POGLAVLJE 5 Oživljavanje pradavne znanosti

Na drugom kraju znanstvenog spektra suvremene znanosti obnavlja se pradavna

znanost. Stoljećima je bila pažljivo čuvana. Radi se više ili manje o formi

umjetnosti, koja se naziva 'sveta geometrija'. Zašto sveta, odnosno što je to sveto

u vezi s geometrijom? U školama duhovne mistike u prošlosti podučavalo se kako

Bog koristi svetu geometriju za kreiranje svemira. Sada znamo kako sveta

geometrija sadrži mnoge misteriozne elemente koji elegantno opisuju mnoge

fenomene kao što su rast biljaka, proporcije ljudskog tijela, orbite planeta,

svijetlo, strukture kristala, glazbu. Lista ide tako dalje i sve dalje. U ovom ćemo

poglavlju dati nekoliko primjera.

Arhaična znanost svete geometrije se može pratiti unatrag do egipatske

civilizacije, no mogla bi biti nasljedstvo civilizacije mitološke Atlantide, za što

ćemo pružiti dovoljno uporišta u ovoj knjizi za podržavanje takve tvrdnje. Sveta

geometrija sadrži elemente koji su krucijalni za shvaćanje nove fizike etera, koju

ćemo i upoznati u slijedećem poglalvju.

Prilično iznanađujuće, sveta se geometrija pojavljuje i u mnogim krugovima žita,

koji se pojavljuju u zadnja dva desetljeća širom svijeta. Izgleda kako nas netko

negdje poučava vrijednoj lekciji s puno znaćenja. Ne ću ulaziti u detalje oko izvora

krugova u žitu, tj. jesu li ili nisu vanzemaljski; osobno mislim jesu, no to (još) nije

moglo biti dokazano.

Po mom mišljenju znaćenje krugova žita je u tomu što preko njih suvremeni

znanstvenici mogu primiti naputke kojima bi mogli realizirati težnju k boljem

razumijevanju geometrije u fizici općenito i posebno glede polja nulte točke.

U davnim poučavanjima svete geometrije se vjerovalo kako se svetost svega u

svemiru može opisati u terminima geometrijskih mustri koje dolaze od ruke Boga.

Nevjerojatno kako se čini, moguće je ilustrirati s mnogo primjera, kako mnoštvo

neočekivanih stvari sadrži skrivenu geometriju koja nije očita na prvi pogled.

Danas se vjeruje u korištenje svete geometrije pri kontruiranju Velike piramide i

mnogih drugih spomenika Egipčana. Egipčani su imali dvije škole tajni; jedna se

zvala lijevo oko Horusa. Ta je škola podučavala ženske principe stvaranja, o

ljubavi i milosti. Druga se škola zvala desno oko Horusa i poučavala je

inteligentne muške principe stvaranja; gdje je sveta geometrija bila glavni

predmet.

Sveta geometrija je ostavila traga i u drugim kulturama kao što je gotička

arhitektura europskih crkava i katedrala, Panthenon u Ateni, slike Leonarda Da

Vincija i Hindu klasični ples. Sveta geometrija je bila očuvana i u društvima

Slobodnih masona (graditelja) u najvećoj tajnosti. (1)

Simbol Slobodnih masona je kutnik i šestar drvodjelja, dva jedina instrumenta

potrebna u svetoj geometriji. Zlatno pravilo glasi ako morate koristiti bilo koji

drugi instrument osim gornja dva, onda to dokazuje, kako se radi o geometriji, no

definitivno ne o svetoj!

Zahvaljujući ljudima poput Robert Lawlor, Bruce Rawles i Drunvalo Melchizedek,

umijeće svete geometrije se danas obnavlja, ali i enormnom uspijehu knjige "Da

Vincijev kod Da Vinci Code' Dan

Browna, koja je postala vrlo popularna 2004, stvorivši svijesnost u javnosti o

važnom znanju, koje je bilo tajno očuvano tijekom povijesti.

Krenimo sada na brzi tečaj o toj svetoj formi umjetnosti, gdje ću vam na kraju

pokazati neke začuđujuće stvari.

Cvijet života

Naziva se mustra geneze. Moramo se prisjetiti kako sve što vidimo su samo

dvodimenzionalne predstave onog što su u stvari trodimenzinalne kugle!

