POGLAVLJE 9 Misteriozna DA

DNA dvostruka spirala kao model/predložak/uzorak svih formi života susreće se u

znanosti već više od pedeset godina, od otkrića Cricka i Watsona. Naše znanje o

DNA se od onda dramatično povečalo. DNA pohranjuje kemijske molekularne

instrukcije za staničnu reprodukciju. To je glavni nacrt za reprodukciju svih

proteina, koji se nalae u stanicama organizma. Ljudsko tijelo sadrži prema

procjenama između 70.000 i 90.000 različitih proteina.

DNA spirala je uvijani (spiralizirani) dvostruki niz objekata. Svaki je niz sastavljen

od približno 3,1 milijarde nukleotida. Ulančani nukleotidi formiraju taj golemi

lanac. Postoje samo četiri različita osnovna nukleotida korištena u lancu. Te baze

su označene svojim inicijalnim slovom adenin (A), citozin (C), guanin (G) i timin

(T).

Tri od tih baza u lancu formiraju triplete ili kodone. Postoji samo 4³ = 64 različita

tipa kodona u DNA lancu. Svaki triplet ili kodon je genetski ekvivalent jedne amino

kiseline, gradbenog bloka proteina. Jedan se protein sastoji od stotinjak amino

kiselina, pa je stoga potreban isti broj kodona za kodiranje jednog proteina.

Sekvencija kodona koja kodira jedan jedini protein se naziva genom.

Nukleotidi formiraju mostove parova baza između dva DNA niza. Jedan od

nukleotidnog para baza je u jednom DNA nizu a drugi na suprotnom DNA nizu. Na

taj način parovi baza formiraju most, kemijski spoj između dva DNA niza,

povezujući ih u uvijene stube slične dvostrukoj spirali.

Od kompletnog lanca tripleta (kodona) potpunog DNA niza se koristi samo 5%

koristi za kodiranje i reprodukciju proteina. Drugih 99% je nazvano bezvrijednom

("junk") ili neaktivnom ("dormant") DNA; izgleda kao besmislena repeticija

tripleta, s kojima zapadni znanstvenci jednostavno neznaju što bi činili. Dugo su

vremena znanstvenici vjerovali kako 95% nekodirajućeg dijela DNA potpuna

redundancija. No danas postoje dokazi kako nekodirajuća DNA nije uopće

beskorisna, već je u stvari važnija od kodirajućih kodona. Revolucionarna nova

otkrića razotkrivaju kako je ideja da se naslijeđena genetska struktura organizma

ne može mijenjati kriva. Dokazano je kako se sekvencije DNA molekularnih

kodona mogu reprogramirati!

Projekt ljudskog genoma

Najdublje istraživanje ikada provedeno na 5% kodirajućih tripleta ljudskog DNA

niza, je istraživanje u međunarodnom zajedničkom naporu nazvanom

Internacionalnim projektom ljudskog genoma. Zadatak Projekta je bio

identificiranje kompletne strukture ljudske DNA i kartiranje njenih tripleta i gena.

Kako ljudsko tijelo sadrži najmanje 70.000 različitih proteina, očekivao se nalaz

najmanje 100.000 gena u ljudskoj DNA, 70.000 za objašnjavanje fizikalne

reprodukcije ljudskog tijela (geni kodiranja proteina) i nekih 30.000 raznih gena za

objašnjavanje različitosti osobnosti i karaktera ljudskog bića. Kada je završena

prva verzija nacrta ljudskog genoma 2001., a konačna verzija 2004., velike nade i

očekivanja biologa svijeta su bile raspršene u komadiće, kada je pronađeno samo

30.000 gena ljudske DNA. Trideset tisuća gena u ljdskom genomu je samo tri

tisuće više od genoma miša. projekt ljudskog genoma je također razotkrio kako

dijelimo 98% svojih gena sa čimpanzama!

