POGREŠNE IDEJE O JASTVU

Neznalica poistovjećuje Jastvo s vanjskim stvarima, kao npr. sa svojom djecom, kućom i bogatstvom. Kod povrede  ovih vrijednosti ili  prilikom njihovog gubitka, on sam osjeća  se povrijeđenim i gubitnikom. Neki od njih, zadrti materijalisti, smatraju da je tijelo Jastvo te njeguju krive pojmove o tome da je Jastvo obdareno takvim svojstvima poput mladosti ili starosti, rođenja ili smrti. Drugi materijalisti smatraju da su organi osjetila Jastvo te pogrešno misle da je Jastvo slijepo ili gluho.

Postoje također i oni koji smatraju da su prana ili um Jastvo, te vjeruju da je Jastvo glad ili žeđ, ili da je Jastvo prepuno sumnji i želja. Neki Budisti23 brkaju Atmana s njegovim odrazom  u buddhiju, koji je, kao što je već gore navedeno, samo individualizirani ego ili činilac. Nihilisti24 opisuju Jastvo kao nepostojanje te zaključuju da u potrazi za stvarnošću Jastva ne nalaze ništa drugo do li blijede bjelokosti praznine. Međutim, prema učiteljima Vedante, svi ti pojmovi o Jastvu pripadaju u stvari kategoriji ne-Jastva. To su samo predmeti (puki objekti), poput lonca ili platna, osvijetljeni ili manifestirani od Atmana ili Čiste Svjesnosti. Čak i onaj koji opisuje Atmana kao prazninu ili nepostojanje treba Svjesnost da bi percipirao prazninu. Sâma Svjesnost putem koje se negira duša jest Atman. Stoga Vedanta ističe da je Jastvo tj. Atman Svjesnost, koja je po prirodi čista, vječna i puna blaženstva te je i Svjedok i Osvjetljivač svih iluzornih entiteta, od vanjskih objekata do unutarnjeg ega praznine.

20   To su budisti idealisti koji pripadaju školi Yogaćara, prema kojoj je stvarna samo rijeka ideja (vijñana) a sve drugo ne postoji.

24 Odnosi se na budističku školu Madhyamika, koja smatra da je sve praznina.

PET KOŚA (KORICA)

Vedanta analizira ne-Jastvo u pet kośa ili plašteva/korica, naime grubi fizički plašt (annamayakośa), plašt prane ili vitalne sile (pranamayakośa), plašt uma (manomayakośa), plašt buddhija ili inteligencije (vijñanamayakośa) i plašt blaženstva (anandamayakośa). Zovu se plaštevi jer skrivaju Atmana poput plašta, korica ili omotača. Figurativno se opisuju kao jedan unutar drugog, s tim da je fizički plašt sasvim na vanjskoj strani a plašt blaženstva na unutarnjoj. Stvarno značenje jest to da je jedan plašt finiji od drugoga. Budući da finiji entitet prožima grublji, tako i finiji plašt prožima grublji plašt. Tako, kada se kaže da je plašt vitalne sile unutar grubog fizičkog plašta, to zapravo znači da je onaj prvi finiji a ovaj drugi grublji i stoga prvi prožima drugog. Atman jest najfinija supstancija. On je odvojen od plašteva a sve ih prožima. Sjaj/blistavilo Atmana prolazi kroz sve plašteve premda različitim intenzitetom, u skladu s njihovom gustoćom. Tako plašt inteligencije manifestira znatno više blistavost Atmana nego li plašt uma.

Zbog neznanja, čovjek poistovjećuje Atmana s jednom ili više kośa/plašteva. Budući da je to neznanje tvrdokorno, uporno i teško ga je nadvladati, filozofi Vedante veoma se trude opisati njihovu iluzornu prirodu te potiču aspirante da ih negiraju. Tek kad aspirant postigne potpunu nevezanost u odnosu na njih putem diskriminacije/razlikovanja, otkriva se istinska priroda Atmana.

