POGLAVLJE 9 Misteriozna DA
DNA dvostruka spirala kao model/predložak/uzorak svih formi života susreće se u
znanosti već više od pedeset godina, od otkrića Cricka i Watsona. Naše znanje o
DNA se od onda dramatično povečalo. DNA pohranjuje kemijske molekularne
instrukcije za staničnu reprodukciju. To je glavni nacrt za reprodukciju svih
proteina, koji se nalae u stanicama organizma. Ljudsko tijelo sadrži prema
procjenama između 70.000 i 90.000 različitih proteina.
DNA spirala je uvijani (spiralizirani) dvostruki niz objekata. Svaki je niz sastavljen
od približno 3,1 milijarde nukleotida. Ulančani nukleotidi formiraju taj golemi
lanac. Postoje samo četiri različita osnovna nukleotida korištena u lancu. Te baze
su označene svojim inicijalnim slovom adenin (A), citozin (C), guanin (G) i timin
(T).
Tri od tih baza u lancu formiraju triplete ili kodone. Postoji samo 4³ = 64 različita
tipa kodona u DNA lancu. Svaki triplet ili kodon je genetski ekvivalent jedne amino
kiseline, gradbenog bloka proteina. Jedan se protein sastoji od stotinjak amino
kiselina, pa je stoga potreban isti broj kodona za kodiranje jednog proteina.
Sekvencija kodona koja kodira jedan jedini protein se naziva genom.
Nukleotidi formiraju mostove parova baza između dva DNA niza. Jedan od
nukleotidnog para baza je u jednom DNA nizu a drugi na suprotnom DNA nizu. Na
taj način parovi baza formiraju most, kemijski spoj između dva DNA niza,
povezujući ih u uvijene stube slične dvostrukoj spirali.
Od kompletnog lanca tripleta (kodona) potpunog DNA niza se koristi samo 5%
koristi za kodiranje i reprodukciju proteina. Drugih 99% je nazvano bezvrijednom
("junk") ili neaktivnom ("dormant") DNA; izgleda kao besmislena repeticija
tripleta, s kojima zapadni znanstvenci jednostavno neznaju što bi činili. Dugo su
vremena znanstvenici vjerovali kako 95% nekodirajućeg dijela DNA potpuna
redundancija. No danas postoje dokazi kako nekodirajuća DNA nije uopće
beskorisna, već je u stvari važnija od kodirajućih kodona. Revolucionarna nova
otkrića razotkrivaju kako je ideja da se naslijeđena genetska struktura organizma
ne može mijenjati kriva. Dokazano je kako se sekvencije DNA molekularnih
kodona mogu reprogramirati!
Projekt ljudskog genoma
Najdublje istraživanje ikada provedeno na 5% kodirajućih tripleta ljudskog DNA
niza, je istraživanje u međunarodnom zajedničkom naporu nazvanom
Internacionalnim projektom ljudskog genoma. Zadatak Projekta je bio
identificiranje kompletne strukture ljudske DNA i kartiranje njenih tripleta i gena.
Kako ljudsko tijelo sadrži najmanje 70.000 različitih proteina, očekivao se nalaz
najmanje 100.000 gena u ljudskoj DNA, 70.000 za objašnjavanje fizikalne
reprodukcije ljudskog tijela (geni kodiranja proteina) i nekih 30.000 raznih gena za
objašnjavanje različitosti osobnosti i karaktera ljudskog bića. Kada je završena
prva verzija nacrta ljudskog genoma 2001., a konačna verzija 2004., velike nade i
očekivanja biologa svijeta su bile raspršene u komadiće, kada je pronađeno samo
30.000 gena ljudske DNA. Trideset tisuća gena u ljdskom genomu je samo tri
tisuće više od genoma miša. projekt ljudskog genoma je također razotkrio kako
dijelimo 98% svojih gena sa čimpanzama!
