Poglavlje 6.

Pokažite svoje osjećaje

Tragediju možemo preokrenuti u najveće dobro ako joj pristupimo na način koji potiče naš rast.

Osloboditi se ljutnje na pozitivan način

Svatko je od nas imao posla s ljutnjom. Ljutnja je poštena emocija. Ako se ne izbaci ili ne obradi vani, obradit će se unutra, u našem tijelu i obično se razvijati u bolest ili neki funkcionalni tjelesni poremećaj.

Kao i u slučaju kritiziranja, često se ljutimo zbog jedne te iste stvari. Kada smo ljuti, a smatramo da nemamo pravo pokazati ljutnju, progutamo je, a to uzrokuje mržnju, gorčinu iii depresiju. Dobro je, dakle, s ljutnjom, kada se pojavi, nešto učiniti.

Postoji nekoliko pozitivnih načina za postupanje s ljutnjom. Jedan od najboljih jest otvoreno porazgovarati s osobom na koju ste ljuti, te se tako osloboditi nakupljenih emocija. Možete reći: "Ja sam ljuta na tebe jer                                                    ." Kada osjećamo da bismo na nekoga najradije vikali, znači da se ljutnja već dugo gomilala. To se često događa jer mislimo da ne možemo ot­ voreno porazgovarati s drugom osobom. Ali zato postoji drugi najbolji način oslobađanja od ljutnje - razgovor s tom osobom u ogledalu.

Pronađite mjesto gdje ćete se osjećati sigurno i gdje ne ćete biti ometani. Pogledajte se u ogledalu u oči. Ukoliko to ne možete, koncentrirajte se na nos ili na usta. Vidite sebe ili osobu za koju vjerujete da vam je nanijela zlo. Sjetite se trenutaka kada ste bili ljuti i dopustite si da vas obuzme ljutnja. Govorite toj osobi zašto ste ljuti na nju. Iskažite svu ljutnju koju osjećate. Možete reći nešto poput ovog:

*  "Ja sam ljuta na tebe jer                                              ."

*  "Ja sam povrijeđena jer si ti učinio                                               ."

*  "Ja se tako bojim jer ti                                              ."

Izbacite sve osjećaje. Ukoliko imate potrebu da se i fizički izrazite, donesite nekoliko jastuka i udarajte po njima. Ne bojte se dopustiti ljutnji da prirodno teče. Ionako je već predugo držite zarobljenom. Nema potrebe da osjećate krivicu ili sram. Sjetite se: naši su osjećaji misli u akciji. Oni služe određenoj svrsi, a kada ih oslobodite iz uma i tijela, dopuštate da na to mjesto dođu druga, pozitivnija iskustva.

Kad završite iskazivanje ljutnje prema osobi ili osobama, dajte sve od sebe da im oprostite. Opraštanje je čin slobode za vas, jer time vi dobivate. Ako nekome ne možete oprostiti, vježba je samo negativna afirmacija i ne iscjeljuje vas.  Postoji razlika između oslobađanja od ljutnje i njezina pukog  prežvakavanja.  Možda ćete poželjeti  reći  nešto poput ovog:

"U redu, ova je situacija završena. To je  sada prošlost.  Ja  ne  odobravam  tvoju   akciju,   ali shvaćam da si učinio najbolje što si znao sa  znan­ jem i razumijevanjem  koje  si  tada  imao.  Za  mene je to gotovo.  Oslobađam  te i puštam  te da  odeš.  Ti si  slobodan  i  ja  sam  slobodna."

Možda ćete poželjeti nekoliko puta ponoviti ovu vježbu prije nego li osjetite da ste se riješili sve svoje ljutnje. Također možete raditi samo na jednom objektu svoje ljutnje ili na nekoliko njih. Učinite ono što osjećate da je dobro za vas.

Postoje i druge metode za oslobađanje od ljutnje. Možemo vrištati u jastuk, moćemo tući jastuk, krevet ili vreću za boks. Možemo napisati pismo mržnje i spaliti ga. Možemo vrištati u automobilu zatvorenih prozora. Možemo igrati tenis ili golf i udarati loptu za loptom. Možemo vježbati, plivati ili trčati.