Oslikano na slici ćete vidjeti i heksagram formiran s dva ekvivalentna trokuta, što

je židovski simbol poznat kao Davidova zvijezda. Zvijezda Davida na toj slici je u

stvari trodimenzionani tetrahedron ili isprepleteni tetrahedron. Formiran je od

dvije uslojene trostrane piramide, jedna pokazuje prema gore a druga prema dolje.

Ako tražite primjer zvijezdastog tetrahedrona, pogledajte naslovnicu knjige.

Slijedeća priča o kreaciji, koja se podučavala u školi Tajni desnog oka Horusa,

bila je ujedno i osnovica Hermetičke tradicije (mudrosti Hermes Trismegistusa ili

egipatskog Totha). Ta je priča o stvaranju također najvjerojatnije poznata i

krugovima Slobodnih graditelja.

U početku je univerzalni um Boga kreirao iz totalne praznine ili ništavnosti, iz

fokalne točke božje svijesnosti jednu centralnu kuglu. Prva je kugla bila svugdje

oko Boga prvog dana stvaranja. Drugog dana je Bog stvorio drugu kuglu, s

centrom izmještenim bilo gdje na površini prve kugle. Presjek dviju kugli naziva

se Vesica Pisces.

Biblija spominje kako je Bog kreirao svijetlo drugog dana, a Vesica Pisces, kako

ćemo na kraju poglavlja objasniti, se sada smatra geometrijom fotona stanje

svijetla kao čestice!

Stvaranje Boga se nastavilo kroz 7 dana, i svaki put se centar slijedeće kugle

projicirao na površini prethodne kugle. Ako prebrojimo kugle u mustri Geneze,

dobit ćemo broj 7, točno broj dana koliko je Bogu trebalo za kreiranje svijeta, kako

je to spomenuto u prvoj knjizi Biblije, Genezi. Zato se takva mustra naziva

mustrom geneze.

Pronalazi se i u hramovima Egipta. Niti jedan simbol nije pronađen, koji se

nastavlja u kreacijskom procesu nakon mustre Cvijeta života, pa je to razlog

dodavanju vanjskih krugova. Nekako u davna vremena, pradavni su stanovnici

htjeli na neki način ograničiti mustru kreacije na Cvijet života ili su možda htjeli

nešto sakriti?

Dodajmo samo slijedeću rundu vanjskih kugli. Ono što sada dobivamo se naziva

Voće života, u kom sam markirao značajne kugle, koje čine Voće života crveno

kako bi se razlikovale od mustre, podsjećajući vas kako je ono što vidimo u stvari

trodimenzionalna slika kugli:

Voće života se sada naziva ženskom formom, jer samo sadrži kružne oblike,

kugle, kao i žensko tijelo. Muški komplement se može konstruirati ako se koriste

ravne crte za povezivanje svih centara svih kugli na toj slici. Rezultat je ono što se

naziva Metatron kockom.

Metatron kocka je vrlo važna jer sadrži krute geometrijske forme, koje su došle u

fokus nove fizike etera, koju ćemo opisati u slijedećem poglavlju!

Filozof Platon je opisao te forme, koje nalazimo u Metatron kocki 400 godina prije

nove ere, pa se stoga i zovu kruta tijela Platona. U stvari kruta tijela Platona se

mogu dva puta naći u Metatronu, manje verzije krutina se ponavljaju u unutarnjih

7 kugli. Jedan od pet Platonovih krutina je dobro poznata kocka. Ako hoćete, sami

pokušajte naći kocku u Metatron kocki. Pomoći ću vam ponešto u tomu, evo je:

Platonova kruta tijela (krutine)

Pet krutina je dobilo ime Platonovim po grčkom filozofu Platonu, koji ih prvi

opisao 350 godina prije Krista u svojoj knjizi Timaeus:

Sve te forme su u Metatron kocki, vjerojatno je potrebno nešto vremena za

njihovo otkrivanje, no sigurno su sve tu. Platonova kruta tijela imaju vrlo

znakovite karakteristike; kao prvo sva se savršeno uklapaju unutar kugle. Vrhovi

tijela su na površini kugle koja ih obuhvaća! Također se savršeno uklapaju jedno

unutar drugih, a mogu se također savršeno ugnjezdživati. Sve forme se mogu

udvojiti, odnosno mogu stvoriti suprotnu formu jedna iz druge. Kocka i

oktahedron su na primjer takve udvojene forme. Ako uzmemo središta stranica

(lica) kocke i povežemo sve linije između tih središta, dobit ćemo oktahedron. Isti

se proces može preokrenuti pri stvaranju kocke iz oktahedrona. Tetrahedron ima

sam sebe za udvojenika. Dodekahedron i ikozahedrona su udvojenici. Svaka crta,

površina (lica) i kut u Platonnovim formama su identične drugim crtama,

površinama (licima) i kutovima unutar iste forme. Drugim riječima, Platonova

kruta tijela su ekstremno simetrična!

