Pogled čistoga je čisto što on opaža

isključivo u sebi, u svome čistom hramu.

Tamo neprestano svijetli i objavljuje se

presveti vječni zakon, Bog.

Čisti gleda što nečisti ne vidi.

Čisti spoznaje vječnu istinu isključivo u

sebi, jer je on sam postao istinom, sveobuhvatnim

zakonom, Ja Jesam. On ne dopušta

ništa nečistoga u hramu ljubavi.

Nečisti, naprotiv, opaža samo nečisto,

naime ono što je on sam - nečisto.

Čisti u sebi gleda i prepoznaje čisto,

istinu. On govori jezikom slike, istine u

sebi, jer je on sam postao istinom. Riječ

Božja je zakon, ona je istina koja se kao živa

slika objavljuje u najdubljoj nutrini duše.

Bilo kuda čisti gledao - on u sebi gleda jedino

sliku zakona, čisto, a izvan sebe vidi

odraz, nečisto.

Slikovito promatranje je istovremeno i

spoznajno promatranje. To što gledaš, to

prozireš i to spoznaješ i tako znaš sve detalje.

To je istina, to si ti, istinito, vječno sopstvo.

Pravi mudrac, prosvijetljeni je ono što

govori, zakon.

Neprosvijetljeni koji nije u stanju razlikovati

crno od bijelog, je slijepac koji se zadovoljava

prividom a drži da je bitak daleko.

Istinsko promatranje je spoznajno promatranje.

Ti vidiš i znaš, i unatoč svemu

tome ne možeš to dokazati, jer se najdublje,

presveto, ne treba dokazivati, jer ono jest.

Samo se privid hoće dokazati, jer ono što je

u njemu - vječne zakonitosti - nije vidljivo.

Bitak gleda što privid ne vidi, to znači:

Ja, bitak, gledam što ti, odsjaj, ne vidiš. No

ako si bitak, tad si ujedinjen u Njemu, u

Sve-Jednome. Tada i ti gledaš što Ja gledam,

i mi gledamo što privid ne vidi.

Duhovno oko gleda - zemaljsko oko vidi.

Oboje se ne može uskladiti jer je duhovno

oko zakon Neba a zemaljsko oko je samo

refleksivno oko koje prenosi bitak kao refleks

koji je mnogostruko izobličenje. Tko se s

time zadovoljava je budala koja još nije prekora

čila vrata istine.

Oko istine je Bog. Tko gleda s tim okom,

istinit je i božanski. On donosi u ovaj svijet

svjetlo, Božje oko, istinu, vječni zakon ljubavi.

Oko istine je svjetlo i slika tvoga čistog

duhovnog tijela koje je vjerna slika Božja.

Zemaljsko oko je slika duše, omotanoga

duhovnog tijela. Ono vidi samo omot koji

je, opet, teret i opterećenje duše.