POJAVLJIVANJE DJETETOVA "JA"

 

            Jedno-, dvo- ili trogodišnje dijete uvelike se promijenilo od razdoblja kad je bilo beba, ne samo po sposobnosti hodanja i govora, već i po njegovom "ja". Već kad vaše dijete navrši osamnaest mjeseci bez sumnje ćete opaziti kako se pretvorilo u čovjeka koji posjeduje određenu snagu.

            Svijest bebe možemo nazvati participacijskom sviješću (sviješću sudionika). Njeno "ja" i druga osoba nisu odijeljeni. Naravno da je osobnost prisutna već kod vrlo malog djeteta, ali izgleda kao da ga ona postepeno sve više okružuje u procesu inkarniranja. Mala beba sudjeluje u svim osjetilnim dojmovima bez distance, i tek postepeno počinje razlikovati različite osjete, različite odrasle osobe i "milijun stvari" stvarnog svijeta. 

            Spominjali smo čestu pojavu straha ili sramežljivosti pred nepoznatim osobama koja se kod većine beba javlja oko devetog mjeseca, a tijekom druge godine javit će se drugi znakovi postojanja djetetova "ja" i "ne-ja". Djeca tada počinju osjećati da su individue, počinju koristiti svoje ime, postaju posesivni glede svojih igračaka i počinju se opirati jednostavnim naredbama svojih roditelja. Ono što psiholozi nazivaju negativizmom normalna je faza druge polovice druge godine. Kad im koncept riječi ne postane jasan djeca će se suprotstaviti volji svojih roditelja.

            U knjizi The First Three Years of Life White piše: "Zašto dijete mora postati tvrdoglavo i ostati takvo barem šest ili sedam mjeseci jedna je od misterija koja čini proučavanje ranog razvoja čovjeka toliko bogatim i fascinantnim... Sljedeći put nešto slično javlja se u pubertetu u obliku adolescentske pobune. Prepuštamo detaljnije proučavanje ovog fascinantnog problema drugim znanstvenicima."17

            Steiner objašnjava takvo ponašanje djetetovim snažnijim doživljavanjem svoga "ja" uslijed čega postaje budnije i usredotočenije snagom svoga individualiteta. To se javlja u razdoblju između druge i treće, oko devete, te ponovno oko trinaeste godine. Sa dvadeset i jednom godinom individualitet se napokon sasvim inkarnira u zemaljski život.

            Javljanje djetetova osjećaja za "ja" jača razvojem pamćenja što dovodi do prvog svjesnog korištenja riječi "ja". I doista, ne možemo biti svjesni sebe bez pamćenja koje se razvija gomilanjem iskustava sa "ne-ja". Bolne stvari - nož kojim se poreže, tvrde betonske stube na koje se udari - mijenjaju djetetovu participacijsku svijest i odvajaju svijet od njegova "ja". Pamćenje se gradi na temelju ovakvih i sličnih susreta, povećavajući prisutnost promatrača ili onoga koji doživljava i objekta iskustva. Ovaj osjećaj distance ili odvajanja u suprotnosti je sa djetetovom nefokusiranom sviješću koja ne razlikuje "ja" od svega ostalog, koje posve sudjeluje u svakom osjetu kojeg doživljava.

            Pojava pamćenja, mišljenja i "ja" povezana je, i tijekom treće godine primijetit ćete kako vaše dijete po prvi put za sebe umjesto imena koristi "ja". Do tada će reći: "Iva to radi." Ili "Ivi knjiga." oponašajući kako je drugi zovu. Samo sama osoba može za sebe reći "ja", pa će dotadašnji način govora nestati.

            Razdoblje između druge i treće godine uzbudljivo je, jer dijete svim srcem govori svijetu: "Tu sam!" Ovaj divni korak u razvoju može biti popraćen snažnom voljom dok dijete dokazuje netom pronađenu snagu svog individualiteta. Poznavanje promjene djetetove svijesti može nam pomoći da kao roditelji shvatimo snagu koja leži iza njegova ponašanja, može nas usmjeravati pri ispravljanju (inzistiranju na "dobrom ponašanju") bez nepotrebnih emotivnih reakcija. Primjere kreativnih načina nošenja sa negativnim ponašanjem pronaći ćete u 5. poglavlju.

ZAKLJUČAK

            Uvid u djetetov fizički razvoj i promjene svijesti od rođenja do treće godine može vam pomoći da svoje dijete bolje razumijete i kreativno s njim komunicirate. U sljedeća dva poglavlja bavit ćemo se načinima kojima možete pomoći djetetov razvoj tijekom ove ključne tri godine.

