POGLAVLJE 7 Atlantida i rešetka Zemlje
Vibrirajuća energija etera koja oblikuje atom iz trenutka u trenutak, oblikuje isto
tako i planete, zvijezde i ostatak svemira. Polja Platoničke energije na kvantnoj
razini bi se stoga trebala također naći i na makroskopskoj razini vlastitog planeta
Zemlje. Mjerilo valnih dužina može biti drugačije, no omjeri interferirajućih valnih
dužina etera su isti, omjer je inherentno fiksiran geometrijom Platonovih krutih
tijela.
Drugi način kazivanja iste stvari, je izrijek kako su atomi, planeti i zvijezde
međusobno povezani fraktalnim mustrama Platonovih krutih tijela. U ovom ćemo
poglavlju demonstrirati kako Platonva kruta tijela također kreiraju energetsku
matricu oko Zemlje, koju sada znanstvenici nazivaju "rešetka Zemlje".
Rešetka Zemlje
Niz znanstvenika je radilo na modelu rešetke Zemlje, no prvi je bio Ivan P.
Sanderson, koji je pronašao kako postoji dvanaest "Đavoljih groblja" širom svijeta
međusobno geometrijski razmještenih. "Đavolja groblja" su trokutasta područja
na svijetu o kojima se mnogo izvješćivalo kao mjestima misterioznih nestanaka
brodova i aviona bez jasnog razloga. Najpoznatije je "Bermudski trokut"; drugo je
poznato kao Đavolje more istočno od Japana. Javljalo se mnogo puta o dilataciji
vremena i prostora, što je bilo popraćeno prestankom rada kompasa, mjerača
visine, pojavom umjetnih horizonata, gubitkom radio kontakta, te drugim čudnim
fenomenima, koje su iskusili mnogi piloti aviona, leteći nad Bermudskim
trokutom. Bilo je izvješća o avionima koji su po dolasku pokazivali znakove
putovanja kroz drugu vremensku zonu, jer su svi satovi na letjelici kasnili točno
za isti interval! Sanderson je uočio kako postoji pet "Đavoljih groblja" u sjevernoj
femisferi, pet u Južnoj i dva na polovima, ukupno dvanajst koja tvore točno
vrhove ikosahedrona!
Tri ruska znanstvenika, Nikolai Goncharov, Vyacheslav Morozov i Valery Makarov
su napravili slijedeći korak u konstruiranju rešetke Zemlje. Počevši od
Sandersonovog rada, dodali su dodekahedron mustri rešetke.
Bruce Cathie je nezavisno od drugih otkrio oktahedron i kocku u istančanom
energetskom polju Zemlje, a kasnije je takva rešetka nazvana Cathie rešetka.
Supruzi znanstvenici William Becker i Bethe Hagens su konačno kompletirali
svekoliku simetriju rešetke Zemlje. Becker je profesor industrijskog dizajna na
sveučilištu Illiois, Chicago, a Bethe Hagens je profesor antropologije na
Governors State sveučilištu u Illinoisu. Počevši od ikosadodekahedron rešetke,
dodali su joj specijalni polihedron, koga je razvio istraživač svete geometrije R.
Buckminster Fuller. Službeni termin njihove finalne rešetke Zemlje je Unified
Vector Geometry 120 Polyhedron Unificirani 120 polihedron vektorske geometrije
ili UVG 120, također zvan "Zemaljskom zvijezdom".
Rešetka Zemlje je bila ekstenzivno studirana i pokazuje mnoge začuđujuće
činjenice, jer savršeno iscrtava oblike kontinenata, planinske lance, tektonske
frakture u Zamljinoj kori, grebene na dnu oceana, mjesta vulkana, te mustre struja
oceana. Svi ti geološki učinci i još mnogo toga se može preslikati na rešetku
Zemlje. Mustra rešetke Zemlje se pridružuje torzijskim valovima, koji vrtložno
ulaze u Zemlju. Iako su torzijski valovi vrlo sičušni, kolektivno postaju vrlo jaki i
sposobni su kreirati stvarne geološke učinke koji su prepoznatljivi na kori naše
Zemlje.