Sve naše pretpostavke o DNA kao svetoj knjizi života, koja sadrži sve tekstove za

pisanje svakog poglavlja u biologiji, se sada moraju reevaluirati. DNA razlika

između ljudskih bića i primata, iz kojih smo evoluirali je jednostavno premala da bi

uzela u obzir samo razlike u pojavnosti, a posebno ne i ogromne razlike u

svijesnoj svjesnosti i inteligentnim sposobnostima. Na DNA razini imamo više

zajedničkog s dupinima nego s majmunima.

Bezvrijedna (junk) DA

I dok je Zapadna znanost investirala u Međunarodni projekt ljudskog genoma,

fokusirajući se na 5% kodirajućih tripleta DNA, u Sovjetskom savezu 1990. je

formirana grupa ruskih znanstvenika Ruske akademije znanosti s ciljem

proučavanja kompletnog ljudskog genoma. To je istraživanje vodio dr. Pjotr

Garjajev, član Ruske akademije znanosti kao i član Akademije znanosti u New

Yorku. Rusko je istraživanje bilo širokokutno i otvorenog stajališta glede svojeg

istraživanja. Istraživački je tim uključivao fizičare, molekularne biologe,

embriologe pa čak i eksperte u lingvistici. To je istraživanje otkrilo kako

pretpostavljano bezvrijedna (junk) DNA, kompletno zanemarena i zaboravljena u

matici zapadne znanosti, nije uopće nekakav redundantni ostatak evolucije.

Lingvističke studije otkrivaju kako sekvencioniranje kodona nekodirajuće DNA

slijedi pravila neke osnovne sintakse. Definitivno postoji struktura i logika u

sekvenciji tih tripleta, kao neki biološki jezik. Istraživanje nadalje otkriva kako

kodoni u stvari formiraju riječi i rečenice upravo kao u uobičajenom ljudskom

jeziku, koji slijedi gramatička pravila.

Znanstvenici su proveli veliko istraživanje o podrijetlu ljudskih jezika i podrijetlu

gramatičkih pravila, koja su tako esencijalna svim ljudskim jezicima; međutim

nikada nisu uspjeli pronaći izvor. No sada po prvi put u povijesti podrijetlo jezika

se može neočekivano pripisati DNA. Jezik gena je mnogo, mnogo stariji od bilo

kojeg ljudskog jezika, ikada artikuliranog na ovom globusu. Čak je zamislivo da je

DNA gramatika sama poslužila kao glavni nacrt za razvoj ljudskog govora.

I dok je zapadni Projekt ljudskog genoma dešifrirao 'strojni jezik' (kod) DNA

molekule, strukturu DNA 'bitova' koje formiraju sekvencije nukleotida, ruski su

učenjaci otkrili prisutnost jezika visoke razine u DNA. Druga zapanjujuća činjenica

je što je Garjajevljeva grupa otrkila da DNA nikako nije zatvorena knjiga života.

Otkrila je mogućnost promjene teksta DNA knjige. Kodoni DNA niza se mogu

rearanžirati u različitim sekvencijama. Drugim riječima software ljudskog genoma

naše DNA molekule se može reprogramirati! Istraživanje razotkriva sposobnost

tripleta u DNA nizu za zamjenu mjesta.

Pronalazak sintakse i semantike DNA, sličnih našem ljudskom jeziku, indicira

naše trenutno ograničeno razumijevanje DNA samo na kodiranje repodukcije

proteina za kemijsko ustrojstvo organizma, što je samo polovica priče.

Kada se in vitro u epruveti DNA izloži koherentnom laserskom svijetlu, ono

spiralizira duž DNA spirale kao da je vođena strukturom DNA molekule.

Najzačuđujući učinak je primijećen kada se sama ta DNA ukloni, a lasersko

svijetlo nastavlja spiralizirati! Vakum prostora, koji je upravo ranije bio okupiran s

DNA se promijenio i nešto je prouzročilo nastavljanje spiraliziranja laserskog

svijetla. Ti učinci su mjereni i ostaju na djelu još prilično vremena nakon

uklanjanja DNA. Učinak je danas poznat pod nazivom DNA fantomski učinak.