Možete pisati ili crtati rukom kojom uobičajeno ne pišete (npr. ako pišete desnom, upotrijebite lijevu ruku) jer je kreativni proces prirodno oslobađanje emocija.

Jedan je muškarac na mom seminaru rekao da prilikom vrištanja u jastuk koristi mjerač vremena za kuhanje jaja. Dao si je 10 minuta za izražavanje svih frustracija i ljutnji povezanih sa svojim ocem. Već nakon pet minuta iscrpljen je gledao na mjerač svakih trideset sekundi i shvaćao kako još uvijek ima dovoljno vremena.

Ja sam obično udarala po krevetu praveći veliku buku. To više ne mogu činiti jer se moji psi uplaše misleći da se ljutim na njih. Sada vrištim u automobilu ili kopam u vrtu.

Kao što vidite, možemo biti vrlo kreativni u iskazivanju svojih osjećaja. Predlažem vam da, kako biste se oslobodili nagomilanih emocija, učinite nešto fizički, naravno, na siguran način. Ne činite ništa nepromišljeno ili opasno za vas ili za druge. Sjetite se, također, da uspostavite komunikaciju s Višom Moći. Uđite u sebe i znajte da se tu nalazi odgovor na vašu ljutnju i da ćete ga naći. Meditacije, kao i vizualizacija bijesa koji slobodno istječe iz vašeg tijela, djeluju vrlo iscjeljujuće.

Pošaljite ljubav drugoj osobi i obratite pozornost na to kako ljubav razrješava nesklad između vas i te osobe. Budite voljni postići sklad. Možda vas ljutnja koju osjećate podsjeća na to da ne komunicirate dobro s drugim ljudima. Prepoznavši o čemu se radi, možete to ispraviti.

Začuđujuće je koliki mi broj ljudi kaže kako su mnogo sretniji pošto su se oslobodili ljutnje prema drugoj osobi. Kao da je s njih spao ogroman teret. Jedna moja studentica teško je izražavala ljutnju. Intelektualno je razumjela svoja osjećanja, ali ih nije mogla pokazati. Kada si je jednom dopustila pokazati emocije, udarala  je  i  vrištala  nazivajući  majku  i  kćer  alkoholičarku pogrdnim imenima. Osjetila je kako s nje spada ogromna težina. Kada ju je kći potom posjetila, nije ju mogla prestati grliti. Dopustila je sebi da, na mjesto potisnute ljutnje, uđe ljubav.

Možda ste vi osoba koja je većinu svog života provela Ijutita. Vi imate, kako to ja nazivam, naviku ljutnje. Nešto se dogodi i vi ste ljuti. Nešto se drugo dogodi i vi ste opet ljuti. l tako ste uvijek" iznova ljuti, ali nikad ne otkrivate što se krije iza vaše ljutnje. Navika ljutnje je djetinjasta - uvijek tražite da bude kako vi hoćete. Bilo bi korisno da se upitate:

*    "Zašto ja odabirem da budem stalno ljuta?'

*    "Što to ja činim kada stvaram situaciju za situacijom koja me ljuti?"

*     "Je li to jedini način kako mogu reagirati na život!?"

*   "Je li to ono što ja želim?"

*    "Koga ja to još uvijek kažnjavam? Ili volim?"

*     "Zašto ja želim biti u takvom stanju?"

*    "Što je  to  u što ja  vjerujem,  a  što  prouzrokuje  sve  te frustracije"

*   "Što ja to dajem čime u drugima izazivam potrebu da me uzrujavaju?'

Drugim riječima, zašto smatrate da se trebate ljutiti kako biste postigli ono što hoćete? Ne kažem da nema nepravde i da nema situacija u kojima ste opravdano ljutiti, ali navika ljutnje nije dobra za vaše tijelo jer se u njemu nastanjuje.