"Đavolja groblja " su smještena na vrhovima ikosahedrona rešetke Zemlje. Na tim
se mjestima mogu dogoditi abnormalni vrtlozi tijekom rijetkih interplanetarnih
podešavanja unutar našeg Sučevog sustava. Prema David Wilcocku različite
gustoće etera u svemiru kreiraju mnoge različite fizikalne dimenzije. U osnovi
postoji osam dimenzija koje su povezane s oktavom; međutim svaka od tih
dimenzija može opet imati svojih osam poddimenzija. Ta podjela može se
nastavljati neograničeno dajući beskonačne dimenzije unutar našeg svemira.
Misteriozni nestanak aviona i brodova u Bermudskom trokutu bez ostavljanja bilo
kakvih olupina se može objasniti tim vremenskim i prostornim izobličavajućim
vrtlozima na vrhovima ikosahedrona. Avioni i brodovi su bukvalno nestali u
drugoj dimenziji.
Jedan takva vrtložna lokacija na Zemlji gdje se mogu iskusiti fizikalne anomalije je
Oregon vrtlog u SAD
u. Vrtlog je otvoren za javnost i poznat je po svojem savijanju prostora i vremena.
Čudnovati učinci kao što je skupljanje i istezanje ljudskog tijela zavisno o lokaciji
unutar Oregon vrtloga se može osobno iskusiti.
Ono što se događa u Oregon vrtlogu dešava se i u Bermudskom trokutu, samo
što su učinci znatno jači i mogu dovesti do nestajanja aviona na ovoj
razini/ravnini egzistencije.
Projekt Vrata Zemlje
Obzirom na rešetku Zemlje, provedeno je niz znakovitih znanstvenih istraživanja.
Za te je eksperimente posebno razvijen uređaj nazvan Vratima Zemlje. Ovaj uređaj
može pokupiti energiju torzijskih valova rešetke Zemlje. Dizajn je ekstremno
jednostavan, sastoji se od četverostrane piramide na vrhu s produženom
invertiranom piramidom na donjoj strani, zajedno s 4 druga tetrahedron oblika na
dnu, sve napravljeno od bakrenih "žica". U dizajnu Vrata Zemlje koirštene su
kugle od mjedi, koje su bile međusobno povezane šupljim mjedenim cijevima,
zalemljenim na kugle. Cijela konstrukcija je žičani kostur, 1,8m visok s osnovicom
od 1,10 x 1,10m.
Cijela ideja Vrata Zemlje je rezonancija Platonovih geometrija uključenih u
žičanom kosturu sa spiralnim torzijskim valovima energije rešetke Zemlje. Cijela
konstrukcija je neka vrsta antene ugođene na torzijske valove. Istraživači ju
nazivaju "akupunkturnom iglom" zabodenom u energetsku rešetku Zemlje.
U višestrukim pokusima, uređaj je bio aktiviran meditacijom projiciranim
intencijama ljubavi grupe ljudi prema Vratima Zemlje. Dodani su bili i specijalni
zvukovi! Kada se aktivirao uređaj, počele su se pojavljivati svijetlosne kugle,
nazvane orbima koje se moglo promatrati golim okom i koje su fotografirane i
normalnom i infracrvenom fotografijom. Svijetlosne kugle su bile transparentne i
izgledale kao da plutaju u zraku.
Magnetometar je pokupio jaki signal na 3 metra udaljenosti od Vrata Zemlje u ELF
(Ekstra Niske Frekvencije 0 100 Hz) području frekvencija. Jaki se pak osnovni
signal fokusirao na 7,8 Hz, frekvenciju Schumannove rezonancije zajedno s višim
harmonicima.