Drugi zagonetni simbol koji je izveden progresijom Cvijeta života, je Drvo života.

Drvo života je centralni predmet istraživanja mistične židovske Kabale. Drvo

života se može nadslojiti na Cvijet života i savršeno su usklađeni. Drvo života je

ekstrakcija iz Cvijeta života, ostavljajući niz kugli bez interesa.

Na slijedećoj slici pokazujemo savršeno nadslojavanje s mustrom Geneze.

Počinjete li shvaćati geometrijsku ljepotu simetrije, koja je uključena u svim tim

simbolima i kako sve mustre evoluiraju jednostavnom progresijom iz mustre

Geneze?

Drvo života je mističan simbol korišten u židovskoj ezoteričnoj Kabali. Drvo života

se spominje mnogo puta u Bibliji kao drvo uz drvo znanja Dobrog i Zla u središtu

Rajskog vrta. Pradavne tradicije su smatrale te geometrijske mustre vrlo važnim,

pa su se očuvale u mističkim ezoteričkim znanostima.

Torus

Torus je također vrlo važna geometrijska trodimenzionalna forma, a ovdje ćemo ju

prikazati jer je gradbeni blok materije u novoj znanosti etera u slijedećem

poglavlju. Najbolje se komparira s uštipkom (prstenastog oblika) ili prstenom

dima iz cigare.

To je kugla koja se uvija prema unutra na vrhu i dnu, kako bi se dobila rupa na

sredini! Sliči i jabuci. Torus je rezultat rotiranja mustre Geneze za 360 stupnjeva

oko središta.

Zlatna sredina

Možda je najvažnija tema svete geometrije Zlatna sredina. Zlatna sredina je vrlo

specifičan omjer izražen grčkim slovom Φ odnosno Fi.

Iznosi Φ = ½ * √5 + ½ = 1.618 Φ je kao i ¶ (Pi) iracionalan broj, što znači da se

nikada ne može izračunati njegova točna vrijednost, odnosno moguće ga je samo

aproksimirati.

Φ omjer je izražen u Zlatnom presjeku. Zlatni presjek je dužina, recimo užeta, kada

se ono podijeli tako da omjer dužeg sijela užeta prema cijelom užetu bude jednak

omjeru kraćeg dijela užeta prema dužem dijelu užeta. (Pročitajte to ponovno).

Kada se Φ omjer primijenjuje na pravokutnik gdje je B = 1, a A ima dužinu A =

1,618, pravokutnik se naziva Zlatnim pravokutnikom.

Zlatni se pravokutnik može koristiti za kreiranje spirale, Zlatne spirale. Počinjući s

jednim Zlatnim pravokutnikom, drugi se Zlatni pravokutnik može pridružiti prvom

korištenjem duže stranice pravokutnika, strane A kao kraće strane B slijedećeg

pravokutnika. Drugi će pravokutnik biti okomit na prvi. (druga se stranica dobiva

presjekom okomite crte iz jednog vrha na spojnicu dva susjedna vrha

pravokutnika, a krivulja spirale se aproksimira četvrtinom kružnice u kvadratu

nastalom diobom površine prvog zlatnog pravokutnika op. MK). Ako se proces

nastavlja, naziva se spiraliziranjem Zlatnog pravokutnika, zaobljene crte povlače

se kroz kutove kvadrata, kreirajući Zlatnu spiralu. Spiraliziranje spirale Zlatne

sredine se nastavlja beskonačno prema unutra i prema van, tj. postaje tako sve

manja spiraliziranjem prema unutra, odnosno sve veća spiraliziranjem prema van.

Varijanta spirale Zlatne sredine je Fibonaccijeva spirala. Razlika prema Zlatnoj

spirali je u tomu što ona ne spiralizira beskonačno, iako počinje sa Zlatnim

pravokutnikom s jednom stranicom dužine 1, a drugom dužine Φ. Postupno, kako

spiralizira Fibonacci spirala, prema van neće biti nikakve uočljive razlike sa

Fibonacci niz

Leonardo Fibonacci (1175 AD), veliki matematičar Srednjeg vijeka, je otkrio taj niz

proučavanjem prirode. Proučavao je rast populacije zečeva i rast lišća i latica, te

je tako u tomu otkrio dobro definirani matematički niz..

