POGLAVLJE 8 Giza visoravan

Jedno od sedam svjetskih čuda je Velika piramida na Giza visoravni uz obalu Nila

kraj Kaira. Piramidu se istražujue još od zore moderne povijesti. Napisane su hrpe

knjiga samo o enigmatici Velike piramide. Mnoge od tih knjiga potječu od

egipatskih arheologa.

Egiptolozi nisu znatno promijenili svoja stajališta o Velikoj piramidi u zadnjih sto

godina. Piramidolozi datiraju izgradnju velike piramide oko 2589. godine prije

Krista pretpostavljajući kako se radi o mjestu ukopa, grobnici faraona Khufua

(Keopsa na grčkom). Vodeći ekspert za piramide je dr. Zahi Hawass, predsjednik

Najvišeg savjeta za antikvitete Supreme Council of Antiquities (SCA) u Egiptu, koji

gorljivo smatra Velku piramidu grobnicom, iako unutar Kraljevske komore u

piramidi nije nikada nađen bilo kakav sarkofag niti mumija. Takvi sarkofazi su se

morali izrađivati unutar piramide, jer se zbog svoje veličine ne bi nikada više

mogli ukloniti iz Kraljevske komore.

U prošlom desetljeću su znanstvenici počeli sumnjati u starost i svrhu Velike

piramide. Postupno, kako je Velika piramida otkrivala sve više svojih tajni, teorija

grobnice je postajala sve manje prihvatljivom. Postoje indikacije kako su Veliku

piramidu morale izgraditi visoko inteligentne civilizacije, s nužnim znanstvenim

shvaćanjem i pristupom tehnikama, koje su ispred naših.

Velika se piramida sastoji od dva milijuna vapnjenačkih blokova, ima visinu

zgrade od 40 katova i širinu od dva i pol nogometna igrališta. Temelj piramide je

kamena podloga klesana s preciznošću od samo 2 centimetra od savršene

površine. Čak i danas sa svim našim knowhow i laserskom tehnikom, prema

ekspertima, graditelji ne bi mogli izgraditi takvu strukturu kao što je Velika

piramida s takvom preciznošću. Jednostavno nemamo mehaničku tehnologiju s

kojom bi rezali kamenje za tada ostvarenu konstrukciju piramide!

U stvari se pokušavalo dokazati kako su se piramide mogle konstruirati

korištenjem poznatih pradavnih egipatskih alata i metoda. Egiptolog Mark Lehner

je pokušao s velikom grupom ljudi no nije uspio čak ni izgraditi 6 metarski model

piramide. Morao je pozvati u pomoć kamion s vitlom kako bi izvukao blokove iz

kamenoloma. U kasnim 70tim japanski je tim, koga je financirao Nissan, pokušao

napraviti 18 m visoki model korištenjem istih primitivnih pradavnih egipatskih

alata kao što su dijetao i čekič. Jednom tako ponosni tim Japanaca, se vratio kući

razočaran i zbunjen, jer su morali koristiti strojne čekiće za rezanje kamena, koje

nisu uspjeli prevesti preko Nila i vjerojatno bi morali koristiti buldožere, kamione

pa čak i helikoptere za slaganje blokova na hrpu, koja je trebala sličiti piramidi. U

oba pokušaja rekonstruiranja piramide, mogli su se izvući samo mali blokovi iz

kamenoloma, a ako se prisjetimo, stvarna piramida sadrži blokove težine parne

lokomotive!

Uzmimo u obzir i savršenost isklesanosti tog kamenja i spojeve sa žbukom, koji

su strahovito tanki, da se ne može uvući list papira između blokova! Spojevi

žbukom su strahovito jaki, daleko jači od spojeva koje mi danas koristimo.

Kamenje izgleda više manje slijepljeno ili zajedno sliveno. Najmanji blokovi teže

tonu. Prosječno blokovi teže više od 2,5 tona, a ima ih čak teških i do 70 tona.

Kako bi mogli Egipčani podizati takve velike i teške blokove s takvom preciznošću

do visine zgrade od 40 katova? Iako postoje neke teorije, ništa nije sigurno.

Masivna konstrukcija piramide je podešena s preciznošću od samo 3 minute i 6

sekundi savršene podešenosti svih (4) kardinalnih točaka.

