POGLAVLJE 7

POLITIKA

Programirani smo da budemo ambiciozni

Programirani smo da budemo ambiciozni, takva je politika. To nije slučaj samo u svijetu politike, ta je ideja čak zagadila vaš običan život. Čak i malo dijete počinje se smješkati svojoj majci i ocu - to je površan osmijeh, u njemu nema dubine. Ali dijete zna

-   kadgod se osmjehne, bit će nagrađeno. Već je naučilo prvo pravilo kako biti političar. Još je uvijek u kolijevci, a vi ste ga naučili da bude političar. (28)

Put mistika, Poglavlje 42

Zato pod pojmom politika morate razumjeti...

Pod pojmom politika vi morate razumjeti ne samo ono što je poznato pod tim imenom. Uvijek kad netko pokuša zaigrati na broj moći, to je politika. Nije važno odnosi li se to na državu, vladu ili neke druge slične stvari...

Meni je riječ politika mnogo razumljivija, nego što se obično misli. (29)

Od bijede do prosvjetljenja, Poglavlje 7

Kroz cijelu povijest muškarac je pokušavao strategiju politike nad ženom

To jest, pokušavao je učiniti ju nižom od sebe. U to je uvjerio i samu ženu. Bilo je razloga da žena bude bespomoćna, da pristane na tu ružnu ideju koja je apsolutno apsurdna. Žena nije ni manje ni više vrijedna od muškarca. Oni su samo dvije različite kategorije čovječanstva. Ne mogu se nikako uspoređivati. I samo uspoređivanje je glupo. Ako ih počnete uspoređivati, upast ćete u nevolju.

Zašto je muškarac ženu stoljećima proglašavao manje vrijednom? Je to je bio jedini

način da je drži u ropstvu, da je učini svojom robinjom?

To je bilo lakše. Da je bila jednaka njemu, bilo bi problema. Ona treba biti uvjerena u ideju da je manje vrijedna. A evo razloga za to: ona ima manje snage u mišicama, njezina težina je manja, ona nije stvorila nikakvu filozofiju, nikakvu teologiju, nije utemeljila nikakvu religiju. Nije bilo značajnijih žena umjetnica, glazbenica, slikarica. To pokazuje da ona nema dovoljno inteligencije, ona nije intelektualka, ne bavi se višim problemima života, njezino je zanimanje ograničeno - ona je samo domaćica.

Ako želite uspoređivati na taj način,  možete  lako uvjeriti ženu da je manje vrijedna. A to je vrlo vješt način. Ima i drugih stvari koje se mogu uspoređivati. Žena može roditi dijete, muškarac to ne može. On je svakako manje vrijedan, on ne može postati majkom. Priroda mu nije dala tako mnogo odgovornosti, znajući da je on manje vrijedan. Odgovornost se daje onima koji više vrijede. Priroda mu nije dala utrobu.

Zapravo, njegova funkcija pri rođenju djeteta ne vrijedi više od jedne injekcije - to je jednokratna uporaba.

Majka mora nositi dijete devet mjeseci i preuzeti na sebe svu brigu za njega. To nije lako. A tada mora roditi dijete - to je nešto što sliči umiranju. Tada je godinama zauzeta odgajanjem djeteta, a u prošlosti je neprestano rađala. Koje vrijeme ste joj ostavili da postane velika glazbenica, pjesnikinja, slikarica - jeste li joj uopće dali vremena? Ona je bila stalno ili trudna, ili se morala brinuti za djecu koju je rodila. Brinula se za kuću, kako biste vi mogli razmišljati o višim stvarima.

Promijenite svoj posao samo jedan dan, samo na dvadeset četiri sata. Neka ona razmišlja, neka stvara poeziju ili komponira. A dvadeset četiri sata vi se brinite za djecu, za kuhinju i kuću. I tada ćete saznati tko više vrijedi. Samo dvadeset četiri sata bit će dovoljna da vam dokažu kako vas briga o tako mnogo djece izluđuje.

I samo jedan dan kuhajte hranu za obitelj i goste, saznat ćete da ste u dvadeset četiri sata doživjeli pakao. Zaboravit ćete ideju da ste superiorniji, jer u ta dvadeset četiri sata nećete ni na čas pomisliti na teologiju, filozofiju ili religiju.

Razmišljajte o tom ne drugi način: žena ima manje snage u mišićima jer milijunima godina nije dobivala posao koji stvara mišiće. Boravio sam kod urođenika u Indiji gdje žena ima mišiće, a muškarac ih nema. Dakle, mišići nisu ništa prirodno, već oni pripadaju povijesti. Ali tada dugi niz godina žene nisu dobivale posao koji bi im razvijao

mišiće pa je prirodno da su njihova tijela izgubila sposobnost da razviju mišiće.