Uočite na što najviše vremena obraćate pažnju. Sjednite ispred ogledala 10 minuta i gledajte se. Upitajte se: "Tko si ti? Što ti to želiš? Što te čini sretnom? Što ja mogu učiniti da te usrećim?" Sada je vrijeme da učinite nešto drugo. Stvorite unutar sebe novi prostor za ljubav, za optimistički i radostan model!

Ljudi su često ljuti dok voze automobil. Izražavaju svoje frustracije prigovarajući drugim lošim vozačima. Odavno sam se prestala uznemiravati zbog toga što drugi nisu sposobni poštovati pravila na cesti. Sa svojim automobilom postupam ovako: Prvo: kako ja ulazim u automobil, ulazi i ljubav. Drugo: kažem afir­ maciju da sam uvijek okružena divnim, sposobnim i sretnim vozačima. Svatko je oko mene dobar vozač. Zbog svojih vjerovan­ ja i afirmacija rijetko srećem loše vozače. Oni za to vrijeme uznemiravaju osobu koja na njih viče i prijeti im stisnutom pesnicom.

Vaš je automobil produžetak vas, kao što je to svatko i sve što je oko vas. Volite, dakle, svoj automobil i šaljite ljubav svakome oko sebe na ulici i na autoputu. Vjerujem da su dijelovi vašeg automobila slični dijelovima vašeg tijela.

Ma primjer, jedna je moja djelatnica osjećala da "nema vizije", da ne može vidjeti kamo to ide njezin život ili kamo bi ona sama htjela ići. Jednog se jutra probudila i ugledala vjetrobran svog automobila smrskan. Jedan moj poznanik osjećao se zaglavljen u životu. Nije ni nazadovao ni napredovao. Uopće se nije pomicao s mjesta, Netko mu je probušio gume na automobilu. Znam da ovo zvuči luckasto, ali me fascinira činjenica da su obje osobe koristile adekvatne termine da opišu svoje mentalno stanje i stanje automobila.  "Biti bez vizije" znači da ne možete vidjeti ispred sebe. Vjetrobran je savršena metafora za to, kao što je i probušena guma metafora za "zaglavljenost." Kada vam se idući put nešto dogodi s automobilom, zabilježite što vama predstavlja slomljeni dio i postoji li u tom trenutku neka povezanost između vaših osjećaja i slomljenog dijela. Možda će vas rezultat iznenaditi. Jednog ću dana napisati knjigu s naslovom "Iscijelite svoj automobil".

Bilo je vrijeme kada ljudi nisu razumjeli povezanost uma i tijela. Sada je vrijeme da čak i proširimo svoja razmišljanja te shvatimo povezanost strojeva i uma. Svaka je situacija u vašem životu iskustvo učenja i u njoj se može tako postupiti da vam bude korisna.

Ljutnja nije nikakvo novo ili jedinstveno iskustvo. Nitko ga ne može izbjeći! Ključ rješenja jest prepoznati ga, shvatiti što ono jest i preusmjeriti energiju u zdraviji smjer. Ako obolite, ne ljutite se zbog toga. Umjesto da tijelo punite ljutnjom,  ispunite ga ljubavlju i oprostite sebi. Oni među vama koji se tako brinu o bolesnim ljudima, neka se brinu i o sebi. Ne učinite li tako, ne ćete biti od koristi ni sebi, ni prijateljima, ni vlastitoj obitelji. Sagorjet ćete. Učinite nešto da svojim osjećajima omogućite da izađu na svjetlo dana. Jednom kada naučite baratati na pozitivan način s ljutnjom, od kojeg ćete ubrzo imati korist, uočit ćete mnogobrojne divne promjene u kvaliteti svojeg života.

Ogorčenje uzrokuje različita oboljenja

Ogorčenje je dugo potiskivana ljutnja. Najveći je problem s ogorčenjem što stanuje u tijelu, i to vrlo često na jednom te istom mjestu. S vremenom počne bujati i kipjeti izjedajući tijelo i vrlo se često pretvori u tumor ili rak. Zbog toga potiskivanja ljutnja se gomila, Što nije dobro za zdravlje. I, naravno, vrijeme je da dopustimo tim osjećajima da izađu.