Sve naše pretpostavke o DNA kao svetoj knjizi života, koja sadrži sve tekstove za
pisanje svakog poglavlja u biologiji, se sada moraju reevaluirati. DNA razlika
između ljudskih bića i primata, iz kojih smo evoluirali je jednostavno premala da bi
uzela u obzir samo razlike u pojavnosti, a posebno ne i ogromne razlike u
svijesnoj svjesnosti i inteligentnim sposobnostima. Na DNA razini imamo više
zajedničkog s dupinima nego s majmunima.
Bezvrijedna (junk) DA
I dok je Zapadna znanost investirala u Međunarodni projekt ljudskog genoma,
fokusirajući se na 5% kodirajućih tripleta DNA, u Sovjetskom savezu 1990. je
formirana grupa ruskih znanstvenika Ruske akademije znanosti s ciljem
proučavanja kompletnog ljudskog genoma. To je istraživanje vodio dr. Pjotr
Garjajev, član Ruske akademije znanosti kao i član Akademije znanosti u New
Yorku. Rusko je istraživanje bilo širokokutno i otvorenog stajališta glede svojeg
istraživanja. Istraživački je tim uključivao fizičare, molekularne biologe,
embriologe pa čak i eksperte u lingvistici. To je istraživanje otkrilo kako
pretpostavljano bezvrijedna (junk) DNA, kompletno zanemarena i zaboravljena u
matici zapadne znanosti, nije uopće nekakav redundantni ostatak evolucije.
Lingvističke studije otkrivaju kako sekvencioniranje kodona nekodirajuće DNA
slijedi pravila neke osnovne sintakse. Definitivno postoji struktura i logika u
sekvenciji tih tripleta, kao neki biološki jezik. Istraživanje nadalje otkriva kako
kodoni u stvari formiraju riječi i rečenice upravo kao u uobičajenom ljudskom
jeziku, koji slijedi gramatička pravila.
Znanstvenici su proveli veliko istraživanje o podrijetlu ljudskih jezika i podrijetlu
gramatičkih pravila, koja su tako esencijalna svim ljudskim jezicima; međutim
nikada nisu uspjeli pronaći izvor. No sada po prvi put u povijesti podrijetlo jezika
se može neočekivano pripisati DNA. Jezik gena je mnogo, mnogo stariji od bilo
kojeg ljudskog jezika, ikada artikuliranog na ovom globusu. Čak je zamislivo da je
DNA gramatika sama poslužila kao glavni nacrt za razvoj ljudskog govora.
I dok je zapadni Projekt ljudskog genoma dešifrirao 'strojni jezik' (kod) DNA
molekule, strukturu DNA 'bitova' koje formiraju sekvencije nukleotida, ruski su
učenjaci otkrili prisutnost jezika visoke razine u DNA. Druga zapanjujuća činjenica
je što je Garjajevljeva grupa otrkila da DNA nikako nije zatvorena knjiga života.
Otkrila je mogućnost promjene teksta DNA knjige. Kodoni DNA niza se mogu
rearanžirati u različitim sekvencijama. Drugim riječima software ljudskog genoma
naše DNA molekule se može reprogramirati! Istraživanje razotkriva sposobnost
tripleta u DNA nizu za zamjenu mjesta.
Pronalazak sintakse i semantike DNA, sličnih našem ljudskom jeziku, indicira
naše trenutno ograničeno razumijevanje DNA samo na kodiranje repodukcije
proteina za kemijsko ustrojstvo organizma, što je samo polovica priče.
Kada se in vitro u epruveti DNA izloži koherentnom laserskom svijetlu, ono
spiralizira duž DNA spirale kao da je vođena strukturom DNA molekule.
Najzačuđujući učinak je primijećen kada se sama ta DNA ukloni, a lasersko
svijetlo nastavlja spiralizirati! Vakum prostora, koji je upravo ranije bio okupiran s
DNA se promijenio i nešto je prouzročilo nastavljanje spiraliziranja laserskog
svijetla. Ti učinci su mjereni i ostaju na djelu još prilično vremena nakon
uklanjanja DNA. Učinak je danas poznat pod nazivom DNA fantomski učinak.