Vidovnjake se pozvalo posvjedočiti eksperimentu Vrata Zemlje i oni su
objašnjavali kako su se Vrata Zemlje povezala s energetskom rešetkom Zemlje, po
aktiviranju Vrata Zemlje i podešavanju na os Sjever Jug. Aktivacija Vratiju Zemlje
je prouzročila tijek kozmičke energije iz svemira, dok se istovremeno ista količina
energije kretala iz Zemlje prema gore kroz uređaj prema iskazima motritelja,
psihika.
Mogli su mjeriti toroidalni energetski vrtlog oko Vrata Zemlje; vrtlog je mjeren u
horizontalnoj ravnini oko Vrata Zemlje. Objašnjenje anomalija koje su kreirala
Vrata Zemlje je u skalarnim ili torzijskim valovima koji kao sveprisutni u fizikalnom
vakumu uzrokuju te anomalne svijetlosne učinke. Neki vjeruju kako Vrata Zemlje
stvarno djeluju kao akupunkturne igle, koje ojačavaju i uravnotežuju rešetku
Zemlje.(2)
Imaginarne crte i megalitičke strukture
Začuđujuća istina glede te tematike je što je čovječanstvo znalo o postojanju
energetske rešetke, koja je obuhvaćala Zemlju barem već tisuću godina. Rešetka
Zemlje je jednostavno ponovno otkrivena u 21. stoljeću Sada postoji neoborivi
dokaz kako su 'primitivne kulture' prošlosti, pradavne kulture koje su imale tako
'ograničeno razumijevanje fizike', znale za istančane energije Zemlje i njenu
mustru rešetke!
U stvari sama je rešetka Zemlje položena u kamenju svuda po svijetu. Rešetku
Zemlje čine imaginarne linije koje su označene megalitskim strukturama
uključujući dolmene, menhire i krugove kamenja oko Zemlje. Megalitičke strukture
su nađene svuda po svijetu oslikavajući precizne lokacije energetskih linija
Zemlje. U Engleskom kraljevstvu su mjesta kao Avebury i Stonehenge na primjer
smješteni na moćnim imaginarnim crtama Ley lines.
Te se crte nalaze svugdje po svijetu i mnoge su se kulture u prošlosti
referencirale na razne načina na energetske crte Zemlje, kao Kinezi, koji su ih zvali
zmajevim strujama u staroj Fengshui vještini, umjetnosti uravnoteživanja i
harmoniziranja zemlje. Građenjem pagoda, hramova i kamenih struktura vjerovali
su kako pomažu liječenju Zemlje. Fengshui je Zemlji ono što je akupunktura tijelu:
regulira Chi tok, nevidljive eteričke životne sile.
Australski Aboridžini referenciraju crte energetske rešetke kao crte sna, koji bi se
mogao iskusiti u sanjanju (stanju povišene svijesti).
Kada se konačno iscrtala rešetka Zemlje, otkrilo se kako su sve piramide i zigurati
(piramide s odrezanim vrhom), kompleksi svetih hramova i krugovi kamenja širom
svijeta razmješteni na vrhovima rešetke Zemlje. Spominjemo hram Maya u
Yucatanu, piramide na Giza platou i bijela piramida u Tibetu. Velika Piramida na
Giza platou, piramida Khufu (Keops na grčkom) je najvažnija jer je smještena
točno na sjevernom polu rešetkaste matrice Zemlje. Razlog zašto je odabran Giza
plato za lokaciju Velike Piramide, je činjenica kako je to lokacija s najjačim
vrtlogom etera na svijetu.
Većina ljudi zna piramide zahvaljujući onima u Egiptu i Meksiku, no piramide su
raspršene širom svijeta u Kini, Japanu, Ekvadoru i El Salvadoru, Meksiku
(Chichen Itza), Guatemali, Peruu (Machu Picchu). Neki arheolozi vjeruju kako se
piramide mogu naći i u Europi. Nađeni su neprirodni brežuljci prekriveni zemljom
koji imaju oblike piramide u Engleskoj kod Silbury Hilla, u Italiji u Montevecciau (3
moguća piramidalna oblika) i Njemačkoj.