Mnogi su od nas odrasli u obiteljima gdje nije bila dopuštena ljutnja. Posebno su žene učili da je biti ljutit nešto loše. Ljutnja se nije prihvaćala, osim, naravno, za neke članove obitelji, obično roditelje. Eto, tako smo naučili progutati svoju ljutnju, a ne pokazati je. Opet možemo uočavati da smo sada mi ti koji je zadržavamo u sebi. Nitko drugi nije više uključen.

Ostriga oko zrnca  pijeska  gradi bezbroj omotača i stvara - predivan biser. Slično tome, mi njegujemo staru emocionalnu povredu tako što u glavi stalno vrtimo jedan te isti stari film. Ako se želimo osloboditi povreda, ako želimo gledati novi film, vrijeme je da otkrijemo što se iza povrede krije.

Jedan od razloga što žene stvaraju tumore i ciste na maternici jest ono što ja nazivam sindromom on me povrijedio. Spolni organi predstavljaju najženskiji dio tijela ili ženski princip i najmuškiji dio tijela ili muški princip. Kada ljudi imaju emocionalne probleme, obično u vezama, oni se očituju na tim dijelovima tijela. Žene "njeguju" te povrede dok ne prerastu u tumore ili ciste.

Budući da je ogorčenje zakopano duboko u nama, možda će trebati mnogo učiniti da ga rastopimo. Primila sam pismo žene koja je treći put oboljela od raka. Ona još uvijek nije uklonila model ogorčenja i stalno je u tijelu stvarala nove tumore. Smatrala je da je s pravom ogorčena. Bilo joj je lakše operativnim zahvatom odstraniti najnoviji tumor nego raditi na opraštanju. Bilo bi dobro da je učinila oboje. Liječnici su dobri u odstranjivan­ ju izraslina, ali samo mi sami možemo spriječiti njihovo ponovno pojavljivanje.

Ponekad bismo radije umrli nego izmijenili svoj model. To i Činimo. Opazila sam da bi mnogi ljudi radije umrli nego izmijenili navike ishrane. I oni umiru. Uznemiruje nas kada se to događa nekome koga volimo, a svjesni smo alternativnih mogućnosti koje bi im pomogle.

Nije važno što odaberemo. Uvijek smo dobro odabrali i nema krivice čak i ako napustimo planet. Svi ćemo ga napustiti i svi ćemo pronaći za sebe odgovarajući način da to učinimo kad kucne naš čas.

Naravno, ne okrivljavajmo se za neuspjeh ili za loš postupak. Ne trebamo osjećati krivnju. Nema krivnje. Nitko nije učinio loše. Čovjek radi najbolje Što zna u stanju svijesti u kojem jest i sa znanjem koje posjeduje.  Sjetite se da svi mi u sebi nosimo Moć i da smo svi došli ovamo naučiti određene lekcije. Naša Viša Ja znaju našu sudbinu u ovom životu i što učimo da bismo napredovali u  evolucijskom procesu. Nikad  ne postoji  pogrešan put.  Postoji samo put! Svi smo na beskrajnom putu kroz vječnost i imamo život za životom. Što ne naučimo u ovom životu, vjerujem da ćemo naučit u slijedećem. {SRETNO TI BILO!! - P.P.}

Potisnuti osjećaji vode u depresiju

Depresija je ljutnja usmjerena prema unutra. To je također ljutnja za koju smatrate da je nemate pravo osjećati. Možete, na primjer, smatrati da nije u redu biti ljutit na roditelja, ili supruga, ili suradnika, ili najboljeg prijatelja. Ipak se ljutite. Osjećate se

zaglavljeni. Ta se ljutnja pretvara u depresiju. Danas previše ljudi pati od depresije, čak kronične depresije. Iz tako duboke depresije vrlo je teško izaći.

Osjećamo se tako beznadno da nam treba veliki napor da bilo što učinimo.

