U vrijeme prvog objavljivanja ove knjige, imao sam sreću primiti mnoga pisma čitatelja "Puta kojim se rjeđe ide". Sve su to bila iznimna pisma. Jasna i inteligentna bez iznimke, ali i puna ljubavi. Izražavala su poštovanje, a većina ih je sadržavala dodatne darove: prigodnu poeziju, korisne citate drugih autora, djeliće mudrosti i osobnih ispovijesti. Ta su mi pisma obogatila život. Postao sam svjestan kako postoji cijela mreža, mnogo veća, nego što bih se ikad usudio i pomisliti, ljudi koji tiho idu ovim dugim putem duhovnog razvoja kojim se rjeđe ide. Oni su mi zahvalili što sam umanjio njihov osjećaj usamljenosti na tom putu. Ja im zahvaljujem na istoj usluzi.

Nekolicina čitatelja me je upitala koliko vjerujem u učinkovitost psihoterapije. Već sam ukazao na to kako kvaliteta terapije podosta varira. I dalje vjerujem kako većina onih kojima psihoterapije ne pomaže, nemaju volju i odlučnost za rad na sebi. Međutim, nisam naglasio kako mali broj ljudi - možda 5% njih - imaju psihijatrijske probleme čija priroda ne odgovara psihoterapiji i čije se stanje čak može i pogoršati prilikom dublje introspekcije.

Malo je vjerojatno kako oni koji su pročitali i razumjeli ovi knjigu spadaju u tih 5%. U svakom slučaju, odgovornost kompetentnog terapeuta je da pažljivo i postupno odvoji te pacijente koji se ne bi smjeli podvrgnuti psihoanalizi te ih tretirati na odgovarajući način.

Ali, tko je kompetentan psihoterapeut? Nekoliko čitatelja se raspitivalo kako se može odabrati pravi terapeut, kako kompetentnog razlikovati od nekompetentnog. Moj prvi savjet je pristupiti ozbiljno odabiru. To može biti jedna od najvažnijih odluka u vašem životu. Psihoterapija je ogromna investicija i to ne samo vašeg novca, već što je još vrjednije, vašeg vremena i energije. To je ono što bi burzovni mešetari nazvali "investicija velikog rizika". Ako ste dobro odabrali, bogato će vam se isplatiti u duhovnim dionicama o kakvim niste ni sanjali. Ukoliko pogrešno odaberete, možda vam to neće nanijeti zlo, ali ćete svakako uzalud potrošiti vrijeme i novac.

Stoga, ne ustručavajte se raspitati i vjerujete svojim osjećajima, i intuiciji. Obično ćete već nakon prvog razgovora s terapeutom moći procijeniti odgovara li vam ili ne. Ako su vibracije loše, platite taj sastanak i potražite nekog drugog. Takvi su osjećaji obično neopipljivi, ali proizlaze iz malih, opipljivih naznaka. Kad sam 1966. godine počeo ići na terapiju, bio sam vrlo zabrinut i kritičan prema sudjelovanju Amerike u vijetnamskom ratu. Moj je terapeut u čekaonici držao časopise Ramparts i New York  Revievv of Books , koji su zastupali liberalne stavove i antiratnu orijentaciju. Tako mi se terapeut svidio i prije nego što sam ga upoznao.

Ali, važnije od terapeutovog političkog opredjeljenja, njegovih godina i spola, jest koliko mu/njoj je iskreno stalo do ljudi. To se isto tako može brzo osjetiti, premda vam se terapeut neće odmah baciti u zagrljaj. Ako mu je stalo do ljudi, on će biti oprezan, discipliniran, i obično rezerviran, ali vi ćete moći osjetiti krije li se iza toga toplina ili neosjetljivost.

Prilikom prvog razgovora s terapeutom, budući da njemu to služi kako bi se odlučio hoće li vas uzeti za pacijenta ili ne i vi iskoristite priliku u istu svrhu. Ako vam to nešto znači, ne ustručavajte se saznati kakvo je njegovo mišljenje po pitanju slobode žena, homoseksualnosti ili religije. Imate pravo na iskren i otvoren odgovor. U vezi s drugim pitanjima - kao što je trajanje terapije ili ima li vaš kožni osip psihosomatske uzroke, vjerujte im kad kažu kako ne znaju. Zapravo, obrazovani i uspješni ljudi u bilo kojoj profesiji, koji priznaju svoje neznanje, obično su najveći eksperti i treba im vjerovati.

Sposobnosti terapeuta imaju vrlo malo veze s njegovim diplomama. Ljubav, hrabrost i mudrost se ne mogu ocijeniti nikakvim akademskim ocjenama. Primjerice, psihijatar s najvišim priznanjima prolazi kroz najrigoroznije obrazovanje, tako da možemo biti sigurni kako nismo u rukama nekog šarlatana. Ali, psihijatar ne mora nužno biti bolji terapeut od psihologa, socijalnog radnika ili svećenika čak niti jednako dobar. Dva najveća terapeuta koja poznajem nisu niti završili fakultet.

Najbolji način da započnete svoju potragu za psihijatrom, jest da se za njega raspitate. Ako imate prijatelja kojeg poštujete i koji je zadovoljan sa svojim terapeutom, zašto ne bi poslušali tu preporuku? Drugi način, koji osobito preporučujem onima koji imaju jake simptome popraćene fizičkim tegobama, jest da prvo počnete s psihijatrom. Zbog svog medicinskog obrazovanja, psihijatri su obično i najskuplji terapeuti, ali su i u najboljoj poziciji sa iz svih kutova sagledaju vašu situaciju. Nakon što psihijatar shvati dimenzije vašeg problema, možete ga slobodno upitati da vas uputi na nekog manje skupog terapeuta. Najbolji psihijatri će vam vrlo rado preporučiti najkompetentnije praktičare.

Ako ste u financijskoj stisci ili niste zdravstveno osigurani za ovakav ambulantni tip psihoterapije, jedini izbor koji vam preostaje jest da potražite pomoć u državnim bolnicama koje imaju psihijatrijski odjel, ili u psihijatrijskim klinikama. U tom slučaju plaćate prema vašim mogućnostima, i možete biti sigurni kako niste pali u ruke nekom nadriliječniku. S druge strane, psihoterapija u klinikama je sklona je površnom pristupu, a mogućnost za odabirom terapeuta prilično je ograničena. Ipak, vrlo često terapije imaju pozitivan ishod.

Ovaj kratak prikaz možda nije bio tako specifičan kao što je to čitatelj želio. Međutim, osnovna poruka jest, budući da psihoterapija zahtijeva intenzivan i psihološki intiman odnos dvoje ljudi, ništa vas ne može osloboditi odgovornosti vašeg osobnog odabira ljudskog bića kojemu možete vjerovati. Najbolji terapeut jednom čovjeku, ne mora nužno biti najbolji drugome. Svaka je osoba, terapeut i pacijent, jedinstvena i morate se pouzdati u vaš vlastiti , jedinstveni sud. Budući da je ovdje uključen i rizik, želim vam sreću. Sam čin ulaska u psihoterapiju zahtjeva i hrabrost te vam se stoga divim.