Ali morate razmišljati i na drugi način. Žena ime više snage izdržljivosti od muškarca. Žene rjeđe obolijevaju, nego muškarci. One žive pet godina dulje od muškaraca. Vrlo je glupo društvo u kojem se odlučilo da muškarac mora biti četiri ili pet godina stariji od žene - samo da bi se dokazalo kako je muž iskusniji i stariji da bi mogao zadržati svoju superiornost netaknutom. Ali to medicinski nije ispravno jer žena će živjeti pet godina dulje. Ako mislite s medicinskog stajališta, tada bi muškarac morao biti pet godina mlađi od žene kako bi mogli umrijeti u isto vrijeme, ili gotovo u isto vrijeme.

Na jednoj strani muž mora biti četiri ili pet godina stariji, a na drugoj strani, ženi nije dopušteno da se ponovno uda. To je tako gotovo u svim kulturama i društvima. Novije vrijeme ženi ipak dopušta da se ponovno uda, ali to je slučaj samo u razvijenijim zemljama. Vi joj ne dopuštate da se ponovno uda i zato će živjeti bar deset godina kao udovica. To je medicinski nezdravo - aritmetika nije tu u redu. Zašto prisiljavati ženu da deset godina bude udovica? Najbolje bi bilo da žena bude pet godina starija, a muž pet godina mlađi. To bi sve sredilo. Oni bi umrli gotovo istovremeno. Ne bi bilo udovaca ni udovica, ni problema koji nastaju zbog toga.

Ako pomislite na to da žena živi pet godina više od muškarca, tko je superiorniji? Ako rjeđe obolijeva, ako je otpornija, tko je superiorniji? Žene počine pedeset posto samoubojstva manje od muškaraca. Isto se odnosi na ludilo: pedeset posto žena manje nego muškaraca završe ludilom. Te se činjenice nisu nikad razmatrale. Zašto?

Zašto dvostruko više muškaraca nego žena počini samoubojstvo? Čini se da muškarac ima manje strpljenja sa životom. On je previše nestrpljiv, previše očekuje i ima previše želja. I kad se stvari ne odvijaju onako kako on hoće, on želi svršiti sa sobom. Vrlo se brzo razočara. To pokazuje njegovu slabost, on nema hrabrosti suočiti se s problemima u

životu. Samoubojstvo je kukavički korak. To je bježanje od problema, a ne njihovo

rješavanje.

Žena ima više problema - svoje vlastite i one svoga muža. Ona ima dvostruko više

problema, a ipak uspije hrabro suočiti se s njima. A vi i dalje ponavljate da je ona slabija.

Zašto poludi dva puta više muškaraca nego žena? To jednostavno pokazuje da njegov intelekt nije od jakog materijala - on umire svakog časa.

Od bijede do prosvjetljenja, Poglavlje 7

Čujem da često kažete kako političari i svećenici iskorištavaju i varaju ljude, kao da su oni neka druga rasa s neke druge planete koja nam je nametnuta. Ja radije mislim da su ti političari i svećenici nastali upravo iz nas i da smo mi vrlo odgovorni za ono što oni rade. A žaliti se protiv njih znači žaliti se na sebe. Nije li političar i svećenik skriven u svakome od nas? Molim vas da to prokomentirate.

Političari i svećenici nisu nikako došli s druge planete, već oni rastu među nama. I mi imamo istu strast za moći, imamo istu ambiciju da budemo svetiji od drugih. Oni su najuspješniji ljudi što se tiče tih ambicija i želja.

Naravno, mi smo odgovorni, ali to je ćudljiv krug - nismo mi jedini odgovorni. Uspješni političari i svećenici nastavljaju i dalje postavljati uvjete novoj generaciji zbog istih ambicija. Oni stvaraju društvo, kultiviraju um toga društva i postavljaju uvjete. I oni su odgovorni - čak su odgovorniji od običnih ljudi, jer obični ljudi su žrtve raznih vrsta programa koji im se nameću.

