10. Pogrešna procjena

Uza svu slavu po kojoj je bio poznat diljem svijeta, Tesla se u tom presudnom trenutku na.ao na rubu siromaštva. Razoreni

laboratorij tvrtke Tesla Electric Company bio je dijelom

vlasni.tvo A. K. Brovvna te jo. jednog dioničara. Prestali su

pristizati tantijemi od patenata za izmjeničnu struju

prijavljenih u Americi, a ni od Vvestinghousea vi.e nije

primao nikakvu plaću. Sve .to je imao, ulo.io je u opremu za

daljnja istra.ivanja. Njegov jedini prihod sveo se na tantijeme

od patenata za vi.efazne motore i dinamo--uređaje prijavljene

u Njemačkoj, .to je predstavljalo tek kap u moru u usporedbi s

onim .to mu je trebalo za izgradnju i opremu novog

laboratorija.

Pa ipak, nije dugo očajavao, tje.io se činjenicom da se svi

njegovi pokusi jo. uvijek .ivo odvijaju i napreduju u njegovoj

glavi te da se zapravo radi o privremenom zastoju.

Spas se pojavio u liku Edvvarda Deana Adamsa, novčara

koji je ustrojio Međunarodnu komisiju za slapove Nijagare, pri

čemu su se takmičile dvije različite tehnologije usmjerene na

iskori.tavanje njihove snage. Istodobno je bio i predsjednik

tvrtke Cataract Construction Compam/, koju je podupirao

Morgan i koja je odlučivala o daljnjem razvoju slapova te je na

kraju odabrala Teslin vi.efazni sustav. Zahvaljujući svemu

tome, bio je dobro upoznat s Teslinim dotada.njim radom i

pod velikim dojmom njegove genijalnosti.

Adams mu je predlo.io da zbog nastavka istra.ivanja

osnuje novu tvrtku s početnim kapitalom od 500 tisuća dolara,

ponudiv-.i mu i 100 tisuća kao vlastiti dioničarski udio. Od te

svote Tesli je za početak dao 40 tisuća dolara.

4-7

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Izumitelj je odmah počeo potragu za novim laboratorijem u

NewYorku te je uskoro prona.ao odgovarajuće mjesto u Ulici

East Hmton 11a broju 46, Uveden mu je telefon (Spring Z99) i

tada je počeo obasipati Vvestinghousea pravom bara.nom

vatrom usmenih i pisanih poziva upomoć a vezanih za strojeve

i opremu koja mu je bila najnu.nija za nastavak rada,

Tako je AJbertu Schmidu, ravnatelju sredi.njice u

Pittsburghu, pisao: »Iznimno ćete me zadu.iti ako učinite sve

Sto je u Va.oj moći temi .to prije isporučite ono Sto mi je

potrebno.

javite,., koji dvofazni transformator najmanje veličine imate na

zalihama...«1

Samo nekoliko dana kasnije zatra.io je da mu opremu,

dostavljaju kao .urne, a ne obične po.iljke, iako je to mnogo

skuplje, jer je zapao u pravu agoniju zbog nemogućnosti da

nastavi s preki nutim istra.ivanjima, osobito na području

be.ičnog prijenosa ili radija. Naime, znao je da je na tom

području međunarodna utrka već započela.

I Edison i VVihiam H. Preece, čelni čovjek tvrtke Brirish Jtetej

Telcgraph 5^ tem, već su bili postigli primitivne oblike

»be.ičnog« prijenosa koristeći načelo indukcije. To je značilo

da je Edison, iz vlaka koji se kretao, uspio poslati poruku

pomoću .ice razapete usporedno S telegrafskom du. pruge, pa

je uzak prostor među tim .icama premo.ćen indukcijom. No

takvi su sustavi mogli raditi samo na malim udaljenostima pa je

Edison, .ro je bilo ripi čno za njega, posve izgubio zanimanje

za daljnji rad na tome.

Osim toga, godinu dana ranije Sir Oliver Lodgc prvi put je

emitirao Morseove signale između dviju zgrada na Sveučili.tu

Oxford. .to je predstavljalo značajnu udaljenost od stotinjak

metara. Izgradio je oda.iljač i prijemnik tako da je u bakreni

cilindar, otvoren na jednom kraju, smjestio Hertzov iskričar i

proizveo ultra-kratki električni val.