Nije me briga koliko ste spiritualni, ali je sigurno da prije ili kasnije morate oprati svoje posuđe. Me možete ostaviti sudoper pun prljavog posuđa i reći: "Oh, ja sam duhovnjak!" Jednako je s vašim osjećajima. Ako želite da vam um bude slobodan, operite prljavo  mentalno posuđe.

Jedan od najboljih načina jest da si dopustite pokazati barem dio svoje ljutnje tako da ne biste morali ostati depresivni. Danas postoje terapeuti specijalizirani da vas oslobode ljutnje. Može vam pomoći nekoliko njihovih terapeutskih tretmana.

Moje je osobno mišljenje da nam je svima potrebno istući jastuk jedanput tjedno, bez obzira na to jesmo ii ljutiti ili ne. Postoje terapeutski tretmani koji vas ohrabruju da uđete u ljutnju. Osobno mislim da tada predugo ostajete u procesu. Ljutnja, kao i svaka druga emocija koja se pojavi, traje samo nekoliko minuta. Bebe vrlo brzo ulaze u emocije i izlaze iz njih. Naša reakcija na emociju jest ono što uzrokuje da je zadržavamo i potiskujemo.

Elisabeth Kuebler-Ross na svojim seminarima koristi predivnu vježbu koju naziva eksternalizacija. Daje vam gumeni štap i nekoliko starih telefonskih imenika koje vi tučete dopuštajući da se u vama pojave sve vrsti emocija. Dok se oslobađate ljutnje, u redu je da vam je neugodno, pogotovo ako je naljutiti se protivno vašim obiteljskim pravilima. Prvi će vam put biti, možda vrlo, vrlo neugodno, ali kada se naviknete, to može biti zabavno i vrlo moćno. Bog vas ne će mrziti zato što ste ljutiti. Jednom kada se oslobodite dijela stare ljutnje, bit ćete sposobni vidjeti vlastitu situaciju u novom svjetlu i pronaći nova rješenja.

Osobi koja je depresivna predlažem, također, da u suradnji s dobrim nutricionistima primijeni program čišćenja ishranom. Začuđujuće je kako to pomaže umu. Depresivni ljudi često se loše hrane, a to samo pogoršava problem. Svi mi želimo najbolji

izbor, tako da hrana koju jedemo bude dobra za naše tijelo. Često u tijelu postoji i kemijska neravnoteža, koja se uzimanjem lijekova može još i pogoršati.

Metoda preporađanja također je dobar način da oslobodite svoje osjećaje jer djeluje izvan intelektualne razine. Ako imate mogućnost, predlažem vam da to učinite. Koristila je mnogima. Posebnim načinom disanja omogućuje vam povezivanje sa starim problemima tako da ih se možete riješiti na pozitivan način. Neki voditelji preporađanja preporučuju da ponavljate svoje afirmacije dok prolazite kroz proces.

Postoje još i druge metode usmjerene na tijelo, na primjer rolfing, proces manipuliranja dubokim vezivnim tkivom, koji je razvila Ida Rolf, zatim Hellerova ili Tragerova metoda. Sve su to izvrsni načini da se tijelo oslobodi funkcionalnih modela koji ga ograničavaju. Različiti postupci ne djeluju jednako na svakoga. Za nekoga je dobar jedan postupak, za nekoga drugi.

Istraživanjem različitih načina možemo pronaći što je najbolje za nas. U knjižarama na odjelu knjiga za samopomoć možete se informirati o različitim metodama.  Prodavaonice zdrave hrane također. Često putem oglasnih ploča ili letaka informiraju o različitim predavanjima i radionicama. Kada je učenik spreman, učitelj se pojavljuje! { A ISTO TAKO VRIJEDI I OVO: KAD JE UČITELJ

SPREMAN - POJAVLJUJE SE UČENIK! - P.P.}

Strah je nedostatak povjerenja

Strah uzima maha na našem planetu. O njemu svakodnevno slušamo i gledamo ga u obliku ubojstava, pohlepe itd. Strah je manjak povjerenja u sebe. Zbog toga nemamo povjerenja ni u Život. Ne vjerujemo da se o nama brine Viša inteligencija, pa mislimo da sve moramo kontrolirati s fizičke razine. Očito je da osjećamo strah jer ne možemo kontrolirati sve u svojem životu.