Vladimir Poponin sa svojim timom Ruske akademije znanosti je ponovio rad
Garjajeva na Hearthmath institutu u SADu. Poponin je zaključio kako se radi o
strukturi polja koja je formirana u fizikalnom vakumu čak i nakon što je originalna
DNA uklonjena. Vidjeli smo i ranije slične primjere promjene vakuma, koje su
atributirane torzijskim poljima.
DA programiranje
Najviše iznenađuje eksperiment koga je izvela Garjajevljeva grupa, a u kom je
reprogramirana DNA kodonska sekvencija korištenjem moduliranog laserskog
svijetla. Iz njihovog otkrića gramatičke sintakse DNA jezika, mogli su modulirati
koherentno lasersko svijetlo, pa čak i radio valove i dodati semantiku (znaćenje)
valu nosiocu. Na taj su način mogli reprogramirati in vivo DNA u živim
organizmima, korištenjem ispravne rezonantne frekvencije DNA. Najimpresivnije
otkriće do sada je mogućnost moduliranja vala nosioca govornim jezikom s istim
učinkom reprogramiranja. To je zbunjujuće i šokantno znanstveno otkriće! Naša
vlastita DNA se može jednostavno reprogramirati ljudskim govorm,
pretpostavljajući moduliranje riječima korektne frekvencije vala nosioca!
I dok Zapadna znanost koristi komplicirane biokemijske procese za 'cut and paste'
(premiještanje) DNA tripleta u DNA molekuli, ruski znanstvenici koriste
modulirano lasersko svijetlo kako bi uradili istu stvar. Rusi su se dokazali vrlo
uspješnim u popravljanju oštećenog DNA materijala in vivo!
Terapije laserskim svijetlom temeljem nalaza Garjajeva se već uspješno
primijenjuju u nekim europskim sveučilišnim bolnicama na različitim vrsta raka
kože. Rak se liječi bez ikakvog ožiljka.
Emocije
Daniel Winter i njegov tim za koherenciju srca je pronašao dokaz da ljudske
emocije mogu isto tako reprogramirati DNA. Zvuk udaranja srca u ritmu s našim
osjećajima, emocijama, se transformira u elektromagnetsku energiju u žlijezdama
tijela, što djeluje kao piezoelektrično spajalo kreirajući manje valne dužine
elektromagnetskih valova kao ekvivalent emocionalnim zvukovima srca. Emocije
postaju energije u kretanju, emotion (ekretanje), koja se šalje prema DNA u svakoj
stanici našeg tijela kao plavo koherentno lasersko svijetlo, koje je sposobno
modulirati DNA kodone isto kao što to čine ruski laseri.
Detaljnim ispitivanje s vršnim pogledom, DNA ima oblik dodekahedrona. Potrebno
je deset Φ (Phi) spirala za kreiranje dodekahedronskog helikoidalnog oblika DNA
spirale. DNA molekula kao valni oblik se ugađa na srce i sposobna je primati
njegove zvučne emocije. Daniel Winter to objašnjava implozijom dugih valova u
kratke valove, kao mehanizmom prijenosa emocija srca vlastitoj DNA. Mjerilo je
različito no omjer valnih dužina je isti, održavajući omjer Zlatne sredine. Ne hrane
samo emocije našu DNA s plavim ultravioletnim svijetlom, već i stanični
metabolizam, uzimanje hrane, sve je vezano za kreiranje kratkih valova
ultravioletnog svijetla koje hrani našu DNA. Biljke primaju to svijetlo izravno od
Sunca korištenjem klorofila u svojem lišću i koriste proces nazva fotosinteza za
vezivanje fotona Sunca. Životinje jedu te biljke, te ga dobivaju posredno od
biljaka, no akumulacija je međutim time postala manje učinkovita. Možda se
koherentno svijetlo Sunca sprema u formi bio fotona u organizmu. Svrha
metabolizma i u biljkama i u životinjama je kreiranje visoko koherentnog
ultraljubičastog laserskog svijetla unutar DNA, čime se pogoni replikacija stanica.