Tesla je objasnio ravnatelju VVestinghousea da će naručenu

opremu koristiti za svoje oscilatore pa mu je njezina visoka

djelotvornost bila od presudnog značenja. »Molim Vas«,

preklinjao je, »nemojmo .tedjeti na tro.kovima. A .to se cijene

tiče, posve ću

148

Pogre.na procjena

se pouzdati u po.tenje tvrtke Westinghouse. Uvjeren sam da u

toj tvrtki rade gospoda koja vjeruju u budućnost.«2

Od potpredsjednika tvrtke i rukovoditelja prodajnog odjela

pristigla su mu uvjeravanja da je po.iljka otpremljena kako je

zahtijevao te da su mu za nju obračunali najni.e moguće

cijene. Pa konačno, kako ih je Tesla s vremena na vrijeme

znao podsjetiti, i oni su imali znamu promid.benu korist jer je,

predstavljajući svojih dostignuća, rabio upravo njihovu

opremu.

Schmidu je pisao iznova, potičući ga da izradi .to

savr.enije rotacijske transformatore. C. F. Scotta, glavnog

elektroin.enjera u Pittsburghu, po.urivao je da poku.a skratiti

dogovorene rokove za izgradnju transformatora: »Moj rad

iznenada je prekinut upravo kad sam razvio najzanimljivije

dijelove određenih ideja, pa mi je nu.no potreban naručeni

uređaj kako bih mogao započeti sve iznova.«

Nakon nekoliko tjedana Scott je primio jo. jednu poruku

kojom ga je također po.urivao: »Ovaj rad gotovo da je od

presudnog značenja za moje zdravlje, pa se nadam da će

njegov nastavak na mene dobro djelovati.«

Čak i dok je iznova pribavljao opremu, Tesla je mozgao o

zamamnoj ponudi Edvvarda Deana Adamsa i njegovu

prijedlogu da udru.e snage u novoj tvrtki iza koje bi stajala

moćna financijska kuća Morgan. Bio je vrlo sumnjičav jer je

već vidio kako je Morgan preuzeo tvrdce Thomson-Houston i

Edison Electric Compair/ te od njih stvorio General Electric. Dobro

se sjećao da su se iznenada predomislili i zaprijetili autonomiji

VVestinghousea. Razmi.ljajući na taj način, donio je jo. jednu

od mnogih pogre.nih financijskih procjena prihvativ.i 40

tisuća dolara od Adamsa i odbiv.i bilo kakvo veće

udru.ivanje.

Njegov dobar prijatelj Johnson bio je jedan od onih koji su

mislili da grije.i jer si time uskraćuje sigurnost koju je pru.ala

kuća Morgan. No, Tesla je samo uzdahnuo, rječito ra.irio

svoje duge ruke i počeo mu obja.njavati da time .titi svoju

dragocjenu slobodu. Nema dvojbe, vjerovao je da će s 40

tisuća dolara do isplativosti razviti barem neke od svojih izuma

s kojima se pribli.io

4.9

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

uspjehu. Samo, kao i obično, podcijenio je čimbenik vremena i

tro.kove koji su za to bili vezani.

»Nijedan izum za moga .ivota«, pisao je Mihajlo Pupin, »nije

pobudio toliko zanimanje cijelog svijeta kao .to je otkriće Xzraka.

Svaki fizičar naglo je napustio sve svoje istra.ivačke

probleme i naglavce se bacio na to istra.ivanje...«3

Rontgen je svoje otkriće objavio u prosincu 1895. godine.

Edison, koji je zaglibio u vi.egodi.njim i na kraju

bezuspje.nim nastojanjima da magnetskim putem pronađe

zlato i druge kovine, brzo je poslao brzojav svom nekada.njem

suradniku po.urujući ga da sve napusti i pridru.i se njegovoj

grupi koja će eksperimentirati s novim radijacijama »Rotgens«

(sic). »Mogli bismo postići mnogo toga prije nego ostali

shvate o čemu se radi«, rekao je.