Vladimir Poponin sa svojim timom Ruske akademije znanosti je ponovio rad

Garjajeva na Hearthmath institutu u SADu. Poponin je zaključio kako se radi o

strukturi polja koja je formirana u fizikalnom vakumu čak i nakon što je originalna

DNA uklonjena. Vidjeli smo i ranije slične primjere promjene vakuma, koje su

atributirane torzijskim poljima.

DA programiranje

Najviše iznenađuje eksperiment koga je izvela Garjajevljeva grupa, a u kom je

reprogramirana DNA kodonska sekvencija korištenjem moduliranog laserskog

svijetla. Iz njihovog otkrića gramatičke sintakse DNA jezika, mogli su modulirati

koherentno lasersko svijetlo, pa čak i radio valove i dodati semantiku (znaćenje)

valu nosiocu. Na taj su način mogli reprogramirati in vivo DNA u živim

organizmima, korištenjem ispravne rezonantne frekvencije DNA. Najimpresivnije

otkriće do sada je mogućnost moduliranja vala nosioca govornim jezikom s istim

učinkom reprogramiranja. To je zbunjujuće i šokantno znanstveno otkriće! Naša

vlastita DNA se može jednostavno reprogramirati ljudskim govorm,

pretpostavljajući moduliranje riječima korektne frekvencije vala nosioca!

I dok Zapadna znanost koristi komplicirane biokemijske procese za 'cut and paste'

(premiještanje) DNA tripleta u DNA molekuli, ruski znanstvenici koriste

modulirano lasersko svijetlo kako bi uradili istu stvar. Rusi su se dokazali vrlo

uspješnim u popravljanju oštećenog DNA materijala in vivo!

Terapije laserskim svijetlom temeljem nalaza Garjajeva se već uspješno

primijenjuju u nekim europskim sveučilišnim bolnicama na različitim vrsta raka

kože. Rak se liječi bez ikakvog ožiljka.

Emocije

Daniel Winter i njegov tim za koherenciju srca je pronašao dokaz da ljudske

emocije mogu isto tako reprogramirati DNA. Zvuk udaranja srca u ritmu s našim

osjećajima, emocijama, se transformira u elektromagnetsku energiju u žlijezdama

tijela, što djeluje kao piezoelektrično spajalo kreirajući manje valne dužine

elektromagnetskih valova kao ekvivalent emocionalnim zvukovima srca. Emocije

postaju energije u kretanju, emotion (ekretanje), koja se šalje prema DNA u svakoj

stanici našeg tijela kao plavo koherentno lasersko svijetlo, koje je sposobno

modulirati DNA kodone isto kao što to čine ruski laseri.

Detaljnim ispitivanje s vršnim pogledom, DNA ima oblik dodekahedrona. Potrebno

je deset Φ (Phi) spirala za kreiranje dodekahedronskog helikoidalnog oblika DNA

spirale. DNA molekula kao valni oblik se ugađa na srce i sposobna je primati

njegove zvučne emocije. Daniel Winter to objašnjava implozijom dugih valova u

kratke valove, kao mehanizmom prijenosa emocija srca vlastitoj DNA. Mjerilo je

različito no omjer valnih dužina je isti, održavajući omjer Zlatne sredine. Ne hrane

samo emocije našu DNA s plavim ultravioletnim svijetlom, već i stanični

metabolizam, uzimanje hrane, sve je vezano za kreiranje kratkih valova

ultravioletnog svijetla koje hrani našu DNA. Biljke primaju to svijetlo izravno od

Sunca korištenjem klorofila u svojem lišću i koriste proces nazva fotosinteza za

vezivanje fotona Sunca. Životinje jedu te biljke, te ga dobivaju posredno od

biljaka, no akumulacija je međutim time postala manje učinkovita. Možda se

koherentno svijetlo Sunca sprema u formi bio fotona u organizmu. Svrha

metabolizma i u biljkama i u životinjama je kreiranje visoko koherentnog

ultraljubičastog laserskog svijetla unutar DNA, čime se pogoni replikacija stanica.