Mnoge studije se otkrile postojanje jasne relacije između našeg mentalnog i
emocionalnog stanja sa zdravljem. Ljudi koji pate od depresije i negativnih
emocija duži period će eventualno patiti i od oštećenog fizikalnog zdravlja. Jeste li
uočili kako netko tko najviše govori o bolesti, je upravo taj koji će ju eventualno i
dobiti? Strah je negativna emocija, koja ne koristi zdravlju. Znanstvene studije su
dokazale, da nezavisno o kvaliteti hranjenja beba, ako im nedostaje pažnje i
dodira ljubavi majki, vjerojatno će umrijeti! Zagrljaj ljubavi majke se šalje izravno
u DNA bebe!
Daniel Winter naširoko pojašnjava kako naše emocije programiraju DNA i oblikuju
imuni sustav naših stanica. Negativne emocije razaraju koherenciju imunog
sustava, dok ga pozitivne emocije ojačavaju. Prema Winteru su najzdravije stvari
koje treba osigurati, prosvijetljenja i ekstatičnosti, koliko god je to više moguće jer
su to najzdravije emocije, koje na dugu stazu daju dugovječnosti.
Bio valni kompjuter
Obrada valova i modulirajuća svojstva DNA su otkrila potpuno novu svrhu DNA
molekula. Dugo smo vremena vjerovali kako je jedina svrha DNA kao nosioca
genetičke informacije za rerpoduciranje života. To sada izgleda predstavlja samo
polovicu jednadžbe.
Garjajev i drugi u tekstu pod naslovom 'DNA valini bio kompjuter' postuliraju kako
DNA nije ništa manje od inteligentnog bio kompjutera, ona je inteligentni uređaj
sposoban pohranjivati i pretraživati informacije iz svih stanica tijela, povezujući
kromosome svih stanica u holistički kontinuum, vrstu biološkog interneta unutar
tijela. DNA kromosomi dobivaju neograničeno informacije iz metabilzma koji se
odvija u baš svakoj stanici i posljedično proizvode degulativne elektromagnetske
signale kao povratnu vezu. Svaka od milijardi stanica, koje tvore naše tijelo, je u
trenutnoj komunikaciji sa svima drugima. U kvantno mehaničkim terminima, one
su nelokalno povezane. To omogućava koordinaciju bezbroj kompleksnih
biokemijskih događaja koji se odvijaju unutar našeg tijela, koje je time regulirano
na koherentan način. Razmjena informacija u tijelu pomoću živčanog sustava i
međustanične biokemijske molekularne difuzije, su procesi koji su pre spori da bi
objasnili sposobnost trenutnog odziva našeg tijela na vanjske podražaje, niti
mogu preuzeti odgovornost za šokantnu koherenciju, koja daje funkcijama našeg
tijela unisonost.
Drugi dokaz da je naše tijelo jedan jedini super koherentno djelujući bio sustav
daje Cleve Backster. On je uspio dokazati kako stanice iako su izolirane od
ljudskog tijela još uvijek ostaju u komunikaciji sa svojim tijelom, čak i ako su
transportirane jako daleko od tog tijela. Koristio je dva detektora laži, jedan spojen
na dobrovoljca, a drugi na uzorke stanica koje su uzete iz njegovih usta i
smještene dvanaest kilometara daleko od osobe. Backster je uspio dokazati kako
se promjene u emocionalnom stanju testirane osobe reflektiraju simultano na oba
detektora laži oanj spojen na tijelo ispitanika i onaj povezan s izoliranim njegovim
udaljenim uzrocima stanicama. Jedino objašnjenje tog eksperimenta je nelokalna
povezanost svih naših stanica, nezavisno o tomu koliko su međusobno daleko,
pri čemu ta povezanost ostaje čak i onda kada se stanice izoliraju iz tijela.