Mogućnost da se vlastitim očima vidi unutarnja struktura

ljudskog tijela zanijela je sve, pa je i znanstvenicima i

in.enjerima bilo jasno da je potrebna neka vrsta

fluoroskopskog zaslona koja bi registrirala zrake1 nakon

njihova prolaska kroz tijelo.

Načini na koje su Edison, Pupin i Tesla, svaki zasebno,

nastavili s istra.ivanjima X-zraka posve su se podudarali s

postojećim razlikama u njihovim osobnostima.4 Vidjev.i

mogućnost zarade, Edison je odmah počeo testirati razne vrste

kemikalija i ubrzo izvijestio da kristali kalcijevog volframa

daju vrlo dobru fluorescenciju na zaslonu. Potom je odjurio u

patentni ured.

Pupin je u svom dnevniku zapisao da su američki fizičari

posvetili neznatnu pozornost pra.njenju vakuumskih cijevi te

da je, bar prema njegovim saznanjima, on bio jedini američki

fizičar koji je u tom trenutku imao nekih iskustava na tom

području. I tako, čim je bilo objavljeno Rontgenovo otkriće,

»... bio sam, izgleda, spremniji od ikoga u ovoj zemlji ponoviti

njegove pokuse pa sam i uspio prije ostalih na ovoj strani

Atlantika.«5 Tvrdio je da je prve X-zrake u Sjedinjenim

Dr.avama dobio 2. siječnja 1896., samo dva tjedna nakon .to

je Rontgen svoje otkriće objavio u Njemačkoj.

150

Pogre.na procjena

Bilo je to neobično prisjetimo li se Tesline početne

zaljubljenosti u vakuumske cijevi koju je iskazivao na svojim

predavanjima tijekom 1891., 1892. i 1893. godine. Iako je

Tesla Rontgenu od samog početka priznavao pravo prvenstva,

već tada je govorio o »vidljivim i nevidljivim« zrakama kada

bi prikazivao svoju svjetiljku za bombardiranje molekula i

druge vrste plinskih svjetiljaka, a za otkrivanje zračenja

koristio je uranovo staklo te razne fosforescentne i

fluorescentne supstancije. Tijekom pokusa vezanih za snagu

zračenja fosforescentnih tijela, kojima se bavio u jesen 1894.

godine uz pomoć fotografske tvrtke Tonnele & Companv s

Manhattana, »na velikom broju ploča pojavili su se neobični

tragovi i sjene.« Laboratorij mu je izgorio upravo u trenutku

kad se počeo baviti ispitivanjima te pojave.6

Kad je u prosincu 1895. godine profesor Rontgen objavio

svoje otkriće X-zraka, Tesla je Nijemcu odmah poslao slike

sjenki, a ovaj mu je ubrzo odgovorio: »Slike su vrlo zanimljive.