To je Fibonacci niz:

1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144, itd.

Svaki je broj u nizu zbroj dva prethodna broja, počevši s brojem 1 kao korjenom

niza. Fibonacci niz napreduje prema Zlatnoj sredini, ako dijelimo dva susjedna

broja u nizu.

1/1 = 1 2/1 = 2.0 3/2 = 1.5 5/3 = 1.667 8/5 = 1.60 . 144/89 = 1.618

Fibonacci niz propagaira prema Fi (Φ) no nikada ga ne može dostići, jer je taj broj

iracionalan ili transcendentan.

Fibonacci spirale i omjeri Zlatne sredine se pojavljuju svugdje u svemiru. Spirala

je prirodna forma toka vode, kada izlazi iz cijevi. To je i prirodna forma toka zraka

u tornadu i vihoru. Slijedi drugi prekrasan primjer Fibonacci spirale u prirodi, to je

oklop Nutilusa. I svaka knjiga o svetoj geometriji sadrži jedan:

Omjer Zlatne sredine se nalazi svugdje po ljudskom tijelu, u omjeru između kosti,

dužina vaših ruku i nogu. Zlatna sredina je također omjer udaljenosti od pupka do

palca i udaljenosti od pupka do vrha glave. Leonardo Da Vinci je prekrasno sakrio

te omjere Zlatne sredine u svojim slikama:

Glazba

Grčki filozof Pitagora je otkrio predivnu matematičku relaciju između harmoničnih

nota u glazbi. Uočio je kako se pritiskanjem strune na različitim pozicijama vrata

na gudačkim instrumentima poput gitare kreiraju harmonični zvuci. Neke su note

zvučale bolje od drugih. Svakim pritiskom strune se ona dijeli na dvije različite

dužine, pa je omjer tih dužina mjerio Pitagora. Označio je sve omjere koji su

zajedno zvučali harmonično. Tim je načinom pronašao slijedeće omjere:

1:1 (otvorena žica)

1:2 (pritisnuta žica na 1/3 dužine)

3:2 , 5:3, 13:8, 21:13, 34:21

Ono što je Pitagora otkrio je nazvano diatonskom glazbenom skalom, po činjenici

kako se struna/žica dijelila na dvije dužine (Dia = dva).

Ovi omjeri odgovaraju frekvencijama nota proizvedenim bijelim tipkama klavira

kada je podešen na diatonsku ljestvicu. Nakon 7. note, ponavlja se ljestvica, s tim

što je 8. nota dvostruke frekvencije prve note! Slijedećih 7 nota bijelih tipki klavira

slijede točno iste omjere!

Možda ste već primijetili kako su glazbeni omjeri koje otkrio Pitagora isti omjeri iz

Fibonacci niza! Jednostavno uzmite jedan broj iz Fibonacci niza i onaj slijedeći,

pa ćete imati glazbeni omjer kojeg je našao Pitagora.

Fibonacci niz je niz koji daje predivne harmonike u glazbi. Diatonska skala nije

jedina glazbena skala; postoje mnoge, u stvari niti jedan klavir nije danas ugođen

na diatonsku skalu. No principjelni omjer između harmonika u glazbi i

matematička progresija u Fibonacci nizu je stvarna.

Zamislimo si kako imamo klavir podešen po diatonskoj ljestvici s produženom

klavijaturom za osiguravanje tipkama 49 oktava! To bi bio strašan klavir i

zasigurno ne bi stao u stambeni prostor!

No pretpostavimo ipak mogućost sviranja na tom klaviru. Kada sviramo note u

dvije najviše oktave, krajnje desne tipke, one bi odgovarale frekvencijama boja

svijetla!

Postoji sedam tipki najviše oktave koje daju frekvencije 7 primarnih boja spektra

svijetlosti, 7 duginih boja!

Dakle, Fibonacci niz ne samo što definira omjere harmonika zvuka, već također

definira u elektromagnetskom spektru svijetla, 7 boja duge!