Mnoge studije se otkrile postojanje jasne relacije između našeg mentalnog i

emocionalnog stanja sa zdravljem. Ljudi koji pate od depresije i negativnih

emocija duži period će eventualno patiti i od oštećenog fizikalnog zdravlja. Jeste li

uočili kako netko tko najviše govori o bolesti, je upravo taj koji će ju eventualno i

dobiti? Strah je negativna emocija, koja ne koristi zdravlju. Znanstvene studije su

dokazale, da nezavisno o kvaliteti hranjenja beba, ako im nedostaje pažnje i

dodira ljubavi majki, vjerojatno će umrijeti! Zagrljaj ljubavi majke se šalje izravno

u DNA bebe!

Daniel Winter naširoko pojašnjava kako naše emocije programiraju DNA i oblikuju

imuni sustav naših stanica. Negativne emocije razaraju koherenciju imunog

sustava, dok ga pozitivne emocije ojačavaju. Prema Winteru su najzdravije stvari

koje treba osigurati, prosvijetljenja i ekstatičnosti, koliko god je to više moguće jer

su to najzdravije emocije, koje na dugu stazu daju dugovječnosti.

Bio valni kompjuter

Obrada valova i modulirajuća svojstva DNA su otkrila potpuno novu svrhu DNA

molekula. Dugo smo vremena vjerovali kako je jedina svrha DNA kao nosioca

genetičke informacije za rerpoduciranje života. To sada izgleda predstavlja samo

polovicu jednadžbe.

Garjajev i drugi u tekstu pod naslovom 'DNA valini bio kompjuter' postuliraju kako

DNA nije ništa manje od inteligentnog bio kompjutera, ona je inteligentni uređaj

sposoban pohranjivati i pretraživati informacije iz svih stanica tijela, povezujući

kromosome svih stanica u holistički kontinuum, vrstu biološkog interneta unutar

tijela. DNA kromosomi dobivaju neograničeno informacije iz metabilzma koji se

odvija u baš svakoj stanici i posljedično proizvode degulativne elektromagnetske

signale kao povratnu vezu. Svaka od milijardi stanica, koje tvore naše tijelo, je u

trenutnoj komunikaciji sa svima drugima. U kvantno mehaničkim terminima, one

su nelokalno povezane. To omogućava koordinaciju bezbroj kompleksnih

biokemijskih događaja koji se odvijaju unutar našeg tijela, koje je time regulirano

na koherentan način. Razmjena informacija u tijelu pomoću živčanog sustava i

međustanične biokemijske molekularne difuzije, su procesi koji su pre spori da bi

objasnili sposobnost trenutnog odziva našeg tijela na vanjske podražaje, niti

mogu preuzeti odgovornost za šokantnu koherenciju, koja daje funkcijama našeg

tijela unisonost.

Drugi dokaz da je naše tijelo jedan jedini super koherentno djelujući bio sustav

daje Cleve Backster. On je uspio dokazati kako stanice iako su izolirane od

ljudskog tijela još uvijek ostaju u komunikaciji sa svojim tijelom, čak i ako su

transportirane jako daleko od tog tijela. Koristio je dva detektora laži, jedan spojen

na dobrovoljca, a drugi na uzorke stanica koje su uzete iz njegovih usta i

smještene dvanaest kilometara daleko od osobe. Backster je uspio dokazati kako

se promjene u emocionalnom stanju testirane osobe reflektiraju simultano na oba

detektora laži oanj spojen na tijelo ispitanika i onaj povezan s izoliranim njegovim

udaljenim uzrocima stanicama. Jedino objašnjenje tog eksperimenta je nelokalna

povezanost svih naših stanica, nezavisno o tomu koliko su međusobno daleko,

pri čemu ta povezanost ostaje čak i onda kada se stanice izoliraju iz tijela.