Kad biste samo bili tako ljubazni i otkrili mi način na koji ste

do njih do.li!«

Pupinova tvrdnja da se on prvi u Sjedinjenim Dr.avama

bavio izbojem vakuumskih cijevi, zvučala bi malo vjerojatno

čak i da ga Tesla nije preduhitrio. Čini se da su se takve cijevi

istra.ivale u brojnim laboratorijima diljem Amerike i Europe,

tako da se odmah nakon Rontgenove objave pojavio niz

zahtjeva kojima se tra.ilo priznavanje »prvenstva« u otkrivanju

X-zraka. Tesla za sebe nikad nije ustvrdio ne.to slično. Priča se

da je prvi klinički radio-graf u Sjevernoj Americi slo.io jedan

laborant 4. veljače 1896. u podrumu Reid Halla na Sveučili.tu

Dartmouth.7

Edward R. Hewitt, izumitelj koji se u to doba bavio

fotografskim istra.ivanjima, ostavio je za sobom zanimljivu

anegdotu. Njegova istra.ivanja »započela su onog jutra kad je

Tesla fotografirao Marka Tvvaina ispod Geisslerove cijevi, ali

nije dobio fotografiju Tvvaina, nego vrlo dobar prikaz vijka za

pode.avanje leće na fotografskom aparatu.«

»Ni Tesla ni Hewitt«, pisao je Noel R Busch u tjedniku Life

Magazine 15. srpnja 1946., »nisu znali punih nekoliko tjedana

- sve dok Rontgen nije objavio da je otkrio X-zrake - da je

fotografija

5

A — REMENA

Tvvaina zapravo primjer fotografije pomoću X-zraka, prve

koja je ikad dobivena u Sjedinjenim Dr.avama.« Naravno, to

bi se te.ko moglo smatrati dokazom o pravu prvenstva, jer je

za to potrebno mnogo vi.e od postizanja slučajnih efekata, ali

ipak ukazuje na stupanj koji su Teslina istra.ivanja dosegla u

to vrijeme.

I dok je Edison .urio da izvuče dobit iz Rontgenova

otkrića, a Pupin da u.ićari dio njegove slave, odgovor ne

toliko egocentričnog Tesle bio je uranjanje u čitav niz

opse.nih pokusa kod kojih su se pojavljivale X-zrake te u

rje.avanje tehničkih pitanja vezanih za to. Rezultate pokusa

objavio je u nizu članaka koji su od o.ujka 1896. godine izlazili

u mjesečniku Electrical Revievv.8

Dok su takmaci Rontgenove cijevi koristili za dobivanje

slabih i nejasnih sjena ruku i nogu, Tesla je objavio da se bavi

četrdeseto-minutnim snimanjem unutra.njosti ljudske lubanje

s udaljenosti od dvanaestak metara. Ako je to bila istina,

vjerojatno je koristio opremu koja je bila daleko naprednija od

one za koju mislimo da je u to vrijeme uopće postojala.

Profesor Pupin je 6. travnja 1896. godine u njujor.koj

Akademiji znanosti izjavio: »Svaka tvar koja se podvrgne

djelovanju X-zraka postaje izvor daljnjeg zračenja tih zraka«,

te je tako ustvrdio da je otkrio sekundarno zračenje. Međutim,

Tesla je već 18. o.ujka 1896. u mjesečniku Electrical Revievv

objavio: »Nedavno sam dobio sjene samih odbijenih zraka«, te je

objasnio način na koji je isključio izravne zrake kako bi dobio

taj efekt. Testiranjem raznih vrsta metala otkrio je da

Rontgenove zrake najbolje reflektiraju oni metali koji su

najvi.e elektropozitivni.

Potom su se na tom području pojavili mnogi takmaci,

uključujući i poznate izumitelje kao .to su A. E. Kenellv i

Edwin J. Houston, koji su koristili jednostavni oblik Tesline

zavojnice kako bi proizveli Rontgenove odnosno rendgenske

zrake. Odu.evljen entuzijazmom koji je zavladao u javnosti,

praktični Edison izradio je velik broj fluoroskopa u obliku

kutija s otvorima kroz koje se gledalo, te ih je 1896. godine

prikazao javnosti na izlo.bi električnih uređaja u Grand

Central Palaceu u New Yorku. Amerikanci su prvi put mogli

vidjeti sjene svojih kostura i za to su bih

52

Pogre.na procjena

spremni čekati u dugim redovima. Mnogi su bili razočarani

.to ne mogu vidjeti kako radi njihov mozak. Tako je jedan

kockar Edi-sonu poslao pismo tra.eći od njega da mu izradi

uređaj s X-zraka-ma pomoću kojega bi se lak.e mogao baviti

svojim hazardnim igrama.9

Čistunci su bili zabrinuti zbog beskrupuloznih proizvođača

koji su počeli izrađivati naočale s X-zrakama, one su

voajerima omogućavale da do gola skidaju prolaznike dok bi u

nedjeljnoj opravi .etali Petom avenijom. Sve do 1940-ih u

prodavaonicama cipela kori.tenje uređaja za rendgensko

snimanje stopala izazivalo je navalu kupaca po američkim

gradićima.