Povjerenje je ono čemu se učimo dok nastojimo nadrastati strah. To se naziva skokom vjere. Povjerenje u unutarnju Moć, koja je povezana s Univerzalnom Inteligencijom. Povjerenje u ono

što je nevidljivo, nasuprot povjerenju samo u fizički, materijalni svijet. Ne kažem da ne treba ništa raditi, već da s povjerenjem lakše živimo. Kako sam već rekla, ja vjerujem da mi sve što trebam znati biva otkriveno. Ja vjerujem da se o meni vodi briga te da ne moram fizički kontrolirati sve što se događa oko mene.

Kada se pojavi misao straha, ona vas zapravo pokušava zaštititi.

Predlažem da kažete strahu: "Ja znam da me želiš zaštititi. Cijenim što mi želiš pomoći. I hvala ti". Budite svjesni da vas strah želi zaštititi! Kada ste fizički uplašeni, adrenalin juri tijelom da vas zaštiti od opasnosti. Jednako je tako sa strahom koji proizvodite u umu.

Promatrajte svoje strahove i uočite da vi niste oni. Razmišljajte o strahu kao o gledanju slika na filmskom platnu. Ono što vidite na filmskom platnu, nije stvarno tamo. Slike koje se pokreću samo su celuloidni okviri koji se brzo pojavljuju i nestaju. I naši će se strahovi pojaviti i nestati jednako brzo kao i te slike ukoliko ne inzistiramo na tome da iz zadržimo.

Strah ograničava naš um. Ljudi se boje da ne obole, da ne ostanu  bez doma,  da  ne  ...  Ljutnja je  strah  koji je  postao obrambeni mehanizam. Ljutnja vas štiti, ali bi ipak za vas bilo— bolje da radite afirmacije kako biste prestali neprestano stvarati zastrašujuće situacije u svome umu i kako biste se voljeli i kada ste uplašeni.  Naravno,  ničemu uzrok nije izvan nas. Mi smo središte svega Što se događa u našim životima. Sve je unutra. Svako iskustvo, svaka veza ogledalo je mentalnog modela unutar nas.

Strah je suprotan ljubavi. Čim smo spremniji voljeti sebe i vjerovati sebi, tim više privlačimo te kvalitete u svoj život. Kada smo uplašeni, uznemireni ili zabrinuti, ili se ne volimo, nije čudno što nam sve u životu ide naopako, jedno za drugim, i što se čini da nikad ne će prestati.

Jednako je tako i kada volimo sebe. Ulazimo u pobjedničku fazu i dobivamo "zeleno svjetlo" i "mjesto za parkiranje". Sve što čini život tako divnim - i male i velike stvari. Ustanemo ujutro i dan proteče divno.

Volite sebe da biste vodili brigu o sebi. Učinite sve što možete da ojačate srce, tijelo i um. Okrenite se ka Moći unutar sebe. Pronađite dobru duhovnu povezanost i razvijate je.

Ako se osjećate ugroženi ili ustrašeni, svjesno dišite. Kada smo uplašeni, često zadržavamo dah. Dakle, udahnite duboko nekoliko puta. Disanje otvara prostor unutar vas, prostor koji je vaša moć. Učvršćuje vašu kralježnicu. Proširuje vaša prsa, pa vaše srce ima dovoljno mjesta da se širi. Disanjem počinje rušenje prepreka i počinje otvaranje. Širite se umjesto da se grčite. Vaša ljubav teče. Recite si: "Ja jesam jedno s Moći koja me stvorila! Ja jesam sigurna! Sve je dobro u mom svijetu!"