Prema Garjajevu, genomska informacija organizma se također sprema nelokalno,

to znači da nije ograničena samo na DNA molekule. DNA molekule samo djeluju

kao uređaj za pohranu, sposoban čitati i pisati genomičke informacije iz

nelokalnog distribuiranog polja. DNA djeluje kao fraktalna okolina koja sprema

koherentno plavo lasersko svijetlo na holografski način. Taj genomski hologram

se može čitati korištenje ili elktromagnetskih ili akustičkih polja. Evo citati iz tog

teksta:

"DA djeluje kao vrsta antene otvorene za prijem ne samo unutarnjih utjecaja i

promjena unutar organizma, već također i onih izvana. Dakako, ako to smatramo

jednim od primarnih nalaza, to znači da sa stajališta kvantnog nelokaliteta

organizma, ne povezuje se DA samo s lokalnom okolinom, veći i okolinom iza

lokaliteta, dosežući cijeli svemir."

Prisjetimo iz 3. poglavlja 'Znanost i svijest', paragrafa o 'morfičkim poljima' koja je

predložio biolog Rupert Sheldrake. Morfička genetička polja kodiraju genetičke

informacije koje se dijele sa svim članovima vrste. Model DNA valnog bio

kompjutera koga predlaže Garjajev i njegova grupa, baca potpuno novo svijetlo,

ne samo na stvarno mjesto i način pohranjivanja genetičkih informacija, već i na

mjesto odakle dolaze. Ako su u stvarnosti genetičke informacije pohranjenje u

mofirčkim poljima u građi prostora i vremena, možda ćemo morati reevaluirati

Darwinovu teoriju evolucije.

Inteligentni dizajn

U zadnjem desetljeću darvinizam je uveliko kritiziran, jer je u našoj sredini već

otprilike od 1859, a još uvijek ne može odgovoriti na mnoga pitanja u vezi s

evolucijom vrsta. Jedna od stvari koju Darvinizam ne može objasniti je nenadana

eksplozija novih formi života, koje su se pojavile pred otprilike 530 milijuna godina

na Zemlji. Obilje novih životnih formi koje su se pojavile s višom razinom biološke

kompleksnosti od ranijih formi života, zahtijevalo je sve vrste novih proteina i

odgovarajuće gene u relativno kratkom rasponu vremena. Eksplozije se teško

može objasniti spontanim povećanjem u broju prirodnih mutacija gena. Teško je

zamisliv način kojim su se kompletno nove vrste razvile iz prethodnih, jer to

zahtijeva događanje obilja koherentnih spontanih mutacija u isto vrijeme kako bi

se kreiralo sve nove karakteristike novih vrsta. Isto je tako teško shvatiti da je

priroda bila sposobna kreirati tako kompleksne biološke sustave kao što je oko,

samo slučajnim mijenjanjem djelića kodona DNA molekule. Svi biološki sustavi,

kao što su organi, imuni sustav i osjeti su daleko kompleksniji da bi svoje

postojanje mogli imati u samoj slučajnosti. Problem tih kompleksnih bioloških

sustava je u tomu što nisu postupno razvijali mnoge 'prototipove', jer bi ih inače

našli u fosilnim ostacima njih jednostavno nema.

Mnoge nove biološke funkcije kao što je na primjer vid, su bile spontane kreativne

invencije u evolucijskom procesu. Što je više fosila pronalaženo s ciljem traženja

nedostajućih linkova u fosilnim nalazima, paradoksalno, prikupljano je sve više

dokaza o odvijanju evolucije u kvantnim iskoracima (skokovima) vrsta, kao što je

skok od beskražnjaka na kralježnjake.

Razvoj novih vrsta je zahtijevao koherentno uključivanje mnogih novih bioloških

funkcija u isto vrijeme. Za nove vrste kao što su ptice da bi emergirale nije

dovoljno razviti samo perje, zahtijeva i lagane kosti i strukture mišića. Kada bi

mutanti samo razvili perje, oni ne bi mogli iskoristiti biološku prednost i prirodna

bi selekcija vjerojatno eliminirala novu formu života. Mi ljudi navodno potječemo

od majmuna, no evolucionisti nisu nikada mogli stvarno dokazati takve

pretpostavke.