Mjesto na kojem je izgrađana Velika Piramida je vrlo specijalno; to je jedino
mjesto na Zemlji gdje se najduže proteže masa zemlje u odnosu na vodu. Kada se
Zemlja okruži kružnicom povučenom kroz Veliku Piramidu, onda je ukupna
prekrivenost zemljom u krugu veća od pokrivenosti vodom najveća moguća na
Zemljinoj kugli. To je vjerojatno bilo prepoznato u pradavnim vremenima pa je to
bio razlog povlačenja meridijana nula stupnjeva. Primarni meridijan je označen
jednom od načudnovatijih struktura u svijetu Velikom Piramidom.
Izgubljeni kontinenti
Edgar Cayce je bio siguran kako Atlantida nije mit, predvidjevši kako će se naći
dokaz postojanja mitskog kontinenta Atlantide, kao i kako će se eventualno i
sama Atlantida otkriti. Atlantida, prema Edgar Cayceu, je bila razarana tijekom tri
glavna perioda poplava, koji su se protezali tijekom više od tisuću godina. Treće i
konačno razaranje je bila kataklizma, pomak polova Zemlje koji je prouzročio
potonuće zadnjeg, preostalog imperija Atlantide oko 10.500 godina p.n.e. Uz
Atlantidu, Edgar Cayce je spomenuo i postojanje civilizacija Lemuria ili Mu u
današnjoj Aziji. Mu je kao i Atlantida bila visoko razvijena civilizacija koja je
kolabirala oko 50.000 godina prije Krista. Preživjeli u toj katastrofi su pobjegli u
zemlje današnje Kine i Japana.
Postojeći je konsenzus povijesničara kako su prve emergirane civilizacije bili
Sumerićanskog i Babilonskog podrijetla. Te su civilizacije nenadano i u relativno
kratkom roku emergirale prije nekih 5000 godina iz Kamenog doba. Ako bi se našli
ostaci Atlantide, to bi otkriće zasigurno revolucioniziralo naš svijet i bili bi
prisiljeni ponovno pisati knjige iz povijesti.
Edgar Cayce nije dvoumio oko Atlantide, potpuno precizno 1933. predviđajući
kako bi se ostaci Atlantide mogli naći 1968. ili 1969. u blizini obale SADa. Točno je
locirao na Bimini, otok u Bahamima, gdje bi se vjerojatno trebali naći ostaci
hramova ispod muljevitog pijeska oceana. Prema Cayceu, Bimini je nekoć bio dio
izgubljenog imperija Atlantide, imenom Poseidia, Boga mora, koga je spominjao i
Platon.
Cayceovo se predviđanje ostvarilo kada je 1968. civilni pilot leteći preko voda
Biminija otkrio podvodne strukture, koje su kasnije postale poznate kao Bimini
cesta. To je od ljudi načinjena cesta dužine nekoliko stotina metara, koju je
proučavao profesor Manson Valentine sa Sveučilišta Miami i koji je otkrio tu vijest
medijima. Od objavljivanja otkrića profesora Valentina, gomila je istraživača
pohrlila na Bahame i Kubu kako bi dobili svoj udio u onom što bi moglo biti
otkriće Atlantide.
Istraživači danas traže ostatke ruševina izgubljene mitske civilizacije Atlantide i
Mu ili Lumeria širom svijeta, a neki su već izvjestili o vrlo zadivljujućim nalazima.
Udruženje za istraživanje i prosvijetljenje Association for Research and
Enlightenment (A.R.E.), koje održava naslijeđe Edgar Caycea, je formiralo tim
eksperata koji rone tražeći ostatke Atlantide u vodama oko Kube i Bahama. Našli
su veliku podvodnu platformu pokraj Andros otoka u zimi 2003. Pronalazaći
hipotetiziraju o mogućem nalazu ostataka ogromne pradavne luke.