Čišćenje od ovisnosti

Ovisnosti su jedan od primarnih načina maskiranja naših strahova. One potiskuju ili negiraju emocije tako da mi ne osjećamo. Osim kemijskih ovisnosti, postoje, naravno, i mnoge druge. Neke od njih ja nazivam ovisnostima o modelu ponašanja. One nam onemogućavaju da budemo sada prisutni u životu. Ako se ne želimo suočiti s onim što je pred nama ili ne želimo biti tu gdje jesmo, imamo mode! koji nas sprečava da budemo u dodiru sa životom. Za nekoga je to ovisnost o hrani, za druge kemijska ovisnost. Za alkoholizam možda mogu postojati tzv. genetske predispozicije, ali izbor: biti i ostati bolestan, uvijek je osobni izbor. Kad govorimo o nasljeđivanju, često je to, zapravo, samo prih­ vaćanje roditeljskog modela suočavanja sa strahom, koje se dogodilo dok smo još bili djeca.

Meki su emocionalno ovisni. Možete biti ovisni o nalaženju grešaka u drugima. Ma što se dogodilo, uvijek ćete pronaći nekoga da ga optužite. "To je njihova greška, oni su mi to učinili".

Možda ste ovisni  o gomilanju računa.  Ima vas i ovisnih o dugovanju - činite sve da stalno budete zaduženi, a to nema veze sa sumom novca s kojom raspolažete.

Možete biti ovisni o odbacivanju. Kuda se god krećete, priv­ lačite ljude koji vas odbacuju. Stalno ih pronalazite. Međutim, vanjsko odbacivanje samo je odraz vašeg vlastitog neprihvaćanja sebe. Ako vi ne odbacite sami sebe, ne će to činiti nivdrugi, a ako to učine, vama to ne će biti važno. Upitajte se: "Što to ja ne prihvaćam kod sebe?"

Ima vrlo mnogo ljudi ovisnih o bolestima. Oni uvijek nešto "pokupe" ili se brinu o bolestima. Izgledaju kao da su se učlanili u klub "Bolesnika mjeseca".

Ako ste skloni ovisnosti, zašto to ne bi bila ljubav prerna sebi? Možete biti ovisni i o tome da radite afirmacije ili bilo što što je za vas korisno.

Prisilno prejedanje

Primila sam mnogo pisama od ljudi s problemom prekom­ jerne težine. Pošto prekinu dijetu na kojoj su bili dva ili tri tjedna, osjećaju se krivi, pa umjesto da shvate kako su učinili što su u u tome času mogli, naljute se na sebe. Potom se kažnjavaju, jer krivnja uvijek traži kaznu, tako da počnu jesti hranu koja nije dobra za njihovo tijelo. Kad bi uspjeli priznati da su dijetom učiniti nešto divno za svoje tijelo, i kad bi se prestali osjećati krivima, počeli bi mijenjati takav model ponašanja. Mogli bi također početi govoriti: "Ja sam obično imala problema s težinom. Sada si ja dopuštam savršenu težinu za sebe". l model bi se poljuljao iznutra. Ali, mi se ne želimo usredotočiti na problem ishrane jer to i nije naš stvarni problem.

Prejedanje je uvijek značilo potrebu za zaštitom. Kada se osjećate nesigurni ili uplašeni, ušuškate se salom - omotačem sigurnosti. Težina nema veze s hranom. Većina od vas provede život Ijuteći se na sebe jer ste debeli. Kakav gubitak energije! Umjesto toga uočite da u vašem životu postoji nešto što vas čini nesigurnima i uplašenima. To bi moqao biti vaš posao, vaš bračni partner, vaša seksualnost ili život općenito. Ako patite od prekom­ jerne težine, ostavite po strani hranu / težinu i radite na modelu

koji kaže: "Ja trebam zaštitu jer sam nesigurna!"