Prema Garjajevu, genomska informacija organizma se također sprema nelokalno,
to znači da nije ograničena samo na DNA molekule. DNA molekule samo djeluju
kao uređaj za pohranu, sposoban čitati i pisati genomičke informacije iz
nelokalnog distribuiranog polja. DNA djeluje kao fraktalna okolina koja sprema
koherentno plavo lasersko svijetlo na holografski način. Taj genomski hologram
se može čitati korištenje ili elktromagnetskih ili akustičkih polja. Evo citati iz tog
teksta:
"DA djeluje kao vrsta antene otvorene za prijem ne samo unutarnjih utjecaja i
promjena unutar organizma, već također i onih izvana. Dakako, ako to smatramo
jednim od primarnih nalaza, to znači da sa stajališta kvantnog nelokaliteta
organizma, ne povezuje se DA samo s lokalnom okolinom, veći i okolinom iza
lokaliteta, dosežući cijeli svemir."
Prisjetimo iz 3. poglavlja 'Znanost i svijest', paragrafa o 'morfičkim poljima' koja je
predložio biolog Rupert Sheldrake. Morfička genetička polja kodiraju genetičke
informacije koje se dijele sa svim članovima vrste. Model DNA valnog bio
kompjutera koga predlaže Garjajev i njegova grupa, baca potpuno novo svijetlo,
ne samo na stvarno mjesto i način pohranjivanja genetičkih informacija, već i na
mjesto odakle dolaze. Ako su u stvarnosti genetičke informacije pohranjenje u
mofirčkim poljima u građi prostora i vremena, možda ćemo morati reevaluirati
Darwinovu teoriju evolucije.
Inteligentni dizajn
U zadnjem desetljeću darvinizam je uveliko kritiziran, jer je u našoj sredini već
otprilike od 1859, a još uvijek ne može odgovoriti na mnoga pitanja u vezi s
evolucijom vrsta. Jedna od stvari koju Darvinizam ne može objasniti je nenadana
eksplozija novih formi života, koje su se pojavile pred otprilike 530 milijuna godina
na Zemlji. Obilje novih životnih formi koje su se pojavile s višom razinom biološke
kompleksnosti od ranijih formi života, zahtijevalo je sve vrste novih proteina i
odgovarajuće gene u relativno kratkom rasponu vremena. Eksplozije se teško
može objasniti spontanim povećanjem u broju prirodnih mutacija gena. Teško je
zamisliv način kojim su se kompletno nove vrste razvile iz prethodnih, jer to
zahtijeva događanje obilja koherentnih spontanih mutacija u isto vrijeme kako bi
se kreiralo sve nove karakteristike novih vrsta. Isto je tako teško shvatiti da je
priroda bila sposobna kreirati tako kompleksne biološke sustave kao što je oko,
samo slučajnim mijenjanjem djelića kodona DNA molekule. Svi biološki sustavi,
kao što su organi, imuni sustav i osjeti su daleko kompleksniji da bi svoje
postojanje mogli imati u samoj slučajnosti. Problem tih kompleksnih bioloških
sustava je u tomu što nisu postupno razvijali mnoge 'prototipove', jer bi ih inače
našli u fosilnim ostacima njih jednostavno nema.
Mnoge nove biološke funkcije kao što je na primjer vid, su bile spontane kreativne
invencije u evolucijskom procesu. Što je više fosila pronalaženo s ciljem traženja
nedostajućih linkova u fosilnim nalazima, paradoksalno, prikupljano je sve više
dokaza o odvijanju evolucije u kvantnim iskoracima (skokovima) vrsta, kao što je
skok od beskražnjaka na kralježnjake.
Razvoj novih vrsta je zahtijevao koherentno uključivanje mnogih novih bioloških
funkcija u isto vrijeme. Za nove vrste kao što su ptice da bi emergirale nije
dovoljno razviti samo perje, zahtijeva i lagane kosti i strukture mišića. Kada bi
mutanti samo razvili perje, oni ne bi mogli iskoristiti biološku prednost i prirodna
bi selekcija vjerojatno eliminirala novu formu života. Mi ljudi navodno potječemo
od majmuna, no evolucionisti nisu nikada mogli stvarno dokazati takve
pretpostavke.
