POGOVOR

Ljudski je um mehanizam koji izgieda da prije svega ima jednu ulogu: omogućiti čovjeku opstanak u ovom, trodimenzionalnom svijetu. Često naš ego sasvim banalnu prijetnju iz okoline doživljava kao moguće poniš­ tenje vlastita postojanja, pa se i najnaivnije polemike oko nevažnih tema mogu pretvoriti u surove obračune. Čitavi se narodi mogu međusobno istrebljivati, vjerujući da im oni drugi prijete uništenjem, a svaki će od njih tvrditi da to čini samo zato da bi opstao. Na običnoj nogometnoj utakmi­ ci, koja služi razbibrizi, navijači su u stanju jedni druge čak ubijati, jer identifikacija njihovog ega s momčadi i njenim porazom jednaka je pri­ jetnji smrću. Nagonski se poraz poistovjećuje sa stvarnim ugrožavanjem opstanka jedinke. Ova magična iluzija proizvod je nagona za opstankom koji počinje sa svakim pojedincem i izvor je neizmjernih patnji, strahova i depresija. Dapače, ima psihologa koji u cijeloj ljudskoj egzistenciji vide samo jedan smisao: preživjeti i predati svoje gene sljedećoj generaciji. Viši se ciljevi, kako kažu neki, ne naziru ni u čemu. Ljudska se potreba za duhovnošću tumači strahom od prestanka postojanja, a uvijek se prst upi­ re u nepopravljivost ljudske rase tijekom čitave povijesti.

Svi ti avatari, proroci, mistici i učitelji kao da nisu ništa mogli promije­ niti. Vladari koji su vjerovali u razne bogove i imali velike učitelje ipak ni­ su odustajali od osvajanja i pokoravanja drugih. U umove se ljudi uvukla dilema postoji li uopće bilo kakav cilj vrijedan odricanja od svakodnev­ nih radosti. Skeptici su upućivali ono vječno pitanje: kakav je to Bog koji dopušta sva ta silna klanja, bolesti i patnje nevinih ljudi dok se uvijek ne­ kako čini da uspijevaju upravo oni najgori i najbezobzirniji, a nerijetko se njihov dugotrajan i udoban život završava bezbolno i mirno. Gdje je ta pravda u kozmičkoj ekonomiji, gdje je taj veliki Gospodar koji je dijeli?

Ne postoji nitko tko može dati zadovoljavajući odgovor na ova pi­ tanja.

Joga je učenje koje jednostavno naučava da treba zaustaviti tijek mi­ sli, koje su proizvod nestalnog uma, pa tako u svojoj biti nestvarne i pro­ lazne. Istina o svrsi našeg postojanja vidljiva je samo onome tko nadiđe zakonitosti funkcioniranja ovog svijeta i pogleda u pravu prirodu ekrana na kojemu se te misli odvijaju. Kako kažu jogiji, tada sve postaje provid­ no poput kakve kozmičke predstave i najstrašnije se stradanje ne čini ne­ pravednim. Radost i bol, sreća i patnja, izjednačuju se u skladu izvan ko­ jega ništa nije moguće. Ovdje prestaju sva pravila koja upravljaju ljudskim životima na način na koji se to nama čini jedino mogućim i otvara se svi­ jet neizmjerne ljepote, u usporedbi s kojim naš svijet izgleda poput zat­ vora za dušu.

Krenuti nekim od duhovnih puteva stvar je izbora i intuicije, a ne ne­ kog logičnog argumenta. Kad je u pitanju joga, mnogi zapadnjaci, poput Carla Gustava Junga, misle da se ne radi o nečemu što je nužno dobro za zapadnjački um i svjetonazor. Većina religija u učenjima joge vidi opa- snost za vlastite interese. I neki znanstvenici nemaju o duhovnosti istoka dobro mišljenje. Česti skandali vezani uz jogije i mistike koji dolaze s Isto­ ka također nisu preporuka za ovu disciplinu. Dapače, upozorenje su koje može biti korisno da se izbjegne kakva zamka.

No, sve je to za tragača za duhovnim istinama nebitno. Jer, on se može osloniti jedino na sebe i svoje iskustvo. Netko može svoje ispunje­ nje naći u bizarnim praksama i učiteljima koji su daleko ispod moralnih standarda Zapada. I tada će fanatično zagovarati nešto što je toliko očita zabluda za one oko njega. Drugi će naići na učitelja besprijekorne repu­ tacije i velikog znanja, meditirat će decenijima i umrijeti - neprosvijećen. Očitih pravila nema, pa otuda priklanjanje onom fatalističkom konceptu karme, koji sav život vidi kao već napisani scenarij po kojemu glumci sa­ mo trebaju odglumiti svoje uloge. Konačno, čitav jedan sustav joge zago­ vara filozofiju potpune predaje životu i onome što on donosi kao jedini mogući put do prosvjetljenja, jer svako činjenje je samo otpor struji života koja putuje već urezanim koritom. Biti promatrač filma koji se vrti na ekranu svijesti i biti neprivržen plodovima vlastitih akcija možda je bit svih učenja koja se svode pod naziv joge. To pasivno prihvaćanje dobra i zla kao dara Stvoritelja vjerojatno i jest uzrokom pogrešnog shvaćanja joge na Zapadu. Riječ je o tome da drvo koje se savija pod udarima vje­ tra nikada ne puca, dok će ono koje oluji pruži otpor vrlo lako podleći njenoj snazi. Čovjek koji se veseli svemu, sretan je. Kakva je korist od oča- javanja i frustracije kad u životu nešto ionako ne možemo izbjeći ili pro­ mijeniti? Što nam je najbolje činiti u takvoj situaciji? Potražiti nešto dobro i u tome zlu, pokušati to shvatiti kao vrijednu lekciju i ići dalje, znajući da sve prolazi, pa tako i ova naša nedaća. Događa li nam se nešto lijepo, u tome trebamo uživati imajući na umu da bi i to moglo proći, pa ćemo tako izbjeći nelagodu mogućeg razočaranja. Onaj tko to shvaća, već je jogi.