Dr.eći se teorije da se X-zrakama mo.e liječiti i sljepoća,

brojni su liječnici preporučivali svoje »terapije«. Naprotiv,

kako danas znamo, zračenje mo.e prouzročiti »bljeskove« u

oku, a ako je izlo.enost zračenju preduga, i mrenu. Tesla je

isticao da ne postoji nikakav dokaz za »liječenje« sljepoće i

borio se protiv uzaludnog pobuđivanja la.nih nada kod

slijepih osoba kao protiv osobite okrutnosti. Edison je to

također osuđivao, no ipak je, kako bilje.i jedan od njegovih

posljednjih biografa, »naglavace uskočio u to i prihvatio se

raznih testiranja zajedno s drugim znanstvenicima i

liječnicima.«10

Teslino istra.ivanje, fundamentalno i dobro

dokumentirano, uvjerilo ga je da se X-zrake sastoje od

zasebnih čestica. To se pokazalo netočnim, kao i sve ostale

teorije nastale u tom ranom razdoblju. Nedavno preminuli dr.

Lauriston S. Tavlor, savjetnik za fiziku i radiologiju te biv.i

predsjednik Nacionalnog odbora za radiologiju i fiziku, rekao

je: »Bez obzira na to, njegov način razmi.ljanja bio je dobar i

slu.i mu na čast.«

Gotovo istodobno na Sveučili.tu Cambridge u Engleskoj,

fizičar Joseph J. Thomson izgradio je vakuumsku cijev s dvije

električki nabijene ploče i fluorescentnim zaslonom. Otkrio je

da zračenje izazvano protjecanjem struja na zaslonu daje

točkaste prikaze. I magnetska i električna polja usmjeravala su

elektromagnetsko zračenje, .to ga je uvjerilo da se radi o

nabijenim česticama. Kako je odnos naboja čestica prema

njihovoj masi ostajao

c;^?

TESLA - ČOVTEK IZVAN VREMENA

uvijek isti, postavio je hipotezu da je otkrio »tvar u novom

agregatnom stanju« od koje su izgrađeni svi kemijski elementi.

Nekoliko godina kasnije Thomsonu je bilo priznato da je 1897.

godine zapravo otkrio elektron . vrlo laganu česticu povezanu

s negativnim električnim nabojem i va.an sastavni dio atoma.

Max Planck je 1900. godine predlo.io zakon o elektromagnetskom

zračenju, tj. kvantnu teoriju. Pet godina poslije

Einstein je svojom sjajnom teorijom relativiteta objasnio da

sva zračenja, premda se sastoje od kvantova nabijenih

različitim količinama energije, putuju brzinom svjetlosti.

Njegove osnovne jednad.be opisale su promjenu energije do

koje dolazi kad zračenje i materija međusobno djeluju jedno na

drugo.

Iz tog novog područja fizike stigla je i spoznaja o različitim

vrstama elektromagnetskih zračenja i njihovim svojstvima.

Radio--valovi se na svojoj najni.oj frekvenciji .ire tisućama

kilometara. Kako se frekvencije povećavaju, nailaze

mikrovalovi, infracrveno zračenje, vidljiva svjetlost,

ultraljubičasto zračenje, X-zrake te gama-zrake, koje su

najkraće.

Tesla i drugi znanstvenici koji su obavljali najranije pokuse

s X-zrakama istra.ivali su vrlo opasno i varljivo područje. Bilo

je jasno da zračenje mo.e biti korisno u otkrivanju stranih

predmeta u tijelu ili kod prijeloma kostiju, ah je pronala.enje

svih njegovih "mogućnosti u medicinskoj primjeni te utjecaja

takvog zračenja na ljudsko tijelo zahtijevalo opasna

istra.ivanja metodom poku.aja i pogre.aka.

»Ipak, usprkos nekim te.kim nesrećama prouzročenim X--

zrakama u prvih dvadeset pet godina«, ka.e dr. Tavlor, »bilo je

iznenađujuće malo onih koji su pretrpjeli posljedice

prekomjernog izlaganja X-zrakama, a to zasigurno nisu bih

svi.«1 x

Očaran novom tajanstvenom silom, Tesla je pripadao

onima koji su u početku odbijali povjerovati da postoji ikakva

opasnost. Uvjeren da je prona.ao način za »stimuliranje«

vlastitog mozga, uvijek je iznova svoju glavu izlagao

zračenjima.