Matematičar Fred Hoyle je ponudio prekrasnu i vjerodostojnu analogiju kao dokaz
da se evolucije teško može smatrati igrom sreće na ruletu. Koristio je analogiju s
trodimenzionalnom zagonetkom nazvanom Rubickova kocka. Svako lice
Rubickove kocke je konstruirano iz matrice od 9 manjih koci po svakom licu.
Svaki od tri sloja lica Rubickove kocke se može rotirati i oko vertikalne i oko
horizontalne osi. Svako lice ima svoju vlastitu boju i kada se zagonetka riješi, sva
lica Rubickove kocke će ponovno imati istu boju.
Pretpostavimo davanje Rubickove kocke slijepcu i zamolimo ga neka riješi
zagonetku. Hoyle kalkulira kako bi slijepac trebao 5 x 10
18
sekundi = 126 milijardi
godina za slučajno kompletiranje. To je duže od starosti našeg svemira! Ako
pretpostavimo sada pomaganje slijepcu, sugeriranjem 'da' ili 'ne' za svaki njegov
pokušaja okreta, onda se zagonetka može riješiti u samo 120 okreta, odnosno za 2
minute.
Za rješavanje Rubickove kocke, trebamo samo podesiti 9*6 = 54 manjih kocki,
međutim za rješavanje zagonetke života, bilo bi potrebno 3,1 milijardi nukleotida
za savršeno usklađivanje u DNA nizove!
No vjerujemo li u evoluciju kao djelo slijepog čovjeka?
Profesor evolucijske biologije, Simon Conway Morris, sa Sveučilišta Cambridge,
vjeruje u nužnost postojanje uzvišenog (božanskog) uzroka za našu evoluciju.
Njegovo neortodoksno stajalište uzvišenog uzroka nije vrlo popularno među
njegovim kolegama. Iako ne vjeruje da je čovjek izvrstan incident evolucije, jasno
kazuje kako nije pristaša vizije kreacionista, čija je jedina istina da je Bog kreirao
svijet u sedam dana. Iznosi neke nove i vrlo interesantne argumente. Prema
Morrisu, evolucija je došla do istog rješenja istog problema mnogo puta. Na
primjer, rješenje oka slično fotoaparatu je bilo 'izmišljeno' najmanje 6 puta od
kompletno različitih vrsta, koje nisu prenosile to rješenje pomoću razmjene gena.
Simon Conway Morris ukazuje na obilje primjera u prirodi identičnih
konvergencija bioloških funkcija, identičnih rješenja, koja su nastala potpuno
nezavisno unutar različitih vrsta. On kaže da su faktori okoline kao što su kisik,
voda, sunčeva svijetlo i gravitacija vjerojatno sužavali moguća rješenja na samo
nekoliko ograničenih rješenja. Pa tako ako postoji konvergencija u razvoju
bioloških funkcija, to znači da te konvergencije nisu slučajne.
Drugo pitanje, koje Darvinisti teško mogu objasniti, je nagli skok u inteligenciji
svijesti koja se dogodila Neandertalcu prije nekih 35.000 godina. Od lova,
Neandertalci, koji su živili u spiljama su napravili taj enormni kulturalni i
inteligentni progres. Izradom alata, poljodjelstvom i držanjem životinja,
čovječanstvo je po prvi put u evoluciji učinilo život ugodnijim, pa sada lov
životinja u divljini nije više bio jedina opcija. Kao slučaj taj ogromni napredni
iskorak je imao svoju genetičku pozadinu, a Darwinizam to teško može obraditi.