Giza plato sadrži tri piramide zajedno s nizom satelitskih piramida okolo onih

većih. Nalazimo i poznate sfinge na Giza visoravni. Tri velike piramide su nazvane

po faraonima, koji su prema egiptolozima naručili njihovu konstrukciju kao

mauzoleje:

•Velika piramida Khufua (ili Keopsa)

•Piramida Khafre (ili Chefren)

•Piramida Menjaurea (ili Mycerinosa)

Izgleda kako neuspijeh Mark Lehnera i japanskog Nissan tima u rekonstruiranju,

čak i minijaturnih modela Velike piramide, pokazuje kako je potrebna tehnika

razvijenija od naše, čak i one današnje, najsuvremenije! No egiptolozi i dalje tvrde

kako se izgradnja piramida obavila primitivnim dijetlom i čekičima, jer su Egipčani

imali jednostavno dovoljno vremena i mnoštvo robova za obavljanje posla.

Sarkofazi koji su nađeni unutar komora piramida su izrađeni od ekstremno tvrdog

granita. Iako u njima nije pronađena niti jedna mumija, egiptolozi još uvijek žele

vjerovati da su rabljeni kao lijesovi. Čak su i izmislili primitivni alat, koji je korišten

za dubljenje granitnih blokova za sarkofage; tvrda diorit kugla na štapu za tucanje

kamena.

1995. Christopher Dunn, proizvođač svemirske opreme visoke tehnologije je

istraživao sarkofag iz Khafre piramide. Sa sobom je imao neke instrumente za

precizno mjerenje, pa je mjerio glatkoću unutrašnjosti sarkofaga, kako bi odredio

stupanj preciznosti koja je korištena u klesanju. Njegov nalaz nije ništa manje

začuđujući; unutrašnjost kutije je bila savršeno glatka i ravna da nije bilo ogiba

svijetla oko ravnog ruba. Svi su rubovi bili savršenog pravog kuta, a površine

savršeno glatke. Zakrivljenost unutar kutova je bila izuzetno mala, a rubovi tako

oštri, da ih je potpuno nemoguće izraditi tucanjem s kuglom pretpostavljenog

dijametra. Kako nije mogao izmjeriti niti jednu jedinu devijaciju savršeno ravne

površine i pravokutnih bridova, u svom entuzijazmu otkrićem uskliknuo je "to je

preciznost svemirskog doba". Christopher Dunn je ispitao još mnogo granitnih

artefakata i zaključio kako se nađena preciznost mogla jedino postići korištenjem

strojeva.

Sve više je očitije, kako je posebno Velika piramida i općenito Giza visoravan

dizajnirana za kodiranje sofisticiranog znanstvenog znanja na mnogo načina;

očito nema nikakve koincidencije. Svaki otkriveni detalj ima znaćenje koje smo tek

počeli razotkrivati. Arheolozi su zaglavili u svojem jednom jedinom objašnjenju

piramida i pokušali nas uvjeriti kako su služile kao grobnice faraona, čime smo

potpuno izgubili bit! Stoljećima je proučavana Giza visoravan očima arheologa i

povijesničara, no to se mijenja tijekom zadnja dva desetljeća.

Izvorno je Velika piramida bila pokrivena s 144.000 bijelih granitnih zaštitnih

kamena, što joj je davalo glatko poliranu površinu. U pradavna vremena vidjela se

uočljiva refleksija Sunca na velikim udaljenostima. Egipčani su nazivali svoju

piramidu "Ta Khut" što se prevodi sa "Svijetlo". Muslimani su kasnije opljačkali

Veliku piramidu i zaštitno kamenje koristili za gradnju džamije u Kairu. Jedini

ostaci zaštitnog kamenja su nađeni u temelju Velike piramide i na vrhu piramide

Kahfre. Iz tog kamenja je određena točna dimenzija piramida. Nedostaje vršni

kamen koji bi trebao zapečatiti vrh Velike piramide.

U ovom ćemo poglavlju samo pokazati nekoliko činjenica koje će podržati tvrdnju

da su piramide morale biti izgrađene od jako napredne civilizacije koja je imala

pristup boljoj tehnologiji od naše! Prema Edgar Cayceu će vjerojatno Velika

piramida otkriti sve svoje tajne kada se otvori Dvorana zapisa i nađe dokaz o

njenom atlantidskom podrijetlu.

Dvorana zapisa je prema pretpostavkama veliko skladište skriveno negdje pod

Giza platoom, za koje se pretpostavlja kako sadrži naprednu opremu Atlantide.