»Vanjski obrisi lubanje mogu se jednostavno dobiti pri

izlaganju od 20 do 40 minuta«, pisao je. »U jednom izlaganju

od

154

Pogre.na procjena

40 minuta posve jasno dobiven je ne samo obris već i očne

duplje... donja čeljust i spojevi s gornjom čeljusti i lubanjom,

meso, pa čak kosa.«12

Zabilje.io je i čudnovato djelovanje tih pokusa na samom

sebi: »...velika potreba za spavanjem i osjećaj da vrijeme

prolazi neobično brzo. Bilo je to općenito umirujuće

djelovanje, a u gornjem dijelu glave osjećaj topline. Pa i moj

pomoćnik potvrdio je tu sklonost spavanju i dojam brzog

protjecanja vremena.«

Upravo su ga takva djelovanja vi.e nego ikada uvjerila da

prilikom zračenja u lubanju prodiru materijalna strujanja. Zato

je i bio prvi koji je smatrao da bi se X-zrake mogle koristiti u

svrhe liječenja - mo.da kako bi »projicirale kemikalije na

ljudsko tijelo«.13

Danas je te.ko procijeniti stupanj izlo.enosti kojemu se

podvrgnuo. Zapravo, kada se radi o mozgu, do danas nije

poznato koji su njegovi rasponi tolerancije pri izlaganju

poljima radiofrekven-cija visoke energije.

Izla.ući se X-zrakama, Edison je o.tetio oči. Jedan od

njegovih pomoćnika obolio je od raka ko.e koji se postupno

.irio i od kojega je nakon nekoliko godina preminuo.

Tesla je podrobno opisao učinak X-zraka na vlastite oči,

tijelo, ruke i mozak, razlikujući opekotine ko.e od onog .to je

smatrao unutarnjim djelovanjem X-zraka. U proljeće 1897.

godine nekoliko tjedana mučila ga je neka tajanstvena bolest.

Izvijestio je o učestalim, iznenadnim i sna.nim bolovima u

očima izazvanim opremom za X-zrake, kojoj je inače najče.će

izlagao svoje ruke.

»U ozbiljnim slučajevima«, zapisao je, »ko.a bi postala

dubinski obojena i mjestimice crna, a po njoj bi se oblikovali

ru.ni mjehuri. Debeli slojevi ko.e otpadah bi i otkrivali .ivo

meso... Naravno, to bi posve prirodno popratila goruća bol i

groznica. Imao sam nesreću da sam prisustvovao ozljedi te

vrste, i to na abdomenu mog dragog i revnog pomoćnika -

jedinoj nezgodi koja se tijekom mog sveukupnog

laboratorijskog rada dogodila nekom drugom, a ne meni.«14

To se dogodilo nakon izlaganja od samo pet minuta, ali na

udaljenosti od samo desetak centimetara od cijevi visokog

naboja.

155

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

Osim ovih o.tećenja ko.e, primijetio je da takvo zračenje

izaziva i osjećaj topline duboko u mesu, .to je bila činjenica

koja ga je nadahnula za nastavak rada vezanog za liječenje.

Danas je poznato da mogu postojati dvije vrste X-zraka -

»tvrde« i »meke«, .to znači da »meke« imaju veću valnu

duljinu i manju energiju. Lak.e se apsorbiraju od »tvrdih« Xzraka.

No, i takve sadr.e visoku energiju u usporedbi s

ultraljubičastim ili vidljivim svjetlosnim zrakama.

Istra.ivanja su vrlo brzo uvjerila Teslu da su potrebne i

sigurnosne mjere. Na svom predavanju o praktičnoj izradi i

sigurnom radu s opremom za X-zrake, koje je 6. travnja 1897.

odr.ao na Akademiji znanosti u NewYorku, iznio je svoja

zapa.anja o opasnostima koje prate rad s rendgenskim

zrakama. Već je testirao za.titne uređaje od raznih metala pa

su se ubrzo nakon njegova predavanja posvuda počeli

upotrebljavati olovni zasloni.

U tom je trenutku u izumiteljev .ivot u.la va.na osoba. U

pripremama za navedeno predavanje na Akademiji znanosti,

katodne cijevi i zaslone nabavio je njegov novi revni

pomoćnik George Scherff.