Začuđujuće je kako vaše stanice odgovaraju na vaš misaoni model. Kada nestane potreba za zaštitom ili kada se počnete osjećati sigurno, salo će se otopiti. U vlastitom sam životu uočila da se udebljam kada se osjećam nesigurno. Kada se moj život odvija prebrzo i s previše obveza, osjećam potrebu za zaštitom, za sigurnošću. Tada kažem sama sebi: "O.K., Louise, vrijeme je da radiš na sigurnosti. Ja želim da ti uistinu znaš da si sigurna i da si O.K., da možeš ispuniti sve te obveze, da možeš biti na svim tim mjestima i sudjelovati u svim tim događanjima. Upravo sada ti si sigurna i ja te volim".

Težina je samo vanjski efekt straha koji je u vama. Kada se pogledate u ogledalo i vidite kako u vas bulji debela osoba, sjetite se da gledate u posljedicu svojeg starog načina mišljenja. Kada počnete mijenjati svoj način mišljenja, posijali ste sjeme onog što će biti istina za vas. Što izaberete misliti danas, stvorit će vašu novu figuru sutra. Jedna od najboljih knjiga o oslobađanju od prekomjerne težine jest knjiga Sondre Ray "Jedina dijeta koja postoji". U knjizi se ne govori o suzdržavanju od jela, nego o suzdržavanju od negativnog mišljenja. Ona vam pokazuje kako da to učinite korak po korak.

Skupine samopomoći

Skupine samopomoći novi su društveni oblik. Smatram to pozitivnim pomakom. Njihovi su programi vrlo korisni. Okupljaju se ljudi sa sličnim problemima ne da se žale i jadaju, nego da pronađu način kako da ih riješe i poboljšaju kvalitetu svoga života. Već postoji skupina za gotovo svaki problem. Mnoge su navedene u telefonskom imeniku pod nazivom Društvene usluge.

Znam da možete naći skupinu kakva vam treba. Danas i mnoge crkve vode slične  sastanke.

Možete čak otići do obližnje prodavaonice zdrave hrane i pogledati njihove obavijesti. Ako ste zbilja odlučili izmijeniti način

života, pronaći ćete put.

Već duže vrijeme posvuda, postoji Program 12 koraka, koji daje izvrsne rezultate. Njihov Sve-odmah program za ljude koji žive s ovisnicima o drogama ili su njihova djeca jedan je od najboljih programa za takve ljude.

Osjećanja su unutarnji mjerači

Kada se odrasta u problematičnoj obitelji, nauči se izbjegavati konflikt kad god je to moguće, ali to rezultira poricanjem osjećaja. Često ne vjerujemo drugima da nam mogu pomoći da zadovol­ javanju naših potreba, pa ih i ne molimo za pomoć. Uvjereni smo da moramo biti dovoljno jaki da sve činimo sami . Jedini je problem što ne uspijevamo biti u kontaktu sa svojim osjećajima. Osjećaji su naša najkorisnija veza s nama samima, s drugima i svijetom oko nas. Oni nam pokazuju što je u našem životu dobro, a što nije. Isključivanje osjećaja vodi samo u složenije probleme i tjelesne bolesti. Što možete osjećati, možete i izliječiti. Ako si ne dopuštate da osjećate što se u vama događa, ne ćete znati gdje treba započeti proces ozdravljenja.

S druge strane, čini se da mnogi od nas prolaze kroz život osjećajući uvijek krivnju, ljubomoru, strah ili tugu. Razvijamo modele navika koji nam uvijek iznova omogućuju ista ona is­ kustva za koja kažemo da ih ne želimo. Ako osjećate ljutnju, tugu, strah ili ljubomoru, a ne uspostavite vezu s onim što je tome uzrok, nastavit ćete stvarati još više ljutnje, više tuge, više straha.

... Kada se prestanemo osjećati kao žrtve, moći ćemo povratiti svoju moć. Moramo biti voljni naučiti lekciju tako da problem može nestati.

Kada vjerujemo procesu života  i  duhovnoj  povezanosti  sa  - Svemirom,  možemo rastočiti  svoje  ljutnje i  strahove  čim  se pojave. Možemo vjerovati životu i znati da se sve odvija u skladu

s  Božanskim  redom  te  u  savršenom  prostorno-vremenskom redoslijedu.