Dijete dolazi na svijet bez ikakvih ambicija, bez ikakve želje za moći, bez ideje da je ono više, svetije, superiornije od drugih. Dijete nikako ne može biti odgovorno. Oni koji ga podižu - roditelji, društvo, odgojno - obrazovni sustav, političari i svećenici - iste grupe  i  dalje  kvare  svako  dijete.  Naravno, svatko  to  čini  na  svoj  način, oni  će  ga

pokvariti... ali to je ćudljiv krug. Odakle ga napasti?

ja uporno tražim da se osude političari i svećenici jer oni su to mjesto na kojem krug može puknuti. Neće nikom pomoći ako se osude mala djeca koja tek dolaze na svijet. Neće pomoći ni ako se osude obični ljudi jer njima su već postavljali uvjete. Oni pate i jadni su. Ali ništa ih ne može probuditi, oni čvrsto spavaju. Jedina točka na koju se može usredotočiti naša osuda su oni koji imaju moć. Jer oni imaju moć da zagade buduće generacije. Ako ih je moguće zaustaviti, možemo dobiti novog čovjeka.

Znam da su svi odgovorni. Štogod se dogodi, ovako ili onako, svatko ima svoj udio u tomu, Ali meni je važno koga napasti, kako bi nova generacija djece mogla izbjeći ćudljiv krug. Čovječanstvo se stoljećima okretalo u tom krugu. Zbog toga ne osuđujem obične ljude. Osuđujem one koji sad imaju prilike prekinuti taj krug. Transformacija bi bila moguća ako bi oni samo malo popustili u svojim uobičajenim interesima te pogledali i na te jadne obične ljude. Namjerno ovdje mislim na političare i svećenike.

Znam da su svi odgovorni, ali nije svatko dovoljno moćan prekinuti krug. Zato stalno ciljam na političare i svećenike. I sada me se oni počinju bojati. Možda se nikad prije nisu nikog bojali. Na cijelom svijetu, oni ne žele da uđem u njihove zemlje. Svećenici se drže političara koji stvaraju pravila i određuju zakone koji meni zabranjuju ulaz u njihove zemlje.

Našu zajednicu u Americi uništili su političari, ali odmah iza njih bili su to i fundamentalisti kršćani, najortodoksnija grupa kršćanskih svećenika. I sam Ronald Reagan je kršćanski fundamentalist. A to znači da je apsolutno ortodoksan. On vjeruje da je svaka riječ u Bibliji sveta, da ju je sam Bog izgovorio. A jedni i drugi, i svećenici i političari su vrlo ranjivi, njima izmiče tlo pod nogama. Potreban je samo dobar udarac i oni bi bili gotovi. A kad se to jednom dogodi, društvo će doživjeti okus slobode.

Mogli bismo odgajati djecu na humaniji način, neograničeniji, inteligentniji, mogli bismo na cijelu zemlju gledati kao na nešto jedinstveno - ne kao na kršćane, hinduiste, muslimane, ne kao na Indijce, Kineze ili Amerikance. Nacije i religije stvorili su političari i svećenici. Kad njih jednom ne bude, nestat će i religije i nacije.

A svijet bez religije i nacije bit će humani svijet, bit će to svijet bez ratova, bez

nepotrebnih ratovanja za stvari koje nikad nitko nije vidio...

Tako je glupo da su tisućama godina ljudi ubijali jedni druge u ime Boga. A nitko od njih nije vidio, niti ima ikakvih dokaza ni dokaznog materijala da Bog postoji. Cak se ne osjećaju ni zbunjeni jer nitko im nije postavio to pitanje gledajući ih direktno u oči. Oni sc upuštaju u križarske ratove, u jihade, religiozne ratove, uništavajući sve one koji ne vjeruju u njihovu dogmu jer ona je božanska. A svaka druga dogma je vražje djelo.

Oni pokušavaju služiti čovječanstvo ubijajući ljude. Njihova je namjera osloboditi čovječanstvo iz pandža đavola. Ali najčudnije je da svaka religija misli, kako je onu drugu religiju stvorio sam vrag. Zato se borba nastavlja.

Političari se bore iz rata u rat. Zašto? ja ne vidim nikakvih razloga. Zemlja nema granica, zašto onda oni stvaraju zemljopisne karte i povlače granice?

Jedan od mojih učitelja bio je vrlo inteligentan čovjek. Jednog je dana donio u razred nekoliko komada kartona. Izrezao je cijelu zemljopisnu kartu svijeta na male komade, stavio ih na stol i pitao: "Može li netko doći i poslagati te komade po pravom redu?"

Mnogi su to pokušali, ali nitko nije uspio.

Samo jedan dječak, vidjevši da nitko ne uspijeva niti može sastaviti zemljopisnu kartu svijeta, stavljajući rezervne komade jedan uz drugi, pogledao je jedan djelić s druge strane. Tada je sve komade okrenuo i otkrio sliku čovjeka. Sastavio je tu sliku što je bilo vrlo lako i to je bio ključ cijele zagonetke. S jedne strane je bila sastavljena slika čovjeka, a s druge strane zemljopisna karta svijeta.