Matematičar Fred Hoyle je ponudio prekrasnu i vjerodostojnu analogiju kao dokaz

da se evolucije teško može smatrati igrom sreće na ruletu. Koristio je analogiju s

trodimenzionalnom zagonetkom nazvanom Rubickova kocka. Svako lice

Rubickove kocke je konstruirano iz matrice od 9 manjih koci po svakom licu.

Svaki od tri sloja lica Rubickove kocke se može rotirati i oko vertikalne i oko

horizontalne osi. Svako lice ima svoju vlastitu boju i kada se zagonetka riješi, sva

lica Rubickove kocke će ponovno imati istu boju.

Pretpostavimo davanje Rubickove kocke slijepcu i zamolimo ga neka riješi

zagonetku. Hoyle kalkulira kako bi slijepac trebao 5 x 10

18

sekundi = 126 milijardi

godina za slučajno kompletiranje. To je duže od starosti našeg svemira! Ako

pretpostavimo sada pomaganje slijepcu, sugeriranjem 'da' ili 'ne' za svaki njegov

pokušaja okreta, onda se zagonetka može riješiti u samo 120 okreta, odnosno za 2

minute.

Za rješavanje Rubickove kocke, trebamo samo podesiti 9*6 = 54 manjih kocki,

međutim za rješavanje zagonetke života, bilo bi potrebno 3,1 milijardi nukleotida

za savršeno usklađivanje u DNA nizove!

No vjerujemo li u evoluciju kao djelo slijepog čovjeka?

Profesor evolucijske biologije, Simon Conway Morris, sa Sveučilišta Cambridge,

vjeruje u nužnost postojanje uzvišenog (božanskog) uzroka za našu evoluciju.

Njegovo neortodoksno stajalište uzvišenog uzroka nije vrlo popularno među

njegovim kolegama. Iako ne vjeruje da je čovjek izvrstan incident evolucije, jasno

kazuje kako nije pristaša vizije kreacionista, čija je jedina istina da je Bog kreirao

svijet u sedam dana. Iznosi neke nove i vrlo interesantne argumente. Prema

Morrisu, evolucija je došla do istog rješenja istog problema mnogo puta. Na

primjer, rješenje oka slično fotoaparatu je bilo 'izmišljeno' najmanje 6 puta od

kompletno različitih vrsta, koje nisu prenosile to rješenje pomoću razmjene gena.

Simon Conway Morris ukazuje na obilje primjera u prirodi identičnih

konvergencija bioloških funkcija, identičnih rješenja, koja su nastala potpuno

nezavisno unutar različitih vrsta. On kaže da su faktori okoline kao što su kisik,

voda, sunčeva svijetlo i gravitacija vjerojatno sužavali moguća rješenja na samo

nekoliko ograničenih rješenja. Pa tako ako postoji konvergencija u razvoju

bioloških funkcija, to znači da te konvergencije nisu slučajne.

Drugo pitanje, koje Darvinisti teško mogu objasniti, je nagli skok u inteligenciji

svijesti koja se dogodila Neandertalcu prije nekih 35.000 godina. Od lova,

Neandertalci, koji su živili u spiljama su napravili taj enormni kulturalni i

inteligentni progres. Izradom alata, poljodjelstvom i držanjem životinja,

čovječanstvo je po prvi put u evoluciji učinilo život ugodnijim, pa sada lov

životinja u divljini nije više bio jedina opcija. Kao slučaj taj ogromni napredni

iskorak je imao svoju genetičku pozadinu, a Darwinizam to teško može obraditi.