Jedan od najvažnijih stupova Darwinizma je mutacija gena, koja se događala bez
obzira na vanjske promjene u okolini. Razlog što su vrste preživjele promjene u
okolini leži u njihovoj ‘slučajnoj’ boljoj ekipiranosti za preživljavanje. Prirodna
selekcija se za preživljavanje tih bolje opremljenih mutanata, pa se stoga taj
proces naziva preživljvanjem najprilagođenijih.
Dr. Bruce Lipton međutim apsolutno se ne slaže s tim aksiomom Darvinizma i
kaže kako same stanice imaju sposobnost za savršeno reprogramiranje svojih
vlastitih DNA, kada to zahtijevaju uvjeti vanjske okoline. Harvardski genetičar
John Kearns je dao prvi dokaz značajne hipoteze dr. Liptona 1988. Stavio je
bakteriju, koja nije mogla provariti mliječni šečer (laktozu) u okolinu koja je
sadržavala upravo samo laktozu, čime je laktoza bila jedini mogući izvor hrane.
Umjesto odumiranja te bakterije su mogle reprogramirati svoj DNA tako da su
mogle preživjeti i hraniti se laktozom. Tako je Lipton drugi nezavisni izvor, koji
tvrdi kako postoji mogućnost reprogramiranja DNA!
Zadnja stvar prema Darwinovoj teoriji, koja bi mogla izumrijeti, je najvjerojatnije
sam Darvinizam; raste znanstvena kritika, a emergiraju alternativne evolucijske
teorije. Najradikalniji oponenti Darwinistima su kreacionisti, koji jednostavno
vjeruju u egzaktni tekst Geneze i ljutito tvrde kako je Bog kreirao Adama i Evu i
cijeli život na Zemlji prije nekih osam tisuća godina. Naravno to simplicističko,
prije nego fundamentalno, slijepo vjerovanje u Bibliju se ne može uzimati ozbiljno
jer je potpuno suprotno fosilnim nalazima.
1995. se međutim pojavila nova ozbiljnija evolucijska teorija pod nazivom teorija
'Inteligentnog dizajna' (ID teorija). Utemeljitelj teorije Inteligentnog dizajna je
Michael Behe, koji je lansirao svoju evolucijsku teoriju u publikaciji pod nazivom
"Darwinova crna kutija Darwin's Black Box". Teorija Inteligentnog dizajna tvrdi
kako je život na Zemlji rezultat inteligentnog dizajna umjesto nevođenog procesa
pokušaja i pogriješke. Pristalice teorije Inteligentnog dizajna, za razliku od
kreacionista, priznaju da se život na Zemlji razvijao u fazama postupnog progresa
malim adaptivnim promjenama iza kojih su slijedili evolucijski proboji, koje je
jedino moguće objasniti kao rezultat inteligentnog uzroka.
Kvantni fizičar Amit Goswami u svojoj knjizi "Vizionarski prozor The Visionary
Window" vjeruje kako kvantne skokove u razvoju vrsta može objasniti kvantna
znanost. Niz kvantnih znanstvenika je kreiralo temelj za ono što nazivaju
kvantnom evolucijom.
Temeljna ideja kvantne evolucije je događanje mutacija gena u kvantnom stanju, a
ne u klasičnom stanju Newtonove fizike. Kvantna superpozicija mutacije gena se
ne manifestira odmah u fenotipu organizma već se akumulira u genskom poolu
vrsta tijekom milijuna godina. Goswami spominje kako bi morfička genetska polja
mogla biti prostor skladištenja tih kvantnih mutacija.
Kvantne mutacije dozvoljavaju istovremeno događanje beskrajnog broja mogućih
kombinacija gena. Samo promjene u genomu nove forme života, koje imaju
biološki više smisla, eventualno kolabiraju iz kvantnog stanja u klasično stanje.
Spominje kako svijest mora biti involvirana za okidanje kolapsa kvantnih stanja
prije emergiranja novih vrsta.
