanja, jer ova publikacija, "Les Conditions de la Paix de l'Allemagne" od Hungaricus-a tako jasno karakterizira izobličeni način materijalističkog razmišljanja.

Prijevod:

Monte Christo

Izvor:

http://www.val.hr/index.php?

option=com_content&view=article&id=986:rudolf-steiner-poloaj-ovjeka-ucjelini-kozmosa&catid=13:clanci&Itemid=91