U vodama kraj meksičkog poluotoka Yucatan u ljeto 2003. istraživačka grupa koju
je vodila ruskinja Paulina Zelitsky je našla misteriozne megalitske strukture na
dubini od 600 do 700 metara, koje su nazvali MEGA. U listopadu 2004. ista se
grupa vratila na istu lokaciju kako bi istražila ono što vjeruju da je Atlantida Maya.
2001. kolege Pauline Zelitsky su otkrile drugi ogromni zemljani plato u istoj regiji
između Yucatana i Kube u dubokom usjeku sonarnom tehnologijom, koja
pokazuje jasne oblike cesta, zgrada i piramide.
Koristeći podvodne robote snimili su slike bijelog pijeska s u centru jasno
raspoznatljivim ogromnim strukturama, koje je napravio čovjek.(5)
I dok se provodi konvencionalno istraživanje ronjenjem u potrazi za izgubljenim
kontinentom pod vodom, potpuno novo područje arheologije je emergiralo
primjenom satelitskih slika iz svemira. Sateliti su otkrili valovitost dna oceana kraj
Bahama veličine planina koje su razmještena u geometrijskim mustrama koje bi
stvarno mogle odavati piramide. Ta je otkrića izvela kompanija pod nazivom
"Satelitska otkrića". Ona pomaže arheolozima i drugim istraživačima u
arheološkim ekspedicijama. Kompanija objavljuje ezine (emagazine) 'Online
magazin razotkrivenih misterija Mysteries Unsealed Online Magazine’ na Internetu
ažurirajući vijesti o napretku rada istraživača.
Satelitske slike obale Floride, pokazuju ravne crte na dnu oceana koje su dugačke
stotine kilometara i sliče kanalima u savršeno ravnim crtama. One moraju biti
umjetne zbog svoje nemoguće dužine i pravocrtnosti. Vrlo je malo vjerojatno da bi
se takve crte mogle ostvariti tektonskim kretanjem ploča Zemlje, jer su pronađene
Zemaljske pukotine koje čak idu okomito na te linije. Slične su crte nađene pod
vodom kraj obala Afrike, Južne Amerike, Azora i Europe. Postoji izgleda ogromna
megalitska podvodna mreža koja je povezana sa super megalitskim strukturama
(piramidama). Konstrukcija je mogla davno biti iznad vode i mogla bi predstavljati
ostatke izgubljene civilizacije Atlantide. Digitalno obrađene satelitske slike
vjerojatno otkrivaju strukture podvodnih super velikih piramida, mjesta koja
izgledaju kao gradovi i druge megalitske strukture. Potrebna su daljnja ispitivanja,
no ako se može dokazati kako su strukture umjetne, izgleda kako se Atlantida
izdiže. Satelitska otkrića prikupljaju sredstva i pozivaju znanstvenike na daljnje
istraživanje tih podvodnih konstrukcija.(6)
1995. kraj obale Japana, blizu Okinawe, su pronađene podzemne strukture koje bi
mogle biti ostaci dvorca. Arhitektura je slična arhitekturi dvoraca u blizini na
kopnu. Mjesto istražuje profesor Masaki Kimura, biolog mora sa Sveučilišta
Ryukyus u Okinawi. Profesor Kimura vjeruje kako struktura mora biti djelo
ljudskih ruku izgubljenih civilizacija. Čak su pronašli podvodne ceste, koje
dokazuju da su ljudske izrade.
Profesor geologije Truaki Ishii sa Sveučilišta u Tokiju sugerira kako strukture
moraju datirati negdje oko 8.000 godina prije Krista. Drugi vjeruju kako bi mogle
biti znatno starije, čak i 12.000 godina stare.
U ožujku 1995. na drugoj lokaciji u vodama Okinawe ronioci su pronašli ostatke
pradavnog grada, koji se prostire na površini od stona kvadratnih kilometara.