ANNAMAYAKOŚA ili FIZIČKO TIJELO. Ovaj plašt, koji sačinjava/tvori grubo fizičko tijelo, nastaje kombinacijom grubih elemenata te se sastoji od mesa, kostiju, krvi i drugih sastojaka. Ovisno o hrani koja se koristi za njegov opstanak, on živi tako dugo dok može asimilirati hranu. On ne postoji prije rođenja ili poslije smrti; njegovo postojanje jest prolazno, a njegove vrline su efemerne. On je promjenjiv po prirodi. Stoga tijelo ne može biti Jastvo. Neznalica poistovjećuje sebe s tijelom; učeni ljudi poistovjećuju sebe s kombinacijom tijela, uma i Jastva; dok spokojan čovjek sa sposobnošću razlikovanja smatra da je Jastvo različito od tijela, uma i ega. Tako dugo dok netko ne odustane od ovakve pogrešne identifikacije s tijelom, on ne može doživjeti blaženstvo Slobode, bez obzira na to koliko bio potkovan u filozofiji ili znanosti. Tijelo može pomagati duši ako gledamo  na njega kao  na instrument, baš  kao što kuća  pomaže svojim stanovnicima ili konj jahaču.

PRANAMAYAKOŚA ili PLAŠT PRANE, VITALNE SILE. Ovaj je plašt finiji od grubog fizičkog plašta te navodi ovog drugog na akciju. On je modificirana vitalna sila te se sastoji od pet prana, ulazi u tijelo nakon začeća, izlazi iz njega jedan sat nakon smrti te stvara osjećaj gladi i žeđi. Mrtav/neživ i ograničen predmet, plašt prane ne može biti Atman, svudaprisutni i sveznajući Svjedok.

MANOMAYAKOŚA ili PLAŠT UMA. On je finiji od plašta prane. Jastvo identificirano s umom osjeća razliku između "ja" i "ti", te također osjeća razlike između imena i oblika vanjskog svijeta. Gredice s klicama želja, dobrih i loših, um tjera osjetila na aktivnost radi ispunjavanja tih želja. Pojavni svijet ne postoji van uma, koji je proizvod neznanja. Um uzburkan željama postaje svjestan objekata osjetila, grubih i finih, uživa u njima te im postaje privržen. Samo um je odgovoran za iluzorne razlike među kastama i društvenim položajem, kao i za ideje o akciji, sredstvima i ciljevima. Obojen strastima, pohlepom i požudom, on stvara okove, a kad oni spadnu ukazuje nam se put ka Oslobođenju i Blaženstvu. Pročišćavanje uma, prakticiranjem razlikovanja (razlučivanja, diskriminacije, viveke) i nepristranosti, jest cilj duhovne discipline. Po mišljenju učitelja Vedante, mentalni plašt ne može biti Atman, jer je obdaren s početkom i s krajem, podložan je promjeni i obilježen bolom i zadovoljstvom. On pripada kategoriji predmeta.

VIJÑANAMAYAKOŚA      ili      BUDDHI,      PLAŠT      INTELIGENCIJE.      Sposobnost

odlučivanja/određivanja jest, poput uma, funkcija unutarnjeg organa i stoga je proizvod Prakriti ili materije. Iako mrtva/neživa po prirodi, čini se inteligentnom i svjesnom jer odražava Ćit ili Čistu Inteligenciju. Ovo odražavanje Čiste Svjesnosti u buddhiju zove se jiva, ili individualizirana/zasebna duša, čije glavno obilježje je ja-svjesnost. Podložna zakonu karme, ona zauzima različita tijela, određena željama iz ranijih života, te vrši dobra i zla djela. Atman koji se poistovjećuje s plaštom inteligencije doživljava bijedu i sreću u budnom stanju i u stanju sna, i njihovo odsustvo u dubokom snu bez snova. Zbog neznanja, upadhi stanja jive jest nadređen (engl. superimposed) Atmanu, Čistom Jastvu; stoga se čini/izgleda da je Atman činioc ili uživatelj u relativnom svijetu.

Može se reći da je nadređivanje (stavljanje jednoga na drugo) uslijed kojeg Vrhunsko Jastvo izgleda kao jiva, putem obmane ili drugog, bez početka pa stoga i bez kraja. Zato niti individualnost (pojedinačnost, zasebnost) duše nema kraja. Ona mora trajati zauvijek. Kako se onda uopće duša može Osloboditi? Filozof Vedante na to odgovara, da stanje jive ili individualizacije Atmana nije stvarno nego izazvano neznanjem. Nevezan, bezobličan i nedjelujući Atman ne može biti povezan s objektivnim svijetom osim putem obmane tj. u fikciji. Budući da je sâm pojam stanja jive jedna iluzija, ona prestaje kad ju uništimo istinskim Znanjem o Jastvu. Zbog neznanja, uže izgleda poput zmije; te ta iluzija traje sve dok traje neznanje. Međutim, kad se uoči istinska priroda užeta, pojam o zmiji nestaje. Avidya ili neznanje, te njene posljedice kao što su vrijeme, prostor i kauzalnost, nemaju početka za one koji su im podložni.