Kvantna evolucija bi mogla objasniti zašto nisu nikada nađene tranzicijske forme
života u fosilnim zapisima, jer su tranzicijske forme života postojale samo
virtualno u kvantnom prostoru. Samo se kvantnim probojima (skokovima)
kompletira emergiranje novih vrsta. Nakon što su se te nove vrste pojavile,
priroda koristi proces prirodne selekcije kako bi odabrala one gene koji su
raspoloživi u poolu gena nove vrste, a koji najbolje odgovaraju okolini. Međutim
adaptacijske promjene vrsta na nove situacije u okolini su uvijek bile na
raspolaganju u kolektivnom poolu gena. Tako kvantna evolucija prihvaća
Darwinizam u smislu vjerovanja, kako je mehanizam prirodne selekcije pritisak
koji omogućava vrstama adaptiranje u periodima metastaze između kvantnih
skokova novih vrsta.
Za razliku od Darwinizma koji vjeruje kako nema svrhe u evoluciji, Goswami
teorija tvrdi, kako postoji raspoznatljivi smjer u evoluciju od jednostavnih prema
kompleksnijim formama života. On vjeruje kako je svijesni izbor kolapsa kvatnog
potencijala gena za kreiranje novih vrsta u skladu s višim planom.
Fundamentalno pitanje je zasigurno, zašto se život na Zemlji razvijao od
primitivnog nesvijesnog jednostaničnog života prema samosvijesnim ljudskim
bićima? Što bi mogla biti svrha samosvijesnosti ako je evolucija samo vezana za
Darwinovu strategiju preživljavanje sebičnih gena?
Nova otkrića skicirana u ovoj knjizi o inteligentnoj sveprisutnoj kozmičkoj energiji
koja je omniprezentna u svemiru i koja može služiti i kao medij zapisivanja
(memoriranja) morfičkih genetičkih polja DNA, izgleda kako su suprostavljena
Darwinizmu i nude vjerodostojnost teorijama Inteligentnog dizajna i Kvantne
evolucije.
Također i fizika teorije kaosa izgleda podržava teoriju Inteligentnog dizajna Michal
Behea. Fraktalni atraktori teorije kaosa postavljaju filozofsko pitanje postojanje
svrhe u svemiru. Jesmo li privlačeni prema konačnom cilju? Je li evolucija
proces, koji vuče prema krajnjem cilju negdje u budućnosti ili nas slučajne
Darwinističke mutacije još uvijek guraju slučajno naprijed? Teorija kaosa izgleda
favorizira prvu opciju.
Rekapitulacija
Svrha DNA nije služenje samo kao uređaj kemijske memorije za reproduciranje
proteina. Rusko istraživanje je otkrilo kako smo potcijenili inteleigenciju DNA koja
djeluje poput bio kompjutora, koji je sposoban procesirati biološke informacije
staničnog metabolizma koji se odvija u našem tijelu. Najviše začuđuje mogućnost
reprogramiranja sekvencije kodona DNA izvorima koherentnih frekvencija kao što
su modulirano lasersko svijetlo, radio valovi i ljudske emocije. Tek smo počeli
otkrivati funkciju prolaza DNA do informacijskih polja, mosta kojeg Rupert
Shaldrake naziva morfičkim genetičkim poljima života. Morfička genetička polja bi
mogla biti istinska potisna sila iza biološke evolucije nasuprot slučajnoj mutaciji
gena i procesa prirodne selelkcije, što je predlagao Darwin.
Ta nova otkrića pokazuju ujedno i kako stvarno malo znamo o DNA. Međutim
činjenica kako očito još uvijek imamo ograničeno znanje o DNA na Zapadu, uzeli
smo si ipak slobodu modificiranja genoma usjeva i organizama, po svojoj želji. Taj
pothvat bi mogao biti vrlo riskantan za biosferu i samo preživljavanje života na
Zemlji jer restrukturiranje DNA molekule razara valna svojstva DNA, pa će prirodi
trebati milijune godina za popravljanje.
Mislim, sve dok ne možemo govoriti jezik DNA, ne bi trebali težiti ponovnom
pisanju knjige života; to nas vodi na loš i opasan put.