Danas znamo kako su mnogi kompozitori kao Beethoven, Mozart, Chopin, Bartók,

Schubert i Debussy namjerno koristili Fibonacci niz i omjer Zlatne sredine i to ne

samo u notama, već i u samoj kompoziciji. Na primjer, Beethoven je koristio

Zlatnu sredinu u svojoj poznatoj Petoj. Njegov poznati uvodni moto se ne

pojavljuje samo u prvom i zadnjem taktu simfonije, već i u taktu koji predstavlja

egzaktnu točku Zlatne sredine svoje simfonije! Bela Bartok je namjerno koristio i

Zlatnu sredinu i Fibonacci niz u svojim kompozicijama koristeći mjere 5, 8, 13, 21,

34, 55 i 89 za uvođenje novih instrumenata kao što su violine, čela, udaraljke itd.

Pitanje je zašto su ti kompozitori dodavali svetu geometriju u svoju glazbu. Možda

nisu bili samo poznati glazbenici več i Slobodni masoni?

Kvadriranje kruga

Klasični matematički problem koji datira još od Platona, naziva se 'kvadriranje

kruga'. U zadnje tri tisuće godina matematičari su pokušavali pronaći rješenje za

konstruiranje kruga i kvadrata, koji bi imali isti opseg korišteći se samo parom

šestara (odmjerivača) i kutnika pod 90

o

. 1882. je Laindemann dokazao kako nema

rješenja tom problemu. Kako je njegov dokaz prilično kompleksan, pokazat ćemo

jednostavnim terminima zašto se krug ne može kvadrirati. Opseg krga s radijusom

jedan je 2 ¶, a ¶ (Pi) je iracionalan broj (transcendentalan broj, ¶ koji se ne može

izmjeriti već samo može aproksimirati). No ako se Pi ne može izmjeriti, a to znači

kako se ni opseg kruga ne može izmjeriti! Međutim, opseg kvadrata je realni broj,

jer je jednak četverostrukoj dužini stranice kvadrata, dakle opet realni broj koji se

može izmjeriti. Zato opseg i kruga i kvadrata ne mogu nikada biti jednaki u

matematičkom smislu; međutim, mogu biti beskonačno blizu.

Vitruvijski čovjek

Evo jednog interesantnog crteža Leonardo Da Vincija. Ono što pokazuje ta skica

je kako ljudsko tijelo 'kvadrira krug'. Kada čovjek raširi ruke i drži ih vodoravno,

ljudsko tijelo se savršeno uklapa u kvadrat.

S druge strane, kada se rašire noge i podignu raširene ruke, na skici se ljudsko

tijelo može savršeno obuhvatiti krugom. Opseg kvadrata 'je jednak' onom kruga.

Mnogo je napisano samo o tom crtežu, koji sadrži mnogo skrivene svete

geometrije. Ne ćemo ovdje detaljirati, no želim samo pokazati neke zadivljujuće

stvari. Pradavna mudrost, hermetička tradicija nam govori kako se ljudsko tijelo

može smatrati planom svemira pomoću svih omjera koje je moguće pronaći u

tijelu. To bi stvarno moglo biti istina. Pogledajmo slijedeću sliku:

To je ista slika kao prethodna, samo su u njoj dodane dvije kružnice. Najveći

crveni krug se savršeno uklapa, kao upisan u kvadrat. Manji crveni krug je

centriran između vanjskog kruga i unutarnjeg crvenog kruga, te tangencionalno

dodiruje oba.

Na naše veliko iznenađenje, gornji crveni krug predstavlja Mjesec, a donji crveni

krug predstavlja Zemlju! U matematičkim pojmovima: omjer promjera manjeg

crvenog kruga prema promjeru većeg crvenog kruga r/R jednak je omjeru

promjera Mjeseca i promjera Zemlje! Dokažimo to: (3)

Buñenje duša distorzija

Radijus omjeseca: r

Radijus Zemlje: R

Strana kvadrata je: 2R

Opseg kvadrata je: 8 R

Radijus vanjskog

kruga je:

r + R

Opseg vanjskog

kruga je: 2¶ ( r + R )

Sada 'kvadriranje kruga' čini opseg kvadrata jednakim krugu:

8 R = 2 ¶ ( r + R ) ↔ 8 R 2 ¶ R = 2¶ r ↔ R (8 – 2 ¶) = 2¶ r ↔ r/R = (8 – 2¶)/2¶ = (4 –

¶)/¶ ↔

Radijus Zemlje = 6.370.973 m Radijus Mjeseca = 1.738.000 m Omjer Mjesec prema

Zemlje = r / R = 0,27279977

r / R = (4 – ¶) / ¶ = 0,273239544 (¶ = 3.14159265)

Quod Erat Demonstrandum!