Jedan od najvažnijih stupova Darwinizma je mutacija gena, koja se događala bez

obzira na vanjske promjene u okolini. Razlog što su vrste preživjele promjene u

okolini leži u njihovoj ‘slučajnoj’ boljoj ekipiranosti za preživljavanje. Prirodna

selekcija se za preživljavanje tih bolje opremljenih mutanata, pa se stoga taj

proces naziva preživljvanjem najprilagođenijih.

Dr. Bruce Lipton međutim apsolutno se ne slaže s tim aksiomom Darvinizma i

kaže kako same stanice imaju sposobnost za savršeno reprogramiranje svojih

vlastitih DNA, kada to zahtijevaju uvjeti vanjske okoline. Harvardski genetičar

John Kearns je dao prvi dokaz značajne hipoteze dr. Liptona 1988. Stavio je

bakteriju, koja nije mogla provariti mliječni šečer (laktozu) u okolinu koja je

sadržavala upravo samo laktozu, čime je laktoza bila jedini mogući izvor hrane.

Umjesto odumiranja te bakterije su mogle reprogramirati svoj DNA tako da su

mogle preživjeti i hraniti se laktozom. Tako je Lipton drugi nezavisni izvor, koji

tvrdi kako postoji mogućnost reprogramiranja DNA!

Zadnja stvar prema Darwinovoj teoriji, koja bi mogla izumrijeti, je najvjerojatnije

sam Darvinizam; raste znanstvena kritika, a emergiraju alternativne evolucijske

teorije. Najradikalniji oponenti Darwinistima su kreacionisti, koji jednostavno

vjeruju u egzaktni tekst Geneze i ljutito tvrde kako je Bog kreirao Adama i Evu i

cijeli život na Zemlji prije nekih osam tisuća godina. Naravno to simplicističko,

prije nego fundamentalno, slijepo vjerovanje u Bibliju se ne može uzimati ozbiljno

jer je potpuno suprotno fosilnim nalazima.

1995. se međutim pojavila nova ozbiljnija evolucijska teorija pod nazivom teorija

'Inteligentnog dizajna' (ID teorija). Utemeljitelj teorije Inteligentnog dizajna je

Michael Behe, koji je lansirao svoju evolucijsku teoriju u publikaciji pod nazivom

"Darwinova crna kutija Darwin's Black Box". Teorija Inteligentnog dizajna tvrdi

kako je život na Zemlji rezultat inteligentnog dizajna umjesto nevođenog procesa

pokušaja i pogriješke. Pristalice teorije Inteligentnog dizajna, za razliku od

kreacionista, priznaju da se život na Zemlji razvijao u fazama postupnog progresa

malim adaptivnim promjenama iza kojih su slijedili evolucijski proboji, koje je

jedino moguće objasniti kao rezultat inteligentnog uzroka.

Kvantni fizičar Amit Goswami u svojoj knjizi "Vizionarski prozor The Visionary

Window" vjeruje kako kvantne skokove u razvoju vrsta može objasniti kvantna

znanost. Niz kvantnih znanstvenika je kreiralo temelj za ono što nazivaju

kvantnom evolucijom.

Temeljna ideja kvantne evolucije je događanje mutacija gena u kvantnom stanju, a

ne u klasičnom stanju Newtonove fizike. Kvantna superpozicija mutacije gena se

ne manifestira odmah u fenotipu organizma već se akumulira u genskom poolu

vrsta tijekom milijuna godina. Goswami spominje kako bi morfička genetska polja

mogla biti prostor skladištenja tih kvantnih mutacija.

Kvantne mutacije dozvoljavaju istovremeno događanje beskrajnog broja mogućih

kombinacija gena. Samo promjene u genomu nove forme života, koje imaju

biološki više smisla, eventualno kolabiraju iz kvantnog stanja u klasično stanje.

Spominje kako svijest mora biti involvirana za okidanje kolapsa kvantnih stanja

prije emergiranja novih vrsta.