Međutim, kada neznanje biva uništeno Pravim Znanjem svi pojmovi kao što su stanje jive Atmana, njeno rođenje i smrt prestaju postojati, baš kao što ego iz sna koji djeluje u snu nestane probuđenjem iz sna. Atman, jedina postojeća Stvarnost, ne može imati nikakve veze s buddhijem i tako  postati  jiva,  jer  buddhi ne  postoji  sa  stanovišta  Atmana.  Ne može  postojati stvarna povezanost između Atmana i plašta buddhija, baš kao što ne može biti nikakve dodirne točke između pustinje i vode viđene u fatamorgani. Lažno nadređivanje koje je uzrokom individualnosti jive moguće je direktno uništiti samo putem Znanja o Brahmanu a ne nekim drugim sredstvom kao što su ritualna obožavanja, proučavanje Spisa ili/i filantropske (dobrotvorne) aktivnosti. Ovo ujedinjujuće Znanje – koje se stječe razlikovanjem između Stvarnog i nestvarnog te napuštanjem nestvarnog – omogućuje zarobljenoj duši da postigne Oslobođenje.

ANANDAMAYAKOŚA ili PLAŠT BLAŽENSTVA. Finiji od plašta inteligencije jest suptilni plašt blaženstva. Ovo blaženstvo međutim, ne treba brkati s Vrhunskim Blaženstvom Brahmana. Modifikacija neznanja, ili Prakriti, manifestira se u hvatanju odraza vječno blaženog Atmana. Osnovna svojstva plašta su zadovoljstvo i odmor – zadovoljstvo kojeg pojedinac doživljava u kontaktu s ugodnim objektom. Ispravan čovjek ga osjeća u maloj mjeri i bez ikakvog napora u vrijeme dozrijevanja svojih dobrih djela. Ali najpotpuniju manifestaciju plašta blaženstva doživljavamo u dubokom snu bez snova, kad smo potpuno nesvjesni ikakve patnje. Nakon buđenja iz dubokog sna, osoba primjećuje da je vrlo ugodno spavala. Djelomično manifestiranje doživljava se u budnom stanju kada osjetila dođu u kontakt s objektima ugode, ili u stanju sna dok sanjamo ugodna sjećanja/impresije. Plašt blaženstva, premda blizak Atmanu, ne može biti Sâm Atman, budući da je proizvod neznanja, a o njemu možemo saznati na temelju iskustva nesvjesnosti u dubokom snu bez snova. Nadalje, ovaj plašt, poput ostalih plašteva, obdaren je promjenjivim svojstvima. Atman je međutim, sveprisutan i postoji sâm po sebi.

Svih pet plašteva su modifikacije Prakritija ili primordijalne materije. Oni nisu apsolutno stvarni. Oni se čine stvarnima zato što je Atman njihov Supstrat. Treba također znati da plaštevi nisu stvarna pokrivala beskonačnog Atmana. Oni samo izgledaju tako kad je zaboravljeno istinsko Znanje o Jastvu. Svjetlo Atmana sjaji različitim intenzitetom kroz različite plašteve, u skladu s njihovim  sastavom.  Istinsku  slavu  Atmana,  neometenu  ikakvim  plaštom,  aspirant  potpuno

realizira kad se razlikovanjem (viveka) i neprivrženošću, samo-kontrolom i meditacijom, više ne poistovjećuje s plaštevima ili s bilo kakvom drugom modifikacijom maye, poput organa osjetila, uma, buddhija ili ega, već biva u potpunosti uronjen u Jastvo. Nedirnut plaštevima, Svjedok triju stanja, Atman jest nepromjenjiva i neokaljana Stvarnost, spoznavanje kojeg osposobljava pojedinca da razbije okove relativnog svijeta i postigne Vrhunsko Blaženstvo.