Nađene su ulice, avenije, strukture lukova, stube isklesane u kamenu koje su
spajane. Nekoliko mjeseci kasnije uz obale otoka Yonaguni, 300 milja južnije od
Okinawe u plitkoj vodi su nađene čak i ogromne piramide!
Vijesti o potonulom gradu i piramidama bile su udarne vijesti više od godinu dana
u Japanu, no činjenice su potpuno zanemarene izvan Japana. Špekulacije o
pronalsku govore o ostacima legendarne civilizacije Lemuria ili Mu.(7)
15. studenog u Europi su se pojavile naslovne vijesti o otkriću grada Platonove
Atlantide, kada je vođa tima američke ekspedicije, Robert Sarmast, na konferenciji
za novinare tvrdio kako su našli ostatke Atlantide. Rekao je kako su našli grad s
kružnim kanalima upravo onakve kakve je opisao Platon. Vjerovali su kako grad
leži 1,5 km ispod morske površine pod metrima morskih sedimenata, 80 km
jugoistočno od obale Cipra. Nakon 6 dana istraživanja i sonarnog snimanja
područja, vratio se s dokazom o strukturama koje napravio čovjek, uključivo s 3
km dugim zidom, dubokim kanalima i nataloženih korita rijeka. Sarmast kaže kako
je uspoređivao 50 naputaka deriviranih iz Platonovih knjiga sa stvarnim
nalazištem i time definitivno identificirao nađeno kao grad Atlantide sa svojim
utvrđenim brežuljkom akropolisom. U svojoj ekspediciji je imao članove
ekspedicije koja je otkrila olupinu Titanika. Siguran u svoje stajalište od priprema
iz 2003. koje su vodile ekspediciji 2004., napisao je knjigu "Otkriće Atlantide
iznenađujući događaj za otok Cipar" (izdavač Origin Press 2003.), koja je već
postala uspješnicom među turistima na Cipru.(8)
Primijenjujući istu podvodnu arheološku tehnologiju sonarnog snimanja na dnu
mora u vodama Cipra, Indijski Nacionalni Institut Oceanske Tehnologije National
Institute of Ocean Technology (NIOT) je otkrio podvodne geometrijske strukture
na dubini od 6 metara u Zaljevu Cambaya nedaleko obale Gujurat
a. Podvodna arheološka istraživanja koja su uslijedila su otkrila umjetne formacije
najmanje dva grada i stvarne artefakte koji su se mogli naći u tim gradovima kao
što je keramičko posuđe, nakit i ljudske kosti. To je privuklo veliku pažnju, jer su
povijesničari vjerovali kako se radi o jednom od sedam svetih hodočasničkih
mjesta pradavne Indije, grad Dwarka, prema Sanskrit literaturi, koje je utemljio
Bog Krishna. Grad je bio izgrađen na obalama rijeke, vjerojatno potonuo u more
nako smrti Krishne. Otkriće Dwarka je od beskrajne važnosti za kulturu i
religiozno naslijeđe Indije, a kod mnogih je to već uklonilo postojeće sumnje o
povijesnoj valjanosti Veda tekstova i stvarnom postojanju Krishne.
Diskusije se nastavljaju o starosti tih gradova, a procjene znatno variraju, od rane
povijesti do kasnog srednjeg vijeka. Međutim zapadni povijesničari će morati
revidirati svoje pretpostavke o početku civilizaije Indije i Indus dolini, na negdje
oko 2500 p.n.e zbog posljedica daljnjih ispitivanja. Artefakti, karbon metodom
utvrđene starosti od 8.500 do 9.500 godina prije Krista, pronašeni u siječnju 2002.
bi mogli biti indikacija kako se radi o gradu mnogo starije civilizacije.(9)
Istraživač John Michell, autor knjige "Novi pogled na Atlantidu" vjeruje kako su
sve te strukture, kako na kopnu tako i pod vodom, pripadale geomantičkoj tradiciji
koja je nekoć bila univerzalno poznata na Zemlji. Michell tvrdi u svojoj knjizi:
"Živimo unutar ruševina pradavne strukture, koja nam zbog svoje ogromne
veličine do sada bila nevidljiva".