Neki pretpostavljaju kako je nedostajući vršni kamen minijaturna verzija Velike

piramide sa svim detaljima unutrašnjosti, koja je duboko skrivena u Dvorani

zapisa. Edgar Cayce je dao smjernice za lociranje Dvorane zapisa i sugerirao

mogući ulaz u Dvoranu zapisa kroz lijevu šapu Sfinge. John Anthony West i

Robert M. Schoch su tijekom ispitivanja provjetravanja Sfinge odredili njenu

starost, te detektirali pomoću seizmičkog snimanja Giza visoravni, stvarno

postojanje podzemne komore ispod šape Sfinge, točno tamo gdje je predvidio

Cayce.

Zaključak istraživanja Westa i Schocha o eroziji Sfinge kaže kako je u stvari voda,

a ne pustinjski pijesak i vjetar uzrokom erozije osnovice. To bi moglo značiti kako

se erozija dogodila od kiše u periodu nakon ledenog doba 10.000 do 5.00 godina

prije Krista, odnosno prije nego se zelena Sahara pretvorila u pustinju. Zaključili

su kako je Sfinga morala biti isklesana prije tog perioda i kako je vjerojatno

povezana s pradavnom civilizacijom, moguće s onom Atlantide.

Arheolog Howard MiddletonJones tvrdi kako je pronašao točnu lokaciju dvorane

zapisa na Giza visoravni. Također tvrdi kako je Zavjetna škrinja, koja sadrži Deset

zapovijedi Mojsija zakopana unutar velike piramide. Ulaz do Zavjetne škrinje bi

trebao biti u Velikoj galeriji na spoju koji vodi s jedne strane u Komoru kraljice a

druga strana vodi u Kraljeve odaje. Do tog je zaključka došao pažljivim

proučavanjem knjige Egzodusa u kojoj Bog detaljno objašnjava Mojsiju

konstrukciju Zavjetne škrinje. Howard MiddletonJones je potpuno siguran u ono

što opisuje knjiga Egzodusa kao stubište koje vodi u Kraljevu odaju Velike

piramide poznatu kao Velika galerija. Ako bi Howard MiddletonJones bio u pravu,

mogli bi očekivati neka interesantna otkrića u budućnosti.

No nemojmo špekulirati o Velikoj piramidi, radije pogledajmo neke vrlo dokazljive

matematičke činjenice.

Matematičke konstante

Piramide imaju ukodirane matematičke konstante: ¶ (Pi) i Φ (Phi) i prirodni

logaritam e! Te tri konstante igraju vrlo značajne uloge u matematici i fizici.

Podrijetlo tih konstanti je stoljećima predstavljalo zagonetku matematičarima i

znanstvenicima, a još su uvijek misterija iako se činjenično te mistične

konstantne pojavljuju svugdje u pridodi. Sve tri konstante ¶, Φ i e su

inkorporirane u jednu te istu strukturu, Veliku piramidu! To je već samo po sebi

znakovita činjenica i dokazuje genijalnost graditelja Velike piramide.

Nikakvim sredstvima nije moguće pojavljivanje tih konstanti gomilanjem nekih

stijena. ¶ i Φ su pronađene prve, međutim trebalo je čekati do 2003. kada je Rick

D. Howard vjerojatno otkrio konstantu prirodnog logaritma (u piramidama op.

prev.). Razvio je teoriju koju je nazvao Trostrukatriangularnateorija (TTT) koja

matematički potkrijepljuje prisutnost sve tri konstante u Velikoj piramidi. U slici

koja slijedi, dane su dimenzije Velike piramide u kraljevskim laktovima (45 do 55

cm). Kraljevski lakat je pradavna mjera za dužinu koju su koristili Egipčani.

Matematička vrijednost ¶ (Pi) definirana je omjerom opsega kružnice (2r¶) i

pridruženog radiusa (r), što za piramidu iznosi:

• ¶ (Pi) se može naći ako se uzme dvostruka dužina osnovice piramide

podijeljenu s njenom visinom: ¶ = 2* 440/280 = 880/280 = 22/7 odnosno približno ¶

= 3,14159.

Zlatni omjer ili Φ (Phi) se nalazi u piramidi na slijedeći način:

• dužina visine bočne stranice piramide se dijeli s polovicom dužine osnovice

piramide, odnosno Φ = 356/220 = 1,618 (220 je polovica dužine osnovice piramide

tj. 440 )

Izostavio sam dokaz za bazu prirodnog logaritma e jer je Trostruka triangularna

teorija prilično kompleksna.