           

 

4. Pomoć razvoju tijekom prve godine

 

            Djetetov ubrzani fizički razvoj tijekom prve godina temelj je razvoja inteligencije u narednim godinama. Uz to se beba razvija u emotivnom i socijalnom smislu, i lekcije koje kao mala nauči o ljubavi i povjerenju činit će osnovu njenog kasnijeg emotivnog zdravlja. Hrana o kojoj se govorilo u poglavlju u novorođenčadi može se primijeniti i na kritičnu prvu godinu života. Sjetite se kako bebe koje nisu imale blisku osobu koja se brinula za njih nisu napredovale i ako nitko ne reagira na njihov plač postaju apatične i ravnodušne.

            Roditeljstvo se u prvoj godini može činiti banalnim jer uključuje podmirivanje djetetovih fizičkih potreba za hranom, čistoćom, snom i dodirom. Pa ipak, roditeljska briga ima veliku vrijednost jer se dijete oblikuje u odnosu koji ima prema roditeljima i neposrednoj okolini. Osjećaji roditelja i njihov odnos prema djetetu imaju nježan utjecaj različit od onog u jaslicama. Budući da se sve veći broj žena nakon šest tjedana vraća na posao i bebu odvode na cjelodnevno čuvanje, apeliramo na majke i očeve da tijekom prve godine djetetova života s njim provedu čim više vremena! Uz izuzetak bake koja čuva bebu kod kuće, nitko joj ne može omogućiti mirnu atmosferu i pružiti pažnju kao majka ili otac. Pojam "kvalitetnog zajednički provedenog vremena" ne može se primijeniti na tako malo dijete kojem je neophodno dojenje, skrb, vaša stalna blizina čak i kad nešto radite.

            Niti jedan drugi sisavac ne rađa se tako bespomoćan i nema potencijal za takav razvoj. Iako u usporedbi s ostalim sisavcima beba iz više razloga nije spremna za rođenje, ipak se mora roditi nakon devet mjeseci trudnoće jer bi joj u suprotnom glava postala prevelika i odviše kalcificirana za prolaz kroz majčinu zdjelicu. Potreba za majčinom blizinom ne prestaje rođenjem, već traje cijelu prvu godinu, a i dulje. Kod "primitivnih" kultura uvriježeno je nošenje u svojevrsnom tobolcu pri čemu je beba u direktnom kontaktu sa majčinim tijelom i narednih devet mjeseci - gotovo kao još jedna trudnoća. Nakon devet mjeseci vidljiva je velika promjena. Beba postaje zainteresiranija za okolinu, nastoji dohvatiti hranu sa stola, puže, a potom i sama hoda.

            Uz posebnu, hormonalnu i psihičku, vezanost majke i djeteta, i očeva sve dublja povezanost s bebom također uvelike doprinosi njenom rastu i razvoju. Ta veza može se  početi razvijati već tijekom trudnoće ako otac nađe vremena kako bi bio u toku sa djetetovim razvojem. Podijeli li iskustvo rođenja sa svojom suprugom ustanovit će kako naglo jača njegova ljubav i veza s djetetom. Sudjelovanjem u njezi i promatranjem kako raste, njihov odnos još više se produbljuje uslijed čega otac odvaja još više vremena za bebu, osobito za vrijeme dojenja. Kako ona raste i sve više reagira osmjehom i igrom njihov odnos postaje još čvršći. Uz posebnu ljubav i zaštitu koju pruža djetetu i supruzi, postoji puno načina bavljenja djetetom tijekom prve godine. Očinstvo je dobro ne samo za dijete, nego i za oca jer time i njegova duša dobiva priliku za rast. Majke uživaju kad vide kako se njihovi supruzi bave djecom; istraživanja su pokazala kako je zadovoljstvo u braku za ženu povezano sa aktivnom ulogom oca koju suprug preuzima.1

            Nemamo namjeru davati savjete za odgajanje "savršene bebe". Ono što je potrebno većini mladih roditelja je samopouzdanje, osjećaj da su oni djetetu važni i da mogu za njega najbolje skrbiti. Pa ipak, na temelju sve boljeg poznavanja razvoja djece i postepenog odvijanja inkarnirajućeg procesa, neki principi i postupci mogu biti osobito korisni za vas i vašu bebu.