Možda je isto i sa stvarnim svijetom...ako možemo sastaviti čovjeka, možemo sastaviti i svijet. Ako možemo čovjeka učiniti tihim, mirnim, ljubaznim, nestat će nacije, nestat će ratova, sva će prljava politika nestati. A zapamtite, sve su politike prljave, ne postoji politika ni jedne druge vrste.

Ali mi moramo udariti na onoga tko ima moć. Neće pomoći ako udarimo običnog čovjeka, jer on nema moć, on je žrtva. Čak ako ga i možemo promijeniti, to neće biti neka velika promjena. No ako možemo ukinuti konspiraciju između religije i politike, između religije i političara, to će biti doista velika promjena - to će doista biti revolucija. To će biti jedina revolucija koja je potrebna, revolucija kakve još nije bilo. (31)

Iznad psihologije, Poglavlje 26

Što možete reći o politici?

Moram li reći? Ja je proklinjem. To je nevolja koja nas je stoljećima prisiljavala da trpimo. Politika je apsolutno nepotrebna. Ali političari to neće dopustiti jer bi onda izgubili svoja predsjedništva, svoje Bijele kuće i Kremlje, svoje položaje premijera.

Politika nije potrebna. Ona je zaista zastarjela. Nekad je bila potrebna jer su se narodi

neprestano borili. U tri tisuće godina bilo je pet tisuća ratova.

Kad bismo samo poništili linije granica - koje postoje samo na zemljopisnim kartama, a ne na zemlji - tko bi se više i brinuo o politici? Da, mogla bi postojati svjetska vlada, ali ona bi bila samo formalna. Ne bi imala nikakva ugleda jer ne bi bilo međusobnog natjecanja. Ako ste predsjednik vlade, pa što onda? Niste ništa viši od bilo koga drugog.

Formalna vlada sličila bi načinu na koji željeznica funkcionira. Tko se brine tko je

predsjednik  željeznice?  Način  na  koji  je  uređena  pošta,  tko  se  brine  za  generalnog

glavnog direktora?

Nacije moraju nestati, a s njihovim nestankom, nestat će i sama politika. Ona će učiniti samoubojstvo. Ono što će ostati bit će formalna organizacija koja će se brinuti o svemu. Ona može postati rotacijska poput Rotary Cluba pa katkad poglavarom kluba može biti crnac ili žena, jednom Kinez, drugi puta Rus ili Amerikanac - ali uprava se i dalje kreće poput kotača.

Jedna osoba ne bi dobila vlast više od šest mjeseci. Više od toga je opasno. Ako izabirete istu osobu za predsjednika uvijek ponovno i ponovno, to je jednostavno dokaz siromašne inteligencije. Zar ne vidite da je to tako? Zar ne postoje drugi inteligentni ljudi? Imate li samo jednog fosila koji može i dalje to raditi?

U svijetu nema potrebe niti za političkim partijama. Individualisti trebaju odlučivati individualno. Premda ljudi kažu da demokracija ne može postojati bez političkih partija, ja kažem da demokracija ne može postojati ako postoje političke partije, jer one imaju svoj vlastiti interes.

Svaki pojedinac se može natjecati ili glasovati za svakoga za koga misli da je u pravu. A tkogod se pojavi u javnosti, može biti daleko mudriji od naših predsjednika ili premijera. Možda zato jer može biti na vlasti samo šest mjeseci, on ne može gubiti vrijeme otvarajući ovo sveučilište ili onaj most, svečano otvarajući ovu cestu ili sve vrste onih gluposti. A parlament se jednostavno svađa o posve beznačajnim stvarima. Kao da u rukama imaju vječnost. Novčanici male vrijednosti potrebne su godine da bude puštena u opticaj.

Čovjek koji ima vlast samo šest mjeseci ne može si dopustiti takve gluposti. On će za savjetnike izabrati znanstvenike, stručnjake na raznim poljima. Na primjer, u ekonomiji on će pronaći sve najbolje ekonomske umove na svijetu da ga savjetuju. On nema mnogo vremena pa ne može raditi s trećerazrednim političarima koji znaju samo umijeće laganja i ništa drugo. Ako mora odlučiti o obrazovanju, on će pitati za savjet poznate svjetske stručnjake na tom polju. Ali upravo sada događaju se čudne stvari...

Daju vam samo jednu formulu: jedan svijet. (32)

Posljednji testament, Svezak 1, Poglavlje 3