Činjenica što piramide imaju ukodirane ¶ (Pi) i Φ (Phi) kao i e, najtemeljitije

konstante prirode, pokazuje kako su graditelji piramida morali matematički

shvaćati važnost tih konstanti.

No Velika piramida nije jedina strukture u pradavnom Egiptu koja sadrži te

znakovite konstante. Istraživanje Schwaller de Lubicza, koji je poručavao Hram u

Luksoru od 1837. do 1952. je donijelo nagomilanu evidentnost genijalnog

korištenja Zlatnog omjera Φ (Phi) na mnoge načine u arhitekturi hrama. Prije

istraživanja Lubitza kreditiralo se Grke s otkrićem Zlatne sredine. Njegovi nalazi

neoborivo dokazuju kako Egipčani imali ta matematička znanja tisuću godina prije

Pitagore.

Lokacija Velike piramide

Lokacija gdje je izgrađena Velika piramida je u najmanju ruku znakovito; moglo bi

biti povezano s brzinom svijetla! Brzina svijetla iznosi točno 299.792.458

metara/sekundi ili 29,9792458 x 10 milijuna metara u sekundi.

Izvorno je metar bio definiran kao 10 milijuntina udaljenosti od Sjevernog pola do

ekvatora u SI sustavu (1791). Ako podijelimo brzinu svijetla s udaljenošću od

ekvatora do Sjevernog pola, dobijemo broj 29,9792458. To je zemljopisna širina

crte na polovici udaljenosti između Khufu i Khafre, koja je točno 29,9792458

stupnjeva na Sjever.

To bi mogla biti indikacija kako je lokacija Giza platoa namjerno odabrana kako bi

predstavljala brzinu svijeltosti. Druga je indikacija svijesnosti o brzini svijetlosti

nađena u broju zaštitnih kamenih ploča koje su korištene u konstrukciji.

Iz otkrića oktahedrona i kocke u Rešetki Zemlje Bruce Cathie, znamo o postojanju

fascinantne koincidencije između brzine svijetlosti, gemantrijske vrijednosti za

svijetlo i broja zaštinih kamena Velike piramide. Ono što je Bruce Cathie učinio je

izražavanje regularne vrijednosti brzine svijetla u drugačijem mjerenju. Postavo je

brzinu svijetla rešetke, tj. brzinu svijetla kojom ono putuje duž crta Rešetke

Zemlje. Cathie je predložio različite vremenske jedinice. Uveo je sekundu rešetke

kao zamjenu za postojeću sekundu odnosno kao jedinicu vremena. Koristio je i

drugačiju mjeru za udaljenost; radijalno izmještanje, dužinu luka kruga od 360

stupnjeva. Umjesto 3 x 8 sati dana, predložio je 3 x 9= 27 rešetka sati u danu.

Također je koristio drugu mjeru za udaljenost; koristio je radijalno izmještanje,

radijalni luk kruga od 360 stupnjeva. Zatim je rekalkulirao brzinu svijetla kao broj

minuta luka (1/60 stupnjeva), koje proputuje svijetlo duž 360 stupnjeva (Zemlje) po

sekundi rešetke (pretpostavljajući postojanje 27 sati rešetke u danu). Na svoje

veliko iznenađenje nađena brzina svijetla rešetke je bila stvarna harmonična

vrijednost 144.000 lukova rešetke po sekundi rešetke.

Tako se harmonijska vrijednost 144.000 za lučnu brzinu svijetlosti rešetke

podudara s brojem zaštitnog kamenja, korištenih za pokrivanje Velike piramide.

Ako dodamo činjenicu kako Gnostička Kabbalah izjednačuje Gematria vrijednost

za svijetlo s brojem 144, može sa sigurnošću pretpostaviti kako to sve pokazuje

da su graditelji Giza platoa najvjerojatnije znali brzinu svijetlosti i kako se ne radi

o nikakvoj koincidenciji!

Prisjetimo činjenice kako je lokacija Velike piramide egzaktna lokacija Sjevernog

pola Rešetke Zemlje i jedinstvena točka na Zemlji gdje je maksimalna površina

zemlje u odnosu prema vodi!

Giza plato je stoga jedinstvena lokacija na Zemlji i stoga je teško vjerovati kako to

nisu prepoznali njeni dizajneri!

