POGUBNA LJUBAV

Životinje su prirodom podvrgnute očitim uvjetima koji se nazivaju parenjem, a ti ih uvjeti primora-vaju reproducirati svoju vrstu. Samo je čovjek sposoban za uzvi-šeni osjećaj koji mu omogućuje odabir svog partnera i ublažava tje-lesne apetite pomoću najapsolutni-je predanosti. Kod životinja se mu-žjak penje na sve ženke bez ra-zlike, a ženke se podaju svim mu-žjacima. Čovjek je stvoren da voli jednu ženu, a žena vrijedna pošto-vanja čuva se za vlastitog čovjeka.

U muškaraca, kao i u žena, privla-čnost osjeta ne zaslužuje ime ljuba -vi: nalik je životinjskom parenju. Razuzdani i raskalašeni, i muška-rac i žena, nerazumne su zvijeri.

Ljubav ljudskoj duši daje intuiciju apsoluta. Ne postoji na drugi na-čin. Kada ljubav objavljuje sebe u velikoj duši, to je objavljena vje-čnost.

U ženi koju voli, muškarac vidi i obožava božansko majčinstvo i predaje svoje srce zauvijek djevici kojoj nastoji dati dignitet majke. U muškarcu kojega voli, žena obo-žava božansku plodnost koja će u njoj stvoriti predmet svih njezinih zavjeta, cilj njezina života, krunu svih njezinih ambicija: dijete!

Tako su ove dvije duše jedine koje moraju biti upotpunjene trećom. Postoji jedan čovjek u tri duše, kao što je Bog jedan u Tri Osobe.

Naša inteligencija stvorena je za istinu, a naše srce za ljubav.

Duše žive pomoću istine i ljubavi. Bez istine i ljubavi, blijede i kopne kao tijelo lišeno svjetla i topline.

Želite li ući u tajne ljubavi?

Proučavajte misterij ljubomore. Ljubomora je nerazdvojiva od lju-bavi jer je prioritet ljubavi uzvra-ćanje iste. Ali ne može postojati bez potpunog povjerenja kojeg lju-bomora prirodno nastoji uništiti. Razlog je taj da je ljubomora ego-istični osjećaj, a obično je rezultat toga da zamijeni naklonost i ljubav mržnjom. To je tajna objeda protiv voljenog objekta, sumnja koja ga povređuje. Često je to bjesnilo koje se ispoljava u bolesnom odnosu i destrukciji.

Zato ljubav prosuđujte po njezi-nim djelima: ako uzdižete dušu, inspirirat ćete devociju i herojska djela; ako je ljubomora na savr-šenstvo i dobrobit onoga koga voli, ako je sposobna žrtvovati se zbog časti i spokoja voljenog, tada je to besmrtni i uzvišeni osjećaj. Ako lomi hrabrost, slabi volju i težnje, ako zloupotrebljava dužnost, tada je to pogubna ljubav. Čovjek je mora pobijediti ili će ona uništiti njega. Prava ljubav je zasljeplju-juće objavljenje besmrtnosti du-še. Za muškarca je ideal prave lju-bavi neokaljana čistoća, a za ženu postojana velikodušnost. Nečistoća je promiskuitet što se nalazi u čovjekovim željama. Muškarac koji žudi za svim ženama, žena koja želi sve muškarce - oni ne znaju za ljubav i nisu vrijedni upoznati je.

Koketiranje je poniženje za žensku taštinu. Čak se i ime izvodi iz ime-na životinje i podsjeća na provo-kativno šepurenje kokoši koje žele privući pozornost pijetla. Dopusti-vo je da žena izgleda lijepo i za-nosno ali trebala bi jedino željeti usrećiti onoga koga voli, ili se nada da će ga jednoga dana voljeti.

Čestitost njegove žene muškarcu je poseban ideal koji je podvrgnut njegovoj legitimnoj ljubomori. Fi-noća i velikodušnost njezinog mu-ža poseban je san svake žene. U toj ideji ona pronalazi stimulans ili neuspjeh svoje ljubavi.

Brak je legitimna ljubav. Brak iz interesa je brak iz očaja. Muška-rac i žena sporazumni su imati djecu pod zaštitom zakona; ako niti jedno od njih još nije došlo do ljubavi drugog, mogu se nadati razvitku ljubavi u intimi obitelj-skog kruga, ali ljubav nije uvijek u skladu s društvenim konvencija-ma. Oni koji se žene bez ljubavi često ulaze u rizik preljuba.

Zaljubljena žena koja se ne udaje za voljenog muškarca griješi pro-tiv prirode.