Glavna područja na kojima su nađene piramide su na rešetci Zemlje, zona 0
stupnjeva dužine (Egipat, Giza visoravan), zona 120 stupnjeva dužine (Kukukan,
Srednja Amerika, piramide maya i Azteka) te zona 240 stupnjeva dužine (Japan,
podvodne piramide). Te tri zone nisu slučajne; one označavaju crte najjače
energije na rešetci Zemlje, definirane Platonovim tetrahedron oblikom, piramidom
s tri lica!
Najvjerojatnije objašnjenje za sve piramide koje su našene pod vodom i na kopnu,
je da su naslijeđe izgubljenih civilizacija Atlantide, Mu i Lemuria. Te su civilizacije
morale imati znanje etera i rešetke Zemlje.
Moć piramida
Što je tako posebno u vezi s piramidama? Zašto ih nalazimo svgdje po svijetu i
zašto na rešetki Zemlje?
Egiptolozi nam govore kako su Egipćani gradili piramide koje su služile kao
grobnice za faraone. Međutim nikada nisu nađene mumije u Velikoj piramidi,
nazvanoj po Khufu (Keopsu) faraonu za koga se pretpostavlja da je u njoj
pokopan. U kasnijim godinama Egipta piramide su građene sa znatno manjom
kvalitetom od enigmatske Velike piramide i te su piramide sigurno bile izgrađene
kao mjesta ukopa. Međutim niz arheologa sada vjeruje kako su ranije piramide,
kao ona na Giza visoravni, služile potpuno drugoj svrsi.
Kako bi pronašli razloge građenja piramida, 20 velikih piramida je izgrađeno na 8
različitih lokacija u Rusiji nakon 1990. Građene su pokraj Moskve i u Ukrajini. Sve
su konstruirane iz fiberstakla; najveća je visoka 44 metra i teška 55 tona.
Istraživanja na tim piramidama su provođena više od desetljeća pod
nadzorom Aleksandra Goloda, direktora poduzeća Obrane iz Moskve. Mnogi su
ruski znanstvenici bili uključeni iz redova poznatih ruskih akademika, te iz
područja medicinskih znanosti, biofizike i fizike.
Prikupili su mnogo podataka, koji indiciraju kako piramide pokazuju do sada
nepoznatu 'moć piramida'. Istraživanja otkrivaju kako piramide mogu povećati
moć imunog sustava organizma za poboljšavanje zdravlja. Agrikulturno sjeme
postavljeno pokraj piramide od 1 do 5 dana daje povećanje uroda od 30% do
100%. Ruska je vojska mjerila vertikalu energije odmah iznad piramide pa do
nekoliko kilometara u zrak do kuda se ta energija protezala. Stvarno začuđujuće je
i poboljšanje ozonskog sloja na području piramide, te potpuni nestanak
seizmičkih aktivnosti u tom području. Izvješća su potvrđena od strane Ruske
Akdemije nafte i plina.
Drugi zbunjujući učinak moći piramida je onaj koji se izgleda djeluje na ljudsku
svijest. Provođeni su eksperimenti na 5000 kriminalaca u zatvorima u Rusiji, koji
su potajno dobivali hrani zasoljenu popaprenu s induciranom energijom piramida.
Proučavanja pokazuju kako je unutar nekoliko mjeseci unutar zatvora kriminal
skoro nestao, a svekoliko se ponašanje zatvorenika poboljšalo.
Testirani si i lijekovi nakon što su bili izloženi moći piramida i njihov se potencijal
povećao, dok su nuspojave nestale.
Testovi su provođeni i s radioaktivnim otpadom nuklearnih centrala, koji su
pokazali redukciju razine zračenja nakon izloženosti moći piramida unutar samih
piramida.