Giza visoravan i unutarnji planeti

Dimenzije velike piramide su prva jaka indikacija kako su graditelji aludirali na

predstavljaje dimenzija Zemlje. Zemlja nije savršena kugla; radijus od polova do

centra je manji od radijusa od ekvatora do centra. Stoga je Zemlja spljoštena kao

nogometna lopta, na kojoj netko sjedi. To se pripisuje centrifugalnoj sili, koja

rezultira vrtnjom Zemlje oko svoje polarne osi. Te nesavršene dimenzije kugle

Zemlje se pak savršeno reflektiraju u Velikoj piramidi. Opseg piramide predstavlja

ekvatorijalni promjer Zemlje. Opseg piramide je jednak polovici minute Zemljine

ekvatorijalne zemljopisne dužine. Drugim riječima, ako uzmemo perimetar Velike

piramide i pomnožimo ga s 2 x 60 x 360 = 43.200, dobit ćemo opseg Zemlje duž

ekvatora u kilometrima.

To se pokazuje ispravnim sa sastelitskim mjerenjima s 99,5% točnošću. Visina

Velike piramide predstavlja polarni radijus Zemlje. Ako tu visinu piramide

pomnožimo s istom vrijednošću 43.200 kako bi održali omjer, dobit ćemo polarni

radijus Zemlje s točnošću od 99,3%. Stoga izgleda više nego razumno

pretpostaviti kako je velika piramida stvarno namjerno dizajnirana kako bi

predstavljala Zemlju. Te se činjenice ne mogu odbaciti samo kao potpuna

slučajnost.

Visina Velike piramide također se izgleda refrencira i na udaljenost između Sunca

i Zemlje! Visina piramide je 280 kraljevskih lakata. Udaljenost između Zemlje i

Sunca mjereno u kilometrima je 147 x 106 km i iznosi 280 x 109 kraljevskih

lakata!Stoga je udaljenost između Zemlje i Sunca točno milijardu puta visina

piramide. U poglavlju o svetoj geometriji smo demonstrirali kako Velika piramida

izražava omjer veličina Zemlje i mjeseca 'kvadriranjem kruga'.

Iz tih primjera, možemo dobiti impresiju kako je Velika piramida indirektni dokaz

postojanja harmoničnog geometrijskoh odnosa između Zemlje, Mjeseca i Sunca.

John Martineau u 'Maloj knjizi koincidencije A little book of coincidence’ je

stvarno dokazao postojanje takve harmonične relacije između nebeskih tijela

našeg Sunčevog sustava. Pomoću svete geometrija je objasnio sve putanje

planeta našeg Sunčevog sustava pokazao njihovu utemeljenost na intrinsičnim

harmonijskim principima. Johannes Kepler, veliki astronom, je uvijek vjerovao u

mogućnost geometrijskog objašnjavanja planeta; u stvari je vjerovao, kako su

Platonova kruta tijela ključ za misterije putanja.

1994. Robert Bauval je u 'Misteriju Oriona The Orion Mystery’predložio sada

popularnu teoriju, koja pretpostavlja kako su tri piramide Giza visoravni,

podešene kao tri zvijezde konstelacije Oriona. Nil prema Bauvalu odgovara

Mliječnom putu. Piramide na zemlji predstavljaju pozicije triju zvijezda te

konstelacije 10.500 godina prije Krista (kako iznad, tako ispod). Godina 10.500

p.K. savršeno odgovara s godinom 10.490 konstrukcije velike piramide, koju je

dao Edgar Cayce.

I dok se još diskutira popularno Orionsko poravnanje Giza visoravni, postoje i

manje poznate kozmičke relacije, koje ćemo pokazati u ovoj knjizi, a koje se mogu

relativno lagano dokazati. Ova teorija opet pretpostavlja, da je Velika piramida bila

izgrađena za predstavljanje Zemlje.

Cliff Ross je otkrio kako tri piramide na Giza visoravni pametno korespondiraju s

četiri unutarnja planeta Sunčevog sustava, Merkur, Venera, Zemlja i Mars s

naglaskom na Veneri. No kako tri piramide mogu korespondirati s četiri planeta?

Korelacija između piradmida i planeta izgleda ovako:

•P1 : Velika piramida Khufua predstavlja Zemlju

•P2 : Piramida Khafrea predstavlja Veneru

•P3 : Piramida Menkaurea predstavlja i Mars i Merkur

Korespondencija srednje piramide s Venerom bi po mom mišljenju moglo biti trag

do graditelja Giza visoravni. To ćemo otkriti kasnije.