Žena koja se zaručuje, a tada vara svog muškarca, obeščašćuje svoju prvu ljubav. Može se prešutno označiti kao iskreni preljub kada se uda. Niti jedna žena vrijedna ime-na ne treba se crveniti u nazo-čnosti čovjeka koji se pokazao vrijednim njezine prve ljubavi.

Oženiti ženu koja je data drugome a koju taj drugi nije napustio ista je stvar kao kada bismo oženili nečiju tuđu ženu. Takav brak je ravan nuli i isprazan je pred prirodom i ljudskim ponosom.

Biti ili ne biti, pitanje je, kaže Hamlet; suština ljudskoga bića je u njegovim mislima i njegovim sklo-nostima. Osoba koja se odriče svojih misli javno, a da nije uvje-rena u njihovu neistinitost jest od-metanje od duha; odreći se ljubavi kada se osjeća njezino postojanje odmetanje je od srca.

Ljubav koja se mijenja prolazni su hirovi. Oni pred kojima se mora crveniti jesu nesretnici čiji se utjecaj mora otkloniti.

Prava ljubav je nepobjediva strast motivirana ispravnim osjećajem. Nikada ne može biti u proturječju s ljubavlju jer po vlastitom pravu postaje najapsolutnija dužnost. Ne-opravdana strast tvori pogubnu ljubav, a to je ono čemu se treba oduprijeti, čak i ukoliko osoba pati i umire čineći to.

Netko će pogubnu ljubav nazvati princem demona, jer to je zli ma-gnetizam naoružan čitavom svo-jom snagom. Ništa ga ne može razoružati ili ograničiti kada počne bjesnjeti. To je groznica, manija, delirij. Žrtva osjeća da polako gori. Nema nikoga tko joj se smilovao. Muče je sjećanja, neispunjene želje bacaju je u očaj. Rađaju se misli o smrti, ali češće je sklon ljubavi i patnji nego umiranju. Koji je lijek za tu bolest? Kako izliječiti rane koje zadala ova otrovna strijela?

Tko će nas spasiti od te glupe stranputice?

Izliječiti pogubnu ljubav znači pre-kinuti magnetski lanac primjenom druge struje i neutralizaciju jedne vrste elektriciteta njegovom supro-tnošću. Udaljite se od osobe koju volite. Maknite sve što bi vas moglo podsjetiti na nju. Riješite se čak i odjeće u kojoj vas je vidjela. Radite, obavljajte razne zamorne i dosadne poslove, nikad ne budite nezaposleni i ne sanjarite. Iscr-pljujte se radom tijekom dana tako da noću možete dobro spavati. Nađite neku ambiciju koju treba ostvariti, neki interes koji treba zadovoljiti; a da biste ih pronašli morate ići dalje od ljubavi. Na ovaj način pronaći ćete mir, ako ne i zaborav. Ono što po svaku cijenu morate izbjegavati jest samoća, ta sestra zaljubljenosti i snova, . .

Iznad svega treba shvatiti: sve dok su posrijedi ljudski osjećaji, apso-lut je ideal koji se nikada ne ostva-ruje ovdje dolje. Sva se ljepota mijenja i život je odnosi. Ukratko, sve prolazi čudesnom brzinom. Predivna Helena postala je bezuba lubanja, zatim malo prašine, a potom ništa.

Bilo koja ljubav koju osoba ne može ili ne smije obznaniti je po-gubna ljubav. Nema zakonitosti u strastima izvan zakona prirode i društva. Moraju biti uništeni pri rođenju i potisnuti aksiomom: Ono što ne smije postojati, ne postoji. Nikada ništa neće opravdati incest ili preljub. To su sramne stvari, uvredljive čednom uhu čak i na-zivom. Čisti ne smiju dopustiti njihovo postojanje. Djela i aktiv-nosti koji nisu opravdani ljudskim razumom bestijalni su i glupi. To su padovi od kojih se osoba mora opravdati; padovi čije mrlje treba ukloniti. To su poročna djela čiju nedoličnost treba sakriti, čiji moral se ne smije priznati čak niti radi kazne. Pogledajte Isusa u nazo-čnosti žene preljubnice. Nije slu-šao one koji je optužuju, nije ju gledao da ne bi vidio njezino crvenilo stida, a kada su Ga uporno pokušavali prisiliti da joj sudi, govorio je ovim predivnim riječi-ma, koje su kraj svih kazni što na-meće ljudska pravda: "Ne osuđu-jem te, idi i ne griješi više". Tako je naš Uzvišeni Učitelj govorio nesretnoj ženi čije je optužitelje odbio slušati. Isus nije rabio riječ "preljub". Nazivao ga je razvratom i kao kaznu je dopuštao mužu da otjera svoju ženu.

