Jedno područje u kom se radikalno dodiruju kršćanska teologija i pokret Novog Doba odnosi se na pojam zla. U kršćanstvu je zlo realno. Istočnjačke religije ga ne smatraju realnošću, već iluzijom ili čak lažnim (pogrešnim) znanjem, nazivajući ga 'maja'. Ne tvrdim da to nije istina. I nema sumnje da razmišljajući o zlu stvaramo zlo. Tražeći demonsko u svemu sa čime se ne slažemo - što mnogi religiozni ljudi sa Nivoa 2 čine -izazivamo fragmentarnost i neprijateljstvo, a ne iscjeljenje. Kroz pokret Novog Doba, međutim, pojednostavljivanje ideje je prošireno na vjerovanje da, ukoliko promijenimo način razmišljanja, zlo ne postoji. Tada će, jednostavno, svo zlo nestati. Ali, činjenica je da zaista postoje ljudi koji uživaju u zlostavljanju i mučenju drugih ljudi.. Postoje ljudi koji započinju ratove, jer se u ratu može profitirati. Ako ste, možda, uvjereni u suprotno lako vam se može desiti da zapadnete u ozbiljne neprilike. Jer, prije ili kasnije, suočit ćete se sa zlom, a pokušaj da izađete s njim na kraj neće biti tako lak, kao što to tvrde neke knjige pokreta Novo Doba. Jedna od tih knjiga, koja privlači puno pažnje i o kojoj me često pitaju, je i Kurs o čudima'. To je vrlo dobra knjiga sa dosta prvoklasne psihijatrijske mudrosti, ali i knjiga koja odriče postojanje zla, držeći se teze da je zlo samo dio naše imaginacije, što i nije daleko od istine, jer zlo ima dosta zajedničkog sa imaginarnim. Zapravo, u knjizi 'Ljudi laži' definirao sam Satanu kao 'postojeći duh nepostojećeg'. Dakle, zlo zaista ima dosta zajedničkog sa izmišljenim - sa lažima i neistinom - što ne znači da samo po sebi ne postoji. Iako knjiga 'Kurs o čudima' nastoji da se deklarira kao kršćanska, ona zapravo izvrće kršćansku doktrinu, a brojne poluistine i greške u tretiranju problema zla ostavljaju nas u velikoj nedoumici. Knjiga prečesto operira samo jednom stranom 'paradoksa zla'. Odricanje postojanja zla je karakteristična značajka pokreta Novog Doba