ScherfF mu je u početku bio tajnik, da bi kasnije postao

njegov financijski i pravni savjetnik, rukovoditelj ureda,

dioničar, desna ruka i veliki prijatelj. Tijekom učestalih

novčanih neprilika bio mu je gotovo uvijek i pouzdani izvor

manjih zajmova. Posve predan Tesli tijekom dobrih i lo.ih

vremena, postao mu je najvjerniji zaposlenik kojega se nikada

ne bi odrekao.

Scherff se nikad nije .alio na duge sate rada, slabu naknadu

za poslove koje obavlja ili na povremene lakomislenosti svog

nadređenog. Čak i kad je trebao zakinuti vlastitu obitelj kako

bi izvukao Teslu iz neke te.koće, dobri i skromni Scherff bi i

to učinio. Nikad se nije pobunio zbog činjenice .to je uvijek

bio »gospodin Scherff«, vjerni slu.benik, ali nikada privatno

ili dru.tveno ravnopravan. Iskreno je obo.avao Teslu, o

njegovim poslovima znao je mnogo vi.e od bilo koga drugog i

prije bi umro nego govorio o privatnosti izumitelja. Ako je iza

ijednog

.56

Pogre.na procjena

velikana stajao vjeran prijatelj i drug, bio je to George Scherff

iza Nikole Tesle.

Mnoge je i dalje zabrinjavalo zbog čega iza slavnog pronalazača

ne stoji neka dobra .enska du.a. Od značajnih ljudi

očekivalo se potomstvo za dobrobit zemlje. Godine 1896.

Teslu u bračne vode nisu po.urivali samo pisci tračerskih

kolumni. Tim su se pitanjem počela baviti i tehnička glasila

kao .to su Electrical Revievv, .American Electrician i Electric

Journal.

Vje.tina njegova izbjegavanja takvih zadiranja u privatnost

ogleda se na kraju dugog intervjua koji je dao novinaru

njujor-.kog Heralda. Ovaj ga je jedne noći, posve izmo.denog i

iscrpljenog, uhvatio u zadimljenom kafiću. Jo. bi mu ponekad

mislima pro.ao pakao patnji zbog zastoja koji je nastao nakon

.to mu je izgorio laboratorij, no izvjestitelju se činilo da u

njegovu pogledu mo.e nazrijeti kako ga ozbiljno ti.ti jo.

ne.to.

»Bojim se«, započeo je Tesla, »da Vam večeras ba. neću

biti ugodan sugovornik. Naime, danas sam gotovo poginuo.«15

Tog je dana na jednom od uređaja pre.ivio strujni udar

jačine od gotovo 3,5 milijuna volti.

»Iskra du.ine gotovo jednog metra bljesnula je zrakom«,

rekao mu je, »i udarila me u desno rame. Vjerujte mi, osjetio

sam stra.nu vrtoglavicu. Da pomoćnik nije odmah isključio

struju, bio bi to moj kraj. Ovako mi je na desnoj strani grudi

ostao o.ujak gdje me struja udarila, a na čarapi spaljena peta

kroz koju je napustila moje tijelo. Naravno, jačina struje bila

je krajnje mala, inače bi sigurno bila kobna.«16

Vjerojatno je čak umanjio svu strahotu te nesreće zbog

Edisonove dugotrajne kampanje protiv »smrtonosne

izmjenične struje«.

Novinar ga upita koliko te iskre mogu biti duge.

»Često sam u laboratoriju na svojim uređajima za visoke

napone dobivao iskre koje bi bljesnule čitavom njegovom

du.inom ili .irinom, gotovo devet ili deset metara«, reče mu.

»Zapravo, nema granica za njihove du.ine, iako ih mo.emo

vidjeti samo u prvih nekoliko metara jer je bljesak tako brz...