Kvantna evolucija bi mogla objasniti zašto nisu nikada nađene tranzicijske forme

života u fosilnim zapisima, jer su tranzicijske forme života postojale samo

virtualno u kvantnom prostoru. Samo se kvantnim probojima (skokovima)

kompletira emergiranje novih vrsta. Nakon što su se te nove vrste pojavile,

priroda koristi proces prirodne selekcije kako bi odabrala one gene koji su

raspoloživi u poolu gena nove vrste, a koji najbolje odgovaraju okolini. Međutim

adaptacijske promjene vrsta na nove situacije u okolini su uvijek bile na

raspolaganju u kolektivnom poolu gena. Tako kvantna evolucija prihvaća

Darwinizam u smislu vjerovanja, kako je mehanizam prirodne selekcije pritisak

koji omogućava vrstama adaptiranje u periodima metastaze između kvantnih

skokova novih vrsta.

Za razliku od Darwinizma koji vjeruje kako nema svrhe u evoluciji, Goswami

teorija tvrdi, kako postoji raspoznatljivi smjer u evoluciju od jednostavnih prema

kompleksnijim formama života. On vjeruje kako je svijesni izbor kolapsa kvatnog

potencijala gena za kreiranje novih vrsta u skladu s višim planom.

Fundamentalno pitanje je zasigurno, zašto se život na Zemlji razvijao od

primitivnog nesvijesnog jednostaničnog života prema samosvijesnim ljudskim

bićima? Što bi mogla biti svrha samosvijesnosti ako je evolucija samo vezana za

Darwinovu strategiju preživljavanje sebičnih gena?

Nova otkrića skicirana u ovoj knjizi o inteligentnoj sveprisutnoj kozmičkoj energiji

koja je omniprezentna u svemiru i koja može služiti i kao medij zapisivanja

(memoriranja) morfičkih genetičkih polja DNA, izgleda kako su suprostavljena

Darwinizmu i nude vjerodostojnost teorijama Inteligentnog dizajna i Kvantne

evolucije.

Također i fizika teorije kaosa izgleda podržava teoriju Inteligentnog dizajna Michal

Behea. Fraktalni atraktori teorije kaosa postavljaju filozofsko pitanje postojanje

svrhe u svemiru. Jesmo li privlačeni prema konačnom cilju? Je li evolucija

proces, koji vuče prema krajnjem cilju negdje u budućnosti ili nas slučajne

Darwinističke mutacije još uvijek guraju slučajno naprijed? Teorija kaosa izgleda

favorizira prvu opciju.

Rekapitulacija

Svrha DNA nije služenje samo kao uređaj kemijske memorije za reproduciranje

proteina. Rusko istraživanje je otkrilo kako smo potcijenili inteleigenciju DNA koja

djeluje poput bio kompjutora, koji je sposoban procesirati biološke informacije

staničnog metabolizma koji se odvija u našem tijelu. Najviše začuđuje mogućnost

reprogramiranja sekvencije kodona DNA izvorima koherentnih frekvencija kao što

su modulirano lasersko svijetlo, radio valovi i ljudske emocije. Tek smo počeli

otkrivati funkciju prolaza DNA do informacijskih polja, mosta kojeg Rupert

Shaldrake naziva morfičkim genetičkim poljima života. Morfička genetička polja bi

mogla biti istinska potisna sila iza biološke evolucije nasuprot slučajnoj mutaciji

gena i procesa prirodne selelkcije, što je predlagao Darwin.

Ta nova otkrića pokazuju ujedno i kako stvarno malo znamo o DNA. Međutim

činjenica kako očito još uvijek imamo ograničeno znanje o DNA na Zapadu, uzeli

smo si ipak slobodu modificiranja genoma usjeva i organizama, po svojoj želji. Taj

pothvat bi mogao biti vrlo riskantan za biosferu i samo preživljavanje života na

Zemlji jer restrukturiranje DNA molekule razara valna svojstva DNA, pa će prirodi

trebati milijune godina za popravljanje.

Mislim, sve dok ne možemo govoriti jezik DNA, ne bi trebali težiti ponovnom

pisanju knjige života; to nas vodi na loš i opasan put.