Postoji drugi misteriozni odnos koga se može otkriti u crtežu Leonarda Da Vincija.

Velika piramida na platou Giza u Egiptu nazvana po faraonu koji je navodno u njoj

sahranjen, imenom Khufu (Keops na grčkom), sadrži savršen geometrijski odnos

prema kvadriranju kruga i Vitruvijskog čovjeka kako je to prikazao Leonardo Da

Vinci!

Velika piramida, a u stvari i kompletan izgled platoa sa svim svojim piramidama,

svetim hramovima i sfingama sadrži mnogo skrivene geometrije, što ćemo kasnije

razotkriti u ovoj knjizi. Ovdje želim samo ukazati kako su Egipčani bili svijesni

izražajnosti svete geometrije i načina njenog odnosa sa svemirom, kako to Giza

plato i posebno Velika piramida dokazuju.

Neka bude svijetlo

Dok smo objašnjavali mustru geneze svete geometrije, spomenuli smo kako je

drugog dana stvaranja Bog kreirao Vesica Pisces, te kako je Vesica Pisces

geometrija svjetlosne čestice, fotona. Biblija spominje kreaciju drugog dana kao

kreaciju svijetla. Usput, jest li primijetili kako Vesica Pisces ima oblik oka?

Buckminster Fuller, koji je učinio mnogo za temelje obnavljanja svete geometrije,

je otrkio kako bi geometrija fotona morala biti dva tetrahedrona spojena preko

zajedničke plohe (lica).

Geometrijski oblik dvostrukog tetrahedrona je pak savršeno obuhvaćen s Vesica

Pisces, pri čemu vrhovi tetrahedrona jedva dodiruju lice Vesice Pisces. To je

potvrdio Drunvalo Melchizedek, drugi arhitekt svete geometrije! (5)

Tetrahedron je i skrivena geometrija u elektromagnetskim valovima (valne forme

samog svijetla). Električna i magnetska polja su međusobno okomita, a moguće je

povući poveznicu električnog i magnetskg polja, koja točno slijedi po

tetrahedronu!

Tom Bearden, izumitelj MEG stroja ima dokaz kako James Clerk Maxwell morao to

znati, no Oliver Heaviside je uklonio to znanje skrivenog tetrahedrona u

pojednostavnjenoj verziji elektrodinamike. (6)

NotreDame de Chartres

Znanje svete geometrije je očuvano u arhitekturi crkava i katedrala širom Europe.

Katedrala Chartresa je poznata po svojoj svetoj geometriji, korištenoj u njenom

dizajnu. Svetu se geometriju može naći na primjer u izgledu temelja i obojenim

staklenim prozorima, koji sadrže Φ omjer.

U gotičkoj lađi katedrale nalazimo labirint na podu napravljen od bijelog kamena i

postavljenog unutar tamnog mramora. Labirint ima skoro točno jednu desetinu

dužine interijera katedrale i koristi se kao centralna točka, fokus cijele

geometrijske konstrukcije katedrale.

Očito je dizajner smatrao to vrlo važnim. Promjer labirinta točno je iste dimenzije

kao rozeta zapadnog prozora prikazanog na ranijoj slici. U isto vrijeme udaljenost

od centra rozete zapadnog prozora do poda je ista kao i udaljenost od centra

labirinta do zapadnog portalnog zida katedrale. Drugim riječima rozeta zapadnog

prozora i labirint tvore savršeni istostranični trokut.

Osobno sam posjetio katedralu u Chartresu nekoliko puta. Tijekom zadnje

posjete, u ljetu 2004. uočio sam mladi par, dječaka i djevojku. Djevojka je klečala u

centru labirinta i meditirala, visoko podinutih ruku u zrak. Dječak je sjedio uz nju.

Par uopće nije smetalo mnoštvo koje je prolazilo, iako su oni privlačili veliku

pažnju! Zaintrigiralo me.

Očito je par znao nešto više o svetosti labirinta, pa su odabrali tu točku za svoju

meditaciju. No što je to moglo značiti?