Da, posve sam

157

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMEN

siguran da bih mogao dobiti iskru du.ine kilometar i pol, i

znam da to ne bi bilo toliko skupo.«

Upitan je li pretrpio mnogo ozljeda i nezgoda tijekom svog

rada sa strujom, on odgovori: »Svega nekoliko. Mislim da to u

prosjeku nije bilo niti jednom godi.nje, a moji uređaji nisu nikada

nikoga ubili. Naime, konstruiram ih tako da oni, ma .to

se dogodilo, ne mogu nikoga ubiti. Najozbiljnija nesreća koja

mi se ikada dogodila bio je onaj po.ar u mom laboratoriju

prije dvije godine. Nitko ne zna .to sam sve njime izgubio.«

Na trenutak je zastao razmi.ljajući. Zatim je, nastavljajući

govoriti u trećem licu, počeo obja.njavati glavni razlog sjete i

tuge u .ivotu jednog pronalazača.

»Tolike ideje roje se njegovim umom jedna za drugom da -

dok mu tako prolijeću mislima . dospijeva dohvatiti tek

poneku od njih, a i od njih će tek nekolicinu dovesti do

savr.enstva. Zato se često i događa da ga pretekne neki drugi

pronalazač, koji je u sebi začeo iste ideje, i ostvari ih. Ah,

ka.em Vam, to uistinu izjeda srce.«

Kad mu je laboratorij izgorio, reče, uni.ten je i uređaj koji

je posve novom metodom pretvarao zrak u tekućinu. »Nalazio

sam se na samom pragu uspjeha, no u mjesecima zastoja i

obnove koja je uslijedila jedan njemački znanstvenik rije.io je

taj problem...«.

Bio je to Linde koji ga je preduhitrio u tom značajnom i

isplativom otkriću dobivanja tekućeg kisika. Tesla je već

tragao za umjetnim materijalima kojima bi izolirao električne

vodove za-mrzivača.

»Tih sam dana bio posve obeshrabren«, rekao je, »toliko

da nisam vjerovao kako bih mogao smisliti bilo .to drugo

osim obične električne terapije koju sam davao sam sebi. Jer,

struja umornom tijelu daje upravo ono .to mu je najvi.e

potrebno . .ivotnu silu, snagu .ivcima. Ona je veliki liječnik,

ka.em Vam, mo.da i najveći od svih liječnika.«

Upitan zapada li često u depresiju, rekao je: »Mo.da ne

tako često... Svakog čovjeka umjetničke naravi iz depresije

vraća veliki entuzijazam koji ga zahvaća i gura naprijed. Moj

je .ivot u cjelini

58

Pogre.na procjena

vrlo sretan, sretniji od bilo kojeg .ivota kojega se ovog trena

mogu sjetiti.«

Opisao je i bezgranično uzbuđenje koje u njemu izazivaju

istra.ivanja. »Ne mislim da ikoje uzbuđenje, zbog kojega bi

moglo zatreperiti ljudsko srce, mo.e nalikovati na ono koje

osjeti izumitelj kad vidi kako se ne.to .to je sam osmislio u

svom mozgu pretvara u uspjeh... Takvi osjećaji dovode do

toga da čovjek zaboravlja na hranu, spavanje, prijatelje,

ljubav, ba. na sve.«

Kao da je izvjestitelja namjerno naveo na sljedeće pitanje.

Vjeruje li u brak »za osobe umjetničke naravi«?

Tesla je dobro razmislio.

»Za umjetnika da, za glazbenika da, za pisca da, ali za

izumitelja, ne. Prva trojica svoja nadahnuća moraju crpiti iz

utjecaja .ena i njihova će ih ljubav dovesti do boljih

postignuća. No izumitelj ima toliko intenzivnu prirodu, toliko

divljeg i strastvenog u sebi, da bi se, predajući se .eni koju

voli, odrekao svega, pa tako i područja rada koje je odabrao.

Ne mislim da mi mo.ete navesti mnogo uistinu velikih

pronalazaka koje su izumili o.enjeni ljudi.«

U intervjuu nije navedeno je li taj odgovor naveo novinara

da pomisli kako se radi o lukavoj aluziji na Edisona i njegova

dva braka.

Tesla je jo. nakratico oklijevao a potom, spomenuv.i se

samač-kog .ivota, dodao uz tračak nečega .to je novinar u

svom članku nazvao patosom: »Ali to je i .teta jer se katkad

osjećamo vrlo osamljenima.«