Obična se voda nije smrzavala i do 40 stupnjeva ispod nule, i zadržavala je svoje
tekuće stanje godinama. Sintetizirani dijamanti su postali tvrđi i čišći!
Svi ti učinci dokazuju realnost moći piramida i Rusi su bili uvjereni u njihovu moć,
pa je Aleksandar Golod uspio uvjeriti rusku vladu 1998. da uzme uzorke
kristalizirane supstancije energizirane unutar piramida na palubu MIR svemirske
stanice za dobro svemirske stanice, te za općenito dobro svijeta!
Drugo iznenađujuće izvješće o moći piramida dolazi od gospodina Kirti Betaia. U
Agri u Indiji, Kirti Betai je izgradio 36.000 malih piramida i postavio ih u posebnu
konfiguraciju, formirajući sustav izliječenja
energijom piramida. Utemeljio je Daya Dhaar Centar Samopomoći, neprofitnu
organizaciju. Liječenje piramidama je besplatno i bez rezervacija raspoloživo
svakomu.
Gospodin Betai je već pomogao desecima tisuća ljudi, koji su posjetili njegov
centar. Tvrdi kako su se dogodila 'čudesna' izliječenja neizliječivih bolesti, te
poziva znanstvenike na proučavanje njegovog rada.
Izgradio je konstrukciju kako bi se izliječio od zastoja jetre i bubrega nastalog
krivom terapijom lijekova. Među svojim pacijentima je i njegova supruga koja je
patila od kronične astme. Tvrdi kako je izliječio ženu s dijagnosticiranom
mišičnom distrofijom u tretmanu koji je trajao dvije godine. Kada je ušla u
program nije mogla samostalno stajati na nogama, no nakon dvije godine mogla
stajati 5 minuta. Uzorci krvi su pokazivali izliječenje od bolesti.
Rekapitulacija
Grčka riječ za piramidu je 'pyramidos', koja se sastoji od riječi 'pyr' u znaćenju
'vatra' i 'amid' u znaćenju 'u sredini'. Tako piramida u stvari znaći 'vatra u sredini'.
Rusko istraživanje je pokazalo kako je moć piramida stvarno 'vatra' u
unutrašnjosti piramide.
Oblik piramide izgleda djeluje kao antena za spiralizirajuće torzijske valove.
Pretpostavlja je kako piramida fokusira torzijske valove iz rešetke Zemlje u svoj
centar. Megalitičko kamenje i strukture smještene na meridijanima rešetke Zemlje
su akupunkturne igle u energetsko tijelo Gaiae, kao što je to demonstriralo
istraživanje s uređajem Vrata Zemlje. Pretpostavlja se kako su megalitske
infrastrukture izgradile napredne pradavne civilizacije kako bi nas zaštitile od
kozmičkih utjecaja, te stabilizirale auru i polja energije etera Zemlje.
Postoje podrobni dokazi koji sugeriraju kako je megalitske infrastrukture koristila
civilizacija Atlantide za stabiliziranje kretanja tektonskih ploča, koje su bile
uzrokom zemljotresa i vulkanskih aktivnosti širom svijeta. Međutim stanovnici
Atlantide nisu mogli spriječiti pomak polova, koji je vjerojatno vodio uništenju
Atlantide.
Sva otkrića spomenuta u ovom poglavlju pokazuju kako nužno moramo
reevaluirati i ponovno promišljati svaku knjigu, koja je pisana o ljudskoj povijesti.
Nije potrebna velika imaginacija kako bi vidjeli od lijeva na desno helikopter,
podmornicu, UFO i avion. A što mi stvarno znamo o Egipčanima? U slijedećm
ćemo poglavlju pogledati najintrigantnije najmisterioznije konstrukcije ikada
napravljene od čovjeka, Veliku piramidu na Giza visoravni i vidjeti kako su
znanstvenici počeli rješavati tu enigmu. Indikacije su kako se Velika piramida ne
smije pridruživati Egipčanima, već stanovnicima Atlantide.