Tri piramide se omjerno odnose s četiri unutarnja planeta Sunčevog sustava na tri

različita načina:

•baza svake piramide korespondira s promjerom sebi primjerenih planeta

•kut između P1P2 i P2P3 se odnosi na vremensku razliku putanja Zemlje i Marsa

•udaljenosti između piramida se odnose kao relativne udaljenosti između planeta.

Bez gnjavaže s egzaktnim brojevima, jednostavno ćemo postaviti, da najmanja

piramida P3 odgovara prosječnom promjeru i Merkura i Marsa. Graditellji piramida

su vjerojatno koristili dvije vrste boje zaštitnog kamenja za razlikovanje dimenzija

i Marsa i Merkura u jednoj piramidi. Centralna piramida P2 odgovara Veneri a

Khufu piramida (P1) odgovara planetu Zemlja.

Moramo zapamtiti kako se dimenzije piramida odnose prema promjerima planeta i

da su omjeri izračunati s točnošću koja zahtijeva egzaktno mjerenje planeta, što je

znanost uspjela tek korištenjem satelita! A ovdje se radi o strukturi pješćanog

groblja koja demonstrira omjere između dimenzija planeta i dužine baze piramida

s istom točnošću!

Tri piramide nisu poslagane u ravnoj crti; u stvari su pod kutom od 191,6

stupnjeva. (180 stupnjeva bi bila ravna crta). Zapamtimo kako taj 'kut' između

piramida predstavlja Zemlju i Mars/Merkur.

Planet Zemlja ophodi 360 stupnjeva oko Sunca za 365, 25 dana. Planet Mars

međutim zahtijeva 686,98 dana. Izračunajmo sada koliko je Mars prešao od svojih

360 stupnjeva, dok je Zemlja završila svoj okret oko Sunca:

kut bi bio: 365.25 / 686.98 * 360 = 191.4 stupnjeva!

To je također točno kut između piramida, koje predstavljaju Mars i Zemlju!

Slučajnost? Ne ako shvatimo da je relativna udaljenost između planeta bila uzeta

u obračun pri situiranju piramida na Giza visoravni. Pogledajmo:

Udaljenost ravnom crtom između P1 i P3 je 36857 inča.

Udaljenost ravnom crtom između P1 i P2 je 19169 inča.

Stvarni omjer između dviju udaljenosti je P1P3 / P1P2 = 36857 / 19169 = 1.92

Izmjeriti odgovarajuće udaljenosti između planeta nije tako jednostavna činjenica.

Udaljenost između planeta nije konstantna, zbog eliptičkih putanja planeta oko

Sunca. Johannes Kepler je otkrio eliptičke putanje planeta pred 400 godina, no

prastanovnici koji su konstruirali Veliku piramidu su to isto već morali znati.

Očito su pametno koristili udaljenost između Zemlje i Merkura, kada je Merkur

najudaljeniji od Sunca. U tom je slučaju udaljenost između Zemlje i Merkura

79,76109m. Udaljenost između Zemlje i Venere je 41,39109m.

Po tomu omjer udaljenosti između Merkura i Zemlje, te Zemlje i Venere iznosi

79.76/41.39 = 1.92

To je točno isti omjer udaljenosti između planeta, korištenih u udaljenosti između

piramida. I opet se radi o začuđujućoj točnosti!

Postoje i drugi tragovi koji indiciraju kako Velika piramida korespondira sa

Zemljom. Dužina solarne godine Zemlje se savršeno reflektira na dva načina u

konsturkciji Velike piramide! Prva referencija na solarnu godinu je reflektirana u

dužini baze Velike piramide, koja iznosi točno 36.524,22 primitivnih inča dužine ili

365,2422 svetih egipatskih lakata dužine!

Druga referencija na dužinu solarne godine Zemlje se nalazi unutar piramide, gdje

nalazimo malu dvoranu između Kraljevske dvorane i Velike galerije, koja je

nazvana Predkomorom. Ako se povuče kružnica u toj sobi koja dodiruje sve

zidove, opseg tog kruga je točno 365,25 inča, savršena referencija na broj dana

solarne godine! Ukupna dužina solarne godine je 365 dana, 6 sati i 49 minute,

dakle 365,25 dana!

Obje su te dimanzije baze piramide i Predkomore izgleda odabrane kako bi

prikazale broj dana jedne zemaljske godine.(7)