Žena, sa svoje strane, ima pravo napustiti muškarca koji ju je pre-vario. Tada, ako nema djece, pono-vno postaje slobodna pred priro-dom. Ali, ako je majka, lišena je prava na djecu od strane muža, ba-rem ukoliko on nije notorna pija-nica ili vucibatina. Odričući se nje-ga, ona se odriče svoje djece. Ako nema sjetne hrabrosti da napusti i izgubi njihovo poštovanje, mora se predati heroizmu majčinske žrtve, ostajući udovica u braku i tješeći se jadom kao žena u svojoj maj-činskoj predanosti. Ženke ptica nikada ne napuštaju svoja gnijezda prije nego ptići mogu poletjeti; zašto bi žene majke bile inferior-nije od ptica? Ljubav kao apsolutni ideal prkosi ljudskoj generaciji u određenom smislu, a taj ideal zahti -jeva jedinstvo ljubavi.

Postoji samo jedna žena na svijetu za srce vrijedno ljubavi, žena, to zemaljsko božanstvo, ponekad se objavljuje u nekoliko osoba, a nje-zine su inkarnacije često brojnije od inkarnacija Višnuovih avatara.

Sunce sjaji u kapljici vode. To je dijamant, svijet. Blagoslovljen je čovjek koji ne misli da je sunce nestalo kada se kapljica vode osu-ši. Prolazne ljepote samo su kra-tkotrajne refleksije vječne ljepote, jedinstveni efekti naših društvenih odnosa. Želio bih imati oči orla i vinuti se prema suncu. Ali ako se sunce spusti do mene, raspršivši svoj sjaj u kapljici rose, bit ću za-hvalan prirodi i neću žaliti previše kada dijamant nestane. Jao onom prevrtljivom stvoru koji me više ne voli u traženju ideala njezinog sr-ca. I ja sam bio samo kapljica vo-de. Moram li je optuživati i pro-klinjati jer sam u njezinim očima postao pala suza u kojoj ona više ne vidi sunce?   Eliphas Levi 1844-1911 - VELIKA TAJNA

Najviše su cijenjene one žene koje se oslobode slabosti svoga spola i ispoljavaju onu unutrašnju heroj-sku snagu i moralnu čvrstoću. Ta-kve žene su dostojne naj-jačih i naj -hrabrijih ljudi.  W. E. H. Lecky 1838-1903 - HISTORY OF EUROPEAN  MORALS

Čedna žena je najplemenitija krea-cija Ahura Mazde (Boga). Žena je čudo kreacije. Ona je neusporediva i bez premca u Obliku i Ljepoti u sedam stvarnosti. Ona je cvjetajući cvijet u vrtu života koji širi miris oko sebe. Žena je čovjekova učite-ljica plemenitosti. Ona pomaže čo-vjeku da se razvija u moralne visi-ne. Ona je održavajuća moć čovje-kovog života. Fanatik ikonoklast se pretvara u poslušnog idol oboža -vatelja kada pristupi ženi, vječni idol čovječanstva u tijelu. Ženstvo i Majčinstvo jesu ženine najsvetije funkcije.  Zarathustra

U prošlosti je bilo rečeno: "Ti nećeš počiniti preljub: Ali ja vam govorim, da tko god gleda na ženu sa požudom u očima da je već počinio preljub u svom srcu".  Isus

- U klaonici ljubavi ništa drugo osim dobrog nije žrtvovano. Oni koji su slabi i bolesni nisu žrtvo-vani. Da li si ti istinski ljubavnik? Ako je to tako, nemoj bježati od toga da budeš žrtvovan; jer se samo leševi ne smatraju pogodnim da budu žrtvovani.

- Požudan čovjek nije sposoban ostvariti ekstaze Ljubavi isto kao što kućna muha ne može težiti da oponaša goruću želju noćnog lepti-ra da se žrtvuje u Vatri Ljubavi. . . - Ne govori o tajnama Ljubavi i Ekstaze skeptiku, jer je on tako zaokupljen svojim vlastitim ja da on radije želi umrijeti u neznanju o postojanju takvih odlika.

 Zarathustra 600 god. prije Krista

Sve dok se ne sasječe nagon, makar i vrlo malen, muškarca prema ženi, tako je dugo i njegov duh zavisan kao tele od majke koja ga doji.  DHAMMAPADA