Može se reći da nakon negiranja petero plašteva, uma i ega kao nestvarnih, ne nalazimo ništa drugo do li praznine, potpunog odsustva ičega. Što tada preostaje pomoću čega prosvijetljena duša može realizirati svoj identitet? U odgovoru Vedantist kaže da je samo nakon takve negacije moguće realizirati Atmana, koji je lišen atributa (bez svojstava), koji je po prirodi Čista Svjesnost te je Svjedok različitih modifikacija Prakriti viđenih u budnom i u snivajućem stanju, kao što su um, tijelo i osjetila, te njihovog odsustva u dubokom snu ili u samadhiju. Ovu svjesnost moguće je nazvati "Svjesnost bez sadržaja", u kojoj se i subjekt i objekt stapaju i nestaju. To ne može biti praznina, jer onaj koji iskusi Znanje o Jastvu, izgleda kao bogatija i uvećana ličnost (obogaćene i uzvišenije osobnosti). Atman ili Brahman jest, u skladu s Vedantom, prava srž čovjeka. Nakon realizacije ove sveprožimajuće Svjesnosti, čovjek otkriva svoje istinsko Jastvo, baš kao što nakon ulijevanja u ocean rijeka odbacuje svoje ime i oblik te nalazi svoj pravi izvor i konačan cilj.

Negiranjem petero plašteva, tijelo, um, buddhi, i druge modifikacije neznanja, te različita odražavanja Jastva u njima, također bivaju negirana. A nestankom svih ovih iluzornih objekata, ostaje sjati istinski Atman, vječan, sveprisutni i svemoćni, realizacijom kojeg čovjek postaje oslobođen grijeha, straha, tuge, ljage, kvarenja/raspadanja i smrti te postaje utjelovljenje Blaženstva.

APAVADA

Do sada smo razmatrali adhyaropu ili nadređenost nestvarnog Stvarnome. Sad ćemo opisati pobijanje ili negaciju nestvarnog, pod nazivom apavada, o čemu Vedanta kaže: "Kao što za tobožnju zmiju u užetu konačno ustanovimo da je to samo uže, slično tome, tako i za svijet nestvarnih stvari, koji započinje s neznanjem nadređenim Stvarnosti, konačno shvatimo da on nije ništa drugo do li Brahman".25

Već smo istakli da univerzum nije niti kreacija nekog vanjskog činioca, a niti modifikacija svog uzroka. On je lažno nadređen (vivarta) Brahmanu. Naime, uzrok, Brahman, čini se poput posljedice, univerzuma, a da On ne podliježe nikakvoj promjeni, baš kao što se uže čini zmijom a da ne podliježe nikakvoj promjeni. Posljedica tj. privid jest u stvarnosti ista kao uzrok. Ćandogya Upanišada kaže da iako je vrč modifikacija gline, on se u stvarnosti ne razlikuje od gline. Naziv dan vrču jest samo izraz upotrebe u svakodnevnom praktičnom životu. Vede navode: "Sve što postoji jest uistinu Brahman", "Sâm Brahman prožima sve stvari", "Sve što neznalica opaža – maya i sve njene posljedice – jest u stvari Brahman i ništa do li Brahman", "Što god  se manifestira, naime univerzum, to je Sâm Vrhunski Brahman, Stvaran, Jedan bez drugog, Čist, Srž Znanja, Neokaljan, Bez Početka, Nedjelujući, Srž Blaženstva Apsoluta". U Brahmanu nema nikakve podjele na znalca, znanje i objekt znanja.

Prema Nedualistima, istinska priroda Brahmana ostvaruje se apavadom, metodom negacije. Ne negira se stvarnost univerzuma, koja budući da je Brahman, postoji uvijek. Ono što se doista negira jest iluzoran pojam neznalice da je univerzum imena i oblika stvaran sâm po sebi, i neovisan o Brahmanu.

25   Vedantasara, od Sadanande, I, iii, 7.

Budući da je posljedica u stvari uzrok, aspirant metodom negacije uviđa da grubi fizički univerzum koji se sastoji od različitih nivoa, različitih fizičkih tijela i različitih vrsta hrane i pića pogodnih za živa bića, nije ništa drugo do li njihov uzrok, naime pet grubih elemenata. Pet grubih elemenata, zajedno sa objektima kao što su zvuk i oblik te suptilna tijela, nisu ništa drugo nego njihov uzrok, naime, neizmiješani suptilni elementi. Pet neizmiješanih elemenata nije u biti ništa drugo do li njihov uzrok, naime, Saguna Brahman, svjesnost udružena s neznanjem/mayom. Kozmičko neznanje i svjesnost udružena s njim nisu ništa drugo do li transcedentalni Brahman tj. Čista Svjesnost. Brahman jest neuzrokovani Veliki Uzrok, Božanski Razlog/Temelj svemu što opažamo, i identičan je sa svim.