Prošlost je nepromjenjiva, a budućnost neizvjesna. To stvara nesi­ gurnost i strah, a jedini je izlaz u tome da se živi - sada. Uostalom, osim sadašnjosti ništa i ne postoji. Taj trenutak koji zovemo sada, jest sada. ali i za  recimo, 15 dana u 15 sati i 15 minuta postojat će samo - sada. Jer tada će taj trenutak, kad dođe, biti sada. Svi strahovi i brige događaju se u budućnosti, kako si ih mi zamišljamo. Primjerice, bojim se siromaštva u starosti koja je u budućnosti. A ne možemo uopće znati hoćemo li biti sutra živi. Um vječno kalkulira, uvijek bazirajući svoje beskonačne anali­ ze na budućnosti, koju nitko ne zna. A ta groznica misli koja se bavi svim scenarijima budućih događaja proizvodi patnju i nesigurnost. Sreća, bla­ ženstvo, za kojim ljudska bića čeznu ne može postojati u prošlosti ili bu­ dućnosti, već samo sada. Onaj tko učvrsti svoju pažnju na sadašnjem tre­ nutku, dosiže spoznaju o prirodi vlastitog bića i istinsku sreću.

Grčeviti pokušaji da se zaviri u budućnost pomoću raznih metoda predviđanja, priklanjanje instant metodama kojima se ovladava preko vikenda, traženje prečaca u tečajevima na kojima se prosvjetljenje »dije­ li« u svega nekoliko sati, striktno pridržavanje prastarih, okoštaiih religij­ skih dogmi sasvim stranih ovom podneblju i fanatično propovijedanje svima oko sebe samo su razni oblici kojima ljudi iskazuju svoj strah od neizvjesne budućnosti. Iako je jasno da nema vrača koji nam može sa sigurnošću predvidjeti neki doista važan događaj iz budućnosti, stvaramo neku vrstu sporazuma s vlastitim umom i dozvoljavamo si svjesno tu ilu­ ziju ne bismo li si priskrbili još jedan predah od onoga što nam se čini groznom stvarnošću. Tako nastaju legende o vidovnjacima i avatarima koji su svemoćni, vide budućnost i mogu nas poštediti onoga što nam je kozmički scenarij namijenio. S obzirom da smo mi sami konačna istina o sebi, u najboljem slučaju nam netko može utjehom ublažiti trenutke kad život donese patnju, a mi još uvijek nismo u stanju izdignuti se duhom iznad nje.

Dakako, joga je samo jedan od mnogih puteva prema spoznaji istine o svome biću, a njenu relativno veliku popularnost prije svega treba tu­ mačiti nemoći oficijelnih religija  da  pruže  zadovoljavajuća iskustva svo­ jim pripadnicima. Jogu ne treba zamijeniti s hinduističkim religijama koje nisu ni po čemu bolje od svojih zapadnih konkurenata. Ova je disciplina, u ispravnoj interpretaciji, tehnologija koja omogućuje upoznavanje sebe samog. Hoće li to donijeti i spoznaju o Stvoritelju i višim oblicima posto­ janja, treba svaki tragač utvrditi sam za sebe.

Možda prosvjetljenje ne postoji kao neko konačno i definitivno sta­ nje, možda čovjek može doseći samo ono što mu dopušta razina evolu­ cije na kojoj se nalazi cijela ljudska vrsta. Ima onih koji misle da duhovna iluminacija koju možemo nazvati konačnom može proizaći jedino iz pot­ puno razvijene fiziologije živčanog sustava, za koji zapravo ne možemo tvrditi da se razvija iz generacije u generaciju. Jednostavno zato što je prošlo premalo vremena od trenutka kad su ljudi postali svjesni veze iz­ među svoje duhovnosti i neurofiziologije. Ipak, prilično je jasno da na­ sljeđujemo strahove i iskustva naših predaka, koja su zakopana duboko u kolektivnom nesvjesnom cijele vrste, da bi na njih pojedinac licem u li­ ce naletio samo rijetko, a događa se da takav susret urodi značajnim spiritualnim iskustvom koje opet postaje dio nasljeđa vrste i tako pomaže pothraniti nadu u svrhu postojanja na ovoj planeti i preživljavanje svijesti u onom ili ovom obliku.

BIOGRAFIJA

Rođen u Samoboru, 4. travnja 1951., gdje je završio i osnovnu školu. Gimnaziju polazi u Samoboru i Zagrebu, te studira kemiju na Prirodoslov- no-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje diplomira iz po­ dručja organske kemije 1975. godine. Na istoj temi i magistrira. Od 1976. godine putuje svijetom i bavi se spiritualnim temama i alternativnom me­ dicinom. Godinama se bavi fitoterapijom, a za razne televizijske mreže proizvodi više od 200 priloga i emisija. Autor je četiriju knjiga.