Ako se ležerno krećemo kroz labirint, moramo stalno alternirati u skretanju lijevo i

desno. U isto vrijeme okrećemo se prema unutra i prema van, sve dok ne uđemo u

centar. Prema Daniel Winteru, čiju ćemo fiziku proučavati u slijedećem poglavlju,

labirint je dvodimenzionalna simbolička projekcija Φ spirale koja stvara torus. Za

torus se pretpostavlja u njegovoj fizici etera da je gradbeni blok materije i atoma.

Labirint je prema Winteru simbolička projekcija savijanja i okretanja Φ spirale

svijetla tijekom centriranja u jezgri atoma.

Katedrala u Chartresu potajno sadrži znanje svete geometrije; međutim trebalo je

mnogo vremena za to otkriće. Sveta se geometrija koristila u mnogim katedralama

i crkvama po Francuskoj kao što su one u gradovima Reims, Sens, Arras, Amiens,

St. Quentin, Bayeux i Toulouse, ako želimo nabrojiti neke od njih. Sve one sadrže

labirinte slične onom u Chartresu. Labirint je očito bio vrlo važan.

Francuska je dom merovingianske dinastije kraljeva, koja je, kako se vjerovalo po

krvi bila potomak Isusa Krista. Mnogi autori tvrde danas kako je Isus imao djecu s

Marijom Magdalenom i kako je Katolička crkva držala tu činjenicu u tajnosti

vijekovima. Ideja je jako pobudila javnu svijesnost s knjigom Dan Browna 'Da

Vincijev kod' u ljetu 2004. Potomci Isusa su krvna linija Svetog Grala. Tragovi te

krvne linije vode u Rennes Les Chateaux u Francuskoj i Roswell Kapelicu u

Britaniji, domovini viteza Templara i Kralja Artura. Ta se tajna vjenčanja Isusa i

Marije Magdalene i njihovog potomstva pažljivo čuvala u tajnim društvima.

Danas se vjeruje kako su ta tajna društva također očuvala znanstveno i Gnostičko

znanje koje je moguće pratiti unatrag do mitološke Atlantide. Atlantidsko znanje je

vjerojatno prenošeno najprije na Egipčane pa onda na grčku hermetičku tradiciju.

U moderna vremena povijesti to je znanje očuvano u tajnim krugovima Slobodnih

masona, koji egzistirali vijekovima. Leonardo Da Vinci je bio član takvog kruga,

što mu je omogućilo pristup znanosti svete geometrije posebno znaćenju, koje je

imala Zlatna sredina, korištena u mnogim vrstama umjetnosti moderne povijesti,

od slika Leonarda Da Vincija do arhitekture crkava i katedrala, te u glazbi kao što

je Peta Beethovena. (7)

Rekapitulacija

Ovo poglavlje je bila lekcija iz svete geometrije. Ne bi ju uveo u ovu knjigu da ne

igra tako značajnu ulogu u novoj fizici koja se razotkriva. Znanost je otkrivanje

geometrijskih i fraktalnih mustri u našem fizikalnom svemiru, gravitacijskim i

elektromagnetskim energetskim poljima Zemlje, strukturi atoma, te energetskim

poljima ljudskog tijela, a opisanih u svetoj geometriji.

U poglavlju 3 smo pokazali kako je netočna davna sugestija Renes Descartesa o

striktnom razdvajanju fizikalne i mentalne dimenzije. Ljudski je um moćan, pa

postoji i moć uma nad materijom. Kvantni fizičar Amit Goswami sugerira kako je

svijest primordijalna, te kako je iz nje kreiran fizikalni prostor.

U poglavlju 4 smo diskutirali polje nulte točke, koga je otkrila kvantna znanost.

Polje nulte točke je beskrajno neiscrpno energetsko polje koje je prisutno svugdje

u svemiru. Sugeriramo kako bi energija nulte točke mogla biti duhovna energija,

potrebna za održavanje tvrdnje Amit Goswamija.

U ovom smo poglavlju proučavali svetu geometriju pradavne znanosti koju

ponovno otkrivaju suvremeni znanstvenici.

U slijedećem poglavlju ćemo koristiti svetu geometriju, polja nulte točke i naše

shvaćanje svijesti kako bi pokazali na koji način znanstvenici danas sve to

asimiliraju u novi model fizike, teoriju svega, koja objašnjava i fizikalnu i mentalnu

domenu. Vidjet ćemo kako suvremena znanost ponovno otkriva ono što je Platon

sugerirao prije 2350 godina: svijet atoma je konstruiran iz Platonovih krutina

(formi) uz otrkiće važnosti Zlatne sredine u valnim oblicima.